DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 5 <-- 5 --> PDF |
UDC: 330.142:630*2 (497.1). 001/2 Sum. list 106:359 STIMULIRANJE ULAGANJA U DUGOROČNE BIOLOŠKE INVESTICIJE U ŠUMARSTVU Dr ing. Branko KRALJIĆ, red. prof. — Zagreb SAŽETAK. Radni kolektivi u Jugoslaviji, koji samoupravljajušumarskim organizacijama udruženog rada, nisu dosad ni sa čime financijski stimulirani za auto financiran je netto novih investicijakoje su biološkog dugoročnog značaja. Zbog toga autor sažeto prikazuje svoja četiri prijedloga o tome kako da se stimuliraju samoupravljači za autofinanciranje bioloških dugoročnih investicija u šumarstvu. Pri tom posebno obrazlaže i preporuča onaj prijedlog koji smatra optimalnim. UVOD Radnici organizacija udruženog rada općenito su stimulirani za proširenu reprodukciju, tj. netto nove investicize (1). To je stoga što će netto nove investicije uzrokovati povećanje obujma proizvodnje za novi sloj, a to znači veće ukupne prihode, veći dohodak, veći čisti dohodak, veće osobne dohotke pa i veću masu odlijevanja u fondove. Ne samo to! Netto nove investicije redovito će omogućiti racionalnije trošenje općih tzv. režijskih troškova, »oplođivanje« investicija uz veću stopu akumulacije od one dodosadašnje.. Dapače, one netto nove investciije koje djeluju na zemljište omogućit će dobijanje i ekstradohotka, odnosno diferencijalnih zemljišnih renta plodnosti i položaja II. To u potpunosti stoji za netto nove investicije u opremu (mehanizaciju radova), pa i u šumske prometnice a u kratkoročnoj poljoprivredi i industriji općenito. U šumarstvu to faktično ne stoji za dugoročne biološke netto nove investicije. One djeluju na šumsko zemljište i šumske sastojine, omogućujući dobijanje ekstradohotka, odnosno diferencijalnih šumskih renta plodnosti i položaja II; ali ti ekstradohoci će se faktično moći realizirati tek nakon vrlo dugog razdoblja, često od 100 i više godina. Budući da to razdoblje daleko premašuje ne samo radni staž već i životni vijek sadašnjeg radnog kolektiva šumskogospodarske organizacije — to za radni kolektiv ne uzrokuje nikakav financijski stimulans.. Naš privredno-financijski sistem ne vodi dosad nikakvog računa o toj specifičnosti šumarstva. Prema tome, radni kolektivi šumskogospodarskih organizacija nisu dosad ničim stimulirani za autofinanciranja ulaganja u dugoročne biološke investicije ... To što u njih uopće ulažu — posljedica je samo njihovih svijesti i prisile koju na njih vrši društvo (putem zakona; pla |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 6 <-- 6 --> PDF |
nova razvitka i si.). Razumljivo je da to nije dovoljno, a ni najdspravnije rješenje. Zbog toga smo već podavno tom problemu usavršavanje našeg privredno- financijskog sistema posvetiti dosta prostora (2, 3), osobito u našoj metodološkoj studiji »Načela raspodjele u šumarstvu« iz god. 1971. (4, str. 112—118). No, primjena naših prijedloga rješavanja tog problema, toliko važnog za naše šumarstvo, nije dosad uslijedila. Ne preostaje nam drugo nego da se opet prihvatimo istraživanja tog problema s nadom da će ovaj naš rad naići na odgovorniji prijem i primjenu u našoj stručnoj praksi. OBRADA 1) U našem posebnom radu (3) predložili smo da se radnicima koji su financirali iz vlastitih ili posuđenih sredstava dugoročne biološke netto nove investicije u šumskokulturne radove ustupi npr. 20n/0 d oda trtih sredstava na kolaudacijom primljene uspjele šumskokulturne radove, procijenjene po njihovoj planskoj objektivnoj »cijeni proizvodnje«. To znači, ako je radni kolektiv npr. autofinancirao netto nove investicije u uspjele šumskokulturne radove u ukupnom iznosu od npr. 1,000.000 din planske objektivne »cijene proizvodnje«, da mu javno mnijenje, tj. društveni dogovor, odnosno samoupravni sporazum, treba priznati kao financijski stimulans u vezi s efektima koji će se realizirati tek nakon dugog