DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 11 <-- 11 --> PDF |
UDC: 630:4 »312« (479/13) Sum. list 106 (1982): 441 AKTUALNA PROBLEMATIKA ZAŠTITE ŠUMA U NAS Prof, dr Milan ANDROIĆ Šumarski fakultet Zagreb Šimunska c. br. 25 SAŽETAK. U SR Hrvatskoj aktualna je zaštita šuma od požara te štete koje su posljedica poremećenja ravnoteže u šumskim ekosistemima. Zaštita šuma od požara posebno je aktualna na priobalnom području i na otocima a posljedice poremećenja ekološke ravnoteže u kontinentalnom dijelu. Štete od poremećenja ekološke ravnoteže opširnije su obrađene za: 1. epidemijsko ugibanje i sušenje dominantnih vrsta drveća u nizinskim šumama, 2. ugibanje jele u prebornim šumama Gorskog kotara i Like, 3. sušenje bukve u slavonskim prigorskim šumama i 4. sušenje lipe. Rezultati provedenih istraživanja pokazuju, da je poremećenje ravnoteže u šumskim ekosistemima posljedica iskorišćivanja šuma pri čemu se, iz raznih razloga, nije vodilo dovoljno računa o uvjetima koji su nužni za ekološku ravnotežu. UVOD Razvojem biološke znanosti, a naročito ekologije došlo se u posljednje vrijeme do dublje spoznaje o značajnoj ulozi koju šumski ekosistemi imaju u biosferi i za egzistenciju čovjeka na zemlji. Na šumu se više ne gleda kao na objekt koji služi samo kao resurs za sirovinu potrebnu za ogrijev, drvnu i drvno-prerađivačku industriju. Zakon o šumama SRH u 1. članu općih odredbi definira šumu i šumsko zemljište kao dobro od općeg interesa koje uživa posebnu zaštitu .. . »Šume su specifično prirodno bogatstvo te s općekorisnim funkcijama predstavljaju posebne prirodne i gospodarske uvjete rada«. U drugom članu toga zakona navode se općekorisne funkcije šuma koje se odražavaju u: »zaštiti zemljišta i drugih objekata od erozije, bujica i poplava; utjecaju na vodni režim i hidroenergetski sustav; u utjecaju na plodnost zemljišta i poljoprivrednu proizvodnju; u utjecaju na klimu; u zaštiti i unapređivanju čovjekove okoline; u stvaranju kisika i pročišćavanju atmosfere; u utjecaju na ljepotu krajolika; u stvaranju povoljnih uvjeta za liječenje, oporavak, odmor i rekreaciju, za razvitak turizma i lovstva i za općenarodnu obranu.« 441 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Stoga zakon propisuje mjere za gospodarenje šumama kojima će biti osigurani posebni društveni interesi, jednostavna i proširena biološka produkcija. Posebno poglavlje (čl. 37. — 47.) govori o zaštiti šuma kojima se obavezuju vlasnici i organizacije koje gospodare šumama da poduzimaju mjere radi zaštite šuma od požara i drugih elementarnih nepogoda, biljnih bolesti i štetnika. Zabranjuje se krčenje šuma, a i iskorišćivanje sporednih šumskih proizvoda dozvoljeno je samo pod određenim uvjetima. Prognoza nekih stručnjaka o tome da će se potrošnja drva u svijetu smanjiti jer će ga u proizvodnji energije zamijeniti ugljen, benzin, zemni plin, električna i atomska energija, a u građevinarstvu željezo, cement, plastične mase ili dr., nije se obistinila. Drvo je našlo novu primjenu kao sirovina u industriji drvnih ploča, ploča iverica; u kemijskoj preradi za celulozu za papir, drvna vlakna u tekstilnoj industriji itd. Drvo je gotovo nezamjenjivo u proizvodnji namještaja, u građevinarstvu, u prehrambenoj industriji, proizvodnji ambalaže, brodarstvu, rudarstvu itd. Ukratko trend porasta potrošnje drva u svijetu raste za cea 2%> godišnje, pa je disproporcija u proizvodnji i potrošnji drva pojava u svijetu, u Evropi pa i u Jugoslaviji, za koju se obično misli da je bogata šumama i da svoje potrebe na drvu može podmiriti vlastitom proizvodnjom. Relativno niski fond drvne mase naših šuma (50% od normalnog) i njihovo loše stanje s obzirom na kvalitet i dobne razrede, relativno mali prirast i nepovoljni odnos vrsta (30% četinjača, 70% listača) unatoč naporima stručnjaka za povećanje proizvodnje drva (uključujući i podizanje kultura i plantaža brzorastućih vrsta lišćara i četinjara), prisiljava nas na uvoz drva, ukoliko želimo očuvati glavnicu drvnog fonda naših šuma. Loše stanje naših šuma u zdravstvenom pogledu još više otežava zadatak stručnjaka da smanje disproporciju proizvodnje i potrošnje drva u nas. Mnogi faktori abiotičke i biotičke prirode konstantno ugrožavaju naše šumske ekosisteme, pa je zaštita šuma postala stalna preokupacija onih koji šumama gospodare. Konverzije, pošumljivanje novih napuštenih terena, održavanje i podizanje urbanih pojaseva — park šume i gradsko zelenilo, zahtijevaju sve intenzivnije mjere zaštite šuma od požara, štetnih insekata