DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 5 <-- 5 --> PDF |
UZ OSAMDESETU GODIŠNJICU ŽIVOTA Prof. Dr NIKOLE NEIDHARDTA (Sjećanje na život i rad jednog istaknutog filantropa) 0 našem uvaženom i voljenom dugogodišnjem profesoru geodezije Šumarskog fakulteta u Zagrebu, istaknutom znanstvenom radniku, kreatoru mnogih pothvata korisnih za društvo, o njegovoj osamdesetoj godišnjici života moguće je izricati zapažanja samo u najsvetlijem ozračju. U svom dugogodišnjem radnom vijeku stekao je veliki broj prijatelja i poštovalaca. Iz njega je uvijek zračila toplina čovjeka koji je znao raditi samo za dobrobit svih onih koji su ga okruživali, a to su bili kolege profesori, službenici i studenti. Djece nije imao. Mali sinčić Željko početkom II svjetskog rata toliko je puta s majkom silazio u kućno hladno sklonište i izlazio iz njega te nije doživio ni pola godine. Njegov otac, dr Nikola Neidhardt, koji je uvijek volio ljude, a na poseban način mlade, svoje će osjećaje prenijeti na studentsku omladinu temeljito i obzirno. Napisao je više izdanja skripata i udžbenika iz geodezije pisanih prvenstveno za svoje studente, ali vrlo dobro primljenih i u redovima geodetskih stručnjaka. Toliko ih je temeljito želio objelodaniti da je prije objavljivanja dao čitati rukopise ne samo profesorima tadašnjeg Tehničkog fakulteta u Zagrebu nego (obvezatno) i svojim đacima koji su dali sud o tome jesu li tekstovi njima dovoljno razumljivi, nakon čega bi dr N. nastavio dalje. Sjećam se dobro godišnjih skupština Udruženja studenata šumarstva na koje je od strane Vijeća profesora Šumarskog odjela Poljoprivrednošumarskog fakulteta još tridesetih godina bio delegiran kao nastavnik koji je imao dovoljno sluha za mladu generaciju. Sam zainteresiran za likovno dostignuća naših i stranih umjetnika uživljavao se u stvaralaštvo i smisao rada tih ljudi, ali je spontano svoje razumijevanje za umjetnost prenosio i na studentsku omladinu koja ga je dosta pratila na brojnim umjetničkim izložbama. Ako se radilo o kompleksnijim ekskurzijama studenata (to su bile prve takve ekskurzije na Šumarskom odjelu fakulteta), tada je u njih unio svoju organizacijsku sposobnost, koristio je poznavanje ljudi i krajeva te time pomogao njihovom provođenje i uspjehu. Koliko li je šarma i duhovnosti unosio pri svom druženju u takvim i sličnim zgodama i s mladom generacijom! Studente je poticao na samostalan rad, dajući im podršku vlastitim iskustvom i primjerom. Svoje je zamisli ostvarivao do kraja, nije posustao na pola puta. Prof. dr Nikoli Neidhardtu može se zahvaliti na tome da se i upravljanje šumarskim odjelom Poljoprivredno-šumarskog fakulteta od godine 1945. po |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 6 <-- 6 --> PDF |
N s 3 5 dw a» g 0 Ci Bfi B vd CS vO OS s s 1> s a» -3 0> 3 d Vi 0 ai M c 5 _N 0 >t/i >( 3 3 3 *3 rt o B s s ^1 o u M >—1 t/J ´o a 01 ti .L> a 0 RT > u c i» H-J at» >M o o » w (K « |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 7 <-- 7 --> PDF |
