DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1983 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Slavonski Brod i drugi, lični ugled radnika stvarao prvenstveno na osnovi nivoa stručnosti, kvalitete rada i postignutih rezultata. Najbolji galerista, ili najbolji predcrtač, ili najbolji škartiraš, ili najbolji poslovođa ili najbolji bravar, ne samo da su odskakali od drugih radnika po svojim primanjima, nego su i uživali veliki ugled kako među samim radnicima tako i u čitavoj društvenoj sredini. Svi su ih sretali sa poštovanjem, svuda su bili dobro primani, čak i školska djeca su znala za njih. Takva atmosfera i takvo javno izražavanje poštovanja tim istaknutim pojedincima, obavezivalo je s jedne strane njih same da ustraju i dalje povećavaju svoj radni doprinos, dok je s druge strane poticalo ostale radnike da se u radu i u rezultatima približe najboljima, ili da ih čak i prestignu. Ova i slična prošla iskustva i saznanja mogla bi nam i danas biti od koristi u traženju pogodnijih mjerila za nagrađivanje radnika prema radu i rezultatima rada. Treba, međutim, istaći da takvo ocjenjivanje radnika na bolje, najbolje i slabije spada u najdelikatnije i najodgovornije poslove i da ga mogu uspješno obavljati, uz odgovarajuću kontrolu javnosti i kolektiva, samo uže grupe savjesnih i odgovornih stručnih i vodećih ljudi, koji, osim kriterija i mjerila o vrednovanju rada, dobro poznaju odgovarajući posao i koji su u položaju da prate i usmjeravaju određenog radnika da bi se ostvario zadani poslovni cilj. Ako taj posao prepustimo isključivo zborovima radnika, na kojima obično prevladaju emocije, subjektivnost i nedovoljno poznavanje posla i kriterija, onda će od vrednovanja prema radu i rezultatima rada ostati malo ili ništa. Ima, dakle, niz uzroka i pojava koje otežavaju položaj i djelovanje stručnih ljudi u proizvodnji. Kako prevladati ove teškoće, što učiniti da se inžinjeri i tehničari vrate struci u svom stvarnom, materijalnom smislu, ne na riječima, ne u teoriji nego u konkretnom radu i da utječu na unapređenje proizvodnje? Kako što duže zadržati stručne ljude u neposrednoj proizvodnji, kako na taj rad privuci nove sposobne stručne snage? Što učiniti da ih se bolje prihvati, uvažava, podržava i slijedi? Sadašnja situacija pogoduje donekle bježanju stručnih kadrova iz neposredne proizvodnje, prečestom mijenjanju djelatnosti i radnih organizacija. To sa svoje strane potiče djelomice stručnu površnost i pogrešna shvatanja o tome, da se jedna djelatnost može svladati u roku od godine dana, da treba proći što više djelatnosti da bi se, tobože, postao kompletan stručnjak. Izlaz je u stvaranju takvih uslova za rad stručnih ljudi u neposrednoj proizvodnji koji će, s jedne strane, zadovoljiti njihove životne i društvene potrebe, a s druge strane ih poticati da se bave unapređenjem proizvodnje i stvaralačkim radom. Stvaranje takve situacije ovisi ne samo od zauzimanja i mjera radne organizacije, već i od odgovarajuće aktivnosti i ponašanja samih stručnjaka. Najviše može u tom pravcu učiniti kolektiv, odnosno OOUR ili radna organizacija. To su zadovoljenje materijalne strane (stan i odgovarajuća zarada), odavanje javnog priznanja za ostvarene rezultate i njihova po 16 |