i patogenih gljiva od kojih je tim veća opasnost što su silvikulturne mjere intenzivnije, što su šume više homogene (monokulture!), jednodobne, a naročito je velika opasnost za umjetno podignute kulture. Poznato je, naime, da šum. kulture po strukturi predstavljaju siromašne ekosisteme, koji su u pravilu manje stabilni od prirodnih po strukturi bogatijih heterogenih ekosistema. U praktičnoj djelatnosti zaštite šuma do sada prevladavaju ekonomski motivi iako ima sve više zahtjeva i za zaštitu šuma i šumskih kultura, koje služe u turističke i rekreacijske svrhe, predstavljaju spomen područja ili su proglašene zaštitnom šumom. EKONOMSKO ZNAČENJE ŠUMSKIH ŠTETA Iako dvostruka funkcija šuma ima zajednički nazivnik u koristi šuma za život ljudi, za društveni i ekonomski razvitak zemlje, ipak je zaštitne mjere najlakše opravdati ekonomskim motivima. Za Sjedinjene Američke |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Države koje imaju 8´% od šumske površine u svijetu, procjenjuje se gubitak drvne mase godišnje sa oko 143,000.000 m3. To je otprilike jedna trećina godišnjeg prirasta ili polovina godišnjeg prihoda. Preneseno na površinu šuma u svijetu iznosio bi gubitak 1.787,500.000 m3 drva. Da ova brojka nije plod fantazije govore i podaci sa 1. jugoslavenskog savjetovanja o zaštiti šuma prema kojima gubici u Jugoslaviji prema skromnoj procjeni iznose 10% od godišnje sječive mase, ili cea 2,000.000 m3. Tome treba pribrojiti štete od bujica, erozija, štete uslijed poremećaja u gospodarenju zbog nepredviđenih gubitaka drvne mase, hitnih mjera sječe, izvoza i transporta, ponovnog pošumljivanja itd. Osim šteta od šumskih požara kada je izgubljena totalna drvna masa, koja se u većini slučajeva može točno utvrditi i gubici na prirastu uslijed totalne defolijacije hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) dobro su proučeni. U tom slučaju jednogodišnji prosječni tekući prirast smanjen je za 30 — 40%. U našim slavonskim hrasticima taj prirast iznosi 6 — 8 m3/ha što znači da je uslijed totalne defolijacije, koju izazivaju defolijatori zlatokraj, razne vrste Geometrida, hrastov savijač, a u prvom redu gubar {Lymantria disparL.) izgubljen prirast od 2 — 3 m3ha. Lako je izračunati da su u slučaju masovne pojave na velikim površinama gubici veoma znatni. U slučaju pojave defolijatora na 100.000 ha gubitak iznosi oko 2 — 300.000 m3 drva. Usput rečeno 1957. godine zabilježena je pojava gubara na 494.570 ha šumske površine. Stvari su ovdje pojednostavljeno prikazane no u stvari one su veoma složene, ali nedostatak prostora nam ne dopušta da ulazimo u dublju analizu lančane reakcije koja nastaje uslijed djelovanja nekog od štetnih faktora na šumski ekosistem kao cjelinu. Podjela na abiotičke i biotieke štetne faktore sa ekološkog stanovišta kada se radi o šumskih ekosistemima može se opravdati samo metodološkim razlozima i kompleksnošću patologije šuma. Kao jedan od indikatora te kompleksnosti govori i podatak da je do danas na 1400 vrsta šumskog drveća na našoj planeti predmet istraživanja 800 vrsta patogena (virusa, bakterija, gljiva i nematoda) i 20 tipova abiotičkih utjecaja koji uzrokuju oboljenje (toksini u atmosferi i tlu, klima i vremenski ekstremi, trofički debalans, vodni režim u tlu itd.). ETIOLOGIJA POREMETNJE STABILITETA U NEKIM NAJVAŽNIJIM ŠUMSKIM EKOSISTEMIMA U NAS Izabrao sam 4 najteža slučaja poremetnje ravnoteže u šumskim ekosistemima u SR Hrvatskoj: 1) Epidemijsko ugibanje i sušenje dominantnih vrsta drveća u nizinskim šumama. 2) Ugibanje jele u prebornim šumama Gorskog Kotara i Like. 3) Sušenje bukve u slavonskim prigorskim šumama i 4) Sušenje lipe. Teško je kod toga izbora odlučiti da se izostave štete koje nastaju u šumama uslijed abiotičkih faktora: suše, studeni (leda), vjetra i naročito od šumskih požara. Štete od elementarnih nepogoda javljaju se sporadično s više ili manje intenziteta, a zbrojeni gubici daju goleme brojke. U Jugoslaviji godišnje opožarena prosječna površina iznosi 0,1% u SR Njemačkoj 0,06, u SAD 0,37 i td. Opožarena površina varira u |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 14 <-- 14 --> PDF |
