DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1983 str. 16     <-- 16 -->        PDF

direktni rad radnika u industriji, poljoprivredi, šumarstvu i rudarstvu, a
na tome bazira opstanak društva, najmanje vrijedan, možda i nedostojan.
Ta elitistička shvatanja imaju određen smisao: one u bijelim ogrtačima
treba bolje plaćati nego one koji rade na grubim i prljavim poslovima,
treba vrednovati i nagrađivati po diplomama, titulama i položajima bez
obzira na stvarni učinak i doprinos privređivanj u i društvu.


Naše samoupravno socijalističko društvo je usvojilo i postepeno ostvaruje,
mada ne tako lako i suviše sporo, orijentaciju, da se vrijednost
svakog rada, i onog u pilanskoj preradi i onoga na proizvodnji električnih
uređaja treba vrednovati samo po dohotku koji ostvaruje, po doprinosu
koji daje privređivanju i društvu, po kreacijama koje unapređuju privredu
i poboljšavaju život. Ovaj stav društva treba da ohrabri stručne ljude
u neposrednoj proizvodnji, da usprkos teškoća koje ih još prate, ustraju
u aktivnostima na unapređivanju proizvodnje, na traženju sve boljih poslovnih
rješenja, na stvaranju većih vrijednosti, na podizanju stručnog nivoa
radnika, na građenju novih ljudskih odnosa u proizvodnji. Iz toga će
onda izrasti sve bolji poslovni rezultati, a onda neće izostati ni priznanja
ni bolji uslovi za rad, ni bolje vrednovanje proizvodnog rada.


U poslove unapređenja treba uključiti i problematiku poboljšanja nagrađivanja
prema radu i učinku. S obzirom na svoj doprinos materijalnoj
proizvodnji, koja je osnova svega, proizvodni radnici su općenito nezadovoljavajuće
vrednovani u odnosu na režiju i nadgradnju. To izaziva bježanje
iz proizvodnog rada u neproizvodni, pa teret proizvodnog rada postaje
sve nepodnošljiviji. Tu se radi o tome, da se s jedne strane, utvrde što
objektivnija mjerila koja će unutar OOUR-a i radne organizacije omogućiti
bolje vrednovanje onih što više doprinose materijalnoj proizvodnji,
a s druge strane utjecati da se režijski rad svede na razumnu veličinu. Kod
toga je važno, da se ta mjerila utvrđuju i primjenjuju na bazi jedinstvenih
kriterija, dogovorenih između velikog broja pilana ili za privrednu granu
kao cjelinu.


Opći je zaključak da treba bolje vrednovati i nagrađivati kreativan rad.
Ali se usprkos prihvaćanja tog općeg načela, u dnevnoj praksi nerijetko
previđa, da kreativan rad nije samo rad projektanta koji kreira nove proizvode,
novu tehnologiju, poboljšanja u organizaciji i si., već i rad radnika
u neposrednoj proizvodnji, koji na osnovi projekta daje konačan oblik
proizvodu koji ga čini upotrebijivijim, za tržište interesantnijim, vrednijim.
Tu je potrebna ne samo visoka stručnost, poznavanje proizvoda, kvalitetnih
kriterija, cijena i tržnih prilika, već i odgovarajuća sposobnost da ocjenjuje,
brzinom koju nameće odvijanje proizvodnog procesa, na koje proizvode
ili Sortimente treba iskrojiti određenu sirovinu, ob lovinu ili nedorađenu
piljenicu, da bi se iz mnoštva mogućih kombinacija, s obzirom na dimenzije,
kvalitet i vrijednost pojedinih sortimenata, odabrao sastav sortimenata
koji predstavlja najveću vrijednost na tržištu. Ti radnici odlučujuće utječu
i mogu utjecati na poslovne rezultate i istoga ih treba temeljito pripremati za
ove poslove, najbolje putem posebnih seminara i doškolovanjem, ali i bolje
nagrađivati, zavisno o rezultatima njihova rada.


U pilanskoj preradi, takva ključna radna mjesta jesu: poslovođa pilane,
majstor na tračnoj pili, predcrtač ili krojač neobrađene građe i škartiraš pi