DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 60 <-- 60 --> PDF |
tako da je narod dobivao u vlasništvo jedan dio šuma (oko polovice cjelokupne površine). Na taj su način nastale imovnoopćinske i državne šume (1873). Svojedobno je Slavonija obilovala šumama koje su 1750. godine zauzimale 70% ukupne površine dok je danas njihov udio 35°/o. Bile su vrlo različite; između njih su najznačajnije bile šume hrasta lužnjaka, stare od 150 do 350 godina. Prosječni promjer stabala u 1,30 m bio je oko 120 cm, ali je bilo i mnogo debljih stabla; tako je npr. stablo pripremljeno za Svjetsku izložbu u Parizu 1900. godine, imalo prsni promjer 260 cm a 65 ms tehničkog drva (METLAŠ, 1926). Srednja visina stabala kretala se oko 35 m no bilo ih je dosta koja su prelazila i 40 m visine. Općenito, stabla su bila vitka, deblovina je bila bez grana i čvorova, često 20 a katkada duga i 30 m. Kakvoća drva bila je izvanredna: godovi uski, tekstura drva vrlo pravilna, vrlo lijepe zlatne boje. Stoga je slavonska hrastovina na svjetskom tržištu bila vrlo cijenjena. U početku iskorišćivanja slavonskih hrastika drvni sortimenti mogli su se prevoziti samo rijekama i lošim putevima. Stoga je iskorišćivanje šuma i trgovina drvom bila vrlo ograničena. Nije bilo ni pilana. Drvo se izrađivalo samo u tesane ili cijepane Sortimente. Slavonska hrastovina bila je pravne žice, bez čvorova, jednakih i uskih godova, dakle, izvrsna za dužicu. Još i danas je u sjećanju izrada francuska dužice za bačve, svojedobno tako raširena u našim hrastovim šumama. Izgradnjom željezničkih pruga omogućena je i izrada hrastovih greda, jer se hrastovina također koristila u građevinarstvu i u brodogradnji. Čak i sada mnoge lijepe kuće od hrastovine svjedoci su bogatstva slavonskih hrastika. Druga faza iskorišćivanja pada na početak XIX vijeka kada se počinju graditi pilane. Od tada se šume intenzivnije iskorišćivaju što manje više traje do naših dana. U odnosu na uzgajanje i uređivanje hrastovih šuma vrlo često se navodi Zakonska uredba o šumama, koju je propisala 1769. godine austrijska carica Marija Terezija (izdana na hrvatskom i njemačkom jeziku). Taj Zakon propisuje metodu uređenja šuma, koja je vrlo slična francuskoj metodi »tire et aire« (podjela šume na godišnje sječine) a zanimljivo je, da predviđa (propisuje) za hrastove šume ophodnju od 200 godina. To je, u stvari, prvi hrvatski zakon o šumama. Međutim s uzgojem i uređenjem šuma u Slavoniji započelo se tek poslije drugog Zakona o šumama (1852). Najstarija uputstva za uređivanje šuma (1755, 1764, 1881, 1903. itd.) određuju razdijeljenje šuma na kvadrate i pravokutnike (odjele) površine od oko 3 ha. Ovakva nekadašnja podjela šume zadržala se uglavnom još i danas, s time da se mijenjaju samo granice odsjeka. Također se koriste i brojni mali drenažni kanali koji datiraju iz tog vremena, iskopani u svrhu melioracije poplavnih područja. U to vrijeme slavonske su šume bile prave uranotežene biocenoze u kojima je živjela različita visoka divljač, mnogo ptica i domaćih životinja; krave su u njima pasle a svinje žirile. Svojevremeno su šume za domaću stoku bile otvorene cijele godine osim onih dijelova šume na kojima se provodilo pomlađivanje kao i onih odjela koji su bili predviđeni za izvršenje pripravnog sijeka za pomlađivanje. Oplodne sječe starih hrastika, koji su bili vrlo rijetki, provodile su se na ovaj način: u dijelu šume koji je bio određen za sječu, zabranjena je bila paša |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 61 <-- 61 --> PDF |
za domaće životinje, a ponekad se takav dio šume ogradio ili ojarčio. U toku pet godina redovno se javio jedan potpun te jedan ili dva nepotpuna uroda žira (PETRAČIĆ 1931). Nakon toga izvršena su dva-a ponekad samo jedan sijek. Općenito uzevši, pomlađivanje je bilo obilno i brzo, Kad prirodno pomlađivanje nije potpuno uspjelo, sadio se žir i to na vrlo jednostavan način: 1 do 2 žira pod motiku. Uspjeh je bio dobar. Gotovo sve naše današnje srednjodobne hrastove sastojine nastale su pomlađivanjem na taj stari i jednostavni način. Malo pomalo stare hrastove šume su nestajale. Prema jednoj statistici još 1871. godine bio je u Posavini 74744 ha starih hrastovih šuma s drvom korisne drvne mase oko 12 milijuna m3 na panju (METLAŠ 1926). Danas su ostala samo dva svjedoka sjajne prošlosti: specijalni rezervati šumske vegetacije Prašnik i Muški Bunar. U prvom rezervatu, Prašniku, nalazi se šuma hrasta lužnjaka stara oko 300 godina s podstojnom etažom graba površine 53,35 ha. Drugi rezervat, Muški Bunar, je stara šuma hrasta kitnjaka i brdske bukve površine 41,85 ha (MATIĆ et., 1979). Često se s tugom govori o starim slavonskim