DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 6 <-- 6 --> PDF |
nova razvitka i si.). Razumljivo je da to nije dovoljno, a ni najdspravnije rješenje. Zbog toga smo već podavno tom problemu usavršavanje našeg privredno- financijskog sistema posvetiti dosta prostora (2, 3), osobito u našoj metodološkoj studiji »Načela raspodjele u šumarstvu« iz god. 1971. (4, str. 112—118). No, primjena naših prijedloga rješavanja tog problema, toliko važnog za naše šumarstvo, nije dosad uslijedila. Ne preostaje nam drugo nego da se opet prihvatimo istraživanja tog problema s nadom da će ovaj naš rad naići na odgovorniji prijem i primjenu u našoj stručnoj praksi. OBRADA 1) U našem posebnom radu (3) predložili smo da se radnicima koji su financirali iz vlastitih ili posuđenih sredstava dugoročne biološke netto nove investicije u šumskokulturne radove ustupi npr. 20n/0 d oda trtih sredstava na kolaudacijom primljene uspjele šumskokulturne radove, procijenjene po njihovoj planskoj objektivnoj »cijeni proizvodnje«. To znači, ako je radni kolektiv npr. autofinancirao netto nove investicije u uspjele šumskokulturne radove u ukupnom iznosu od npr. 1,000.000 din planske objektivne »cijene proizvodnje«, da mu javno mnijenje, tj. društveni dogovor, odnosno samoupravni sporazum, treba priznati kao financijski stimulans u vezi s efektima koji će se realizirati tek nakon dugog niza godina jednokratni dio osobnih dohodaka na temelju minulog rada 1,000.000 din 1,000.000 = 1,20 = 1,000.000 din — 833.333,33 din = 166.666,67 din. U uvjetima kada su šumarije organizirane kao radne jedinice, odnosno jedinice udruženog rada (JUR), a čitava šumskogospodarska organizacijakao osnovna organizacija udruženog rada (OOUR) — te dijelove osobnih dohodaka na temelju minulog rada mogu među sobom raspodijeliti radnici šumarije ili svi radnici koje se bave glavnim šumskogospodarskim djelatnostima u šumskogospodarskoj organizaciji, ili svi radnici šurnskogospodarske organizacije; već prema tome koji je radni kolektiv faktično autofinancirao te (dugoročne) netto nove investicije u šumskokulturne radove. Za netto nove investicije u dugoročne šumskokulturne radove koje financiraju drugi (razne samoupravne interesne zajednice, društvenojpolitičke teritorijalne zajednice i si.) — ne treba radnom kolektivu nikakav financijski stimulans u obliku navedenih osobnih dohodaka — izvan financijskog stimulansa koji taj radni kolektiv ostvaruje svojim radom unutar ugovorene planske objektivne »cijene proizvodnje« (odnosno njezinog »redovnog odlijevanja u fondove«) kolaudiranih uspjelih dugoročnih šumskokulturnih radova. Na prvi pogled tom se rješenju može prigovoriti to da je radni kolektiv mogao sebi odrediti i veće osobne dohotke iz dijela svojih dohodaka |