DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 5 <-- 5 --> PDF |
UDC 630*6:338.911.001/2 Sum. list CVIl (1983), 247 ŠTO JE KAPACITET U ŠUMARSTVU? Zvonko LNENIČEK, dipl. ing. šum. Bjelovar SAŽETAK. Nakon analize faktora koji bi mogli uvjetovati kapacitet u šumarstvu, autor zaključuje, da je to samo neto etat tj. etat po odbitku odpada koji ostaje u šumi (op) 1. ZAŠTO OVO PITANJE? Poznavanje pojma »KAPACITET« u šumarstvu učinilo mi se potrebnim prilikom izrade Planova razvoja za period od 1981.—1985. godine. Na temelju Zakona o osnovama sustava društvenog planiranja i o društvenom planu Jugoslavije iz 1976. godine i Zakona o društvenom planiranju u SRH iz 1978. godine, Republički zavod za planiranje je izradio jedinstvenu metologiju izrade planova. Za sve grane privrede, pa tako i za šumarstvo, obavezni su jedinstveni, isti, minimalni pokazatelji. U obaveznim »Obrascima dokumentacijske osnove planova« pod brojem 2. 0. predviđena je tabela: »Veličina kapaciteta«, te pod brojem 8.2. tabela: »Kapacitet i očekivani ekonomski učinci investicionog objekta«. Obrasci, kao i »Upute i objašnjenja za izradu analitičko-dokumentacijske osnove planova razvoja« poznati su, pa ih dalje ne bih predstavljao. Obrasci nisu popunjeni zato što nismo predstavili svoje, šumarske, podatke o kapacitetima kao ni o učincima investiranja u kapacitete. Zašto? Prilikom dogovora u Republičkom zavodu za planiranje, te u našem Općem udruženju dobili smo uputstvo da te obrasce izostavimo, jer nije jasno što je »Kapacitet« u šumarstvu. Međutim, nismo mogli izbjeći tabelu 8.1.: »Dinamike i strukture investicija u osnovna sredstva osnovne organizacije«, koja u svom prvom dijelu obrađuje karakter investicija. Karakter investicija se opisuje na četiri moguća načina: — održavanje razine postojećih kapaciteta — proširenje, .modernizacija i rekonstrukcija postojećih kapaciteta — izgradnja novih kapaciteta na staroj lokaciji — izgradnja novih kapaciteta na novoj lokaciji U šumarstvu investicije znače uglavnom ulaganja u biološku reprodukciju šuma, šumske komunikacije i u opremu. S obzirom na nedefiniran pojam »kapacitet«, ove investicije su razbacivane na postojeće rubrike prema slobodnoj procjeni onoga tko radi taj posao. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 6 <-- 6 --> PDF |
U narednoj fazi u 1982. godini pristupilo se analiziranju planskih postavki, rebalansu planova razvoja, a istovremeno i preispitivanju investicija s ciljem realnijeg planiranja i uklapanja u postojeća investicijska sredstva. Morali smo opet davati podatke o karakteru investicija s obzirom na kapacitete Općinama, Komorama, SOUR-u ltd. Došlo je do nedoumice i za planove u društveno-ipolitičkim zajednicama, da li kapacitet u šumarstvu, povećavaju investicije u traktore, u šumske ceste ili u biološke investicije. Jedna od ozbiljnijih posljedica karaktera kapaciteta u šumarstvu je i mala težina šumarstva kod usmjeravanja sredstva društvene reprodukcije preko banaka. Cesto se sredstva šumarstva investiraju u drugim granama, a istovremeno šumarstvo nema dovoljno sredstava za razvoj. Neuvjerljivost šumarstva u obrazloženjima svojih potreba rezultira u uvijek prisutnim dilemama u drugim dijelovima društva: — da li je šumarstvo uopće proizvodna privreda ili puko iskorištavanje plodova prirode? — da li je točno ono: »šumar