DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1983 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Povezanost sa školama i fakultetima, bolje organizirati studentsku praksu i pripravnički staž Količine oblovine namijenjene pilanskoj preradi se nisu smanjile već su porasle. 1962. godine u SRH je proizvedeno približno 1 milion m3 oblo vine za piljenje. Danas su se te količine popele na cea 1,6 mil m3. Paralel no je porasla i količina piljene građe. Količine, znači, nisu mogle biti razlog za opadanje interesa za tu pre radu. Baš naprotiv, normalno bi bilo za očekivati da s povećanjem koli čina poraste i stručan i poslovan interes da se ta proizvodnja svlada i poboljša. Osim toga, potražnja za pilanskim proizvodima je trajna i sve veća, i na domaćem i stranom tržištu. Sve što se proizvede može se bez prave muke prodati. Takvu povoljnu perspektivu treba u toj preradi očekivati i u bu dućnosti. Upravo takvo povećanje proizvodnje i povoljne mogućnosti plasmana piljenih proizvoda zahtijeva i više stručnog rada i nastojanja da se ta prerada unaprijedi, a pruža i dovoljno šanse inžinjerima i tehničarima da se u toj djelatnosti afirmiraju kao stručnjaci i rukovodioci i iskažu rezultatima. Takva situacija nas upućuje na to da uzroke nedovoljnog interesa za tu proizvodnju treba tražiti na drugoj strani. Jedan od uzroka je najvjerojatnije u tome, što mladi ljudi na fakultetima i stručnim školama ne stiču dovoljno praktičnog znanja za uspješno uključivanje u proizvodnju, a ni potrebna saznanja o tome što će zapavo raditi kad dođu u proizvodna poduzeća i što radni ljudi iz proizvodnje zapravo očekuju i traže od njih. Zbog toga se u svom prvom zaposlenju osjete nesigurni i pomalo izgubljeni, pogotovo ako izostane ohrabrujući i usmjeravajući prihvat. Nerijetko budu i razočarani, jer su se u praksi sreli s nečim što ništi očekivali, jer se u proizvodnji radi drugo i drugačije nego što su učili u školi i na fakultetu. Svatko gleda na svoj posao nekako ukalupljeno i izolirano od posla svog susjeda, neshvaćajući dovoljno nužnu međusobnu povezanost svih pojedinačnih poslova u stvaranju proizvoda. Da bi se prevladao taj nesklad između teorije i prakse i da bi se stručno objasnio, osmislio i povezao u proizvodnu cjelinu svaki pojedini posao radnika, .ne bi trebalo štedjeti ni napore ni sredstva. Rježavanje ovih pitanja ne zavisi samo od škole i nastavnih programa, već i od spremnosti privrede da osigura sredstva da se škole i fakulteti odgovarajuće opreme, da se organiziraju češće i programirane posjete studenata proizvodnim organizacijama i da se bolje organizira praktičan rad studenata; da se trajno radi na stručnom osposobljavanju i usavršavanju radnika, organiziraju odgovarajući tečajevi i seminari i da se omogući doškolovanje i specijalizacija sposobnih stručnih radnika, uključujući i inžinjere, koji su se istakli na poslu. Naime, za uspješno praćenje i primjenu najnovijih dostignuća u nauci i tehnici, znanja stečena jednom u redovnim školama su nedovoljna za čitav dugogodišnji radni vijek, pa se moraju nadopunjavati stalnim učenjem i doškolovanjem svih stručnih ljudi, od radnika do inžinjera. Od samih inžinjera i tehničara zavisi u velikoj mjeri kako pravovremena izrada odgovarajućih nastavnih programa tako i njihovo ostvarivanje. 10 |