niza godina jednokratni dio osobnih dohodaka na temelju minulog rada 1,000.000 din 1,000.000 = 1,20 = 1,000.000 din — 833.333,33 din = 166.666,67 din. U uvjetima kada su šumarije organizirane kao radne jedinice, odnosno jedinice udruženog rada (JUR), a čitava šumskogospodarska organizacijakao osnovna organizacija udruženog rada (OOUR) — te dijelove osobnih dohodaka na temelju minulog rada mogu među sobom raspodijeliti radnici šumarije ili svi radnici koje se bave glavnim šumskogospodarskim djelatnostima u šumskogospodarskoj organizaciji, ili svi radnici šurnskogospodarske organizacije; već prema tome koji je radni kolektiv faktično autofinancirao te (dugoročne) netto nove investicije u šumskokulturne radove. Za netto nove investicije u dugoročne šumskokulturne radove koje financiraju drugi (razne samoupravne interesne zajednice, društvenojpolitičke teritorijalne zajednice i si.) — ne treba radnom kolektivu nikakav financijski stimulans u obliku navedenih osobnih dohodaka — izvan financijskog stimulansa koji taj radni kolektiv ostvaruje svojim radom unutar ugovorene planske objektivne »cijene proizvodnje« (odnosno njezinog »redovnog odlijevanja u fondove«) kolaudiranih uspjelih dugoročnih šumskokulturnih radova. Na prvi pogled tom se rješenju može prigovoriti to da je radni kolektiv mogao sebi odrediti i veće osobne dohotke iz dijela svojih dohodaka |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 7 <-- 7 --> PDF |
koji je namijenio biološkim dugoročnim investic´jama. No, tu se zaboravlja navedeno javno mnijenje, odnosno samoupravne dogovore i sporazume, Ustavi (9,10) i Zakon o udruženom radu (ZUR, 12), koji u pogledu osobnih dohodaka radn´m kolektivima postavljaju stanovita ograničenja. * Svojedobno (4) mi smo predlagali da se osnuje općedruštveni namjenski fond u koji bi šumskogospodarske organizacije dostavljale netto financijske rezultate biološke reprodukcije putem ostvarenih prehvatnih sječa i dijelove svih ostvarena renta. Taj bi fond financirao pak biološku proizvodnju neposječenog dijela tečajnih drvnih prirasta (koja faktično predstavlja svojevrsnu biološku dugoročnu investiciju), održavanje šuma koje ne ostvaruju pozitivne planske financijske efekte, pošumljivanje krša i goleti i si. Pošto bi taj fond bio uspostavljen — bilo bi moguće da on financira i navedene dijelove osobnih dohodaka u vezi s autofinanciranjem bioloških dugoročnih investicija od strane radnih kolektiva šumarstva. To bi djelovalo još i daleko stimulativnije na samoupravljače, tj. radne kolektive šumarstva. Međutim, takav fond do danas nije nigdje ostvaren u SFRJ. S time u vezi morali smo i financiranje jednostavne biološke reprodukcije šumarstva temeljiti na kalkuliranju redovnih njezinih planskih objektivnih »cijena proizvodnje« po šumskogospodarskim područjima na jedinice sortimenata ostvarene sječe — umjesto na jedinice sortimenata ostvarenog tečajnog (prosječno- godišnjeg u razdoblju) drvnog prirasta (6, 7). 2) Još prije u posebnom radu (2) predložili smo i drugi način stimuliranja autofinanciranja bioloških dugoročnih investicija. To stimuliranje bilo je sastavni dio našeg prijedloga za ekonomski opravdan savjet našim radnim kolektivima da odrede koji postotak čistog dohotka treba namijeniti isplati osobnih dohodaka radnicima (4). Prikladna naša formula za to temelji se, među ostalim, i pet koeficijenata koji vode računa o subjektivnim utjecajima radnog kolektiva na čisti dohodak pa i osobne dohotke radnika. Četvrti koeficijent k4 pri tome vodio je računa o potrebnom stimulansu radnim kolektivima šumarstva za autofinanciranje bioloških dugoročnih investicija. Taj se koeficijent k4 izračuao u transkripciji ovako: BDI UP k4 = BDIo UPa pri čemu: BDI označuje biološke dugoročne investicije, autofinancirane od samoupravljača šumsko gospodarske OOUR u obračunskoj godini, BDIo označuje isto, ali u bazičnoj godini; UP označuje ukupne prihode iskorišćivanja šuma u istoj OOUR u obračunskoj godini, UPo označuje isto, ali u bazičnoj godini. 