DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 89 <-- 89 --> PDF |
DAVID KABALIN dipi. inž. šum. (Povodom umirovljenja) Kada u valu našeg plavog mora Sunašca zadnji zatreperi trak, Tada se čuje zvuk naših motora Iz luka plove kroz talas i mrak. Mornari hrabri k´o legende glas, Na moru u borbi nam sreća i spas. Svaki ponedjeljak u radio emisiji »Pomorska veče« eterom širi se pjesma s refrenom »Mornari hrabri k´o legende glas« ... Ova pjesma već preko trideset godina pozdravlja naše mornare na svim morima svijeta a većina nas tek sada saznaje da je autor te pjesme, riječi i melodije, DAVID KABALIN (a notirao je Rado Simoneti). Da, David Kabalin koji je ove godine prestupio prag treće životne dobi, prešao među umirovljenike. David Kabalin rođen je 1918. godine u Novom Vinodolskom, danas je nastanjen u Rijeci ali često boravi i u svom roditeljskom domu. Šumarstvo je diplomirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine a s radom u struci započinje 1944. godine. Kako je studije završio u godini kada je vihor drugog svjetskog rata harao i Jugoslavijom, Kabalin se uključuje u NOB i od 1943. godine mornar je u flotili II Pomorskog obalnog sektora mornarice NOVJ. Osnivanjem prvog Povjereništva šuma i rada na Visu premješten je u to Povjereništvo kao suradnik za šumarstvo, a krajem listopada 1944. godine u istom svojstvu prelazi u Beograd. U prvim poratnim godinama mnogi su službenici često mijenjali radna mjesta, jer su bili premještani tamo, gdje bi bili potrebniji i na kojima su bile bolje iskorišćene njihove sposobnosti. Tako se i Kabalin do 1947. godine nalazi na odgovornim dužnostima kao direktor Zemaljskog šumskog poduzeća, Šumarstva i drvne industrije te Direkcije drvne industrije u Zagrebu, u Novoj Gradiški ili u Rijeci. Slijedi rad prvog direktora »Jugoinspekta« u Zagrebu a zatim je direktor »Exportsume« u Zagrebu. Međutim ubrzo, 1949, povjerava mu se dužnost predstavnika našeg tadašnjeg izvoznog drvarskog sistema u inozemstvu u Italiji (Milanu) a zatim u Njemačkoj (Frankfurtu, Düs´seldorfu). Po povratku u zemlju dolazi u »Exportdrvo« u kojem ostaje do umirovljenja: |