hrastovim šumama. Međutim ne smije se zaboraviti da šuma, kao i sva živa bića, imaju razdoblja: rođenje, rast, starost i smrt, kako je napisao P. COCHET (1977). Stare slavonske hrastove šume dale su nakon svoje smrti veliki doprinos zemlji: izgrađene su j mnoge željezničke pruge u Hrvatskoj, meliorirani su mnogi poplavni tereni, provedeno uređenje šuma, izgrađene su mnoge šumarske kuće, škole i druge javne zgrade kao zgrada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (1880),1 zgrada Šumarskog društva u Zagrebu u kojoj je počela nastava šumarske akademije 1898. itd. Za sve ovo potrebna novčana sredstva potjecala su uglavnom od prodaje starih hrastovih šuma. Poslije Drugog svjetskog rata naši stari hrastici pomogli su obnovu naše porušene zemlje. U stvari, šumarstvo je svojedobno bilo vrlo aktivno i hrvatski šumari radili su vrlo mnogo. O tome svjedoče naši šumarski časopisi: Šumarski list i Glasnik za šumske pokuse. Značajni su radovi o stradanju brijesta, koji je gotovo posve nestao iz slavonskih šuma (zbog napada Cerastomella Ulmi) i tako uzrokovao katastrofu u našim hrasticima u kojima je doduše glavna vrsta hrast lužnjak, ali se u dominantnoj etaži nalaze također i brijest i jasen. Nakon nestanka brijesta hrast je bio izložen napadu gubara (Lymantria dispar), a zatim pepelnica (Microphaera alphitoides Griff, et Maubl.). Naši su stari pisali o sušenju hrastovih šuma i upozorili su na opasnosti za hrastove šume; prvo upozorenje dano je u jednom broju Šumarskog lista 1878., a prvi broj naših Anala (Glasnik za šumske pokuse) 1926. u cijelosti je posvećen problemu sušenja hrasta lužnjaka u Slavoniji (A. PETRACIĆ, V. ŠKORIĆ, A. SEIWERT, A. LANGOHOFER). DANAŠNJE SLAVONSKE ŠUME Današnje slavonske šume nisu samo dar prirode nego su rezultat stotinu i više godišnjeg rada šumara (stogodišnjica organiziranog šumarstva u Slavoniji proslavljena je 1974). 1) Dovršena je novčanim sredstvima biskupa Josipa Jurija Strosmajera, koja je biskup dobio od prodaje hrastovih šuma u Đakovštini. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 62 <-- 62 --> PDF |
U Slavoniji danas ima prirodnih i umjetno podignutih šuma. Prirodne šume su nastale oplodnim sječama, kako je već navedeno, a umjetno podignute šume su kulture i plantaže. Prirodne šume općenito dijelimo u nekoliko grupa: — šuma hrasta lužnjaka sa žutilovkom (Genisto elatae-Quercetum roboris Horvat) u slavonskoj ravnici na vlažnim tlima; — šuma hrasta lužnjaka s običnim grabom (Carpineto betuli — Quercetum roboris Rauš) u ravnici, ali na manje ili više suhom tlu; — šuma poljskog (lučkog) jasena (Leucoio — Fraxinetum angustifoliae Glavač) u ravnici na vrlo vlažnim tlima; — šuma hrasta kitnjaka s bukvom Fagetum croaticum montanum subass. Quercetum petraeae Rauš) na bregovitom području; — šuma bukve (Fagetum croaticum panonicum Horvat) na višim brežuljcima i u planini. Šuma hrasta lužnjaka sa žutilovkom najrasprostranjenija je i najznačajnija za hrast lužnjak. Umjesto podignute šume su uglavnom kulture i plantaže uzgojene u Podravini na pjeskovitim tlima. Ukupna površina svih šuma u Slavoniji (u najširem smislu) iznosi oko 370.000 ha s drvnom masom na panju oko 69 milijuna m3, a to je gotovo trećina drvne mase svih šuma u Hrvatskoj. Prema vrstama drveća na hrast otpada 46%, na bukvu 19%, na grab 10°/o, na jasen 10% a ostatak na javor, topolu, brijest, vrbu, johu i druge vrste. Vidi se da i danas u slavonskim šumama dominira hrast, usprkos dosta jakih promjena tijekom godina. Prema postojećim gospodarskim osnovama u slavonskim šumama nalazi se oko 31 milijun ms hrastovine od čega 22,5 mil. drvne mase lužnjaka, a 8,7 mil. drvne mase kitnjaka. Sastav po dobnim razredima prikazan je u tabelarnom pregledu br. 1. Tablica 1. Strukturia dobnih razreda svih šuma u Slavoniji Dobni razred Površina u ha % (po godinama) 1— 20 53 597,59 14,5 % 21— 40 63 114,06 17,1 % 41— 60 82 398,02 22,3% 61— 80 78 976,74 21,4% 81 —100 56 518,83 15,3 % 101 —120 25 466,66 6,9 % preko 120 9 090,63 2,5 % Svega 369,162,51 100 % Podaci u ovom tabelarnom pregledu pokazuju da su u vremenu od 1900. do 1940. godine izvršene sječe na površini od 161.374 ha a u vremenu od 1940. do 1980. na površini od 116.711 ha. 492 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Danas u Slavoniji pretežu srednjedobne i mlade sastojine, dok je starih preko 120 godina, prilično malo. To je sadašnja stvarnost šuma u Slavoniji, koja, međutim, nije posebno teška, jer su srednjedobne sastojine općenito uzevši vrlo lijepe i dobro uređene. Mnoštvo šumarskih inženjera zaposleno je u 12 samoupravnih šumarskih organizacija.2 Bave se uzgojem, uređenjem, zaštitom i iskorišćivanjem (sječom, izradom sortimenata, prijevozom, transportom i prodajom posječenog i izrađenog drva). Od radnih organizacija najznačajnija su Šumska gospodarstva u Vinkovcima i u Slavonskom Brodu, jer one posjeduju najvrednije šume hrasta lužnjaka. Ova gospodarstva gospodare s oko 85.000 ha hrastovih šuma s ukupnom drvnom masom na panju oko 15 milijuna m3. UZGOJ HRASTOVIH SUMA Uzgajanje šuma u Slavoniji bitno se promijenilo u odnosu na prošlost. Dok je svojednobno glavna briga u uzgajanju bila usmjerena na osiguranje pomlađivanje oplodnim sječama uz tek tu i tamo sadnju sjemena, ili, još rjeđe, sadnjom biljaka, danas je glavna značajka uzgajanja — uz sadnju — čišćenje mladih sastojina, a zatim njihovo prorjeđivanje. Unazad dvadesetak godina u šumama je zabranjena paša domaćih životinja (krava i svinja); stoga tlo u starijim sastojinama nije prekriveno samo travnim pokrovom nego je obraslo i podstojnim grmljem. Zato je potrebno prije pripravnog sijeka pripremiti tlo. Kako je često urod sjemena rijedak i slab, nužna je i umjetna sjetva ili sadnja biljaka. Mi smo pristaše prirodnog pomlađivanja, ali ono uvijek ne uspije u određenom roku. Općenito uzevši danas se primjenjuje oplodna sječa u tri sijeka: pripravni, naplodni i konačni, sve u roku od 10 do 20 godina. Danas smo prisiljeni, češće nego prije, popunjavati prirodna pomlađivanje a to popunjavanje se obavlja na različite načine. Štoviše, nedavno se pokušavalo primijeniti francuski načine koji nam je preporučio J. Parde (pošuml javan je u prugama ili u kvadratima). Što se tiče njege, ona se sastoji u oslobađanju pomladka, čišćenju mladika i projeđivanje sastojina. Nakon uspješnog prirodnog pomlađivanja, u mladićima i letvenjacima se nalazi osim hrasta više drugih vrsta drveća kao što su grab, jasen, vrba, joha, topola i dr. a njihov sastav ovisi prvenstveno o mikro reljefu terena. Oslobađanje podmlatka obavlja se redovito svake druge godine, čišćenje svake pete, a prorede svake pete odnosno desete godine. Dob sječe ovisi o pojedinim vrstama: za topole i vrbe to je od 40 do 60 godina, za jasen 80, a za hrast lužnjak 140 do 160 godina. Prema tome, tijekom prorjeđivanja vade se različite vrste drveća da bi u starosti od oko 140 godina dobili zrelu hrastovu sastojinu. Zadovoljni smo, ako tada imamo po 1 ha oko 130 lijepih dominantnih hrastovih stabala. 2) Sirač, Daruvar, Lipik, Pakrac, Vinkovci, Osijek, Bilje, Našice, Slavonski Brod, Podravska Slatina, Slavonska Požega i Nova Gradiška. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Naša šumarska praksa ne primjenjuje metodu izbora i obilježavanje stabala, koja trebaju ostati do kraja ophodnje. Ima zato razloga: to je teški problem ugibanja hrastovih stabala; koji put uginu baš ona najljepša stabla. Međutim pridržavamo se normalnog broja stabala za pojedine starosti (KLEPAC, 1976). Oslanjamo se također i na temeljnicu. U srednjedobnim sastojinama hrasta lužnjaka kritična donja granica temeljnice kreće se oko 20 m2, a odnosi se na dominantna stabla (KLEPAC, 1975). Njega je propisana površinom šume koja se ima godišnje obaviti. Naš je konačni cilj proizvodnja hrastovine najbolje kvalitete. Čišćenjem i prorjeđivanjem dobivamo međuprihode. Iako je naš krajnji cilj proizvesti furnirsku hrastovinu, puna se pažnja posvećuje ekološkim i pedološkim faktorima. Za uspješno uzgajanje hrastovih šuma nužno je da korijenje stabala bude u vlažnom tlu, da je deblo u sjeni, a krošnja na suncu. U nizinskim šumama prorede se obavljaju po starom pravilu, što znači da se svakih deset godina posiječe od 30 do 40 m3 po 1 ha, što odgovara trećini tekućeg prirasta, dok se drugi dio prirasta kumulira na drvnoj masi na panju. U srednjedobnim hrastovim sastojinama tekući godišnji prirast iznosi oko 9 m3/ha, pa se prema tome proredom vadi 3 m:Vha a ostavlja 6 m3/ha godišnje. Kako drvna masa srednjodobnih sastojina iznosi oko 300 do 400 rn^/ha, to se godišnje koristi l°/o drvne mase na panju kao etat međuprihoda (1/3 prirasta). Praktički to odgovora staroj formuli MELARD-a (1924) u Francuskoj. Prirasno-prihodne tablice za hrast, koje je sastavio WIMMENAUER (1900) u Njemačkoj, daju gotovo iste podatke. U najovije vrijeme pojavila se želja za vrlo jakim proredama ali mi nismo suglasni s takvim nastojanjima. RAST I PRIRAST HRASTA Poznato je, da je hrast vrsta drveća dugog vijeka. Utvrdili smo da je debljinski prirast hrasta lužnjaka vrlo postojan pa se bitno ne smanjuje čak ni u starosti stabala od 300 godina. Naša istraživanja potvrdila su hrvatsku narodnu izreku »hrast 100 godina raste, 100 godina živi, a 100 godina umire«. Hrastove šume su dakle sposobne za uzgoj u dugim ophodnjama uostalom kao i u francuskim državnim šumama. Ako se hrastove sastojine uzgajaju razumno, mogu se postići uski i ravnomjerni godovi, dugo deblo bez čvorova i grana, dakle drvo izvanredne kvalitete za pilansku i furnirsku obradu. Tehnološke osobine slavonskog hrasta lužnjaka dobro su proučene (HORVAT, 1942). Mi se držimo tog principa i pazimo da godovi ne budu širi od tri milimetra. Rast srednjeg prsnog promjera stabla hrasta lužnjaka tijekom života slijedio je krivulju oblika slova »S«: starost (godina): 30, 40, 50, 60, 70, 80, 90, 100, 110, 120, 130, 140, 150, 160 srednji prsni promjer (cm): 10, 15, 20, 25, 31, 36, 41, 45, 49, 53, 56, 59, 61, 63 (ove vrijednosti približno odgovaraju za cijelu Slavoniju, KLEPAC, 1976). Na osnovu eksperimentalnih istraživanja utvrdili smo, da tekući prirast hrasta lužnjaka može dostići iznos od 12 ms /ha/god. Maksimum poprečnog dobnog 494 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 65 <-- 65 --> PDF |
sveukupnog prirasta iznosi oko 7 do 8 m^/ha (prosjek za Slavoniju), međutim za razdoblje od 1950. do 1971. godine utvrdili smo smanjenje prirasta ali se prema najnovijim podacima stanje srećom popravlja. U 2 tablici iznosimo neke podatke za lipovljanske šume (gospodarsku jedinicu »Josip Kozarac«) koji predstavljaju dobar prosjek za naše šume hrasta lužnjaka. Tablica 2. Dobni razred Tarifni broj (u godinama) p o Alganu po Emroviću 1— 20 8 1 21— 40 13 6 41— 60 15 8 61— 80 17 10 81 — 100 18 11 101 — 120 18 11 121 — 140 19 12 Svojedobno su se dugo vremena u Slavoniji koristile prirasno-prihodne tablice WIMMENAUER-a (1900) koje su dosta dobro odgovarale uz tadašnje slabe prorede. Danas raspolažemo vlastitim tablicama posebno za hrast lužnjak, a posebno za hrast kitnjak, izrađene u Šumarskom institutu u Jastrebarskom (ŠPIRANEC, 1975). Ove su tablice izrađene prema bonitetima staništa, a kao primjer donosimo prvi bonitet (tab. 3). Ove tablice važe za cijelu Hrvatsku. Udio kore prema našim istraživanjima, može se iskazati ovim faktorima kore: za hrast lužnjak: k = 0,9204 ± 0,0012 K = 1,0864 ± 0,0012 za hrast kitnjak: k = 0,9243 ± 0,0015 K = 1,0818 ± 0,0016 d D u kojima je k = , a K = D d »d« je promjer bez kore »D« promjer s korom, sve u prsnoj visini stabla. Prema tome prosječni udio kore u drvnoj masi stabla hrasta lužnjaka iznosi oko 15%, a u drvnoj masi stabla hrasta kitnjaka 14%; očito je, da je postotni udio kore najveći kod tanjih stabala a najmanji kod najjačih stabala. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Prirasno-prihodne tablice za hrast lužnjak na I bonitetu (Špiranec, 1975) Tablica 3. d h 9 V rr P a Age N m1 M m3 D cm . m ´ 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 20 6 230 5,7 11,4 16.2 99 99 5,0 C 8,6 30 2 110 1t,4 15,5 21.5 177 8 185 6,2 24 9,9 40 1 030 17,6 18,9 25.1 252 32 284 7,( 44 11,2 50 630 23,6 21.9 27,6 320 76 396 7,9 61 12,0 60 440 29,3 24,6 29,3 379 137 516 8,6 74 12,6 70 325 34.6 27,1 30,5 431 211 642 9,2 82 12,7 80 260 39,4 29,3 31,3 476 293 769 9,6 86 12,4 90 210 43,8 31,3 31,8 514 379 893 9,9 86 11,9 100 180 47,8 33,2 32,1 547 465 1012 10,1 83 11,1 110 155 51,4 35.0 32,2 575 543 1 123 10,2 79 10,3 120 140 54,6 36,7 32,2 599 627 1226 10,2 74 9,4 130 120 57,5 38 2 32,1 619 701 1320 10,2 68 8,7 140 110 60,1 39,7 31,9 638 769 1407 10,1 62 7,5 150 101 62,1 41,1 31,7 651 831 1 482 9,9 TUMAČ SLOVA: Age — starost sastojina N — broj stabala d — promjer na 1,30 m h — srednja visina g — temeljnica v — drvna masa na panju m — drvna masa proreda tijekom 10 godina M — ukupna drvna masa proreda P — ukupno proizvedena drvna masa a — tekući prirast b — prosječni prirast Drvna masa iskazana je za drvo preko 3 cm promjera GOSPODARENJE HRASTOVIM ŠUMAMA U SLAVONIJI Poslije drugog svjetskog rata napušten je princip potrajnosti u okviru svake pojedine gospodarske jedinice. Potraj no gospodarenje prema odredbama našeg Zakona o šumama treba osigurati na određenom području, pa se globalna gospodarska osnova donosi za šumsko-privredno područje, a za gospodarsku jedinicu izrađuje se osnova gospodarenja. Za uređenje naših hrastovih šuma primjenjujemo metodu dobnih razreda u više varijanata. Unutar područja razlikujemo računske gospodarske jedinice ili uređajne razrede. One obuhvaćaju sastojine istog tipa šuma na koje se primjenjuje ista dob sječe. (KLEPAC, 1949) Za svaki uređajni razred izrađuje se tabela dobnih razreda posebno, te konačno za cijelo područje. Sastojine onog dobnog razreda, koji odgovara dobi sječe, sijeku se oplodnom sječom u 20-godišnjem vremenskom razdoblju. Između računskih gospodarskih |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 67 <-- 67 --> PDF |
