DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 5     <-- 5 -->        PDF

UDC 630*6:338.911.001/2 Sum. list CVIl (1983), 247


ŠTO JE KAPACITET U ŠUMARSTVU?


Zvonko LNENIČEK, dipl. ing. šum.
Bjelovar


SAŽETAK. Nakon analize faktora koji bi mogli uvjetovati kapacitet
u šumarstvu, autor zaključuje, da je to samo neto etat tj.
etat po odbitku odpada koji ostaje u šumi (op)


1. ZAŠTO OVO PITANJE?
Poznavanje pojma »KAPACITET« u šumarstvu učinilo mi se potrebnim
prilikom izrade Planova razvoja za period od 1981.—1985. godine. Na temelju
Zakona o osnovama sustava društvenog planiranja i o društvenom planu
Jugoslavije iz 1976. godine i Zakona o društvenom planiranju u SRH
iz 1978. godine, Republički zavod za planiranje je izradio jedinstvenu metologiju
izrade planova. Za sve grane privrede, pa tako i za šumarstvo, obavezni
su jedinstveni, isti, minimalni pokazatelji. U obaveznim »Obrascima dokumentacijske
osnove planova« pod brojem 2. 0. predviđena je tabela: »Veličina
kapaciteta«, te pod brojem 8.2. tabela: »Kapacitet i očekivani ekonomski
učinci investicionog objekta«. Obrasci, kao i »Upute i objašnjenja za izradu
analitičko-dokumentacijske osnove planova razvoja« poznati su, pa ih dalje
ne bih predstavljao.


Obrasci nisu popunjeni zato što nismo predstavili svoje, šumarske, podatke
o kapacitetima kao ni o učincima investiranja u kapacitete. Zašto?
Prilikom dogovora u Republičkom zavodu za planiranje, te u našem Općem
udruženju dobili smo uputstvo da te obrasce izostavimo, jer nije jasno što
je »Kapacitet« u šumarstvu. Međutim, nismo mogli izbjeći tabelu 8.1.: »Dinamike
i strukture investicija u osnovna sredstva osnovne organizacije«, koja
u svom prvom dijelu obrađuje karakter investicija.


Karakter investicija se opisuje na četiri moguća načina:
— održavanje razine postojećih kapaciteta


— proširenje, .modernizacija i rekonstrukcija postojećih kapaciteta
— izgradnja novih kapaciteta na staroj lokaciji
— izgradnja novih kapaciteta na novoj lokaciji
U šumarstvu investicije znače uglavnom ulaganja u biološku reprodukciju
šuma, šumske komunikacije i u opremu. S obzirom na nedefiniran pojam
»kapacitet«, ove investicije su razbacivane na postojeće rubrike prema
slobodnoj procjeni onoga tko radi taj posao.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 6     <-- 6 -->        PDF

U narednoj fazi u 1982. godini pristupilo se analiziranju planskih postavki,
rebalansu planova razvoja, a istovremeno i preispitivanju investicija s ciljem
realnijeg planiranja i uklapanja u postojeća investicijska sredstva.
Morali smo opet davati podatke o karakteru investicija s obzirom na kapacitete
Općinama, Komorama, SOUR-u ltd. Došlo je do nedoumice i za planove
u društveno-ipolitičkim zajednicama, da li kapacitet u šumarstvu, povećavaju
investicije u traktore, u šumske ceste ili u biološke investicije. Jedna od ozbiljnijih
posljedica karaktera kapaciteta u šumarstvu je i mala težina šumarstva
kod usmjeravanja sredstva društvene reprodukcije preko banaka.
Cesto se sredstva šumarstva investiraju u drugim granama, a istovremeno
šumarstvo nema dovoljno sredstava za razvoj. Neuvjerljivost šumarstva u
obrazloženjima svojih potreba rezultira u uvijek prisutnim dilemama u drugim
dijelovima društva:


— da li je šumarstvo uopće proizvodna privreda ili puko iskorištavanje
plodova prirode?
— da li je točno ono: »šumar spava, šuma raste« i si.
U ostaloj privredi, a naročito industrijijasno je da ako nema »kapaciteta«
onda ne može biti ni proizvodnje. Pa, ako »to šumarstvo« nema kapacitete,
onda to nije ni prava proizvodnja, pa, logikom ekonomije nisu potrebna ni
racionalna ulaganja u razvoj (investicije). Ako šumarstvo neće sječi, a moglo
bi više, jer »šuma ima«, onda nije čudo da i partner iz »repro-cjeline«
drvna industrija, izbjegava ulaganje u te, za industrijske pojmove, neidentificirane
kapacitete.


