DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Šum. list 106 (1982): 489 PRENIJETO HRASTOVE ŠUME U SLAVONIJI REVUE FORESTIERE FRANCAISE (za šumu, drvo i prirodu), kojeg izdaje Ministarstvo poljoprivrede (u sklopu kojeg su i poslovi šumarstva) preko l´Ecole National de Genie rural, des Eaux et des Forets u 1981. godini objavila je i poseban broj pod naslovom »UZGOJ ŠUMA LISTAČA«. Na poziv uredništva, odnosno glavnog urednika J. Parde-a, prof, dr DUŠAN KLEPAC napisao je prikaz o hrastovim šumama u Slavoniji. Tekstualni dio dopunjen je s dvije karte, 6 fotografija slavonskih hrastika iz prošlosti i sadašnjosti, jedna fotografija o nekadašnjoj izradi francuske dužice te jedna fotografija stare posavske seljačke kuće od hrastovine. U dodatku se nalazi prikaz gospodarske jedinice »Josip Korarac« Šumarije Lipovljani kao »tipičan primjer današnje slavonske šume«. Uredništvo smatra, da je vrijedno s tim radom prof. Klepca upoznati i naše čitatelje pa ga objavljuje u prijevodu. U prijevodu izostavljen je uvodni dio, općenito prikaz slavonskog područja te dodatak o gospodarskoj jedinici »Josip Kozarac«. (Ur.) HRASTOVE ŠUME U PROŠLOSTI Slavonske hrastove šume dobro su opisane u hrvatskoj šumarskoj literaturi. Najljepše ih je opisao naš veliki pisac, šumarski inženjer Josip Kozarac u svom djelu »Slavonska šuma« (1888.). Josip Korarac rođen je u Slavoniji (1858.); šumarske studije završio je u Beču, a zatim je cijeli svoj život radio u Slavoniji, posebno u lipovljanskim šumama (od 1885. do 1895.), a kasnije u Vinkovcima, gdje je napisao više romana i pripovijedaka. U francuskoj literaturi također ima o slavonskim hrastovima šumama više prikaza (PERRIN 1932, VENET 1953; SILVY-LELIGOIS 1954; PARDfi 1957; XXXVIIe Voyage du Comite des forets, BADRE 1978, itd.). Podaci o našem šumarstvu prije 1699. dosta su skromni. Te je godine Austrija, nakon brojnih bitaka s Turcima, zaposjela Slavoniju. Poslije toga Slavonija je podijeljena na dva dijela: jedan pod vojnom (Vojna Krajina) i drugi pod civilnom upravom (Provincijal). U prvom dijelu (Vojna Krajina) šume su pripadale kralju. Narod je u Vojnoj Krajini bio obavezan da sudjeluje u vrlo čestim bitkama protiv turskih invazija. Kao protuvrijednost za tu obavezu narod je redovno i besplatno dobivao iz šuma građevno i ogrjevno drvo za potrebe svojih domaćinstava. Također je imao pravo na besplatnog pašarenja i žirenja u tim šumama. U drugom dijelu (pod civilnom upravom) šume su bile u posjedu feudalaca, a seljaci su ih koristili prema posebnim propisima. Tako je to bilo sve do 1871. godine kada je ukinuta vojna uprava. Nakon toga pravo naroda na korišćenje šuma otkupljeno je na teritoriju pojedinih pukovnija |