pojedinim godinama, ali projeeno 9000 ha požarom uništene površine uglavnom se nalaze u priobalnom području i otocima, gdje ima najmanje šuma i gdje one predstavljaju u ekološkom, rekreacionom i turističkom pogledu daleko veću vrijednost no požarnom uništena drvna masa. Ono što je u toj situaciji upravo tragično jest činjenica da godišnje izgori u području Krša veća površina nego što se pošumi. Unatoč toga u nas nije dosada riješeno pitanje preventive, a u represivnim mjerama daleko smo od onoga što se u svrhu gašenja šumskih požara čini u drugim zemljama Zapada, u SAD ili SSSR-u. Suzbijanje odnosno preventive šumskih požara je pitanje organizacije prije svega šumarske službe na Kršu, a ono sada nije riješeno na zadovoljavajući način. Teško je reći da bi se nabavkom dvaju aviona za gašenje šumskih požara ovaj problem mogao riješiti, a da se u isto vrijeme ne izvrši modernizacija naše protupožarne službe od obavještavanja, osnivanja protupožarnih stanica, izobrazbe kadrova, šumsko uzgojnih i uređajnih mjera, do nabave terestričkih aparata i potrebnih kemikalija za gašenje. Od velike je važnosti i upoznavanje širokog kruga ljudi, naročito onih koji rade u šumama o nastanku i uzrocima požara, njegovim posljedicama kao i njihovim dužnostima u provođenju preventivnih i represivnih mjera. Za uspješno rješenje navedenih problema potrebno je angažirati šire zajednice i društveni dogovor zainteresiranih: šumarstva, turizma, vatrogasnih društava, organa unutrašnjih poslova, općina i dr. Od drugih elementarnih nepogoda (suše, studeni, vjetra) ne možemo efikasno zaštititi šume. Jedine mjere sastoje se u uzgoju sastojina i vrsta drveća otpornih na ove nepogode. Uska suradnja šumarskih stručnjaka koji rade na uređivanju, uzgoju i zaštiti je neophodna. O ovoj suradnji ovisi da li ćemo imati zdrave i otporne sastojine. U protivnom slučaju sama zaštita šuma bit će nemoćna. No unatoč svih mjera štete od elementarnih nepogoda neće se uvijek moći izbjeći. Prije dvije godine imali smo priliku čuti za ogromne štete u šumama Like koje su nastale uslijed snijega i leda koji je u debelim slojevima obavio grane i debla i lomio ih kao da su šibice. Tako je u Lici stradalo nekoliko stotina tisuća stabala. Njihovom sječom nastaje problem regeneracije opustošenih terena. U Zagrebačkoj gori u isto vrijeme prema površnoj procjeni nastale su velike štete uslijed vjetroizvala. Računa se tako da nastala šteta iznosi 20 — 30.000 m3 izvala i lomova. Poremetnja stabilnosti šumskih ekosistema u nizinskim šumama Na području Slavonije uspijevaju naše najvrednije nizinske šume. Ovisno o mikroreljefu pridolaze tu kao dominantne vrste: hrast, brijest i jasen. Na tom području formirano je više prirodnih šumskih zajednica (ekosustava), što govori o kompleksnosti ekoloških faktora koji su stoljećima djelovali na njihovo formiranje. U tim uvjetima uz ograničena odstupanja bili su to stabilni heterogeni ekosustavi. No oko 1910. godine došlo je do pojave sušenja hrasta, koje se sad većim ili manjim intenzitetom nastavilo do danas. U međuvremenu zabilježena je u nas i pojava sušenja brijesta. Iako je ta pojava zabilježena u Evropi davno prije, ona je neko vrijeme prestala da bi oko 1919. dobila u Holandiji epidemijski karakter. Otada se naglo raširila u cijeloj Evropi, a u nas je zapažena 1927. godine. Brijest je |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 15 <-- 15 --> PDF |
masovno ugibao i danas je rijetkost u šumama u ikojima je pored hrasta i jasena bio jedna od dominantnih vrsta. Danas je uzročnik »holandske bolesti brijesta« poznat. To je gljiva Graphium (Ceratocystis ulrni), a vektor te gljive su brijestovi potkornjaci, u prvom redu Scolitus multistriatus S. scolitus. Nažalost do danas nije nađeno sredstvo za sprečavanje ove bolesti, a velike nade polažu se u genetičare i pronalaženje otpornih vrsta brijestova, njihovih varijacija i hibrida. U najnovije vrijeme pokazala se uspješnom i borba protiv Scolitusa prenosioca ove bolesti. Da nevolja bude veća i treća dominantna vrsta ovih šumskih ekosistema, jasen (Fraxinus angustifolia), počela se masovno sušiti prvih poslijeratnih godina da bi posljednjih desetak godina poprimilo zabrinjavajuće razmjere. (Spaić, Mikloš) Etiologija sušenja ovih triju vrsta drveća na širem području nizinskih šuma između Save i Drave bila je predmet istraživačkog rada mnogih stručnjaka pa i jednog znanstvenog tima koji je formiran 1924. g., a u kome su sudjelovali specijalisti: fitopatolog, entomolog, pedolog, uzgajivač i još neki drugi. Prije i poslije toga objavljen je velik broj članaka o sušenju hrasta. U zajedničkom izvještaju Komisije, pobijeno je mišljenje da je podzolacija tla uzrok sušenja, ali su različiti autori kao glavnog uzročnika sušenja navađali: brštenje gubara i drugih defolijatora, gljivu pepelnicu (Miprosphera alphytoid.es), mednjaču (Armillaria melea), nepravilni uzgojni