Iz svega, proizlazi potreba da se u šumarstvu utvrdi pojam »kapacitet«.
S jedne strane mi moramo prihvatiti terminologiju ekonomije da bi je mogli
i koristiti, uspoređivati se s ostalom privredom, a s druge strane, jedna od
definicija nauke kaže da je nauka tek onda nauka kada ima svoj naučni jezik,
kada stvori svoju stručnu terminologiju. A mi svakako smatramo da je
šumarstvo nauka!


2. DA LI POSTOJI DEFINICIJA »KAPACITETA« U STRUČNOJ
LITERATURI?
U stručnoj, šumarskoj i ostaloj literaturi već postoje definicije pojma
»kapacitet«. Na primjer:


Prof. dr Branko Kraljić u svojoj poznatoj knjizi: »Ekonomski elementi
proizvodnje socijalističkog šumarstva« iz 1952. godine na stranici 180. kaže:
»Proizvodni kapacitet je proizvođačka sposobnost pri stanovitom utrošku
predmeta rada, sredstava rada i radne snage, uz stanovitu organizaciju rada
i tehnološki proces«. Zatim: »Kapacitet proizvodnje se izražava količinom
proizvoda, koja se može u stanovitoj kvaliteti proizvesti u izvjesnom vremenskom
periodu«. Razlikuje se radni, maksimalni i idealni proizvodni kapacitet.
Prof. dr. Rikard Lan g u knjizi: »Politička ekonomija, treće izdanje
iz 1977. godine na strani 111. kaže: »Proizvodne snage određuju proizvodni
potencijal, mogućnost i sposobnost za proizvodnju«. Proizvodne snage dalje
se dijeli na materijalne (tj. sredstava za proizvodnju) i subjektivne elemente
(čovjek).


248




ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Radi stranih riječi da pogledamo u »Veliki riječnik stranih riječi« Bratoljuba
K1 a i ć a. Pojam »kapacitet« objašnjava na više načina. U smislu
proizvodnje najbliža je definicija:


5. »Kapacitet je najveća mogućnost produkcije nekog stroja, odjeljenja ili
čitave tvornice« j 6. »Kapacitet je maksimalna mogućnost uopće, obujam, opseg,
zapremina«.
Strane riječi u definicijama objašnjava ovako: »P r o d u k c i j a je tvorenje,
stvaranje, proizvođenje, proizvodnja, a »maksimalan« je najveći, najviši.


Očigledno je da se »kapacitet« definira različitim načinima ali jedinstveno
je vezan s proizvodnjom. Čim je proizvodnja u pitanju neizostavno je potrebno
služiti se, (i citirani autori se služe), s podjelom elemenata procesa rada
kako je to učinio Karl Marx u »Kapitalu«. Definicije Karla Marxa citiram ili
koristim u uobičajenom obliku iz navedenih dijela Prof. Kraljića i Prof.
Langa te »Kapitala« u prijevodu M. Pijade i R. Čolakovića, III izdanje, Prosvjeta
Beograd iz 1979. godine.