361 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Primjenom tog koeficijenta k; skreće se skretnica raspodjele čistog prihoda (prema članu 18 ustava i odredbama ZUR-a, bez ekstradohodaka zbog izuzetno pogodnih objektivnih uvjeta) u korist opet jednokratnih navedenih dijelova osobnih dohodaka radnika. To skretanje je to jače što su više, prema bazičnoj godini, u obračunskoj godini porasla autofinanciranja bioloških dugoročnih investicija. Pri tome treba te investicije temeljiti na kolaudiranim uspjelim šumskokulturnim radovima. 3) U najnovije vrijeme u posebnom radu (8), predložUi smo i treći način stimuliranja autofinanciranja bioloških dugoročnih investicija. Taj se temelji na propisima ustava, ZUR-a te Zakona o proširenoj reprodukciji i minulom radu — o osobnim dohocima na temelju efekata minulog rada. Prema tom radu, radnici koji su autofinancirali biološke dugoročne investicije dobijali bi, svake godine u kojima bi se javljali njihovi efekti, određeni postotak (na temelju financijske analize osnove organizacije udruženog rada) njihovih revaloriziranih iznosa koji postoje u naturi i djeluju u obračunskoj godini, kao dio osobnih dohodaka na temelju minulog rada. Pritome se izuzetno kao njihovi efekti neće smatrati realizirani dohoci iskorištetne drvne mase već njihov godišnji tečajni drvni prirast. Tako će se izuzetno odstupiti od realizacionog načela jer se obično, vodeći računa o ostvarenim šumskokulturnim radovima značaja proširene biološke reprodukcije, dozvoljava nešto povećana sječa drvne mase. Uostalom, u nekim bogatijim republikama SAD-a država plaća normalne zemljišne rente do prvih većih prihoda od šumskih kultura privatnim šumovlasnicima (5). S obzirom da su u nas šuma i šumarstvo priznati kao dobro odnosno djelatnost od općeg društveno interesa — država u ime društva može priznati da se u konkretnom slučaju odstupi od realizacionog načela priznavanja ostvarenih osobnih dohodaka (na temelju minulog rada). Tako npr. ulaganje sredstava u brodogradnji traje samo 2—4 godine pa se ipak toj industrijskoj djelatnosti dozvoljavaju periodski obračuni s periodskim realizacijama pojedinih faza brodogradnje — barem svake godine trajanja te proizvodnje. U protivnom, radni kolektivi ostali bi bez financijskih sredstava potrebnih za daljnji rad pa i bez samih osobnih dohodaka za faktično već ostvaren rad.. Slično se događa i u građevinarstvu pri izgradnji većih građevinskih objekata. Iz tih primjera se vidi — kako se mož e voditi računa o specifičnostima neke djelatnosti kada se to hoće . Pri takvim specifičnostima uopće pa i u šumarstvu treb a se povesti računa — s obzirom na propise ustava, Zakona o udruženom radu te Zakona o proširenoj reprodukciji i minulom radu koji su odredili ovisnost osobnih dohodaka o živom i minulom radu te o ostvarenim rezultatima rada. 4) Nema sumnje da bi najstimulativnije djelovalo na autofinanciranje bioloških dugoročnih investicija kad bi država odobrila stanoviti postotak uime dijela osobnih dohodaka na temelju minulog rada samoupravljačima koji su financirali te investicije — iz njezinih općih sredstava (odnosno na teret inače propisanih zakonskih obveza koje radni kolektiv plaća u ime općih potreba društva). Time bi država barem djelomično izašla u susret šumarskim radnim kolektivima koji zbog objektivnih specifičnosti šumarstva moraju faktično u korist daljih budućih generacija ne samo ostavljati znatan d´o ostvarenog drvnog prirasta nego i znatna financijska investicijska sred 362 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 9 <-- 9 --> PDF |
