DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1983 str. 15 <-- 15 --> PDF |
se svakodnevno dokazivati rezultatima kao oni zaposleni u neposrednoj proizvodnji. Proizvodni proces piljene građe počinje nabavkom sirovine, nastavlja se njenom preradom i proizvodnjom piljenih proizvoda, a završava njihovom prodajom i otpremom kupcima. Površnom posmatraču, ili onom tko ne ulazi dublje u cjelokupni proizvodni proces, a još više onom tko taj proces uopće ne poznaje, izgleda da je sve u završnom dijelu — u prodaji. Da o njoj najviše zavisi krajnji poslovni rezultat — uspješan, manje uspješan ili slab. Zato se ponekad uloga trgovine preuveličava u odnosu na proizvodni rad i više vrednuje. I to je jedan od razloga da nam stručni ljudi iz neposredne proizvodnje prelaze u trgovinu ili na neko drugo zaposlenje gdje se lagodnije živi. Previđa se da poslovni rezultat — dohodak i ostatak čistog dohotka ne izražava postignuta cijena, već razlika između prodajne cijene i u proizvodnju uloženog rada i sredstava. Veličina te razlike ne zavisi toliko o trgovini i cijeni, mada je ona i te kako važna, već mnogo više od onih, koji su se od ulaska sirovine pa preko njene daljnje prerade u gotov proizvod, trudili da preradu što bolje organiziraju, da sa sirovinom postupaju kao dobri gospodari i da u njenu preradu unose što racionalnije količine rada i materijala; da učinci, pojedinačno i u cjelini, budu što veći, a proizvod što kvalitetniji i vredniji. Ta spoznaja o značenju i pravom mjestu proizvodnje s jedne i trgovine s druge strane, kao sastavnih dijelova jednog jedinstvenog procesa, može pripomoći da se realno vrednuje i ocjenjuje proizvodni rad, poboljšaju poslovni i ljudski odnosi u kolektivu i potaknu stručnjaci da opstanu u proizvodnji. Općenito se može reći, da se prema stručnim ljudima, koji rade u neposrednoj proizvodnji ili direktno za nju, ne primjenjuju načela o vrednovanju prema radu i učinku onako kako su zacrtana i kako bi odgovaralo stvarnim interesima proizvodnje, te da bi u tom pogledu trebalo štošta mijenjati. Istaknute stručnjake iz proizvodnje, koji su, kako narod kaže, ispekli do kraja svoj zanat i koji daju zadovoljavajuće rezultate, a utiču na rad i rezultate rada čitavog kolektiva, trebalo bi u najmanju ruku nagrađivati kao vodeće ljude. Osim toga, njima bi trebalo omogućiti specijalističko usavršavanje i upoznavanje s dostignućima drugih. To bi dalo poticaj mnogim stručnim ljudima da ustraju u neposrednoj proizvodnji i dalje doprinose unapređenju rada i poslovanja. Nadalje, ne bi trebalo zaboravljati, da 85 do 90°/i> radnih ljudi radi u proizvodnji i da je njihov utjecaj na poslovna zbivanja i rezultate rada odlučujući. Ako oni u proizvodnji zakažu, ako se ne ostvari programirana količina i kvalitet proizvoda, ako cijena koštanja bude viša od prodajne cijene, onda ni trgovci ni vodeći ljudi ne mogu spriječiti gubitke. S druge strane, još se uvijek nasjeda vrednovanju djelatnosti prema stepenu finalizacije i finoći rada, pa se neopravdano precjenjuje jedna djelatnost na račun druge i to mjerilo prenosi onda i na ljude. Proizvodnja piljene građe je tobože društveno manje vrijedna od proizvodnje namještaja, a ta je, opet, društveno manje vrijedna od proizvodnje mašina itd. Ako bi slijedili tu naopaku logiku, onda bi na kraju došli i do toga da je i 3 |