postupak sa sastojinama, stagnirajuću vodu, gljivu Ceratocystis sp. i td. Vajda je u svojoj studiji o sušenju hrasta tvrdio da je inicijalni uzročnik sušenja klima, odnosno njene promjene koje su nastupile nekoliko godina prije pojave sušenja, a zatim je dao shematski prikaz niza činilaca koji su u interakciji dovele do sušenja hrastovih sastojina. Konačno 1970. g. osnovan je ponovo tim (Dekanić et al.) u kome je sudjelovalo oko 15 istraživača i koji su objavili prethodne rezultate istraživanja, ali koji nisu definitivni jer se istraživanje nastavlja. Rezultati bi se dali ukratko rezimirati: u daljnjoj prošlosti došlo je do intenzivne aktivnosti čovjeka u redukciji šumskih površina, u iskorišćivanju šuma, do izvedbe hidromelioracijskih radova (kopanja kanala, izgradnje nasipa), stvaranja retencija u šumama. Šume su izgubile prvotnu fizionomiju, promijenile strukturu, a prirodne mješovite šume s obilnom podstojnom vegetacijom na velikim površinama zamijenjene su monokulturama bez podstojne etaže. Usto je posljednjih 80 godina došlo do promjene makroklime u Evropi pa i u Slavoniji. Ekstremno suhe i tople godine nepovoljno su utjecale na šumsku vegetaciju, došlo je do sniženja nivoa podzemne vode, a učestalost poplava poprimila je drugi tok. Režim vode u tlu se promijenio i oscilacije nivoa podzemne vode dobile su širu amplitudu što je utjecalo na hranidbeni balans i fiziološko stanje stabala. (Dekanić I.) Pedošloška istraživanja potvrdila su rezultate prijašnjih istraživanja. Podzolizacija tla ne dolazi u obzir kao uzročnik sušenja, ali pojava sušenja korelira sa anaerobiozisom pa i dalje treba istraživati vodu u tlu i redoks potencijal. Nestankom brijesta, izgleda, promijenila se i fitoklima što se nepovoljno odrazilo na rizosferu. Utvrđene su velike razlike u sastavu faune tla onih odjela u kojima se hrast suši i onih na kojima nema te pojave. Utvrđene su dominatne vrste faune tla »zdravih« i bolesnih« odjela (Škorić, Vranković, Kovačević). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Velike promjene nastale su u ekosistemima slavonskih šuma. Dok su prije spomenute promjene nepovoljno djelovale na šumu, one su povoljno djelovale na razvoj fitofaga i njihovu masovnu pojavu kao i na razvoj i širenje patogena. Nestankom brijesta, jedne od dominantnih vrsta ovih šuma stvar se još više pogoršala, pa se pored hrasta intenzivno počeo sušiti i jasen. Sušenje je dakle rezultanta lanca faktora od kojih posljednja karika nije u svim slučajevima ista, kao što ni morfologija sušenja nije ista. Razlikuju se tri tipa sušenja hrasta: 1) Kronično sušenje u kome stabla vegetiraju i desetak godina i postepeno se suše. To je slučaj tzv. »kaseta« stvorenih izgradnjom nasipa i kopanjem kanala. 2) Brzo sušenje koje nastupa nakon defolijacije i napada pepelnice u promijenjenim uslovima vodnog režima u tlu. Proces sušenja traje jednu godinu. 3) Rapidno sušenje traje nekoliko mjeseci. Uslijed fiziološkog slabljenja stabala i sniženja razine podzemne vode stvoreni su uvjeti za razvoj gljive Ceratocystis vrste. Proces sušenja traje nekoliko mjeseci. Ove činjenice treba još provjeriti. Ostaje još riješiti značenje jednokratne defolijacije u jednoj godini i uzastopne defolijacije u dvije godine. Ova su istraživanja u toku. Dosad je poznato da sama defolijacija ne mora neizbježno izazvati sušenje, ali ako ona koincidira s još nekim nepovoljnim faktorima u tlu (vodni režim) dolazi do sušenja. Gustoću populacije značajnijih defolijatora hrasta možemo s velikom sigurnošću odrediti pa tako i predvidjeti djelomičnu, odnosno totalnu defolijaciju. Ali za druge nocivne faktore to nije moguće. Stoga, želimo li izbjeći rizik sušenja, moramo suzbijati defolijatore. O tome želim kazati nešto više, jer je to jedan od aktuelnih problema zaštite šuma ne samo u nas već i u svijetu. U nas je kao uostalom i drugdje u Evropi i u svijetu suzbijanje defolijatora bilo prije svega motivirano ekonomskim razlozima. Razumljivo je to, jer npr. gubitak 1,5 milijuna m3 koji je 1930/31. nastao zbog golobrsta smrekova prelca (Lymantria monacha), na 3000 ha smrekove šume u Gornjoj Bavarskoj nije bio od malog značenja za tadašnje vlasnike šume. Gigantske razmjere imala je 3 godine kasnije pojava borove sovice (Panolis flammea). Od 500.000 ha površine potpuna defolijacija bila je na 170.000 ha, a osušena i posječena masa iznosila je 12 milijuna m3. Sve mjere koje su preduzete da se suzbije masovna pojava: svjetlosni mamci, ljepivi prstenovi i lovci jarci ostale su bez