3. OD ELEMENTA PROCESA RADA DO KAPACITETA ŠUMARSKE
PROIZVODNJE
Poznato je da je K. Marx1 podijelio proces rada na tri prosta momenta:


1. Svrsishodna djelatnost (sam rad čovjeka)
2. Predmet rada (na koji rad djeluje)
3. Sredstvo za rad (kojim rad djeluje)
Prema K. Marxu proizvodnja je svrsishodna djelatnost čovjeka na prisvajanju
predmeta prirode i prilagođavanju svojim potrebama. Ili detaljno citiram:
»Čovjekova djelatnost u procesu rada izaziva, dakle pomoću sredstava za
rad, promjenu na predmetu rada, promjenu koja se unaprijed postavlja
kao svrha. Proces se gasi u proizvodu. Njegov je proizvod neka upotrebna
vrijednost, neka prirodna materija koju je čovjek, mijenjajući joj oblik,
prilagodio svojim potrebama. Rad se spojio sa svojim predmetom.«2)
K. M a r x, premda rijetko, spominje i šumu: »Sve stvari koje rad samo odvaja
od njihove neposredne spojenosti sa ceđinom zemlje jesu predmeti
za rad zatečeni u prirodi. Tako je s ribom, koju hvatamo i rastavljamo od
vode, njenog životnog elementa, tako je s drvetom koje obaramo u prašumi,
s rudom koju odlamamo od njene žice«.3).
Primijenimo to na šumarsku proizvodnju.


1. Dakle, »drvo koje obaramo u prašumi«, jeste predme t za ra d
zatečen u prirodi. Danas prašuma ima sve manje i u svijetu, a u Evropi i
u Jugoslaviji preostale prašume ne iskorištavaju se za proizvodnju drva
nego su pod zaštitom. Većina prirodnih šuma je uređena te se po odredbama
propisa šumsko^gospodarskih osnova koristi za proizvodnju drva. To
su p r i vr e d n e šume. Neke šume se koriste za druge namjene — zaštitt1)
Kapital: str. 164.


2) „ str. 166.
3) „ str. 164.
249




ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 8     <-- 8 -->        PDF

ne, turističke, park-šume i slično. Njihova osnovna namjena nije proizvodnja
drva, pa ih ne smatramo privrednima.


Budući da nas zanima proizvodni kapacitet, očigledno je da
se moramo ograničiti na privredn e šume . One isu namijenjene, uređene
i prema propisima osnova gospodarenja određene za proizvodnju drva.
Istina, šuma proizvodi i sporedne proizvode i koristi, utječe na vodni
režim i klimu, šumsko voće, gljive i slično. Ali, za sada, glavni društveno
priznati proizvod je drvo.


Da li proizvedeno drvo ima vrijednost ili samo upotrebnu vrijednost?


K. Marx kaže: »Neka stvar može biti upotrebna vrijednost, a da ne bude
vrijednost. To je onda, kada se njena korist po ljude ne postiže radom.
Takvi su vazduh, neobrađivano tlo, prirodne livade, drvo što divlje raste
itd.« 4) Dakle, »drvo što divlje raste« tj. drvo u prašumi nema vrijednost.
A što je s privrednom šumom? U privrednu šumu uložen je rad sa svrsishodnim
djelovanjem što veće i što kvalitetnije proizvodnje drva. Istina,
količina rada, energetski gledano, je relativno mala prema sili prirode —
energije iz prirodnih sila koje na šumu djeluju. Šumarstvo je još uvijek
vrlo ekstenzivna grana privrede. Čak što više, najekstenzivnija grana privrede.
Ali, pitanje je da li će se ikada ta pozicija promijeniti? Kulturni radovi,
sadnje, sjetve, kloniranje, uzgoj kultura — sve je to još i suviše neznatno
prema utjecaju prirodnih snaga. Zašto? Pa uglavnom zato, što je
šuma jedan poseban biljni svijet, ´Stabilan ekosistem u datim prirodnim uvjetima,
što su biljke zapravo osnovni životni oblik na zemlji. Šuma je
sasvim specifična, vrlo jaka tvorevina biljnog svijeta, i sa svojim specifičnostima
odupire se jačem utjecaju čovjeka. Čovjek ju može uništiti, što se
i događa u svjetskim razmjerima ali ne može s njom suvereno upravljati.
Šuma se ne može svrstati u uobičajene ekonomske kategorije — uspoređivati
ni s industrijom, ni s osnovnim stadom pa ni s poljoprivredom. Ona
zahtjeva svoj tretman i svoje mjesto. Dakle, ne treba negirati da je privredna
šuma proizvod prirode i ljudsko g rad a a količinski odnosi nisu
odlučni za ovaj kvalitativni zaključak. Drvo, čija se korist postiže radom,
dakle ima vrijednost, pa se pojavljuje kao roba na tržištu. Robna
tela jesu spojevi dvaju elemenata: prirodne materije i rada«.5 U kome
vidu se pojavljuje na tržištu? Prodaje se po, prema JUS-u, izrađenim
proizvodima — sortimentima. Proizvo d šumarstva je, dakle izrađeno
drvo, i to na način koji je za društvo najkorisniji — podruštveno priznatim
kriterijima.
Ako se sada vratimo na definiciju proizvodnje, pa je raščlanimo na šumarstvo,
možemo zaključiti:


