DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1983 str. 11     <-- 11 -->        PDF

stalno unapređuju — svaki svoj dio posla kojim je zadužen. Stoga se nivo
znanja i stručnosti mora neprestano podizati kod svih zaposlenih bez
razlike.


Svaki onda ima šansu da doprinosi poboljšanju rada i da na toj osnovi
svladava i preuzima sve stručnije i sve odgovornije poslove, da se tokom
rada dalje izobražava i školuje — da poene kao radnik a završi kao inžinjer.
Promatrajući proizvodni proces u kretanju i kroz duže razdoblje, na
taj se način, sa stanovišta unapređivanja rada i mogućnosti napredovanja
u poslu, postepeno i sve više smanjuju razlike između umnog i fizičkog
rada, čemu, uostalom, i stremi socijalističko društvo. Jer, tada svi doprinose,
svaki na svom nivou, unapređenju rada i poslovanja, svi su onda
zaslužni i vrijedni poštovanja i svi imaju jednaku šansu da u poslu dostižu
i prestižu jedan drugog.


Danas smo još uvijek opterećeni do sada neprevladavim shvaćanjem, da
inžinjerima i tehničarima pripadaju samo tzv. viši i umniji poslovi: normirca,
planera, tehnologa, šefa, direktora itd. Fizička radna mjesta, koja
danas obavljaju u proizvodnji kvalificirani i visokokvalificirani radnici, kao
da nisu na njihovom nivou. Zbog takvog shvaćanja, čak i u vrijeme velike
nezaposlenosti, jedan dio svršenih inžinjera i tehničara rade ostaje i dalje
nezaposlen, nego da se prihvaća fizičkog rada u vlastitoj struci. Zaboravljajući
da je i taj rad jednako častan kao i svaki drugi, a ujedno dobro došla
predpriprema za temeljito ovladavanje poslovima za koje se školovao i koje
će sutra preuzeti.


Vrijeme je da već sada počnemo u dnevnoj praksi lomiti ovakva shvaćanja.
Jednog dana, u daljnjoj budućnosti, većina zaposlenih će imati visoku
naobrazbu. Očigledno je da svi oni ne mogu vršiti isključivo administrativne
i tehničke postove. To znači da će se u budućnosti sve više
školovanih stručnjaka seliti sa administrativnih i vodećih radnih mjesta na
radna mjesta u materijalnoj proizvodnji, koja danas zauzimaju kvalificirani
radnici, predradnici i poslovođe i da će kroz češće mijenjanje i isprobavanje
pojedinih radnih mjesta provjeravati i potvrđivati svoju radnu
i poslovnu zrelost.


Što se prije i u što većem broju inžinjeri i tehničari odluče da prihvaćaju
radničke poslove u materijalnoj proizvodnji, to bolje za proizvodnju i poslovne
rezultate. Time će oni podizati prosječni nivo školske i stručne spreme
zaposlenih u materijalnoj proizvodnji i vršiti sasvim prirodan i za posao
koristan pritisak na mnoge, još danas stručno i poslovno nedorasle izvršioce
radnih mjesta: ili da se doškoluju ili da prepuste svoja radna mjesta onima
koji znaju više i umiju bolje. Samo na taj način, kao i sve boljim
poslovnim rezultatima, mogu inžinjeri i tehničari opravdati svoju sve brojniju
zastupljenost u odnosu na ranije stanje kad je u proizvodnji bilo manje
školovanih. A i pridonijeti ostvarenju glavnog pravca djelovanja u proizvodnji
i poslovanju: podići što više udio konkretnog rada, napose stručnog,
a smanjiti na minimum prazne hodove, režiju i rad koji ne doprinosi
proizvodnji i rezultatima privređivanja.