DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 89     <-- 89 -->        PDF

DAVID KABALIN


dipi. inž. šum.
(Povodom umirovljenja)


Kada u valu našeg plavog mora
Sunašca zadnji zatreperi trak,
Tada se čuje zvuk naših motora
Iz luka plove kroz talas i mrak.


Mornari hrabri k´o legende glas,
Na moru u borbi nam sreća i spas.


Svaki ponedjeljak u radio emisiji »Pomorska veče« eterom širi se pjesma s
refrenom »Mornari hrabri k´o legende glas« ... Ova pjesma već preko trideset
godina pozdravlja naše mornare na svim morima svijeta a većina nas tek sada
saznaje da je autor te pjesme, riječi i melodije, DAVID KABALIN (a notirao je
Rado Simoneti). Da, David Kabalin koji je ove godine prestupio prag treće životne
dobi, prešao među umirovljenike.


David Kabalin rođen je 1918. godine u Novom Vinodolskom, danas je nastanjen
u Rijeci ali često boravi i u svom roditeljskom domu. Šumarstvo je diplomirao
na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine a s radom
u struci započinje 1944. godine. Kako je studije završio u godini kada je
vihor drugog svjetskog rata harao i Jugoslavijom, Kabalin se uključuje u NOB
i od 1943. godine mornar je u flotili II Pomorskog obalnog sektora mornarice
NOVJ. Osnivanjem prvog Povjereništva šuma i rada na Visu premješten je u to
Povjereništvo kao suradnik za šumarstvo, a krajem listopada 1944. godine u istom
svojstvu prelazi u Beograd. U prvim poratnim godinama mnogi su službenici
često mijenjali radna mjesta, jer su bili premještani tamo, gdje bi bili potrebniji
i na kojima su bile bolje iskorišćene njihove sposobnosti. Tako se i Kabalin
do 1947. godine nalazi na odgovornim dužnostima kao direktor Zemaljskog šumskog
poduzeća, Šumarstva i drvne industrije te Direkcije drvne industrije u Zagrebu,
u Novoj Gradiški ili u Rijeci. Slijedi rad prvog direktora »Jugoinspekta« u
Zagrebu a zatim je direktor »Exportsume« u Zagrebu. Međutim ubrzo, 1949, povjerava
mu se dužnost predstavnika našeg tadašnjeg izvoznog drvarskog sistema
u inozemstvu u Italiji (Milanu) a zatim u Njemačkoj (Frankfurtu, Düs´seldorfu).
Po povratku u zemlju dolazi u »Exportdrvo« u kojem ostaje do umirovljenja: