DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 125 <-- 125 --> PDF |
utjecaj različitih oblika debala (sortimenata) i postići u prosjeku zadovoljavajuću točnost. Problem izgleda jednostavan, ali izvođenje u praksi nije tako jednostavno. Čak kod razboritih i savjesnih ljudi pojavljuju se poteškoće, dok kod malo svojeglavih i upornih ljudi nastaju poteškoće, koje su već dovele u situaciju, da se je pored dobre i skupe mjerne sprave mjerilo ručno sa dva manipulanta — od svakog partnera po jedan! Uzrok za to je bila »slaba i netočna« ´mjerna sprava! Problem je u tome, što nije određen postupak rektificiranja (baždarenja) mjernih uređaja i što sva kontrolna mjerenja pokazuju odstupanja. Mogućnost egzaktne rektifikacije (baždarenja) sprave je samo na osnovi jednog dosta velikog tijela čiju znamio točno kubaturu. Jednostavnije je, ako je to tijelo pravilnog geometrijskog oblika (cijev — valjak). Posljedica takvog rektificiranja je da kubature sortimenata izmjerenih spravom redovno odstupaju od kubatura izmjerenih i obračunatih ručno (po JUS). A razlog je nepravilni oblik sortimenata i greška formule. Drugi način rektificiranja uređaja je na osnovi uzoraka. Postupak je složen, dugotrajan i mukotrpan. Razlog je u tome što se uzorci međusobno razlikuju (slučajne greške) pa se rezultati uzoraka razlikuju. To dovodi ljude koji su zaboravili što su naučili u dendrometriji i nisu potkovani u statistici, do dilema, koje mogu dovesti do zaključaka o neupotrebljivosti sprava. Pošto o tome još nemamo odgovarajućih propisa (standarda) dovoljno je, da se samo jedan od partnera ne slaže s rezultatima mjerenja pomoću sprava. Kad nema propisa (dogovora) nitko ne može presuditi i zbog toga mora drugi partner odstupiti. Rješenje ovog problema je u dogovoru o rektifikaciji uređaja u kojem bi trebalo precizirati postupak rektifikacije i kontrole. Takvi dogovori zahtijevaju puno truda, veliku mjeru povjerenja i znanja, uvjeravanja i pregovaranja. Zato bi bilo najbolje, da se o tome pitanju donesu odgovarajući propisi. U tim propisima trebalo bi odrediti (standardizirati) način (srednjeg promjera, jedan ili unakrsno dugih sekcija i dr.) i točnost mjerenja (promjera, dužine, zaokruživanje itd.). Dalje bi trebalo odrediti nadležnost i odgovornost za takvo mjerenje i rokove te načine kontrole i rektifikacije mjerilnih sprava. Mislim, da je taj problem aktualan i zreo za rješavanje naročito zbog toga, što se već javljaju domaći proizvođači te opreme, što možemo samo pozdraviti. 3. ZAKLJUČAK Na osnovi izloženog možemo zaključiti: 1. U proizvodnji šumskih sortimenata, Sortimente obično mjerimo više puta. Svako mjerenje je skupo i smeta toku radnih procesa. Rezultati mjerenja su osnova za računanje visine osobnih dohodaka. Zato je mjerenje organizacioni, tehnološki, ekonomski i socijalna problem. 2. Odgovorajućim organizacionim mjerama možemo postići, da određena mjerenja nisu potrebna ili da mjerenja u jednoj fazi koristimo i u drugoj. Razvijene i u praksi su već isprobane metode normiranja rada sječe i izvlačenja na osnovi podataka mjerenja kod doznake. |