jedinica dozvoljeno je balansiranje, jer je šumsko privredno područje osnova za račun etata glavnih prihoda. Ova malo i revolucionarna ideja (R. VINEY, 1954) postala je pravilo gospodarenja u šumama SR Hrvatske. Drvna masa zrelih i dozrelih sastojina utvrđuje se mjerenjem svih stabala, dok se u ostalim sastojinama drvna masa utvrđuje statističkim metodama pomoću primjernih pruga. Primjenjuju se tarife (ŠPIRANEC, 1975). Za utvrđivanje prirasta naši šumari vrlo rado koriste formule mog učitelja na l´Ecole nationale de Eaux et Forets u Nancy-u Leon SCHAEFFER-a (1949); no upotrebljavaju se i druge metode kao npr. MEYER-LOETSCH-a, tarife prirasta KLEPCA (1961) itd. Do sada se etat međuprihoda (intenzitet prorjeđivanja) procjenjivao prema prirasno-prihodnim tablicama, no sada se prelazi na računanje etata međuprihoda. U stvari za svaku sastojinu određuje se intenzitet prorjeđivanja po formuli: 1 m (1,0 pi — 1) q i = 100 m 1,0 pi 1 1 i = (1 ) 100 1.0 P1 q u kojoj označava (m) drvnu masu u sastojim nakon prorede; (p) postotak prirasta; (1) turnus prorjeđivanje; 1 ( ) je dio prirasta koji se može posjeći. q Primjer: u srednjodobnoj sastojina hrasta lužnjaka drvna masa iznosi oko 350 m3/ha, postotak prirasta je 3, turnus za prorede 10 godina, a dio prirasta koji 1 će se sjeći je . U ovom slučaju naša formula iskazuje intenzitet prorjeđi 3 vanja s 8,5 %», što znači da je etat prorede 3 m3/ha/god. ili 30 m»/ha za 10 godina. Potrebno je naglasiti da je ova formula samo putokaz za rad i ništa više. Etat glavnog prihoda rezultat je stanja dobnih razreda i postojanja sastojina zrelih za sječu. Sječfva dob šuma hrasta lužnjaka zbog nedostatka vrlo starih sastojina u nas, snižena je na 140/160 godina s tendencijom povišenja za najljepše sastojine s posebno kvalitetnim stablima. Provjera etata glavnog prihoda vrši se po formuli: 3,6 V3 E = (KLEPAC, 1952) u u kojoj V3 označava drvnu masu na panju sastojina koje su starije od 2/3 ophodnje (u). Dodajmo još, da se za provjeru etata međuprihoda (Em) za cijelu gospodarsku jedinicu vrlo često koristi francuska formula MELARD-a: 497 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 68 <-- 68 --> PDF |
p 1 100 q u kojoj je (Vm) masa sastojina, određenih za prorjeđivanje (p) postotak prirasta a ( ) faktor realizacije. q Gospodarska osnova određuje gospodarenje za periodu od 20 godine s time, da se osnova svakih 10 godina revidira. Uglavnom za sve šume u Hrvatskoj, osim za maloposjedničke, postoje gospodarske osnove. Gospodarske osnove izrađuju se prema republičkim propisima. Služba uređivanja nije centraliziranass) s izuzetkom elektronskog računskog centra (za obračun masa i prirasta). PROBLEMATIKA SLAVONSKIH HRASTOVIH ŠUMA Nestanak brijesta iz slavonskih šuma imao je za posljedicu velike promjene u hrastovim šumama, jer je on u tim šumama zajedno s jasenom bio vrlo dobar pratilac hrasta lužnjaka. Također su se uvelike promijenili i stanišni uvjeti kao posljedica široke mreže kanala za melioraciju područja izvrgnutih poplavama. Izgrađeni su putevi, prosjeke, iskorišćivaju se naslage plina i nafte itd. Snizio se nivo podzemne vode (DEKANIĆ, 1975). Poplavne vode rijeke Save nisu više blagotvorne, što više, mogu biti štetne zbog česte zagađenosti. Neki smatraju da je također nastala i značajna promjena klime (VAJDA, 1978). Urod žira je rjeđi i manje obilan (npr. 1978. godine na cijelom području nije bilo ni kg žira). Prirodno pomlađivanje manje je uspješno nego prije, te je vrlo često potrebno popunjavanje sjemenom ili sadnicama. Napad insekata (Lymantria dispar L. i drugih), bolesti (Microsphaera alphitoides Griff, et Maubl., Armillaria mellea Vahl., Kumm et al.) vrlo su česti. Sve ovo ima za posljedicu sušenje hrasta pa i jasena bilo sporadički bilo u manjim ili većim grupama (ANDROIĆ, KURIR, MIKLOS, SPAIC i dr., 1975). ZAKLJUČAK Čini se da je šumski ekosistem u Slavoniji, nekad vrlo stabilan, danas u opasnosti iz različitih razloga. Jugoslavenski šumari, a posebno oni u Hrvatskoj, čine velike napore kako na planu istraživanja tako i u operativi da pronađu način konsolidacije ovog prirodnog resursa od neobičnog značenja s ekološkog, ekonomskog i socijalnog stanovišta. 3) Za razliku od Francuske gdje je šumarstvo centralizirano; centrala je u Parizu a zove se Office National des Forčts, Paris. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Ekološki problemi, problemi obnove i uzgajanja šuma (PARDE, 1975), problemi zaštite šuma. problem evropske oskudice i pomanjkanja hrastove pilanske oblovine (SILVY-LELIGOIS, 1954) postali su oštrice ne samo na nacionalnom nego i na evropskom pa i na svjetskom planu. »Treba i te kako poželjeti izmjenu informacija o tom pitanju između pojedinih naroda« (PARDE, 1975). S tog gledišta moj je članak skromni doprinos u rješavanju spomenute problematike. »U sklopu raznih sadržaja, koji više-manje uopćavaju domaća iskustva i inozemne postavke, ističu se KOZARČEVI napisi temeljeni na posve konkretnim činjenicama. U članku »Nešto o jasenovoj šume« (1895) saznajemo da jesen gubi lijepu bijelu boju drva u dobi oko osam desetljeća; zato ne valja ophodnja od 100—120 godina; ne valja preborni način gospodarenja, jer se tako dobiva malo dobrog tehničkog drva; nepravilna je struktura godova, gušći pa rjeđi, te Se često pojavljuju okružljivost, tamna obojenost i trulež drva. U znatno većem napisu (1897) »Šumogcjstveni i drvotržni aforizmi, crpljeni na temelju prodaja posavskih hrastovih šuma u zadnjem desetljeću 1887—1896«, KOZARAC razmatra razna gospodarska pitanja: utjecaj staništa na omjer smjese vrsta drveća; utjecaj smanjenja šumovitosti na poplavljenost zemljišta; utjecaj svjetskih tržišta na ponudu i potražnju drva; način racionalnog iskorišćavanja kakvoće drva dobivenog iz starih hrastika, tj. izrada deblovine što manje u cijepanu (dužice) a što više u piljenu građu. Godinu dana kasnije KOZARAC je upozorio da se u našim šumama nalazi značajna svojta hrasta koju je opisao u članku »Kasni (pozni) hrast (Quercus pedunculata var. tardissima Simonkai)« ... Na temelju tako oštrih opažanja, taj naš vrlo istaknuti šumarski stručnjak i priznati književnik izveo je vrijedne zaključke koje su naša razvijenija praksa i nauka, tek nakon više od pola stoljeća, potpunije upoznale.« »Početkom dvadesetog stoljeća, opet se razvila dublja rasprava o našim hrasticama. Nepoznati pisac B. M. (1901), u napisu o lugu i lužnjaku, postavlja pitanje i odgovara: zašto u našim lugovima gdjekad ne uspijevaju lužnjakove sastojine, premda su tu nekada rasli hrastovi gorostasi. Slično i drugi nepoznati pisac J. M. iste godine razmatra »Kako nastaju naši suharevi«. U vezi s oba ta napisa M. METLAŠ godine 1902. objavljuje svoja »Dva odgovora«, a R. RUKAVINA iste godine upravlja »Nekoliko riječi« kao osvrt na članak »Kako nastaju naši suharevi«. (Povijest šumarstva Hrvatske 1846— —1976. kroz stranice Šumarskog lista, Zagreb, 1976, str. 82) |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 70 <-- 70 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI SASTANAK SEKCIJE ZA UREĐIVANJE ŠUMA ZAJEDNICE FAKUTETA I INSTITUTA ŠUMARSTVA I PRERADE DRVETA Na Plitvičkim jezerima je od 06. do 08. listopada 1982. godine održan sastanak Sekcije za uređivanje šuma zajednice Fakulteta i Instituta šumarstva i prerade drveta. Domaćini sastanka Sekcije za uređivanje šuma bili su Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šumarski Institut Jastrebarsko i Nacionalni park »Plitvička jezera « — OOUR Zaštita i njega Parka. Učesnike sastanka pozdravili su dipl. ing. Tomislav Krnjak, republički sekretar za šumarstvo i dipl. ing. Josip Movćan, pomoćnik generalnog direktora Nacionalnog parka. S aktualnom problematikom učesnike sastanka upoznali su slijedeći referenti: 1. prof, dr Dušan Klepac: »Evolucija uređivanja šuma na visokom kršu«* 2. dipl. ing. Dušan K r g a, pomoćnik direktora OOUR-a Zaštita i njega parka: »Organizacija i problemi rada u Nacionalnom parku Plitvice« 3. Dražen Cestar: »Izrada plana gospodarenja šumama Nacionalnog parka Plitvice« Tijekom rada Sekcije održana je i stručna ekskurzija u prašumu Čorkova uvala i u šume Nacionalnog parka gdje je prikazan način gospodarenja šumama. Sekcija je radila i u grupama: I Radna grupa za Uređivanje šuma Koordinator: prof, dr Dušan Klepac Aktualna problematika uređivanja šuma u pojedinim socijalističkim republikama i organizacija simpozija »Savremeni zadaci i problemi planiranja gospodarenja šumama«. Radi nedovoljnog broja učesnika iz područja rasta i prirasta II radna grupa nije radnila, te se uključila u rad III radne grupe. III Radna grupa za Dendrometriju — Biometriku — Informatiku Koordinator: prof, dr Ankica Pranjić Zaključeno je da se održe posebni sastanci ove Radne grupe na teme: 1. »Metode prikupljanja i obrada podataka — stanje i perspektiva« 2. »Planiranja i veličine uzoraka« 3. »Koncepcija predmeta definiranja oblasti Rasta i prirasta«. Za domaćina slijedećeg sastanka Sekcije za uređivanje šuma izabran je Šumarski fakultet u Skopju. Za predsjednika Sekcije izabran je prof, dr Milan Goguševski. Nikola Lukić, dipl. ing. *) Referat nalazi se u ovom broju Sum. lista. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 71 <-- 71 --> PDF |
