DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 75     <-- 75 -->        PDF

JOSIP RADOŠEVIĆ
dipl. inž. šum.


1. rujna ove godine umro je u Zagrebu
Josip Radošević, dipl. inž. šumarstva,
šumarski savjetnik, načelnik Ministarstva
šumarstva, pomoćnik ministra šumarstva
SR Hrvaske i dugogodišnji nastavnik zagrebačkog
Šumarskog fakulteta.
Josip Radošević potječe iz ugledne hrvatske
porodice Radoševića iz Sungera
gdje je rođen 1906, u srcu Gorskog Kotara,
u okolišu naših najljepših jelovih
šuma. Nije stoga čudno što se mladi Joža
opredjelio za studij šumarstva, premda
je imao sklonosti i za druge specijalnosti,
naročito za matematiku zbog koje mu
u Zagrebačkoj gimnaziji (čiji je bio đak)
nije bilo premca.


Na studiju šumarstva u Zagrebu bio
je uzoran student. Već tada su primjećene
njegove sposobnosti i njegov talenat,
što je vrlo rano došlo do izražaja
u praktičnom radu kod prof. Flögla komu
je mladi Radošević pomogao u izradi
slika i crteža prvih skripata iz »Gradnje
šumskih transportnih sredstava«.


Nakon završenog studija i odsluženja
vojnog roka Josip Radošević dobiva namještenje
u Upravi šuma Thurn-Taxis-a,


a nakon eksproprijacije ovog veleposjeda
nastavlja rad u »Privremenoj upravi ekspropriranih
šuma« u Delnicama. Tu se upoznao
s Josipom Majnarićem, dr Žarkom
Miletićem, Antunom Jovanovcem i drugim
tadašnjim vrsnim šumarskim stručnjacima
s kojima je surađivao i od kojih
je mnogo naučio. Naročiti utjecaj na
njega imao je Josip Majnarić, naš najpoznatiji
uređivač prebornih šuma, koji je
u svoje vrijeme sastavio veliki broj gospodarskih
osnova za šume Gorskog Kotara.
U »Privremenoj Upravi ekspropriranih
šuma« Josip Radošević obavljao je
različite funkcije, a naročitu aktivnost
razvio je u uređivanju šuma organizirajući
velike radove oko detaljnog mjerenja
drvne mase i prirasta bivših šuma Thurn-


Taxisa.


Radoševićeva sposobnost i njegov talenat
brzo su zapaženi pa je ubrzo bio
unaprijeđen i premješten u Odjel za šumarstvo
bivše Banovine Hrvatske u Zagrebu.
Ovdje je Radošević nastavio svoje
službovanje pa ga je u Zagrebu zatekao
i rat. Vezan uvijek uz svoj Gorski Kotar,
teško se mirio s onim što se dogodilo
u njegovom rodnom kraju za vrijeme
talijanske okupacije.


Zato se opredijelio za Narodno-oslobodilački
pokret kome je pristupio u
Gorskom Kotaru gdje je učestovao kao
borac sve do Oslobođenja kada dolazi
u Šibenik, a potom s prvom Hrvatskom
Vladom dolazi u Oslobođeni Zagreb gdje
sa pokojnim Antom Sedmakom, Duićem
i drugim šumarima organizira šumarstvo
u Narodnoj Republici Hrvatskoj. Sasvim
razumljivo, da je Josip Radošević po svojim
stručnim, moralnim i političkim kvalitetama
zauzeo odmah mjesto načelnika
planskog odjela u tadašnjem Ministartsvu
šumarstva, Na tom mjestu Josip Radošević
pokazao se veliki i marljiv radnik,
te je s ostalim šumarskim stručnjacima
Bogomilom Čopom, Josipom Šafarom,
Brankom Matićem i drugima u tadašnjem
Ministarstvu šumarstva rukovo




ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 76     <-- 76 -->        PDF

dio šumarstvom u cilju obnove naše zemlje
poslije rata.


Velika je ovdje zasluga naših starijih
šumara, a naročito Josipa Radoševića, jer
je on kao odličan stručnjak — znao podmiriti
tadašnje goleme potrebe na drvu
a da šume ne budu upropaštene.