nekog većeg efekta. Tek kada je Escherich po povratku iz Amerike predložio upotrebu aviona za tretiranje s arsenovim prahom, postigao se vrlo dobar uspjeh. Od tada se naglo usavršava aviometoda za suzbijanje defolijatora i pronalaze nove kemijske supstance. Poslije arsena dolazi period DDT-a, koja je predstavljala pravu revoluciju u suzbijanju defolijatora. Ta je perioda trajala sve do nedavno. Arsen kao želučani otrov zbog toksičnosti za toplokrvne životinje i čovjeka, DDT kao kontaktni otrov zbog perzistentnosti, širokog spektra djelovanja i štetnih posljedica za ekosistem morali su biti zamijenjeni drugim, selektivnim i za životnje i čovjeka neopasnim insekticidima. No poslije toliko godina upotrebe DDT-a (kod nas je već 1946. god. upotrebljena za suzbijanje gusjenica gubara), kao da je nastupila kriza. Alternativa za DDT u vidu fosfornih estera i Carbamata i dr., koji su se brže razgrađivali, nije bila i optimalno rješenje, jer su ovi |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 17 <-- 17 --> PDF |
insekticidi ostavljali još teže posljedice za ekosistem. U tom razdoblju velika su nada za zaštitare šuma bili preparati na bazi Bacillus thuringiensis koji se još i danas primjenjuju. No s tim preparatima pored nekih drugih nedostataka (mala efikasnost na nižim temperaturama, relativno kratkotrajna efikasnost) nije se mogao postići veći mortalitet od 60 — 70% što je bilo dovoljno samo u slučajevima kada pošteđena asimilacijska površina ne bi znatno smanjila prirast, (kao što je slučaj kod hrasta), a urod žira bio bi osiguran. Inače biopreparati na osnovi B. thuringiensis su selektivni, pogađaju samo defolijatore i nemaju nikakve štetne posljedice za ekosistem. Era preparata B. thuringiensis još nije prošla, a pojavio se Dimilin, za koga mnogi stručnjaci smatraju da je prava alternativa za DDT. Dimilin je nuspodukt koji ostaje kod pripreme herbicida Dichlobenil. Aktivna mu je supstanca Diflubenzuron. Djeluje u izvanredno malim količinama, ostaje aktivan mjesecima, za ljude i životinje praktički neotrovan. Dimilin spriječava djelovanje encima osobito Tyroxinase koji je potreban za izgradnju hitina. Nije fitotoksičan. Vrijednost LD je 10.000 mg/kg tjelesne težine kod preparata u prodaji. Upotrebljava se u SR Njemačkoj 300 g/ha (ili 75 — 80 g aktivne supstance kod 25´% preparata). Fitofagne larve uzimaju ga s hranom. Dospjevši u tijelo spriječava presvlačenje i ličinke ugibaju. Nije otrovan za pčele, što se tumači tako da ga pčele kod pripreme hrane za larve razgrade fermetima. Ne djeluje na parazite i predatore niti na imaga uopće. Veliko zadovoljstvo onih koji smatraju da je došla era Dimilina, remete ekolozi koji smatraju da mu je dijapazon djelovanja još širi nego u DDT-a, da je inhibitor presvlačenja svih fitofagnih vrsta pa i onih neutralnih koji služe kao »rezervoar« za parazite štetnih defolijatora. Osim toga utvrđeno je da je Dimilin ne samo larvicid već i ovocid, čime su pogođena ne samo jaja štetnika već i njihovih predatora. Pa i dugotrajnost efikasnosti (neki smatraju da je efikakan čak nekoliko mjeseci) smatra se nedostatkom, jer to može imati posljedice za ekosistem, naročito stoga što djeluje na faunu tla. Mnoge vrste Collembolla bivaju decimirane nakon tretiranja Dimilinom što sigurno mora negativno utjecati na lanac ishrane organizama u šumskim ekosistemima. Ne djeluje na štetnike plodova, pupova, minera i Homoptera. Postoji mišljenje da bi kod suzbijanja borova četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) bilo dobro u turističkim mjestima i zonama za rekreaciju vršiti suzbijanje Dimilinom, a u ostalm kulturama sa B. thuringiensis. U nastojanju da se nađe sredstvo koje bi selektivno djelovalo samo na jednog štetnika, jer po mišljenju većine zaštitara takvo bi sredstvo imalo budućnost, istraživanja su usmjerili svoja istraživanja na juvenilne hormone odnosno njihove naloge (juvenoide) i na supstance koje proizvode za vrstu specifične seksualne mirise (Pheromone). Prvi (juvenoidi) izazivaju teške hormonalne poremetnje u tijelu sa letalnim terminusom, drugi (feromoni) privlače mužjake koje onda možemo na razne načine uništiti prije nego oplode ženke. Gustom i homogenom razdiobom feromona u sastojini dolazi do dezorijentacije mužjaka, koji onda ne uspiju da pronađu suprotni spol. Unatoč velikog napretka u pronalasku bioloških i biotehničkih metoda za spriječavanje masovne pojave štetnih defolijatora, mnogi stručnjaci smatraju da će i dalje biti neizbježna primjena kemijskih sredstava za njihovo suzbijanje. Za sada su kemijska sredstva još neophodna u suzbijanju štet |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 18 <-- 18 --> PDF |
