DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 61 <-- 61 --> PDF |
3. F A O : — Yearbook of Forest Products 1969—1980, FAO, Rome 1980. 4. Gore, R. (1980): Yourney to China´s Far West. National Geographic vol. 157, no 3, Washington. 5. Gračan , J. (1980): Šumarstvo u Kini, Šumarski list, br. 1—2, Zagreb 6. Jugoslavenski leksikografski zavod: Enciklopedija leksikografskog zavoda. Svezak 4, Zagreb, 1959. 7. Q i We n (1981): China. A General Survey, New revised edition. Beijing 8. Tianying, Zhi-Yongti S h. (1982): Aves amaestradas para combatir insectos. China reconstruye, Vol. XXIII, No. 5, Beijing 9. Yang Xin-Yuan, Wu Jian (1981): A Cheak List of the Forest Insects of China. The Chinese Academy of Forestry, Forest Research Institute Beijing, China. 10. Zita, V. (1982): Šume i šumarstvo u NR Kini. »Šumarstvo i prerada drveta« 1—3, Sarajevo. STOTO GODIŠTE AUSTRIJSKOG ČASOPISA Centralblat für das gesamte Forstwesen Centralblatt für das gemaste Forstwesen (Centralni list za sveukupno šumarstvo), pokrenut je 1875, dakle godinu dana prije šumarskog lista, ali tek ove godine izlazi stoto godište. List, naime, nije redovito izlazio poslije II svjetskog rata (1945, 1046. i još neke) te je dočekao i 1983. godinu da posebnim brojem proslavi svoju stotu godišnjicu. To je broj 2—3 / 1983. Uvodno je reproducirana naslovna strana iz 1875. godine (osnova zelena, slova i figure zlatotisak a ornamentika crne boje) a zatim slijede članci: HAFNER, F.: Opći, politički i gospodarski razvoj Austrije od osnivanja Centralblatt- a i odrazi u šumarstvu, SAGL, W.: 100 godina »Centralblatt-a für das gesamte Forstwesen«. Pokušaj analize njegovog sadržaja, HÖLZER, K. i NATHER, J.: Osiguranje porijekla šumskih vrsta u proteklih 100 godina, ECKHART, G. i MAYER, H.: Planovi i stvarnost u uzgajanju šuma u 19. i 20. sto ljeću, DONAUER, E.: Štete u šumama tijekom razvitka šumarstva u Austriji, FÜRRER, E.: Lovna stabla, zatrovana lovna stabla, Pheromon — 100 godina isku stva u zaštiti šuma, KPRAPFENBAUER, A.: Od iskorišćivanja šušnja do potpunog iskorišćivanja drveta, , MEYR, R.: Pregled razvoja tehnike rada i iskustva o nagrađivanju u iskorišći vanju šuma u Austriji, GOSSOW, H.: O povijesnom razvoju odnosa između lovstva i šumarstva, ECKMÜLLNER, O.: 100 godina šumarske politike u Austriji. Na sadržaj podrobniji osvrnut ćemo se kasnije, to više, što se u njemu nalaze i članci npr. Dr A. Levakovića (1923), V. Popovića (1963) i dr J. Zubovića (1927) te niza stručnjaka koji su radili u našim krajevima (Sloveniji, Istri, Dalmaciji i Bosni i Hercegovini) koji su do kraja I svjetskog rata bili u sklopu austrijske pole Austro-ugarske monarhije. O. Piškorić 379 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Danas postoji u Kini 80 šumskih rezervata, koji se nalaze u 20 provin čija i obuhvaćaju površinu od oko 20 milijuna hektara. Planom je predviđeno da se taj broj poveća na 300, što bi značilo povećanje površine na 9,6 milijuna hektara, odn. na 1,0% ukupnog nacionalnog teritorija. LUDI STARAC I DALJE RUŠI PLANINE Kada čovjek opisuje svoj boravak u nekoj stranoj zemlji, često je nesvjesno sklon uljepšavanju, osobito ako je ondje bio