stavilo na šire osnove. Sazivao je jednom tjedno profesore, asistente fakulteta, pa i zainteresirane kolege iz privrede, u dvoranu Kabinenta za geodeziju na Trgu maršala Tita, da svojim inicijativama, prijedlozima i dogovorima što skladnije izgrade sadašnjost i budućnost fakultetske nastave. Tu se govorilo i neformalno o tekućim problemima, tu se čuo iskreno »glas naroda«. To je bilo vrijeme kada je trebalo osnovati Šumsko gospodarstvo Poljoprivredno- šumarskog fakulteta koje bi uključila u svoju djelatnost, još iz tridesetih godina, željene šumske objekte na kojima bi se što suvremenije izvodila terenska nastava i istraživački radovi. Ponovno se slavljenik pokazao konstruktivnim i sistematičnim. Godinama je rukovodio Odborom za fakultetske šume. Svakog radnog ponedjeljka sastao se s članovima Odbora za šume da bi zajedno s njima gradio i unapređivao te »fakultetske klinike« kako je rado nazivao te nove korisne površine šuma. Još prije dobivanja na upravu šuma u Zalesini (Gorski kotar) i kraj Lipovljana (Jamaričko brdo, šuma Lubardenik, te posavske nizinske šume oko Opeka), Poljoprivredno-šumarski fakultet dobiva od kotara D. Stubica zalaganjem prof, dr Alberta Ogrizeka 420 ba, veliki šumsko^poljski objekt na sjevernim padinama Medvednice gdje sam imao čast i zadovoljstvo izvrštiti zajedno s njim i s desetak zainteresiranih studenata šumarstva (danas uvaženih stručnjaka diljem domovine) triangulaciju, detaljnu izmjeru i kartiranje tog objekta. Zasluga je bila prof. Neidhardta da smo odmah pristupili tom važnom, redoslijedu prvom koraku osvajanja tog divnog kraja Medvednice. Veliki interes pripao je šumama Zalesine i Lipovljana, na čijim se objektima, počevši od god. 1951. izvodila najprije kompleksna terenska nastava u kojoj su sudjelovali nastavnici gotovo svih struka, da bi se uskoro na tim površinama ostvarivala i terenska istraživanja, doktorati i dovođenje viđenih stručnjaka iz zemlje i inozemstva. Velika je zasluga prof. Neidhardta za te aktivnosti. Pri osnivanju Zajednica šumarskih fakulteta Jugoslavije dr Neidhardt bio je prisutan u organiziranju rada i djelovanju te asocijacije. Kad su nam dolazili gosti, šumarski stručnjaci iz Evrope i svijeta, posjećivali su njega, znajući da će naići na topao prijem i na čovjeka koji poznaje stvari, koji je ušao u pore fakultetskog, sveučilišnog života s mnogo dobronamjernosti i optimizma. Od njega smo svi mogli mnogo naučiti i mislimo da jesmo. Naučili smo kako se konstruktivno ophoditi prema ljudima, zadacima, zajednici. Naš profesor je velike prirodne inteligencije, velike erudicije, nenametljiv, ljubazan. Kao jedan od njegovih najbližih suradnika vidio sam ljude koji su mu dolazili, a za koje je on imao uvijek spremnu pomoć, savjet i dobru riječ. U dva navrata bio je dekan Poljoprivredno-šumarskog tj. Šumarskog fakulteta, član Savjeta fakulteta, član Sveučilišnog odbora za udžbenike i skripta, višegodišnji predsjednik fakultetskog Odbora za šume, član Zajednice šumarskih fakulteta Jugoslavije, a u predratnim godinama otprilike 6 godina uzastopno tajnik Jugoslavenskog šumarstva udruženja, tajnik švedsko-jugoslavenskog dmštva (Skandinavsko-jugoslavenskog kluba) od 1931. do 1941., gdje plodno surađuje s prof, dr Franjom Bučarom, velikim pobornikom tadašnje fiskulture, a do današnjeg dana ostao je članom redakcijskog odbora Geodetskog lista. