DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 33 <-- 33 --> PDF |
44. Muscicapa striata — muharica siva, dolazila je u uljecanim šumama, danas je u tragovima. Za vrijeme seoba brojnost je veća, ali više nema upadljivih seoba. 45. Anthus pratensis — trepteljka cikuša u početnoj 1978. godini bila je brojnija i česta, pogotovo na prostranim šljunčarama. Danas su ta staništa uništena, dovezeni otpad se pali koji gotovo trajno sagorijeva. 46. Motocilla alba — pliska bijela, česta gjezdarica uz ljudska naselja i kuća. Frekvencija i brojnost najveća u selu Spodnja Stara Vas. Često samotno ili u grupama tražila je hranu po šljunčarama, gdje ima vode i šljunčanim sprudovima. Tijekom seoba grupe su postajale veće, predpostavljajući da se ne radi samo o zavičajnim predstavnicima. Nestankom ovih izvora hrane potisnuta je na sve veće udaljenosti. 47. Bombycilla garrulus — kugara svilorepa je gjezdarica krajnjeg sjevera i sjeveroistoka. Evidentirane su njihove invazije zimi 1979/80. na prisojnoj strani prema lijevoj obali Save. Danas su nestali ti rijetki grmovi koji su imali i za neke druge vrste ptica vezane za vodu veliku vrijednost. 48. Lantus minor — svračak sivi seli u proljeće i jesen u rekordnom broju preko površina ovog dijela Krške kotline. Zavičajni predstavnici zaostaju, a velike grupe gjezdarica drugih dijelova Evrope u zajednici s njima pristižu od Save u ranim poslijepodnevnim satima odmarajući se na najvišim granama i vrhovima stabala koji rastu osamljeni u pejzažu. Rijeka Sava u ovom slučaju predstavlja za selice »provodnu liniju« koja im omogućuje orijentaciju. Nestankom stabala, nestaju i ovi fenomeni i priroda se osiromašuje, a ptice prelaze takve predjele ne zaustavljajući se. 49. Lanius collurio — svračak rusi bila je dosad veoma česta ptica ovih površina, ali s godinom 1980. nastupa velika promjena. Antropogenim zahvatima podlegla je i ova vrsta. Sada je ona rijetka na svim istraživanim biotopima. Nešto povećani broj zapažen je na jesenskoj migraciji preko šljuličara s ritkom vegetacijom, ali ta količina predstavlja jedinke s većeg teritorija. 50. Sturnus vulgaris — čvorak šareni je od svih ptičjih vrsta, osim predstavnika vrana — Corvidae, s najvećom učestalosti 1 brojem. Osim što gnijezdi na ovim površinama, preko ovog kraja teče i njegova međusobna ili ranoljetna seoba kao i regularne migracije. Ovi predjeli predstavljaju, po svojoj ponudi u hrani, skupljalište čvoraka jednog šireg područja. Vjerojatno pristižu i oni iz susjednog Hrvatskog zagorja, jer je zračna linija oko 50 km. To ne znači da ne mogu biti i izvanzavičajne populacije združene s njima u tom neprestanom kretanju. Ranoljetna seoba, uglavnom juvenilnih primjeraka iz iste godine ležanja, mogu biti dijametralno oprečna od mjesta njihovog zimovanja. Uglavnom čvorci su prisutni u Krškoj kotlini počevši od polovice veljače, pa se do polovice studenog, kad prestaje svaka mogućnost njihove ishrane. Takva jata mogu brojiti i do 10.000 primjeraka (Š t r o m a r, 1979). Oni su u ishrani polifagni, ali nakon gniježđenja pretežno se hrane biljnom hranom. U odnosu na frekvenciju preko ovih predjela postoje dvije alternative; ili se radi o istim jatima, koja se vraćaju uvijek ponovno ili postoji izmjenjivanje jata. Kompaktnost i gustoća jata kao i socijalnost s drugim vrstama (s predstavnicima vrana) duboko je zavisna o gustoći i ponudi na izvorima hrane. Kad se iscrpe izvori hrane, tada kreću |