spava, šuma raste« i si. U ostaloj privredi, a naročito industrijijasno je da ako nema »kapaciteta« onda ne može biti ni proizvodnje. Pa, ako »to šumarstvo« nema kapacitete, onda to nije ni prava proizvodnja, pa, logikom ekonomije nisu potrebna ni racionalna ulaganja u razvoj (investicije). Ako šumarstvo neće sječi, a moglo bi više, jer »šuma ima«, onda nije čudo da i partner iz »repro-cjeline« drvna industrija, izbjegava ulaganje u te, za industrijske pojmove, neidentificirane kapacitete. Iz svega, proizlazi potreba da se u šumarstvu utvrdi pojam »kapacitet«. S jedne strane mi moramo prihvatiti terminologiju ekonomije da bi je mogli i koristiti, uspoređivati se s ostalom privredom, a s druge strane, jedna od definicija nauke kaže da je nauka tek onda nauka kada ima svoj naučni jezik, kada stvori svoju stručnu terminologiju. A mi svakako smatramo da je šumarstvo nauka! 2. DA LI POSTOJI DEFINICIJA »KAPACITETA« U STRUČNOJ LITERATURI? U stručnoj, šumarskoj i ostaloj literaturi već postoje definicije pojma »kapacitet«. Na primjer: Prof. dr Branko Kraljić u svojoj poznatoj knjizi: »Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva« iz 1952. godine na stranici 180. kaže: »Proizvodni kapacitet je proizvođačka sposobnost pri stanovitom utrošku predmeta rada, sredstava rada i radne snage, uz stanovitu organizaciju rada i tehnološki proces«. Zatim: »Kapacitet proizvodnje se izražava količinom proizvoda, koja se može u stanovitoj kvaliteti proizvesti u izvjesnom vremenskom periodu«. Razlikuje se radni, maksimalni i idealni proizvodni kapacitet. Prof. dr. Rikard Lan g u knjizi: »Politička ekonomija, treće izdanje iz 1977. godine na strani 111. kaže: »Proizvodne snage određuju proizvodni potencijal, mogućnost i sposobnost za proizvodnju«. Proizvodne snage dalje se dijeli na materijalne (tj. sredstava za proizvodnju) i subjektivne elemente (čovjek). 248 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Radi stranih riječi da pogledamo u »Veliki riječnik stranih riječi« Bratoljuba K1 a i ć a. Pojam »kapacitet« objašnjava na više načina. U smislu proizvodnje najbliža je definicija: 5. »Kapacitet je najveća mogućnost produkcije nekog stroja, odjeljenja ili čitave tvornice« j 6. »Kapacitet je maksimalna mogućnost uopće, obujam, opseg, zapremina«. Strane riječi u definicijama objašnjava ovako: »P r o d u k c i j a je tvorenje, stvaranje, proizvođenje, proizvodnja, a »maksimalan« je najveći, najviši. Očigledno je da se »kapacitet« definira različitim načinima ali jedinstveno je vezan s proizvodnjom. Čim je proizvodnja u pitanju neizostavno je potrebno služiti se, (i citirani autori se služe), s podjelom elemenata procesa rada kako je to učinio Karl Marx u »Kapitalu«. Definicije Karla Marxa citiram ili koristim u uobičajenom obliku iz navedenih dijela Prof. Kraljića i Prof. Langa te »Kapitala« u prijevodu M. Pijade i R. Čolakovića, III izdanje, Prosvjeta Beograd iz 1979. godine. 3. OD ELEMENTA PROCESA RADA DO KAPACITETA ŠUMARSKE PROIZVODNJE Poznato je da je K. Marx1 podijelio proces rada na tri prosta momenta: 1. Svrsishodna djelatnost (sam rad čovjeka) 2. Predmet rada (na koji rad djeluje) 3. Sredstvo za rad (kojim rad djeluje) Prema K. Marxu proizvodnja je svrsishodna djelatnost čovjeka na prisvajanju predmeta prirode i prilagođavanju svojim potrebama. Ili detaljno citiram: »Čovjekova djelatnost u procesu rada izaziva, dakle pomoću sredstava za rad, promjenu na predmetu rada, promjenu koja se unaprijed postavlja kao svrha. Proces se gasi u proizvodu. Njegov je proizvod neka upotrebna vrijednost, neka prirodna materija koju je čovjek, mijenjajući joj oblik, prilagodio svojim potrebama. Rad se spojio sa svojim predmetom.