DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1983 str. 26 <-- 26 --> PDF |
nili svoju obavezu ni prema svojoj radnoj organizaciji ni prema društvu kao cjelini. A moglo bi podsjetiti i one naše radnice, zaposlene u inozemstvu, da bi i oni svoja vlastita sredstva mogli udruživati sa u tu svrhu izdvojenim sredstvima naših OOUR-a, i zajednički graditi odgovarajuće nove proizvodne kapacitete u našoj zemlji. Sve napred navedene okolnosti i zapažanja vezane za rad inžinjera i tehničara, i drugih stručnjaka u neposrednoj proizvodnji, ukazuju na slijedeće: — da je posao stručnjaka zaposlenih u neposrednoj proizvodnji složen, odgovoran i bremenit teškoćama; — da oni mogu najviše doprinijeti napredovanju radne organizacije i njenom uspješnom razvoju; — da će u zavisnosti od njihova rada i ostvarenih rezultata paralelno rasti u kolektivu i svijest o važnosti stručnjaka, a i spremnost da im se osiguravaju što povoljniji uvjeti za njihov rad i stvaralaštvo; — da u prvom redu od samih stručnjaka, od njihova odnosa prema radu i radnim ljudima, ovisi njihov prihvat u kolektivu i njihov ugled i mogućnost njihova uspješnog djelovanja u toj sredini. Takva situacija obavezuje u prvom redu njih same, da ustraju kako na vlastitoj stručnoj dogradnji, tako i na stalnom usavršavanju i unapređivanju rada i poslovanja u pilanama u kojima rade, pa i šire. Jer, stručnjaci ne pripadaju samo sebi, određenoj pilani ili radnoj organizaciji, već i svojoj struci i čitavom društvu. Stoga je njihova odgovornost višestruka, to veća što su i njihove potencijalne stručne i organizatorske mogućnosti veće. Ova zapažanja o radu inžinjera i tehničara nisu nikakvo popovanje. Ona su zapravo izraz kritičke analize vlastitih lutanja i promašaja, uspjeha i neuspjeha u poslu kojim sam se tako dugo bavio i sažetak saznanja i pouka koje sam iz svega toga izvukao. Osnovna pokretačka misao koja me je zaokupljala bila je: — podstaći inžinjere i tehničare da se posvete, po mom mišljenju najzna čajnijoj i najljepšoj aktivnosti koja čini srž struke i predstavlja uvijek stvaran i opipljiv doprinos napretku — poslovima unapređenja proizvodnje; — podsjetiti dh na to, da je uspjeh i zadovoljavajući rezultat njihove stručne aktivnosti u proizvodnji, zavisan i moguć samo u sprezi i suradnji s ostalim radnicima iz neposredne proizvodnje. Moje, iz vlastite dugogodišnje prakse i rada s ljudima proizašlo uvjerenje jeste: proizvodni radnici u svojoj velikoj većini su dobronamjerni, skloni redu i s razvijenim osjećajem odgovornosti na svom poslu; privrženi j uvijek spremni da podrže korisnu, poštenu i pravednu stvar, da prihvate i da se zauzmu za ono što, po njihovoj ocjeni, doprinosi unapređenju posla i života . Oni iskreno teže da ih vode najsposobniji, najstručniji i najpošteniji i primaju s negodovanjem ako se to ne ostvari. Nijedan stručnjak, koji ozbiljno teži da uspije na konkretnom poslu, ne bj smio to nikad zaboraviti. 24 |