stva u toku dugog niza godina u proizvodnom procesu, a bez ikakvih svojih koristi.. To što društvo zasad ne financira niti proizvodnju neposječenog drvnog prirasta (već eventualno dozvoljava da se njome terete potrošači posječenog drva) niti ne financira biološke dugoročne investicije — iako i jedno i drugo ide u korist gotovo isključivo budućim generacijama — nepravedno tereti šumarske radne kolektive, odnosno potrošače drva. Time ujedno znatan dio živog i minulog rada šumarskih radnih kolektiva — ostaje protuustavno neplaćeno. Stoga bi to trebalo svakako nekim načinom riješiti. Smatramo da smo u tu svrhu ovime predložili dosta prikladan način. To, da se nekom radnom kolektivu društveno onemogućuje da ostvari svoje ustavo m zagarantirano pravo dobijanja osobnih dohodaka prema živom i minulom radu, pa i ostvarenim rezultatima rada (mogućnost svojedobne realizacije drva ni sada ni ubuduće nije u pitanju!) — predstavlja u n i c u m u našem samoupravnom društvu! D I S K U S I JA — Navedeno pod toč. 1) i 2) predstavlja jednokratne dodatne osobne dohotke (dijelove osobnih dohodaka) na biološke dugoročne netto nove investicije koje je radni kolektiv autofinancirao i uložio ist e godine ili, eventualno, prošl e godine. Ako se odluči to posljednje, onda se efikasnost može provjeriti kolaudacijama uspjelih šumskokulturnih radova; u tom slučaju bi se trebalo uložene investicije reducirati na uspjele šumskokulturne radove. U našim uvjetima razumije se, trebalo bi eventualno reducirane lanjske takve netto nove inevsticije revalorizirati u dinarima obračunske godine. Ako se odluči ono prvo, financijski bi se stimuliralo samo autofinanciranje ulaganja netto novih bioloških dugoročnih investicija, tj. minulog rada radnog kolektiva, ali bez ikakve provjere efekata tog ulaganja. To je s marksističkog stanovišta pogrešno, neekonomsko, jer sam minuli rad nema vlastitu osobinu rađanja novih efekata (to je stanovište vulgarne buržoaske ekonomije) već efekti nastaju tek onda kada ga radnici (živi rad) prikladno upotrijebe! Prema tome, ako se efekti ulaganja minulog rada kolaudiraju i tek tada uzmu za temelj navedenih dodatnih osobnih dohodaka — riječ je faktično o dijelu osobnih dohodaka na temelju minulo g rada. Ti osobni dohoci u tom slučaju imaju ekonomsko značenje, ali dosta su grubo izračunati — na temelju samo jedne godine iza samog ulaganja netto novih investicija! Navedeno pod toč. 3) predstavlja mnogokratne osobne dohotke na temelju minulog rada u toku niza godina postojanja u naturi i korisnog djelovanja nekoć autofinaciranjem uloženih bioloških dugoročnih netto novih investicija. Pri tom rješenju vodi se računa pri prvoj kolaudaciji o uspjelim šumskokulturnim radovima (na isti način kako je navedeno u prethodnoj stavci!) a u daljnjim godinama samo o postojanju u naturi i korisnom djelovanju (stvaranju drvnog prirasta) nekoć auto financiranjem uloženih bioloških dugoročnih netto novih investicija, pretvorenih u uspjele šumske kulture. Razumljivo, svake godine financijski iznosi se trebaju revalorizriati u dinare te godine. To rješenje je potpuno ekonomsko, a dijelovi |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 10 <-- 10 --> PDF |
osobnih dohodaka na temelju minulo g rada po njemu se izračunavaju pouzdanije nego što je navedeno u prethodnoj stavci i — dovoljno točno za djelatnost šumarstva. Navedeno pod toč. 4) predstavlja opet jednokratne dijelove osobnih dohodaka koje samo zbog stimulansa autofinanciranja ulaganja bioloških dugoročnih netto novih investicija od strane samoupravljača šumarskih organizacija udruženog rada — daje društvo. I ovdje se mogu izraditi alternative: da se tako nagrađuje autofinanciranje ovogodišnji h bioloških dugoročnih investicija; da se tako nagrađuju uspjel i šumskokulturm radovi (kolaudacija!) iz bioloških dugoročnih investicija prošli h godina . Posebnu alternativu predstavljalo bi kada bi mnogokratne dijelove osobnih dohodaka na temelju minulog rada, prema navedenom rješenju pod toč. 3), šumarskim radnim