1. Predme t rad a u šumsko-privrednoj djelatnosti je šuma (šumska
sastojina).
2. Svrsishodna djelatnost čovjeka je sav društveno priznati rad
u šumarstvu. Taj rad se pojavljuje kroz trajanje cijelog ciklusa proizvodnje,
koji se za sastojine vremenski određuje kao ophodnja.
3. Sredstvo za rad jeste: »stvar ili skup Stvari koje radnik stavlja
4) K. Marx: Kapital str. 48.


5) K. Marx — isto str. 50.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 9     <-- 9 -->        PDF

između sebe i predmeta rada i koje mu služe kao sprovodnici njegove djelatnosti
na tom predmetu«.6 To su, očito, oruđa za rad, školske ceste i
ostali uređaji koji se koriste u šumarstvu.


Svrh a rad a je proizvod: »Proces se gasi u proizvodu. Proizvod je
neka upotrebna vrijednost, neka prirodna materija koju je čovjek, mijenjajući
joj oblik prilagodio svojim potrebama. Rad se spojio sa svojim
predmetom«. ?)


Proizvod je, dakle, drvo u radom izmjenjenom obliku, kao roba u obliku
drvnih sortimenata!
Definirajmo »kapacitet u šumarstvu«.


Općenito, kapacitet smo definirali kao mogućnost proizvodnje nekog proizvoda.
Kada se ovako općenito definira, a i po KMću — misli se na najveću
moguću proizvodnju.


Činioce proizvodnje smo definirali. Proizvod također. I što bi to odredilo
»najveću moguću proizvodnju drvnih sortimenata«? Opet smo u nedoumici.
Normalno, u ekonomici, odmah se gleda na proizvodnu mogućnost
oruđa za rad, »instalirane kapacitete«, eventualno na proizvodne snage ili
sve činioce zajedno. Ali u razvijenoj i uređenoj šumskoj privredi, kao što
je kod nas, broj motornih pila, struktura, radnika ne odr eđu j e najveć
u mogućnost proizvodnje! Enormnim povećanjem oruđa za rad i
radnika ne može se po želji povećavati i proizvodnja. Zašto? Pa baš zato,
jer je mogućnost iskorištavanja postojećeg šumskog fonda ograničena njegovom
mogućnošću trajanje proizvodnje drvnih sortimenata. Ako
ne želimo, a to i ne smijemo, smanjivati fond šuma, uništavati živu prirodu
koja je i prirodna okolina za život ljudi, onda je smijemo iskorištavati samo
onoliko, koliko ta živa biljna zajednica prirašćuje .


Dakle, predmet rada ograničava najveću mogućnost proizvodnje. To je
neobično u usporedbi s drugim granama privrede, naročito industrije, ali
to je ta specifičnost šuma, koja zahtjeva poseban tretman. Da bi specifičnost
bila još izraženija, šumarska nauka već odavno upotrebljava termin ETAT
kojim se definira najveća, odobrena, unaprijed planirana mogućnost sječe
neke konkretne šumske sastojine i gospodarske jedinice. Kapacite t šumsk
e proizvodnje je, daikle, ETAT preciznije NETO—ETAT! (Etat po odbitku
otpada — koji ostaje u šumi.)