«2) K. M a r x, premda rijetko, spominje i šumu: »Sve stvari koje rad samo odvaja od njihove neposredne spojenosti sa ceđinom zemlje jesu predmeti za rad zatečeni u prirodi. Tako je s ribom, koju hvatamo i rastavljamo od vode, njenog životnog elementa, tako je s drvetom koje obaramo u prašumi, s rudom koju odlamamo od njene žice«.3). Primijenimo to na šumarsku proizvodnju. 1. Dakle, »drvo koje obaramo u prašumi«, jeste predme t za ra d zatečen u prirodi. Danas prašuma ima sve manje i u svijetu, a u Evropi i u Jugoslaviji preostale prašume ne iskorištavaju se za proizvodnju drva nego su pod zaštitom. Većina prirodnih šuma je uređena te se po odredbama propisa šumsko^gospodarskih osnova koristi za proizvodnju drva. To su p r i vr e d n e šume. Neke šume se koriste za druge namjene — zaštitt1) Kapital: str. 164. 2) „ str. 166. 3) „ str. 164. 249 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 8 <-- 8 --> PDF |
ne, turističke, park-šume i slično. Njihova osnovna namjena nije proizvodnja drva, pa ih ne smatramo privrednima. Budući da nas zanima proizvodni kapacitet, očigledno je da se moramo ograničiti na privredn e šume . One isu namijenjene, uređene i prema propisima osnova gospodarenja određene za proizvodnju drva. Istina, šuma proizvodi i sporedne proizvode i koristi, utječe na vodni režim i klimu, šumsko voće, gljive i slično. Ali, za sada, glavni društveno priznati proizvod je drvo. Da li proizvedeno drvo ima vrijednost ili samo upotrebnu vrijednost? K. Marx kaže: »Neka stvar može biti upotrebna vrijednost, a da ne bude vrijednost. To je onda, kada se njena korist po ljude ne postiže radom. Takvi su vazduh, neobrađivano tlo, prirodne livade, drvo što divlje raste itd.« 4) Dakle, »drvo što divlje raste« tj. drvo u prašumi nema vrijednost. A što je s privrednom šumom? U privrednu šumu uložen je rad sa svrsishodnim djelovanjem što veće i što kvalitetnije proizvodnje drva. Istina, količina rada, energetski gledano, je relativno mala prema sili prirode — energije iz prirodnih sila koje na šumu djeluju. Šumarstvo je još uvijek vrlo ekstenzivna grana privrede. Čak što više, najekstenzivnija grana privrede. Ali, pitanje je da li će se ikada ta pozicija promijeniti? Kulturni radovi, sadnje, sjetve, kloniranje, uzgoj kultura — sve je to još i suviše neznatno prema utjecaju prirodnih snaga. Zašto? Pa uglavnom zato, što je šuma jedan poseban biljni svijet, ´Stabilan ekosistem u datim prirodnim uvjetima, što su biljke zapravo osnovni životni oblik na zemlji. Šuma je sasvim specifična, vrlo jaka tvorevina biljnog svijeta, i sa svojim specifičnostima odupire se jačem utjecaju čovjeka. Čovjek ju može uništiti, što se i događa u svjetskim razmjerima ali ne može s njom suvereno upravljati. Šuma se ne može svrstati u uobičajene ekonomske kategorije — uspoređivati ni s industrijom, ni s osnovnim stadom pa ni s poljoprivredom. Ona zahtjeva svoj tretman i svoje mjesto. Dakle, ne treba negirati da je privredna šuma proizvod prirode