kolektivima isplaćivalo društvo (a ne njihova OOUR). Ta alternativa ne samo da bi bila najstimulativnija nego i potpuno ekonomsk a — jer se tu radi o dijelovima osobnih dohodaka na temelju minulog rada! To, što društv o isplaćuje te dijelove osobnih dohodaka šumarskim radnim kolektivima — najmanj e je što ono treba učiniti, jer bi zapravo samo društvo trebalo financirati ulaganje u biološke dugoročne investicije, budući da sami radni kolektivi šumarstva od toga neće predugo imati nikakve svoje koristi, tj. realizacije!!! Takvo autofinanciranje, inače, društvo ne traži ni od jednog drugog radnog kolektiva. Zašto to, dakle, dosad traži samo od šumarskih radnih kolektiva? Zbog toga što je uredilo privredno- financijski sistem koji n e vod i dovoljno računa o specifičnostima kojima se šumarstvo bitno razlikuje od ostale privrede, osobito industrije. Na drugom mjestu mi smo obradili 14 biološko-tehničkih i 24 ekonomskih, odnosno ukupno 38, specifičnosti šumarstva (5). 0 njima treba povesti ozbiljnog računa, ako se uistinu misli na opći društveni interes za šume i šumarstvo (9—11). ZAKLJUČCI Na temelju svega što smo naprijed naveli — zaključujemo da je n a j stimulativnije i ekonomski najopravdanije da dijelove osobnih dohodaka, kojima se radni kolektivi šumarskih organizacija stimuliraju za uspješno autofinanciranje ulaganja bioloških dugoročnih investicija, svake godine isplaćuje država , odnosno društvo (SIZ-ovi), po predloženom našem modificiranom rješavanju navedenom pod toč. 3) i u posebnoj alternativi u diskusiji za toč. 4). Temelji za to rješenje jesu: osobni dohoci na osnovi m i n u 1 og rada; vođenje računa o minulim autofinanciranjima ulaganja u biološke dugoročne investicije do uključivo pretpo sljednj e godine; kolaudaci j e uspjelih šumskokulturnih radova drug e godine iza izvršenog ulaganja bioloških dugoročnih investicija; revalorizacij a minulih autofinanciranih uspjelih šumskokulturnih ra dova prema dinarima obračunske godine. S obzirom što se predloženo temelji na osobnim dohocima na osnovi minulo g rada — o tome već postoje propisi ustava, ZUR-a, te Zakona o proširenoj reprodukciji i minulom radu. Jedino državni organi trebaju pri |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 11 <-- 11 --> PDF |
stat i na plaćanje tih dodatnih osobnih dohodaka iz opći h financijskih sredstava. To je najmanj e što društvo treba učiniti da se oduži nesebičnom financiranju ulaganja bioloških dugoročnih investicija od strane samoupravljača šumarskih organizacija udruženog rada te da omogući i u šumarstvu poštivanje propisa o opravdanim osobnim dohocima iz ustava, Zakona o udruženom radu te Zakona o proširenoj reprodukciji i minulom radu. LITERATURA 1. Kraljić , B.: »Trajno iskorištavanje šumskog bogatstva FNRJ u cilju podizanja proizvodnih snaga«, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb 1962, str. 1—840 + I — XVI. Disertacija iz godine 1956. 2. Kraljić , B.: »Kontinuirana evidencija proizvodnih snaga, privrednih tokova i uspjeha poslovanja djelatnosti i cjeline šumskoprivredne organizacije — u cilju ekonomske analize«, zajedno s Tomanićem S. d Subotićem I., studija izrađena putem Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za Sekretarijat Saveznog izvršnog vijeća za poljoprivredu i šumarstvo. Zagreb 1963. Umnoženo u 7 primjeraka, str. 1—288 + 47 stranica uputa 4- 90 obrazaca (na 64 normalne i 98 velikih stranica). Umnoženo mašinom za pisanje. 3. Kraljić , B.: »Stimulativna unutrašnja raspodjela dohotka na radne jedinice u šumsko-privrednoj organizaciji«, Šum. list 11/12, 1967, Zagreb, str. 433— —451. 4. Kraljić , B.: »Načela raspodjele u šumarstvu«, metodološka studija, Zavod za istraživanje u šumarstvu Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, I i II izdanje, Zagreb 1971, str. 1—173 + I — IV. Ofset-tisak. 