nika koji čine štete u stadiju imaga, za spriječavanje šteta od divljači, suzbijanje korova i si. U najboljem slučaju ta će sredstva biti dio integrirane zaštite šuma. S ekološkog stanovišta u stabilnim šumskim ekosistemima redovna higijena šuma bit će dostatna za spriječavanje masovne pojave štetne entomofaune i bolesti U svijetu novih pogleda na šumu i njeno značenje, zaštita šuma dobila je nove zadatke. Njen zadatak nije samo spriječavanje šteta koje nastaju uslijed biotičkih ili abiotičkih za šumu nepovoljnih faktora. Moderna zaštita ima u vidu šumu kao dio ekosistema u kome postoji biološka, ali i ekološka ravnoteža. Očuvanje prirasta pod svaku cijenu nije više glavni cilj zaštite šuma. Njen cilj je osigurati normalno funkcioniranje ekosistema koje se sastoji u kruženju materije i nesmetanom protoku energije. Stoga ona vodi računa o svim komponenatama ekosistema. Uspješna zaštita predstavlja, dakle poznavanje strukture ekosistema ali i njegovo funkcioniranje. Stoga se ona orijentira prije svega na rezultate sinekoloških istraživanja. Istraživanje uzroka poremetnje ekološke ravnoteže, što rezultira pojavom epidemijskog ugibanja svih triju dominantnih vrsta, baziraju na sinekološkim istraživanjima. Oni nisu kratkog daha, ali su pretpostavka bez koje ne može biti uspješnog povratka ka stabilnosti tih ekosistema. Ugibanje jele u prebornim šumama Gorskog kotara i Like Godine 1954. primjećeno je jače sušenje jele (Abies alba) u prebornim mješovitim šumama jele, smreke i bukve u Gorskom kotaru i Lici. Jela se tu nalazi u svome optimumu, šumski ekosistemi su dotada bili u primjernoj stabilnosti. Stoga su istraživanja ove pojave provedena timski slično kao kod sušenja drveća u nizinskim šumama, Rezultati petogodišnjih istraživanja pokazuju da se antropogeni faktor može smatrati inicijalnim faktorom u procesu sušenja. Intenzivniji zahvati u sastojinama uz povoljne klimatske uvjete dovele su do masovne pojave moljca jelinih iglica (Argyresthia fundella). Posljedice defolijacije kod četinjara su teže nego kod lišćara, jer se asimilacijska površina daleko teže obnavlja. Zato je napad Argyresthie rezultirao velikim brojem osušenih jelovih stabala. No u stabilnim ekosistemima kao što su prirodne šume Gorskog kotara relativno se brzo samoregulacijom uspostavlja biološka ravnoteža iako je na manjim površinama došlo da sukcesije u regresivnom smislu. Argyresthia fundella nije jedini pripadnik štetne entomofaune u šumama Gorskog kotara pa je istovremeno utvrđena pojava jačeg intenziteta i drugih štetnih vrsta, za koje su u novonastaloj situaciji stvoreni povoljni uvjeti za razvoj. Stoga se i dalje prati gustoća populacije ovih štetnika, gradacijske i fluktuacijske krivulje, kao i reakcija jele na promjenu ekoloških faktora. (Opalički K.) Sušenje bukve u slavonskim i prigorskim šumama To je treći problem koji je zabrinuo šumarske stručnjake. Sušenje bukve jakog intenziteta utvrđeno je u području Kalnika, Bilogore, Papuka i Petrove gore. Tim istraživača ekologa (ekofiziologa), fitocenologa, uzga 448 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 19 <-- 19 --> PDF |
jivača, zaštitara i uređivača obavio je istraživanja na tom području, a rezultat se prema Prpiću i al. može sažeti u slijedećem: Bukva je eurivalentna vrsta s obzirom na vlagu, toplinu i svjetlo. U jednom pojasu svog vertikalnog rasprostranjeni a, koji je prvotno pripadao zajednici hrasta kitnjaka (Querco-Carpinetum Croaticum) došlo je do promjene ekoloških faktora (vlage i topline) pa i do fiziološkog slabljenja stabala, koja je poslije napala gljiva Nectria ditissima (konidijski stadij Cylindrocarpon wükommü Welenv. i još neke druge vrste iz roda Nectria. Sadašnje bukove zajednice Fagetum illyiricum Horv. 38. festucetosum silvaticae Rauš 1973., mozaično su raspoređene u arealu hrasta kitnjaka i predstavljaju labilne ekosisteme, jer tu bukva nema sinekološke uvjete za svoj razvoj. Ovaj primjer pokazuje koliko antropogeni faktor može utjecati na biološku odnosno ekološku ravnotežu. U predjelu sušenja bukve, čovjek je, naime, uklonio hrast kitnjak, a umjesto njega se proširila eurivalentnija bukva kao edifikator. Unatoč svega rješenje za spriječavanje sušenja još nije definitivno nađeno pa se istraživanja nastavljaju. Sušenje lipe Etiologija sušenja lipe je veoma slična onoj sušenja bukve. U panonskom području