II KONGRES O ZAŠTITI BILJA JUGOSLAVIJE Dvadeset pet godina nakon I Kongresa održan je, u Vrnjačkoj Banji od 25. do 29. listopada 1982. godine, II Kongres zaštite bilja Jugoslavije. Kongres je radio u slijedećim sekcijama: 1. Bolesti i štetnici ratarskih usjeva, povrća i cvijeća 2. Bolesti i štetnici voćaka i vinove loze 3. Korovi i njihovo suzbijanje 4. Bolesti, štetnici i korovi šumskog drveća 5. Pesticidi (razno) 6. Prognoza i ostali problemi u zaštiti bilja. U plenarnom dijelu Kongresa održani su ovi referati: prof , d r D. Šutić : Uloga zaštite bilja u proizvodnji hrane Prof. dr M. Androić : Uloga zaštite šuma u šumarstvu Dr G. Mathys , direktor OEPP (Evropska organizacija za zaštitu bilja) Paris: Strategies nouvelles dans la Protection des plantes et perspectives pratiques (Nove strategije u zaštiti bilja i njihove praktične perspektive) M. B. Hurpin , INRA (Nacionalni institut za poljoprivredna istraživanja), Paris: Orientations et resultats des recherches francaises en lutte biologique contre les ravageurs (Orijentacija i rezultati francuskih istraživanja u biološkoj borbi protiv biljnih štetočina). U četvrtoj šumarskoj sekciji održani su slijedeći referati: Marinković, P., Popović, J.: O rezultatima istraživanja Fomes annosus u Jugoslaviji Peno , M.: Epifitna i endofitna mikroflora semena picea excelsa Link i njen značaj u rasadničkoj proizvodnji sadnog materijala i skladištenju sjemena Popović , J.: Ispitivanje sinteze toksičnog metabolita u kulturi Fusarium oxysporum var. orthoceras f. pini Mi kl oš, I.: Jasenova lisna buha (Psyllopsis fraxini L.) štetnik jasena u nizinskim šumama Sidor , Ć., Jodal , I.: Rezultati ispitivanja zdravstvenog stanja gubara (Porthetria dispar L.) sa nekih šumskih lokaliteta u Vojvodini Opalički , K.: Porast brojnosti nekih člankonožaca iz razreda Arachnida (Pseudoscorpiones, Acarina) te insekata (Coleoptera — Scarabaeidae) na području SR Hrvatske i njegov značaj za šumske sastojine Mihajlović, Lj., Kozarčevskaja, E.: Efikasnost entomofaga u redukciji brojnosti populacija nekih štetnih kokcida (Homoptera: Coccoidea) Balarin , I., Maceljski , M.: Rezultati proučavanja prirodnih neprijatelja mrežaste stjenice platane (Corythuca ciliata Say) Jodal , I.: Ispitivanja dejstva Dimilina WP na štetne koleoptere topola S i n a d s k i, J.: Zaštita šuma u SSSR-u Vasić , M.: Mogućnost suzbijanja potkornjaka smrče agregacionim feromo nima Živo j i nov i ć, D.: Problemi zaštite borovih kultura od štetne entomofaune na deliblatskom pesku |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Go j ković , G.: Pesticidi u topolarstvu Jugoslavije Crnković , D.: Kontrola brojnosti i suzbijanje miševa na području ŠŠGO »Slavonska šuma«, Vinkovci Zekić , N.: Korovi u šumarstvu i njihovo suzbijanje Popov , M.: Primena herbicida u rasadniku topola »Žarkovac« — Kovin V a s i ć, M.: WELPAR u šumarskim rasadnicima Vasić, K: Defolijatori šumskog drveća i voćaka iz roda Orthosia (Lepido ptera, Noctuidae) I. Mikloš |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 73 <-- 73 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI Mirko Vidaković ČETINJAČE — MORFOLOGIJA I VARIJABILNOST Zagreb, 1982. U prostorijama JAZU 14. listopada o. g. svečano je predana javnosti (promovirana) knjiga akademika prof, dr Mirka Vidakovića »ČETINJAČE — morfologija i varijabilnost«. O ovoj jedinstvenoj knjizi na svijetu govorili su akademici prof, dr Hrvoje Požar , prof, dr Predrag Vranicki i prof, dr Dušan K1 e- p a c te, iz Beograda, prof, dr Aleksandar T u c o v i ć. Iz njihovih izlaganja mogao se uočiti značaj i važnost te knjige (udžbenika) za našu nauku i praksu odnosno da će korisno poslužiti svima zbog obimnog iznešenog materijala sabranog u tom dijelu. Izdavač knjige su Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti i Sveučilišna naklada »LIBER« (SNL) a u prodaji se pojavila u srpnju o.g. Knjiga »Četinjače — morfologija i varijabilnost «, namijenjena posebno kao udžbenik studentima šumarstva i prirodoslovnih fakulteta, ima ukupno 710 stranica i uz tekst sadrži 110 arealskih karata, 19 tablica, 140 crteža i grafikona te 152 fotografije u boji i 39 crnobijelih. Korištena literatura navedena je uz opis pojedine vrste ili roda , a ona koja se odnosi na više poglavlja na kraju knjige. Knjiga je upotpunjena s 3 registra naziva na latinskom i narodnom jeziku. Knjiga je podijeljena na opći i na posebni dio. U općem dijelu autor obrazlaže opće pojmove kao klasifikacija, pojam i definiciju vrste, specijaciju, način nastanka vrste i taksona, njihovu evoluciju i promjenljivost. Od morfoloških karakteristi ka obrađen je korijen, stablo, krošnja, granjanje, kora, izbojci, pup, listovi, cvijet i sjeme. Posebni dio obuhvaća 656 stranica. Rodovi, vrste kao i niži taksoni i kultivari obrađeni su abecednim redom. Posebno detaljno obrađeni su: Abies sp. — jele (51 