DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1983 str. 25 <-- 25 --> PDF |
vjesno pomjeranje kadrova, mijenjanje shvaćanja, odnosa i navika, drugačiju širinu radi ocjenjivanja i vaganja zajedničkog u odnosu na pojedinačni interes, posebno veću disciplinu i odgovornost za izvršavanje onog što je dogovoreno i ugovoreno, ali i drugačiji nivo i drugačije ponašanje stručnih i ostalih sudionika proizvodnje. Svjesni prednosti ovakve preorijentacije u radu, inžinjeri i tehničari su najpozvaniji da u svemu tome prednjače i da budu inicijatori za uvođenje i uspješno funkcioniranje odgovarajućih tehnoloških i organizacionih zahvata. Posebno, predmet zanimanja inžinjera i tehničara trebao bi biti: pronaći i iskoristiti one prave motive koji će radnike trajno podsticati da unapređuju svoj rad. Ostvariti što veći dohodak, sam po sebi nije dovoljno poticajan motiv za trajno angažiranje radnika za što bolji i sadržajniji rad i za sve bolje i bolje poslovne rezultate. Kada se ostvari relativno zadovoljavajući osobni dohodak i društveni standard u okviru kolektiva (jaslice, dječji vrtić, dom kulture, odmaralište i dr.) onda najčešće opada interes za daljnje povećanje dohotka. Stoga bi trebalo visinu dohotka uvijek povezivati i s ostatkom čistog dohotka, odnosno izdvajanjem sredstava za proširenu reprodukciju, kako za vlastitu modernizaciju tako i radi stvaranja novih proizvodnih radnih mjesta. U situaciji kad moramo u našoj zemlji ostvariti stotine hiljada novih radnih mjesta, da bi s jedne strane omogućili da se naši radnici iz inozemstva vrate svojim kućama, da bi ubuduće višak svoga rada ostavljali u svojoj zemlji umjesto u tuđini, te da bi s druge strane omogućili zaposlenje mnogim radnicima i omladincima koji ga danas traže, obaveza da se u tu svrhu ostvare odgovarajuća sredstva može postati najznačajniji privredni poticaj za stvaranje što većeg ostatka čistog dohotka i sve bolji rad. Ta radi se o plemenitom cilju, bliskom svakom radniku: osigurati zaposlenje svojim bližnjima, svojim drugovima i svojoj djeci, omogućiti im da riješe svoje najvažnije životno pitanje, pružiti im šansu da se u radu potvrde kao ljudi i stvaraoci. A zna se da se nova (produktivna) radna mjesta ne mogu stvarati nekim dobronamjernim sporazumom, dekretom ili pravnim aktom, već samo iz ostvarene akumulacije, koja je u pravilu to veća što je i produktivnost rada veća. Upravo to koliko tko izdvaja za stvaranje novih proizvodnih radnih mjesta, čime će se uvećati materijalna bogatstva i snaga zemlje, moglo bi postati svojevrsno mjerilo za ocjenjivanje doprinosa društvu svakog pojedinca i svakog OOUR-a, odnosno da li se s društvenim sredstvima gospodarilo na zadovoljavajući način i sa stanovišta uvažavanja šireg društvenog interesa. Takvo »žrtvovanje« za dobro svih moglo bi postati uobičajena radna i moralna obaveza svih radnika bez razlike. I to neovisno od toga da li će izdvojena sredstva ulagati u svojoj ili u drugim privrednim granama. Jer je svaki od nas započeo na radnom mjestu koji su stvorili radni ljudi ranije generacije, pa je prirodna obaveza da i sada zaposleni stvaraju radna mjesta budućim radnicima. To bi sa svoje strane moglo podsjetiti i one kolektive pilana, koji se zadovoljavaju visinom dohotka koji pokriva samo njihove osobne dohotke, da nisu zadvoljavajuće gospodarili društvenim sredstvima i da nisu ispu 23 |