Sredstva za rad — traktori, motorne pile, šumske ceste i ostalo određuju
radni kapacitet ili, možda još više utječu na proizvodnost rada. Njih
je pogrešno analizirati kao kapacitet kako to radi Savezni zavod za statistiku
u »Nomenklaturi namjene i kapaciteta investicijskih objekata«.


Investicije u šumske ceste, opremu i ostala sredstva za rad su, međutim
važne za nešto drugo — za organizaciju proizvodnje — dinamiku, ekonomičnost,
rentabilnost, produktivnost i zato su od najveće ekonomske važnosti.


A investicije za r e p r o d u k čiju š uma? Što će nam one? Pa upravo
zbog specifičnosti šumarstva to su zapravo ulaganja koja utječu na kapacitet.
Njegovanjem mladih šuma kao i proredama srednjodobnih, postiže se


brži prirast i bolji kvalitet, te se skraćuje vrijeme potrebno za proizvod6)
„ „ „ 164.
7) „ „ „ 166
251




ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 10     <-- 10 -->        PDF

nju. Unašanjem četinjača, brzorastućih vrsta, melioracijama — postiže se
traženiji i ekonomsko vredniji sastav etata.


Proširena reprodukcija znači više površina pod šumama,
više drvne zalihe i veće mogućnosti iskorištavanja šuma. Naravno, ona je
ograničena raspoloživim šumskim zemljištem. Biološke su investicije, dakle
odlučne kako za održavanje šumskih sastojina, tako i za povećanje etatnih
mogućnosti, ali zahtjevaju stalan, ustrajan znalački rad, mnogo sredstava,
a rezultati su vremenski odloženi čak i za buduće generacije. To im daje još
veći značaj ali i otežava financiranje, jer prvi korisnik — drvna industrija
i širi — cijelo društvo, teže sagledavaju buduće koristi od ulaganja u šumsko
bogatstvo kojim raspolažemo.


4. ZAKLJUČAK
Planiranje razvoja šumarske privrede, analiziranje razvoja, usporedba s
drugim nosiocima planiranja a posebno planiranje i analiza investiranja zahtjeva
da se pojam »kapacitet« preciznije odredi i u šumarstvu, te da ga
se primijeni na način ikako ga tretira ekonomska nauka.


Da bi se dobio odgovor »što je to kapacitet u šumarstvu«, mora se razriješiti
dilema koja vlada — što zapravo određuje kapacitet u šumarstvu:
da li tehnička opremljenost sredstvima rada, veličina pošumljavanja, šumska
površina, drvna zaliha, ili nešto treće. Analiziranjem činioca procesa rada
u šumarstvu utvrđuje se model u kome je: predmet rada privredna šuma
(sastojina, gospodarska jedinica) sa svojim karakteristikama (sastav vrsta,
drvna zaliha itd); sredstva a a rad su oruđa za rad, šumske ceste i ostali
objekti i oprema; svrsishoda n ra d je cjelokupna djelatnost ljudi
na proizvodnji proizvoda šumarstva; proizvodi šumarstva u privrednoj
šumi jesu društveno potrebne robe (sirovine za preradu u drvnoj
industriji ite ogrijev) a oni se u šumarstvu općenito zovu — drvni sortimenti.
Ako je dakle, kapacitet u šumarstvu najveća mogućnost proizvodnje drvne
mase izrađene u obliku sortimenata onda je kapacitet adekvatan netto eta-
tu. Etat je specifičan šumarski termin, jer je i šumarstvo specifična privredna
djelatnost, a označava: količinu drvne mase, koja se smije, po odobrenoj
gospodarskoj osnovi, na određenoj površini, u određenom vremenskom
razdoblju (10 godina ili obično prosječno godišnje) posjeći i proizvesti
drvne Sortimente za potrebe društva.


What is Capacity in Forestry?


Summary


Following the analyses of factors which could condition capacity in forestry,
the author conclused, that it is merely the netto felling volume, i.e. the felling
volume after deduction of wastewood which remains in the forest (op)