Hrvatske dominira srebrenasta lipa {Tilia tomentosa Moench.). Lipove šume tu singenetski recentna faza u kitnjakovo — grabovim šumama (Carici pilosae — Carpinetum betuli Horvat.). Njen pridolazak tu je uvjetovan antropogenim faktorima tj. intenzivnim sječama. Tilia tomentosa je inače prema Horvatu, Glavaču i Ellenbergu vrsta stepskih šuma (Aceri tatarici — Quercion zone odnosno Quercion frainetto acerris zone). Lanac faktora izgledao bi ovako: intenzivna sječa, promjena klime u smislu povećanja humidnosti posljednjih 20 godina, defolijatori i patogene gljive od kojih je najviše zastupana Armillaria mellea Vahl et Freies, koja se u tom lancu najčešće pojavljuje kao posljednja karika. (Hren, Harapin, Halambek). Ovim niti izdaleka nisu iscrpljeni svi problemi koji se javljaju u zašti šuma u nas. Šumarske znanstvene institucije prate sve patološke pojave u šumskim rasadnicima, sastojinama i kulturama i brzorastućih vrsta četinjara i lišćara, vrše determinaciju i istražuju ekološke faktore koji uvjetuju pojavu štetne entomofaune i patogenih gljiva. Naročita se pažnja posvećuje štetama i bolestima u rasadnicima i kuturama. Te su kulture izvrgnute opasnostima od importiranih štetnika i patogena. Spominjemo samo neke: Melanophila picta, Agrillus suvorvi, Monosteira unicostata na topolama. Od patogena: Scirrhia acicolla na alepskom boru, Verticicladiella procera na borovcu, Coryneum cardinale na čempresu, Marssonina populina topoli, Endothia parazitica na kestenu. Veliki problem koji se kontinuirano javlja na kršu jest borov četnjak (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) i borov savijač Rhyacionia buoliana Schiff.). Suzbijanje borova četnjaka već se nekoliko godina uspješno vrši bakterijskim preparatom na bazi Bacillus thuringiensis (industrijski preparat »Dipel«). U novije vrijeme postižu se vrlo dobri rezultati Dimilinom. Suzbijanje ovim sredstvom kao i stalno praćenje gustoće populacije, te prou |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 20 <-- 20 --> PDF |
čavanje ekoloških faktora koji dovode do tprenamnažanja ovoga štetnika (naročito parazitskog kompleksa) pridonose uspješnom rješavanju problema koji nam ovaj štetnik zadaje naročito u turističkim predjelima priobalnog pojasa Primorja, Istre i Dalmacije. Izostavili smo (namjerno) problematiku organizacije zaštite šuma i kadrova u zaštiti, jer su to pitanja koja bi zbog svoje važnosti trebala biti posebno tretirana, a svakako prejudiciranje bez udruženog rada ne bi bilo korisno. Dijagnostičko-prognozna služba organizira se s velikim zakašnjenjem, a broj znanstvenih radnika koji se bave zaštitom šuma odnosno šumarskom entomologijom i fitopatologijom ne zadovoljava. LITERATURA 1. Androić , M.: Argyresthia fundella F. R. moljac jelina iglica — uzročnik sušenja jele u Gorskom kotaru. ŠL 7—5, Zgb., 1960. 2. Androić, M., Klepac, D.: Problem sušenja jele u Gorskom kotaru, Lici i Sloveniji. ŠL 1—2, Zgb., 1969. 3. Androić, M., Cestar, D., Hren, V.: Istraživanje uzroka i posljedica sušenja prirodnih jelovih šuma u SR Hrvatskoj. »Radovi« Sum. instituta Jastrebarsko br. 23. Zgb., 1975. 4. Androić , M.: Entomološki faktor u lancu uzroka koji dovode do poremetnje ekološke ravnoteže u šumskim ekosistemima. ŠL 11—12, Zgb., 1978. 5. Androić , M.: Effets economiques et ecologiques de la defoliation causee par le Bombyx disparate (Porthetria dispar L.) dans les ecosystemes forestiers. Zaštita bilja Vol. XXIX, br. 143—144, Bgd., 1978. 6. Androić , M.: Prethodni rezultati timskog istraživanja uzroka sušenja hrasta u Slavonskim šumama. Zbornik o 100. obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije. Centar za znanstveni rad IAZ — Vinkovci. Zgb., 1975. 7. Androić , M.: Slavonske šume kao ekosistem. Ibid. 8. Dekanić , L: Utjecaj visine i oscilacije nivoa podzemne vode na sušenje hrasta lužnjaka (Quercus robur L.). ŠL 7—10, Zgb., 1975. 9. Glavaš , M.: Prilog poznavanju Ophiostoma quercus Georgev. Nannf, u našim hrastovim šumama. Magistarski rad u rukopisu. 10. Harapin , M.: Istraživanje biljnih bolesti i štetnika i ostalih faktora u rasadnicima, kutlurama i «astojinama, te njihovo suzbijanje. Izvještaj SIZ-u za znanstveni rad za 1976 — 1980. g. 11. Haus b rough , J. R.: Training, Extention and International cooperation in forest dieasis Research. Referat na Šum. kongresu u Kiotu 1980. 12. Hren , V.: Epidemijsko ugibanje i sušenje lipe. Izvještaj SIZ-u za znanstveni rad 1976—1980. 13. Klepac , D.: Istraživanje parazita u hrastovim šumama koje se suše. Zavod za istraživanje u šumarstvu, Zgb., 1974. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 21 <-- 21 --> PDF |
