DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1983 str. 17 <-- 17 --> PDF |
ljenica. Oni više od ostalih radnika utječu na vrijednost proizvodnje. Ako su lože odabrani i za taj posao nedovoljno pripremljeni, mogu svojim radom nanijeti nenadoknadivu štetu. Trebalo bi iznaći mjerila za utvrđivanje njihova stvarnog učinka i takvo nagrađivanje njihova rada koje bi ih poticalo da se što dulje zadrže na tom radnom mjestu i da se stručno i poslovno sve više usavršavaju. U jednoj industrijskoj sredini uspješnost poslovanja umnogome zavisi od ličnog uvažavanja onih koji se ističu svojim znanjem, stručnošću, kvalitetom rada i radnim doprinosom. I to neovisno o tome da li se radi o fizičkom radniku, inžinjeru ili ekonomisti. U naše doba se sve više cijeni kvalifikacija, školska i stručna sprema. Ali se i unutar jedne kvalifikacije, ili unutar jednog nivoa školske i stručne spreme, moraju izdvajati i bolje nagrađivati oni pojedinci koji prednjače u radu i doprinosu, u odnosu na one koji daju prosječne rezultate a još više u odnosu na one koji rade slabije od prosjeka. Za vrednovanje radnih ljudi nije mjerodavna samo kvalifikacija ili školska i stručna sprema, niti su važni samo kubici. Važni su i radinost, kvalitet rada, ispoljen osjećaj za red, stručno i životno iskustvo, odgovornost na poslu, kreativnost, brižan odnos prema društvenoj imovini, sirovini, stroju itd. Na poslu nema jednakih. Zato je sasma prirodno a poslovno nužno, da se prave razlike u vrednovanju boljih od slabijih. Okolnost da svaki prima prema zasluzi i jeste najbolji poticaj za bolji rad i bolje rezultate, kako svakog pojedinca tako i svih radnika zajedno. Dosljednim vrednovanjem prema radu i rezultatima rada se na najbolji način uređuju i poboljšavaju odnosi u proizvodnji, stvara atmosfera koja stremi napretku. Jer, kad se radnik jednom navikne da uočava, uvažava i prihvaća razlike u vrijednosti i doprinosu svakog pojedinca unutar svog radnog mjesta, on će biti sposobniji da uočava i uvažava razlike u doprinosu pojedinaca na drugim radnim mjestima, da ispravnije i objektivnije vrednuje doprinos jednog inžinjera prema drugom, jednog ekonomiste u odnosu na drugog. A uvažavanje i ocjenjivanje svakog pojedinca prema radu i rezultatima rada postaje tada izvor zadovoljstva i temeljno pravilo rada i ponašanja čitavog kolektiva, čime se u najvećoj mjeri trajno potiču svi radni ljudi na bolji rad i stvaralaštvo. Na žalost, u praksi smo često nedosljedni u primjeni načela o vrednovanju prema radu. Uvažava se radno mjesto koje je samo po sebi mrtvo, a ne i živa ličnost radnika i njegov stvarni doprinos jia tom radnom mjestu. Mi doduše naglašavamo da treba stručne i vodeće ljude primjerno nagrađivati, tako da oni u primanjima vidno odskaču od ostalih radnika na manje složenim i manje odgovornim radnim mjestima. Ali, istovremeno toleriramo u praksi uravnilovku u vrednovanju ljudi unutar jedne kvalifikacije ili zvanja, odnosno unutar jednog radnog mjesta sa više izvršilaca. A upravo to što se tako odnosimo prema dijelu radnika koji po broju čine većinu u kolektivu, ima najpogubniji uticaj kako na odnose prema radu, na odvijanje poslovanja i unapređenje rada, tako i na stručno izdizanje i osposobljavanje radnika za obavljanje sve složenijih poslova. Oni koji dulje pamte, mogli su u svojoj praksi zapaziti, da se u uglednim drvnim kombinatima, kao što su Belišće, Đurđenovac, Novoselec, 15 |