5. Kraljić , B.: »Ekonomika šumarstva Jugoslavije«, udžbenik skraćenog kolegija, objavljen u knjizi ´Ekonomika Jugoslavije´, posebni dio, Informator, u redakciji Sirotkovića J. i Stipetića V., Zagreb, IV izdanje, 1975, str. 121—166 te V izdanje 1982, str. 121—179. 6. Kraljić , B.: »Aktualni ekonomsko-financijski i organizacijski problemi u reprodukciji šumarstva«, Šum. list 9 — 10, 1979, Zagreb, str. 411 —428. 7. Kraljić , B.: »Četiri glavna aktualna ekonomsko-financijska i organizacijska problema u šumarstvu«, predano u tisak, Zagreb 1981, str. 1—40. Napisano mašinom za pisanje. 8. Kraljić , B.: »Utvrđivanje osobnih dohodaka na temelju efekata minulog rada i njihova raspodjela na pojedine radnike u šumarstvu«, Šum. list 6/8, 1982, str. 221—229. 9. »Ustav SFRJ«, Službeni list SFRJ broj 9/1974. 10. »Ustav SRH«, Narodne novine broj 8/1974. 11. »Zakon o šumama SR Hrvatske«, Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, Zagreb 1977. 12. »Zakon o udruženom radu«, Narodne novine, Zagreb 1976. 13. »Zakon o proširenoj reprodukciji i minulom radu«, Službeni list SFRJ broj 21/1982. 365 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 12 <-- 12 --> PDF |
14. Savez inženjera i tehničara šumarstva i industrije za preradu drveta Bosne i Hercegovine, publikacija sa savjetovanja održanog 22 — 23. X 1982., Donji Vakuf, str. 1 — 46. Ofset-tisak. Anregung zu langfristigen biologischen Investitionen in Forstwirtschaft Zusammenfassung Arbeitskollektive in Jugoslawien die in den forstwirschaftlichen Organisationen der assoziierten Arbeit selbst verwalten, sind bisher für die Selbstfinanzierung netto neuer Investitionen von biologish langfristiger Bedeutung finanziell nicht stimuliert worden. Zusammenfassend gibt der Verfasser seine frühere und jetzige vier Vorschläge wie die Selbstverwalter für die Selbstfinanzierung langfristiger biologischer Investitionen in der Forstwirschaft stimuliert werden können. In der Diskussion werden diese Vorschläge kritisch betrachtet und nachträglich mit verschiedenen Alternativen vervollkommen. In den Schlussfolgerungen entscheidet sich der Verfasser für diejenige Losung, bei der der Staat jedes Jahr zusätzliche persönliche Einkommen auszahlt auf Grund vergangener (materialisierter) Arbeit, d. h. der Leistungen von Selbstverwalter selbstfinanzierten ehemaligen gelungenen biologischen langfristigen Investitionen. Diese Leistunge sind auf den Kolaudationen der Forstkulturarbeiten ein Jahr nach der Investierung und auf den Revalorisationen der vergangenen biologischen langfristigen gelungenen Investitionen auf das Geld des Abrechnungsjahres dieser Teilen der persönlichen Einkommen gegründet. Biologisch langfristige Investitionen — da sie den Forstwirstchaftskollektiven zusätzliche Einkommenrealisation zu lang nicht ermöglichen — sollten von dem Staat, bzw. von der Gesellschaft finanziert werden. Der Vorschlag des Verfassers ist in denjenigen Übereinstimmung mit Vorschriften der Staatsverfassung, des Gesetzes der assozzierten Arbeit und des Gesetzes über die erweiterte Reproduktion und die vergangene (materialisierte) Arbeit, die sich auf die rechtmässigen persönlichen Einkommen beziehen. ERRATA CORRIGE! In der letzen Nummer unserer Zeitschrift in der Zusammenfassung das Artikles von prof. Kraljić sind einige Druckfehler zu korigieren. Der genaue Titel lautet: »Die Bestimmung persönlicher Einkommen auf Grund der Leistungen der vergangenen (materialisierten) Arbeit und die Einkommenverteilung und einzelne Arbeiter in Forstwirtswirtschaft« und der vorletze Satz: »Kurzgefasst führt der Verfasser die Voraussetzungen für die Verwirklichung seines Vorschlags an. Zum Schluss stellt er fest dass dafür vorgeschriebene gesetzliche Grundlagen bestehen und dass sein Vorschlag die Arbeitskollektive in der Waldwirtschaft finanziell richtig stimulieren und die Vertcillung persönlicher Einkommen vervollkommen wird.« |