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Sudjelovao je u organizaciji I. Kongresa geodetskih inžinjera i geometara Jugoslavije koji se održao u Zagrebu god. 1953. kao što je sudjelovao i svojedobno god. 1936. pri organiziranju Geodetske izložbe na tadašnjem Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Svuda je bio dobro primljen, svuda aktivan, nesebičan, s naglaskom na kreiranje. Kad su se projektirale i gradile nove zgrade Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Maksimiru danonoćno je surađivao dogovaranjima, savjetovanjima, posredovanjima. Teško je naići na ovakvog čovjeka prepunog života i ljubavi za ljude i sredinu u kojoj živi i radi. SI. 2. — Prof. dr Nikola Neidhardt kao dekan Šumarskog fakulteta zajedno s uvaženim prof, dr Milanom Anićem na proslavi 20-godišnjice Šumarskog instituta u Zagrebu. Ne bih htio zaboraviti ni njegovu nesebičnu podršku u vezi opskrbe i prehrane svih službenika Poljodjelsko-šumarskog fakulteta u teškim danima II Svjetskog rata kad je opskrba stanovništva bila vrlo oskudna i nekvalitetna. Prof. Neidhardt je bio na čelu Zadruge namještenika Poljodjelsko-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Članovi tog kolektiva radili su uz velike napore u popodnevnim satima, slobodno mogu reći. na zdravim socijalističkim temeljima, na površinama fakultetskog dobra Maksimir. U jesen su članovi zadruge dobivali onoliko živežnih namirnica koliko je bilo potrebno njihovim obiteljma i koliko su »trudodana« uložili na fizičke radove na polju navodnjavanjem vrtova, okapanjem kultura, pobiranjem plodova, prijevozom plodova u skladište, komušanjem kukuruza itd. Svaki je profesor ili namještenik mogao uputiti na te poljske radove neku plaćenu osobu, kućnu pomoćnicu ili nekog drugog, no na polju su se našli uz njih i profesori Pevalek, Tavčar, Petračić, Ogrizek, Mohaček i dr. predano radeći za fakultetsko |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 9 <-- 9 --> PDF |
dobro Maksimir koje je inače potpomagalo nastavu i znanstveni rad fakulteta. Tu je prof. Neidhardt svojim rukovođenjem odigrao značajnu ulogu za prehranu fakultetskog osoblja od dekana fakulteta do najmlađeg pomoćnog službenika. Svi su se družili i susretali na poljima Maksimira. Prof. Neidhardt uvijek je održavao i ovdje ravnotežu. Skladno je živio sa svojom suprugom Nadom rođenom Patačić, koja je umrla 1979. godine. Pratili su se na šetnjama po prirodi, brali zajedno šumske plodove, posjećivali koncerte i izložbe, čitali tako reći zajedno književna djela, primali goste, putovali po domovini i izvan nje dok ih nije smrt rastavila. Poslije smrti drage mu supruge postao je tužan do suza, apatičan. Braća i sestre brinuli su za nj, a s vremena na vrijeme posjećivali su ga njegovi bivši đaci i suradnici. Na stolu se uvijek nalazila knjiga koju je rado čitao i bio je uvijek spreman na razgovor u kojem je bila prisutna velika moć opažanja i spremnost da da kritički osvrt na misli sugovornika. Prof. dr Nikola Neidhardt rođen je 6. 12. 1902. u Zagrebu u brojnoj, skladnoj obitelji. Nakon teške bolesti pluća završio je 1921. god. zagrebačku Donjogradsku (II.) klasičnu gimnaziju koja je u njegovu optimističku psihu unijela sistematičnost za čitav život. Unatoč teškog pobolijevanja na plućima u mlađim svojim godinama, ostaje optimist. U kontaktu s drugima ne osjeća žalac gorčine, nema u njega odbojnosti. Možda su ga baš njegove zdravstvene poteškoće usmjerile na studij šumarstva umjesto ekonomskih znanosti. Studij šumarstva završio je s odličnim uspjehom na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zagrebu god. 1926. a 1927. god. doktorira na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu na osnovu svoje disertacije pod naslovom. »O efektu trupljenja«. Kratko je vrijeme asistent u Zavodu za