Najveći doprinos u obnovi naše zemlje
dale su šume iz Slavonije i Gorskog
Kotara. Ipak su te šume ostale u dobru
stanju i danas se njima ponosimo, premda
su iz njih posječene stotine i stotine
hiljada kubičnih metara drva. Tu je
odigrao važnu ulogu Josip Radošević, jer
je znao i htio reći do koje mjere se
mogu koristi naše šume i kada se mora
prijeći na normalnom gospodarenje. Dakako,
da se to nije radilo bez plana i
bez računa. Što više, odmah poslije rata
provedena je u Hrvatskoj »Inventarizacija
šuma« pod rukovodstvom načelnika
Josipa Radoševića. U svom odjelu tadašnjeg
Ministarstva okupio je vrsne šumarske
stručnjake: D. Gjukića, I. Lončara,


M. Majnarića, I. Navratila, Z. Perca, B.
Kraljića, D. Klepca, A. Horvata i druge,
koji su pod njegovim rukovodstvom u
kratkom roku izvršili inventarizaciju šuma
SR Hrvatske i tako utvrdili stanje
šumskog fonda na temelju kojeg su se
izrađivali planovi sječe poslije rata. Nakon
te tzv. brze inventarizacije, pristupilo
se redovnim taksacijskim radovima
kojima je opet rukovodio Josip Radošević.
Kad je zagrebački šumarski fakultet
1950. godine dobio od Izvršnog Vijeća Sabora
SR Hrvatske određene šumske objekte
u Slavoniji i Gorskom Kotaru za
potrebe šumarske nastave i znanosti, Josip
Radošević je na prijedlog našeg Fakulteta
imenovan za direktora tih šuma.


U svojstvu direktora, Josip Radošević,
kao odličan stručnjak, pun iskustava i
znanja a još uvijek snažan i čio prionuo
je na novi posao oko organiziranja Šumskog
gospodarstva zagrebačkog Šumarskog
fakulteta. Kako su te šume imale


430


u prvom redu didaktičnu i pedagošku svrhu,
direktor Radošević se punim žarom
dao na praktičnu izobrazbu šumarskih
kadrova, jer mu je uz redovitu dužnost
povjereno od Šumarskog fakulteta da
rukovodi terenskom nastavom, Na tom
je području njegova inteligencija, oštroumnost,
logičnost i lucidnost došla do
punog izražaja. Radošević se znao približiti
studentima, znao ih je zainteresirati
za šumu i što je najvažnije inzistirao
je na mjerenju. Njegova je zasluga da
se od deskripcije šuma prešlo na mjerenje
i dijagnosticiranje. Struktura sastojine,
frekvencijske krivulje broja stabala,
drvne mase, temeljnice i prirasti — to su
bile veličine s kojima je on operirao i
koje je usađivao u mlade studente. Generacije
i generacije studenata upoznao
je s radom na terenskoj nastavi, a kad
su završili Fakultet, opet ih je čekao na
praktičnom ispitu za samostalno vođenje
šumskog gospodarstva. Tako je dao veliki
prilog u izobrazbi šumarskih kadrova
na čemu smo mu svi zahvalni i zbog
čega ga se njegovi đaci rado sjećaju. Josip
Radošević imao je veliki udio i u ostalim
šumarskim aktivnostima. Izradio je
prve gospodarske osnove za fakultetske
šume, organizirao je izgradnju komunikacija,
nastambi, meteoroloških stanica i


dr. u fakultetskim šumama.


Osim terenske nastave drug Josip Radošević
bio je aktivni nastavnik na Šumarskom
fakultetu. Redovito je predavao
»Organizaciju šumarstva« a neko vrijeme
»Uređivanje šuma«. Bio je član različitih
stručnih komisija na Fakultetu i
učestovao je uvijek u rješavanju najvažnijih
pitanja i problema na zagrebačkom
Šumarskom fakultetu gdje je u svojoj
sedamdesetoj godini dočekao mirovinu.


Josip Radošević bio je i aktivan društveni
radnik te je, uz ostala, od početka
1950. do početka 1952. godine bio predsjednik
najprije Šumarske sekcije DIT
NR Hrvatske, a zatim Šumarskog društva
NR Hrvatske.