i ljudsko g rad a a količinski odnosi nisu odlučni za ovaj kvalitativni zaključak. Drvo, čija se korist postiže radom, dakle ima vrijednost, pa se pojavljuje kao roba na tržištu. Robna tela jesu spojevi dvaju elemenata: prirodne materije i rada«.5 U kome vidu se pojavljuje na tržištu? Prodaje se po, prema JUS-u, izrađenim proizvodima — sortimentima. Proizvo d šumarstva je, dakle izrađeno drvo, i to na način koji je za društvo najkorisniji — podruštveno priznatim kriterijima. Ako se sada vratimo na definiciju proizvodnje, pa je raščlanimo na šumarstvo, možemo zaključiti: 1. Predme t rad a u šumsko-privrednoj djelatnosti je šuma (šumska sastojina). 2. Svrsishodna djelatnost čovjeka je sav društveno priznati rad u šumarstvu. Taj rad se pojavljuje kroz trajanje cijelog ciklusa proizvodnje, koji se za sastojine vremenski određuje kao ophodnja. 3. Sredstvo za rad jeste: »stvar ili skup Stvari koje radnik stavlja 4) K. Marx: Kapital str. 48. 5) K. Marx — isto str. 50. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 9 <-- 9 --> PDF |
između sebe i predmeta rada i koje mu služe kao sprovodnici njegove djelatnosti na tom predmetu«.6 To su, očito, oruđa za rad, školske ceste i ostali uređaji koji se koriste u šumarstvu. Svrh a rad a je proizvod: »Proces se gasi u proizvodu. Proizvod je neka upotrebna vrijednost, neka prirodna materija koju je čovjek, mijenjajući joj oblik prilagodio svojim potrebama. Rad se spojio sa svojim predmetom«. ?) Proizvod je, dakle, drvo u radom izmjenjenom obliku, kao roba u obliku drvnih sortimenata! Definirajmo »kapacitet u šumarstvu«. Općenito, kapacitet smo definirali kao mogućnost proizvodnje nekog proizvoda. Kada se ovako općenito definira, a i po KMću — misli se na najveću moguću proizvodnju. Činioce proizvodnje smo definirali. Proizvod također. I što bi to odredilo »najveću moguću proizvodnju drvnih sortimenata«? Opet smo u nedoumici. Normalno, u ekonomici, odmah se gleda na proizvodnu mogućnost oruđa za rad, »instalirane kapacitete«, eventualno na proizvodne snage ili sve činioce zajedno. Ali u razvijenoj i uređenoj šumskoj privredi, kao što je kod nas, broj motornih pila, struktura, radnika ne odr eđu j e najveć u mogućnost proizvodnje! Enormnim povećanjem oruđa za rad i radnika ne može se po želji povećavati i proizvodnja. Zašto? Pa baš zato, jer je mogućnost iskorištavanja postojećeg šumskog fonda ograničena njegovom mogućnošću trajanje proizvodnje drvnih sortimenata. Ako ne želimo, a to i ne smijemo, smanjivati fond šuma, uništavati živu prirodu koja je i prirodna okolina za život ljudi, onda je smijemo iskorištavati samo onoliko, koliko ta živa biljna zajednica prirašćuje . Dakle, predmet rada ograničava najveću mogućnost proizvodnje. To je neobično u usporedbi s drugim granama privrede, naročito industrije, ali to je ta specifičnost šuma, koja zahtjeva poseban tretman. Da bi specifičnost bila još izraženija, šumarska nauka već odavno upotrebljava termin ETAT kojim se definira najveća, odobrena, unaprijed planirana mogućnost sječe neke konkretne šumske sastojine i gospodarske jedinice. Kapacite t šumsk e proizvodnje je, daikle, ETAT preciznije NETO—ETAT! (Etat po odbitku otpada — koji ostaje u šumi.) Sredstva za rad — traktori, motorne pile, šumske ceste i ostalo određuju radni kapacitet ili, možda još više utječu na proizvodnost