DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 76     <-- 76 -->        PDF

dio šumarstvom u cilju obnove naše zemlje
poslije rata.


Velika je ovdje zasluga naših starijih
šumara, a naročito Josipa Radoševića, jer
je on kao odličan stručnjak — znao podmiriti
tadašnje goleme potrebe na drvu
a da šume ne budu upropaštene.


Najveći doprinos u obnovi naše zemlje
dale su šume iz Slavonije i Gorskog
Kotara. Ipak su te šume ostale u dobru
stanju i danas se njima ponosimo, premda
su iz njih posječene stotine i stotine
hiljada kubičnih metara drva. Tu je
odigrao važnu ulogu Josip Radošević, jer
je znao i htio reći do koje mjere se
mogu koristi naše šume i kada se mora
prijeći na normalnom gospodarenje. Dakako,
da se to nije radilo bez plana i
bez računa. Što više, odmah poslije rata
provedena je u Hrvatskoj »Inventarizacija
šuma« pod rukovodstvom načelnika
Josipa Radoševića. U svom odjelu tadašnjeg
Ministarstva okupio je vrsne šumarske
stručnjake: D. Gjukića, I. Lončara,


M. Majnarića, I. Navratila, Z. Perca, B.
Kraljića, D. Klepca, A. Horvata i druge,
koji su pod njegovim rukovodstvom u
kratkom roku izvršili inventarizaciju šuma
SR Hrvatske i tako utvrdili stanje
šumskog fonda na temelju kojeg su se
izrađivali planovi sječe poslije rata. Nakon
te tzv. brze inventarizacije, pristupilo
se redovnim taksacijskim radovima
kojima je opet rukovodio Josip Radošević.
Kad je zagrebački šumarski fakultet
1950. godine dobio od Izvršnog Vijeća Sabora
SR Hrvatske određene šumske objekte
u Slavoniji i Gorskom Kotaru za
potrebe šumarske nastave i znanosti, Josip
Radošević je na prijedlog našeg Fakulteta
imenovan za direktora tih šuma.


U svojstvu direktora, Josip Radošević,
kao odličan stručnjak, pun iskustava i
znanja a još uvijek snažan i čio prionuo
je na novi posao oko organiziranja Šumskog
gospodarstva zagrebačkog Šumarskog
fakulteta. Kako su te šume imale


430


u prvom redu didaktičnu i pedagošku svrhu,
direktor Radošević se punim žarom
dao na praktičnu izobrazbu šumarskih
kadrova, jer mu je uz redovitu dužnost
povjereno od Šumarskog fakulteta da
rukovodi terenskom nastavom, Na tom
je području njegova inteligencija, oštroumnost,
logičnost i lucidnost došla do
punog izražaja. Radošević se znao približiti
studentima, znao ih je zainteresirati
za šumu i što je najvažnije inzistirao
je na mjerenju. Njegova je zasluga da
se od deskripcije šuma prešlo na mjerenje
i dijagnosticiranje. Struktura sastojine,
frekvencijske krivulje broja stabala,
drvne mase, temeljnice i prirasti — to su
bile veličine s kojima je on operirao i
koje je usađivao u mlade studente. Generacije
i generacije studenata upoznao
je s radom na terenskoj nastavi, a kad
su završili Fakultet, opet ih je čekao na
praktičnom ispitu za samostalno vođenje
šumskog gospodarstva. Tako je dao veliki
prilog u izobrazbi šumarskih kadrova
na čemu smo mu svi zahvalni i zbog
čega ga se njegovi đaci rado sjećaju. Josip
Radošević imao je veliki udio i u ostalim
šumarskim aktivnostima. Izradio je
prve gospodarske osnove za fakultetske
šume, organizirao je izgradnju komunikacija,
nastambi, meteoroloških stanica i


dr. u fakultetskim šumama.


Osim terenske nastave drug Josip Radošević
bio je aktivni nastavnik na Šumarskom
fakultetu. Redovito je predavao
»Organizaciju šumarstva« a neko vrijeme
»Uređivanje šuma«. Bio je član različitih
stručnih komisija na Fakultetu i
učestovao je uvijek u rješavanju najvažnijih
pitanja i problema na zagrebačkom
Šumarskom fakultetu gdje je u svojoj
sedamdesetoj godini dočekao mirovinu.


Josip Radošević bio je i aktivan društveni
radnik te je, uz ostala, od početka
1950. do početka 1952. godine bio predsjednik
najprije Šumarske sekcije DIT
NR Hrvatske, a zatim Šumarskog društva
NR Hrvatske.