vrsta, 19 varijeteta, 4 hibrida, 13 formi, 90 kultivara — na 62 str.), Chamaecyparis sp. — pačempresi (7 vrsta, 4 varijeteta, 3 hibrida, 297 kultivara — na 68 str.), Juniperus sp. — borovice (23 vrste, 22 varijeteta, 105 kultivara — na 43 str.), Larix sp. — ariši (10 vrsta, 8 varijeteta, 10 hibrida, 10 forma, 22 kultivara — na 26 str.), Picea sp. — smrče (36 vrsta, 13 varijeteta, 16 hibrida, 29 formi, 118 kultivara — na 77 str.), Pinus sp. — borovi (94 vrste, 76 varijeteta, 111 hibrida, 32 forme, 179 kultivara — na 216 str.), Taxus sp. — tise (5 vrsta, 2 hibrida, 93 kultivara — na 12 str.), Thuja sp — tuje (6 vrsta, 119 kultivara — na 22 str.) i Tsuga sp. — čuge (7 vrsta, 41 kultivar — na 16 str.). Za svaku vrstu izloženi su podaci o cvatnji, oplodnji i fruktifikaciji te prikazani načini generativnog i vegetativnog razmnožavanja. Područje rasprostranjenja (areal) svake vrste opisan je uz priloženu kartu. Za lakše razumijevanje morfologije ima obilje crteža i fotografija od kojih su u većini originali. U knjizi je obuhvaćeno 2150 vrsta, podvrsta, varijeteta, forma, rasa, kultivara i hibrida. Morfologija i varijabilnost domaćih (autohtonih) i stranih (alohtonih) četinjača, detaljno je opisana, jer se mnoge kod nas uzgajaju, a neke imaju perspektivu za budućnost. Akademik Mirko Vidaković u knjizi je obradio istraživanja pojedinih autora ali i obilje podataka vlastitih is 503 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 74 <-- 74 --> PDF |
traživanja, naročito na stvaranju hibrida i ukrasnih kultura. Iz izloženog se vidi da je ovakav pristup dendrologiji, a obzirom na veliku naznaćenost genetske komponente, do danas prvi i jedinstveni pristup u svijetu takvog opisa dendrologije četinjača. U knjizi su obuhvaćeni i zastupljeni kultivari i to hortikulturni, pa će biti korisna i hortikulturnim stručnjacima, postdiplomantima i svim znanstvenim radnicima koji se bave taksonomijom, biologijom, dendrologijom i genetikom golosjemenjača. Mr Josip Karavla O potrebi detaljnog poznavanja našeg bitnog materijala, drveća ne treba mnogo govoriti. Nema sumnje da obimna studija prof. M. Vidakovića na tome polju pruža više kvantitativno i kvalitativno) od bilo koje do sada kod nas izašle knjige. Može se slobodno reći, da bi trebalo da se »Četinjače« nalaze kao priručnik u biblioteci svakog šumarskog stručnjaka i svake šumarske ustanove. (B. Jovanović u »šumarstvu«, br. 4/1982 str. 78) Zvonimir Jakopović LEKSIKON MJERNIH JEDINICA Školska knjiga Zagreb — 1981. U drugoj smo godini obavezne primjene mjernih jedinica Međunarodnog sustava (SI — Systeme International d´Unites) u kojem su neke jedinice »nove« odnosno drugačije definirane nego prije. Stoga je dobro došla naslovna knjiga, Leksikon mjernih jedinica autora Zv. Jakopovića. Dobro došla ne samo za pravilnu, i Zakonom obaveznu, upotrebu jedinica ili naziva za odnosnu jedinicu nego i za praćenje literature. Tako npr. možemo se upitati što znači podatak »250 dag-a«? To je međutim 250 dekagrama, koju smo masu od sada označivali s dkg. Tu je još jedna novost — masa. Da, 504 za težinu u svakodnevnom smislu riječi sada je obavezan naziv masa, a u dosadašnjem značenju »težina je sila kojom tijelo u gravitacionom polju tlači podlogu ili napinje objesište«. ltd. Ova knjiga sadrži: Predgovor, Uvod (Postanak mjerenja, Svjetsko mjerno jedinstvo, Mnoštvo mjernih po dataka), Osnovni mjeriteljski pojmovi. Stari mjerni sustavi (Povijest mjernih sustava. Stare domaće jedinice, Metarski sustav mjernih jedinica, Jedinice vreme na, Kalendar, CGS-sustav mjernih jedini ca, Tehnički sustav mjernih jedinica. An gloamerički sustav mjernih jedinica, Gi orgijev ili MKSA-sustav mjernih jedini ca), Međunarodni sustav mjernih jedinica (Opća svojstva, Osnovne jedinice. Izvan redne jedinice. Decimalne jedinice, Tvor ba većih i manjih jedinica vremena i ku ta, Zakonite mjerne jedinice), Navođenje mjernih podataka (Algebarsko navođenje, Tablično navođenje, Grafičko prikazivanje podataka, Abecedni popis mjernih jedinica Tablice mjernih jedinica (njih 19), Tablice prirodnih konstanti (četiri), Dodatak (Neispravni i nezakoniti zna kovi nekih mjernih jedinica koje se često upotrebljavaju) i Literatura. U tekstu Abecednog popisa, ili samog Leksikona, različitim bojama označene su obavezne jedinice i njihovi znakovi, iznimno dopuštene jedinice i njihovi znakovi, predmetci decimalnih jedinica i njihovih znakova te je prema tome lahko naći ispravni naziv i znak za određenu mjeru. Za orijentaciju o ispravnim i zakonitim znakovima pomaže i tablica 24, (u Dodatku) i, dakako, sve prethodne tj. one pod nazivom Tablice mjernih jedinica i Tablice prirodnih konstanti. O, Piškorić |