rada. Njih je pogrešno analizirati kao kapacitet kako to radi Savezni zavod za statistiku u »Nomenklaturi namjene i kapaciteta investicijskih objekata«. Investicije u šumske ceste, opremu i ostala sredstva za rad su, međutim važne za nešto drugo — za organizaciju proizvodnje — dinamiku, ekonomičnost, rentabilnost, produktivnost i zato su od najveće ekonomske važnosti. A investicije za r e p r o d u k čiju š uma? Što će nam one? Pa upravo zbog specifičnosti šumarstva to su zapravo ulaganja koja utječu na kapacitet. Njegovanjem mladih šuma kao i proredama srednjodobnih, postiže se brži prirast i bolji kvalitet, te se skraćuje vrijeme potrebno za proizvod6) „ „ „ 164. 7) „ „ „ 166 251 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 10 <-- 10 --> PDF |
nju. Unašanjem četinjača, brzorastućih vrsta, melioracijama — postiže se traženiji i ekonomsko vredniji sastav etata. Proširena reprodukcija znači više površina pod šumama, više drvne zalihe i veće mogućnosti iskorištavanja šuma. Naravno, ona je ograničena raspoloživim šumskim zemljištem. Biološke su investicije, dakle odlučne kako za održavanje šumskih sastojina, tako i za povećanje etatnih mogućnosti, ali zahtjevaju stalan, ustrajan znalački rad, mnogo sredstava, a rezultati su vremenski odloženi čak i za buduće generacije. To im daje još veći značaj ali i otežava financiranje, jer prvi korisnik — drvna industrija i širi — cijelo društvo, teže sagledavaju buduće koristi od ulaganja u šumsko bogatstvo kojim raspolažemo. 4. ZAKLJUČAK Planiranje razvoja šumarske privrede, analiziranje razvoja, usporedba s drugim nosiocima planiranja a posebno planiranje i analiza investiranja zahtjeva da se pojam »kapacitet« preciznije odredi i u šumarstvu, te da ga se primijeni na način ikako ga tretira ekonomska nauka. Da bi se dobio odgovor »što je to kapacitet u šumarstvu«, mora se razriješiti dilema koja vlada — što zapravo određuje kapacitet u šumarstvu: da li tehnička opremljenost sredstvima rada, veličina pošumljavanja, šumska površina, drvna zaliha, ili nešto treće. Analiziranjem činioca procesa rada u šumarstvu utvrđuje se model u kome je: predmet rada privredna šuma (sastojina, gospodarska jedinica) sa svojim karakteristikama (sastav vrsta, drvna zaliha itd); sredstva a a rad su oruđa za rad, šumske ceste i ostali objekti i oprema; svrsishoda n ra d je cjelokupna djelatnost ljudi na proizvodnji proizvoda šumarstva; proizvodi šumarstva u privrednoj šumi jesu društveno potrebne robe (sirovine za preradu u drvnoj industriji ite ogrijev) a oni se u šumarstvu općenito zovu — drvni sortimenti. Ako je dakle, kapacitet u šumarstvu najveća mogućnost proizvodnje drvne mase izrađene u obliku sortimenata onda je kapacitet adekvatan netto eta- tu. Etat je specifičan šumarski termin, jer je i šumarstvo specifična privredna djelatnost, a označava: količinu drvne mase, koja se smije, po odobrenoj gospodarskoj osnovi, na određenoj površini, u određenom vremenskom razdoblju (10 godina ili obično prosječno godišnje) posjeći i proizvesti drvne Sortimente za potrebe društva. What is Capacity in Forestry? Summary Following the analyses of factors which could condition capacity in forestry, the author conclused, that it is merely the netto felling volume, i.e. the felling volume after deduction of wastewood which remains in the forest (op) |