rado viđen gost. Može biti da se to i nama dogodilo, unatoč nastojanjima da u pisanju budemo što objektivniji. S druge strane, svaki domaćin također radije pokazuje ono što je u njegovoj kući dobro nego ono što ne valja. Statistički podatak može biti egzaktan i jasan, ali su obično mogućnosti njegove interpretacije, dakle i pogrešnih zaključaka, vrlo velike. Što npr. znači podatak da je Kina u industrijskoj proizvodnji sedma zemlja na svijetu, ako se tome ne doda još jedan: da se po broju industrijskih proizvoda per capita ispred Kine nalazi preko sto zemalja. Ipak, taj podatak govori o golemom stvaralačkom potencijalu ljudske zajednice koja broji preko jedne milijarde članova, koja je prije mnogo stoljeća sagradila veliki kineski zid, prije desetak godina ispod svakog većeg naselja jedno podzemno sklonište, a u posljednjih 30 godina pošumila površinu veću od SFR Jugoslavije. Kinesko je rukovodstvo postavilo pred šumarstvo dugoročni zadatak da šume pokriju 30°/o ukupnog nacionalnog teritorija. U okviru tog zadatka planom pošumljivanja do konca ovog stoljeća šumovitost bi se trebala povećati od sadašnjih 12,7fl/o na 20%. Predviđa se također da će se do tog roka industrijska i poljoprivredna proizvodnja učetverostručiti. Ponekad nam se čini da su Kinezi u svojim stavovima i postupcima suviše samouvjereni i kruti, a njihovi planovi megalomanski i nerealni. Takav dojam, iako se može razumjeti, postupno nestaje kod pažljivijeg promatranja novijih kretanja u društveno-političkom i gospodarskom životu NR Kine. Kinezi su danas kritični prema samima sebi, spremni na dijalog, zahvalni na savjetima i dobronamjernim sugestijama, a poslovična kineska skromnost ostala je i dalje vrlina tog naroda. Ali ni »ludi starac koji je rušio planine« nije zaboravljen. U jednoj od najnovijih publikacija Kineske šumarske akademije (Kratak pregled kineskog šumarstva, 1981) kaže se između ostaloga: »Ukratko, moramo ozbiljno razmotriti sva svoja pozitivna i negativna iskustva i skromno učiti naprednu znanstvenu tehnologiju i upravljanje šumama od stranih zemalja s modernim šumarstvom. Nadahnuti revolucionarnim duhom ´ludog starca koji ruši planine´ i oslanjajući se na svoje ujedinjene snage, stotine milijuna Kineza radit će uporno na što bržem razvoju kineskog društva, nastojeći ostvariti veliki zadatak da čitavu zemlju ozelene i tako uljepšaju svoju veliku socijalističku domovinu«. IZVORI 1. Chinese Academy of Forestry: A Brief Account of China´s Forestry. 2. * * * : Chinese Ancient Fables. Foreign Languagues Press. Beijing, 1981. 378 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 59 <-- 59 --> PDF |
otoku. Čuvene su npr. vrste Hopea hainanensis i Majhuca hainanensis. Bogatstvo faune ilustrira podatak da samo ptica ima 344 vrste ili 26°/o od ukupnog broja kineskih vrsta. Na otoku je osnovano 7 rezervata. Među njima je i jedan za obalne mangrove šume, jedan za majmune crnoglave gibone, koji žive samo na tom otoku, i jedan za makaki majmune. Jedan dio južne provincije Yunana (glavni grad Kunming) smatra se pravim botaničkim vrtom, s nekih 5.000 vrsta drveća i 400 vrsta tropskih ptica. Rezervat Dinghushan u provinciji Guandong, gdje