14. Kraljić, B., Golu bo vic, U.: Ekonomske posljedice sušenja hrasta lužnjaka (Quercus robur L.), šum. list br. 1—2, Zgb., 1980. 15. Mi kl oš. I.: Sušenje jasena u nizinskim šumama. Izvještaj SIZ-u za znanstveni rad za 1976—1980. g. 16. Opalički , K.: Mineri i defolijatori jele i njihovo učešće u procesu sušenja jele. ŠL 3—4, Zgb., 1970. 17. Prpić , B., Rauš , Đ., M a t i ć, S.: Posljedice narušavanja ekološke ravnoteže nizinskih šumskih ekosistema hidromelioracijskim zahvatima u površini retencije Kupčine. ŠL 5—7, Zgb., 1977. 18. Prpić , B.: Ekološka istraživanja u području sušenja hrasta lužnjaka. Izvještaj SIZ-u za znanstveni rad 1976—1980. g. 19. Prpić , B.: Sušenje bukve. Izvještaj SIZ-u za znanstveni rad 1976—1980. g. 20. Spaić , I.: Neki od glavnih problema zaštite šuma u Slavoniji s osobitim obzirom na značaj entomofaune. Zbornik radova i Znanstvenog Sabora Slavonije i Baranje. Osijek 1970. 21. Spaić , Sadašnje zdravstveno stanje šuma na području jugoistočne Slavonije. Zbornik radova povodom 100. g. šumarstva jugoistočne Slavonije. Centar za znanstveni rad Vinkovci, Zagreb, 1974. 22. Spaić , I.: O sušenju hrastika. ŠL 7—9, Zgb., 1974. 23. Vajda , Z.: Utjecaj klimatskih kolebanja na sušenje hrastovih posavskih i donjodravskih nizinskih šuma. Zgb., 1948. 24. Žunko , O.: Šumski požali u SR Hrvatskoj (1971—1980). »Radovi« Šumarski institut Jastrebarsko, br. 46, 1982. Present Problems of Forest Protection in Our Country Summary Based on the investigations of dying back ethiology of some dominant tree species in forest ecosystems of Croatia, the author presents the epidemic dying back as a consequence of the disturbance in ecological balance recently and in the further past. An the majority of cases climatic and anthropogenic factors are initial in a chain of factors which finally result in dying back on large surfaces. An the costal region and on islands of SR Croatia forest fires represent a very serious problem. As a consequence of the said disturbance in the continental part the following problems arise: 1. epidemic dying back of fir in selection forests of Gorski Kotar and Lika 2. dying back of oak, elm and ash in lowland forests 3. dying back of beech in mountain forests of Slavonia 4. dying back of linden. Defoliators and pathogenous fungi play an important part in the proces of dying back: Argyresthia fundella F. R. (Hyponomeutidae) in fir stands, Lyman |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 22 <-- 22 --> PDF |
tria dispar L. and Euproctis chrysorrhoea L. (Lymantriidae), Tortrix viridana L. {Tortricidae), Thaumatopoeidae) and others in lowland forests, Nectria sp. in beech stands and Armillaria mellea with linden. Some inadequate measures in forest management and all those activities which have an influence on the water level in the soil, are to be mentioned as the antropogenic factors. IZ ŠUMARSKOG LISTA 1906. GODINE Broj slušača na hrvatskoj šumarskoj akademiji u Zagrebu, iznaša u zimskom semestru g. 1905/906 u I. godištu 9, u drugom 11 i u trećem 11 ili ukupno 31. Od ovih je iz Hrvatske i Slavonije njih 27, iz Bugarske 3, iz Bosne 1. Redovitih je trideset a jedan izvanredni. Osim toga nastavljaju tri absolventa akademije nauke, i to trojica njih na mudroslovnom a jedan i pravoslovnom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. (Br. 1, str. 79) Tečaj za drvare. Iz krugova trgovaca sa drvima, potaknuta je više puta u »Hrvatskom trgovačkom listu« ideja, da se u Zagrebu u okviru »Merkurovih« škola, uredi posebni tečaj za one trg. namještenike, koji se žele posvetiti trgovini drvima. Žali bože — kako iste novine najavljuju, te su nakane do sada najviše s materijalnih razloga neizvedive. I mi bi takovo poduzeće radostno pozdravili. (Br. 1, str. 79) Glas iz naroda — proti kozama. Da narod sam od svoje volje uzdigne glas na obranu svojih šuma, a proti držanja koza, svakako je u nas do sada još osamljeni pojav, pa s toga vriedan, da se zabilježi. Zemljištna zajednica urbarske obćine »Selište srpsko« u kotaru Rutinskom, županije bjelovarsko-križevačke — uviđajuć štetne posljedice — paše koza po svojim šumama i šikarama, zaključila je na 7. siječnja t. g. po većini svojih ovlaštenika, umoliti kotarsku oblast, za odredbu stroge zabrane paše koza po svim njihovim obćinskim šumama i šikarama. Očiti je to znak, da se vremena, da se vremena menjaju a i mi u njima. (B. 4, str. 168) |