šumske pokuse od 1928. g. do 1930. g. Iste godine postaje docent za geodeziju. Predaje »Geodeziju« studetima agronomije kroz dva semestra, a studetima šumarstva »Terensko crtanje« dva semestra i »Geodeziju« dva semestra. U to vrijeme surađuje s profesorima Geodetskog odsjeka Tehničkog fakulteta u Zagrebu na terenskim geodetskim radovima, a uz pomoć Poljoprivredno- šumarskog fakulteta organizira i učvršćuje tadašnji Kabinet za geodeziju i uključuje se u nove samostalne znanstvene radove. God. 1936. odlikovan je francuskim ordenom »Merite agricole« oficirskog stupnja, god. 1937. oficirskim krstom bugarskog ordena Sv. Aleksandra, a god. 1938, švedskim ordenom Gustava Vase I stupnja. Na osnovu prijedloga republičkog Saveza geodetskih inžinjera i geometara u znak priznanja za plodonosan rad i za zalaganje u napretku struke izabran je god. 1965. za počasnog člana Saveza geodetskih inžinjera i geometara Jugoslavije. U mirovinu je stupio 1. 1. 1974. Publicistički opus profesora dr Neidhardta vrlo je opsežan i obuhvaća preko 200 tiskanih radova. Od toga je pedesetak znanstvenih radova i dvanaest udžbenika. Njegovi znanstveni, stručni radovi i udžbenici pretežno tretiraju geodetske probleme, geodeziju. S područja šumarskih znanosti, šumarrstva, obrađivao je probleme dendrometrije, inventure šuma i šumarske nastave. S područja geodezije produbljuje i unapređuje tematiku koja zasjeca u domenu geodetskih instrumenata, metoda rada i geodetsko-matematskih problema. Rado su bili čitani i vrlo dobro primljeni njegovi »Osnovi geodezije « (I. II. i III. svezak), te »Geodetski priručnik« kojega je izdala grupa |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 10 <-- 10 --> PDF |
profesora s tadašnjeg Geodetskog odjela Tehničkog fakulteta tj. profesori Nikola Čubranović, Mato Janković i Slavko Macarol u zajednici s profesorom Nikolom Neidhardtom. U »Šumarskom listu«, a naročito u »Geodetskom listu« objavio je prikaze djela i stručne literature, a napose prikaze iz pojedinih brojeva švedskih, norveških, holandskih, njemačkih, švicarskih i finskih geodetskih časopisa mnogih godišta. Posebno mjesto u njegovom publicističkom radu čine članci u Geodetskom listu posvećeni temama Terminologije u kojima je također pokazao svoju oštroumnost, iskustvo, širinu i toleranciju tražeći i braneći kako ono što je jezično lijepo, tako i ono što je tehnički, dotično terminološki najopravdanije. SI. 3. — Slavljenik dr Nikola Neidhardt jaši zajedno s prof, dr Žarkom Miletićem god. 1965. prigodom interkatedarske konferencije grane Uređivanje šuma, planinom Goč u Srbiji. Prof. dr Nikola Neidhardt pokazao je svuda svoju kreatorsku sposobnost, originalnost i duhovitost, poštovanje tuđeg mišljenja razumijevanje za ljude i solidarnost. Radi tih njegovih divnih osobina stekao je veliki krug prijatelja i poštovalaca. Svojim studentima, suradnicima, znancima prenosio je optimizam i ulijevao samopouzdanje. Njegova je sjetva bila vrlo plodna, pa neće izostati ni žetva. Sredina u kojoj je djelovao, mnogobrojni njegovi studenti, suradnici, kolege i znanci nisu vjerojatno ni svjesni utjecaja stavova prof. Neidhardta, ikoji su bili sinteza visokih moralnih, društvenih i stručnih kriterija, te tolerancija i vjera u kreativnog čovjeka. Hvala, velika hvala i naše najbolje želje upućujemo našem dragom i vo ljenom prof, dr Nikoli Neidhardtu. „, , _, J r Zdenko Tomasegovic |