se nalaze guste monsunske šume, uvršten je u svjetsku mrežu rezervata MAB-a (Čovjek i biosfera) i postao međunarodni istraživački centar za šumarsku ekologiju. Šume u planinama Wuyi na jugo-istoku zemlje, odlikuju se time, što u njima živi veliki broj rijetkih vrsta insekata. Najviše endemskih biljaka raste u provinciji Sečuan, gdje endemima pripada oko 40% od ukupnog broja biljnih vrsta, a flora visokog planinskog pojasa ubraja se među najbogatije na svijetu. U toj se provinciji nalazi 10 rezervata, od kojih je najpoznatiji Wolong, na jugo-istoku provincije, gdje raste više od 3.000 vrsta biljaka i živi mnogo vrsta rijetkih životinja. Među njima je svakako najčuveniji crno-hšjeli veliki panda-medvjed (Ailuropoda melanoleuca), s karakterističnim crnim uškama i široko crno obrubljenim očima. Položaj tog »živog fosila« u zoološkoj sistematici čini se nije sasvim jasan, pa ga neki svrstavaju u medvjede, a drugi — zbog srodnosti s američkim rakunom — u posebnu familiju. Panda je osim toga simpatična i dobroćudna životinja, veoma omiljela u narodu, pa stoga nije čudo što je, na razne načine oblikovana, postala jednim od najtipičnijih kineskih suvenira. Takvog medvjedića poklonio je jednom dječaku iz Novog Zagreba generalni sekretar KP Kine Hu Yaobang prilikom svog posjeta našoj zemlji u svibnju 1983. god. Ondje živi i njen bliski srodnik, mali panda-medvjed, dugorepi panda ili mačka-medvjed (Ailurus fulgens), koji je oblikom, veličinom i bojom još sličniji rakunu. U gustim šumama sjevero-istočne Kine žive također neke rijetke životinjske vrste, kao što su npr. mandžurski tigar, sibirski samur, ris i vidra. Osobito je čuven, ali ujedno i vrlo ugrožen, tigar. Unatoč strogim mjerama zaštite, tih je životinja bilo, prema nekim procjenama iz 1982. godine, svega nekoliko stotina. Najviše ih ugrožavaju krivolovcu U vezi s time zanimljiva je vijest što smo je pročitali u kineskim novinama, da se neka umirovljena radnica u provinciji Jilin bavi privatno — uzgajanjem tigrova. Do sada ih je uspjela uzgojiti tri generacije. Od ostalih rijetkih životinja valja spomenuti crnog pitona, kobru, krokodila koji živi u rijeci Jangtze, kineskog aligatora, riječnog delfina, snježnog leoparda, polumajmuna lorisa i zlatokosog majmuna. U Kini ima više vrsta ptica nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu. Utvrđene su 1.183 vrste, što čini približno 14% od ukupnog broja vrsta koje žive na Zemlji. Od 15 vrsta ždralova koliko ih danas ima na svijetu, 8 njih mogu se naći samo u Kini. Godine 1982. uveden je »Tjedan zaštite ptica«, koji pada svake godine koncem travnja i početkom svibnja, za koje vrijeme se održavaju razna predavanja, izložbe i filmske predstave o pticama. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Iz tabele se razabire da se za 10 godina proizvodnja piljene građe i pragova povećala za oko 50%>; ostale prerade drva približno podvostručile; uvoz umnogostručio, ali da je na razmjerno niskoj razini; izvoz povećao osobito u primarnoj preradi drva, ali da je još uvijek na relativno niskoj razini, i to pri piljenoj građi i pragovima mnogostruko, odn. trostruko veći od uvoza, pri drvnim pločama mnogostruko veći od uvoza, a pri ostaloj preradi drva znatno niži od uvoza. Prema statistici FAO, u toj preradi i proširenoj drvnoj privredi nisu obuhvaćeni polufinalni i finalni proizvodi mehaničke prerade drva (drvene kuće i barake, građevna stolarija, parketi, drvna galanterija i si. te namještaj), pa i proizvodi kemijske preradbe u drvnoj industriji (proizvodnja tanina, suha destilacija drva, impregnacija drva i si.). C) Prema istom izvoru procijenjeni su i niže prikazani: Glavni pokazatelji vanjsko-trgovinskog prometa proširene šumsko-drvne privrede NR Kine Tab. 3. Vanjskotrgovinska djelatnost u 1970. vrijednost godini 1980. u 1000 » USA Koef. 4/3 Stranica izvora 1 2 3 4 5 Uvoz 87.826 884.540 10,07 360 Izvoz 126.449 463.172 3,66 361 Izvoz´uvoz 1,44 0,52 Iz tabele je vidljivo da se za 10 godina: uvoz uđeseterostručio; izvoz gotovo učetverostručio; da vrijednost izvoza nadvisuje vrijednost uvoza za 44fl/o, odnosno iznosi samo 52*/o uvoza. ZAŠTITA PRIRODE Kina je počela provoditi organiziranu zaštitu prirode ubrzo nakon revolucije, dakle nije u velikom vremenskom zaostatku za većinom evropskih i drugih razvijenih zemalja. I baš zbog relativne nerazvijenosti poljoprivredne i šumske proizvodnje u zemlji je sačuvano mnogo nenarušenih, prije svega šumskih ekosistema, što znatno olakšava njihovu zaštitu. No u pojedinim provincijama postoje u tom pogledu velike razlike. Još su veće razlike općenito u flori i fauni, jer se raspon kreće od gotovo potpunog mrtvila pustinja do raskošnog bogatstva biljnim i životinjskim vrstama tropskih monsunskih šuma. Prirodni rezervati počeli su se osnivati 1956. godine. Među prvima bili su to oni na otoku Hainanu, na jugu Kine. Iako po površini čini tek 0,33°/o ukupnog ikineskog teritorija, na njemu raste 4.200 vrsta biljaka od 32.000, koliko ih ukupno ima u Kini. Od toga se 500 vrsta mogu naći samo na tome |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 57 <-- 57 --> PDF |
latnost uključile i uzgoj dudovog svilca (Bombyx mori L.). Taj je leptir podrijetlom iz Kine, isto kao i bijeli dud (Morus alba L.), čijim se lišćem njegove gusjenice hrane. Svila se u Kini proizvodi već više od 5.000 godina — gotovo 3.000 godina dulje nego u drugim dijelovima svijeta. Naziv »šantung« koji označuje vrstu kineske sirove svile, potječe od istoimene kineske provincije i poluotoka (Shandong). Spomenimo još biljku Pyrethrum (Chrysanthemum) einerariaefolium, koja odlično uspijeva kod nas u Dalmaciji, a kojoj je domovina taikođer Kina. Od davnina je poznato njeno insekticidno svojstvo (aktivna tvar piretrin), pa ju je naš narod prozvao »buhač«, a prah dobiven mljevenjem njenih cvjetnih glavica poznat je i pod imenom »dalmatinski prašak«. Misli se da je tu biljku donio iz Kine već spomenuti Marko Polo, prema novijim povijesnim podacima i sam Dalmatinac, rodom s otoka Korčule. Prirodni piretrin su nedavno zamijenili sintetički piretroidi, a njihovo uvođenje u široku praksu prije desetak godina označilo je novo razdoblje u borbi protiv štetnih insekata. B) Prerada drva spada pod Ministarstvo šumarstva, iako je različito organizirana po pojedinim provincijama. Oblovina je uglavnom domaća. Služi za podmirivanje vlastitih potreba, a nešto se i izvozi. Postotak isikorišćivanja oblovine na pilanama vrlo je visok: 62—dl^lo za listače i 75fl/o za borovinu. Za posebne trupce za proizvodnju ploča iznosi 60°/o. Kina je prva zemlja na svijetu koja je počela proizvoditi papir, a Šangaj jedan od najstarijih centara industrije papira. Proizvodnja papira potpada pod laku industriju. FAO (1980) je za NR Kinu procijenila, npr. za godine 1970. i 1980., ove apsolutne pokazatelje (kolona 3, 4 i 6 u tab. 2), na temelju kojih smo izračunali navedene koeficijente (kolona 5): Glavni pokazatelji proširene drvne privrede NR Kine Tabela 2. Stra Proizvodi preradeu jed. mjere drva Djelatnost Godina 1970. Godina 1980. Koef. 4/3 nica izvora 1 2 3 4 5 6 Piljena građa, u 1.000 m3 Proizvodnja: Uvoz 14.615 8 21.165 54 1,45 6,75 177 179 Izvoz: 113 153 1.35 183 Izvoz/uvoz: 14,12 2,83 Drvne ploče, Proizvodnja: 1.012 2.067 2,04 213 u 1.000 m3 Uvoz: — 23 215 Izvoz: 590 1.244 2,11 219 Izvoz/uvoz: 54,08 Drvenj u 1.000 ača i celuloza, tona Proizvodnja: Uvoz: 1.220 99 2.346 310 1,92 3,13 268 269 Izvoz: 16 31 1,94 273 Izvoz/uvoz: 0,16 0,10 Papir i u 1.000 karton Iona Proizvodnja: Uvoz: 4.180 108 8.844 678 2,12 6,28 313 315 Izvoz: 103 121 1,17 319 Izvoz/uvoz: 0,18 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Glavni pokazatelji šumske privrede NR Kine Tabela 1 Proizvodi sječe šuma u 1.000 m3 Djelatnost Godina 1970. Godina 1980. Koef. 4/3 Stranica izvora 1 2 3 4 5 6 Brutto sječena drvna masa , u 1.000 m3 Proizvodnja: Uvoz: 171.234 1.549 224.628 7.589 1,31 4,90 69 71 Izvoz: 42 69 1,64 75 Izvoz/uvoz: 0,03 0,01 Drvo za ogrjev i Proizvodnja: 129,.080 156.558 1,21 84 drvo 1.000 za ugljen, u m:> Uvoz: Izvoz: — — — — — — 85 87 Izvoz/uvoz: — — — — Tehn, drvo, -industrijsko u 1.000 m3 Proizvodnja: Uvoz: 42.154 1.549 68.060 7.589 1,61 4,90 102 103 Izvoz: 42 69 1,67 107 Izvoz/uvoz: 0,03 0,01 Odatle se vidi da se za 10 godina grosso modo: brutto sječna drvna masa povećala za oko trećinu; drvo za ogrjev i paljenje drvnog ugljena povećalo za oko petinu; uvoz tehničko-industrijskog drva povećao se za oko 4 puta, izvoz tehničko-industrijskog drva povećao se za blizu tri četvrtine. Zahvaljujući brojnosti i bogatstvu šumskih biotopa i životnih zajednica, mogućnosti iskorišćivanja sporednih šumskih proizvoda vrlo su velike. Posebno je važan bambus, s preko 200 vrsta, od kojih oko 50 ima ekonomski značaj. Njegova čvrsta i elastična stabljika daje odličan materijal za građevinarstvo, pletenje, izradu raznih sitnih predmeta kao što su npr. lepeze i razni suveniri, a mladi pupoljci spadaju u čuvene specijalitete kineskog kulinarstva. Tropska uljana palma (Elacsis gulneensis), podrijetlom iz Afrike, mnogo se uzgaja na jugu i jugo-istoku Kine i služi za dobivanje ulja. Nazivaju je »kraljicom uljanih biljaka«. Tu rastu i mnoge vrste s jestivim plodovima, koje šumskom gospodarstvu donose vrlo velike koristi (tzv. cash forests«). Tako se npr. nedozreli listovi i plodovi papaje (Carica papaya L.) jedu u obliku variva, iz soka plodova nastaje sušenjem jestiva skrutnuta masa, a listovi, plodovi i mliječni sok služe uz to i kao lijek. Inače je Kina poznata po mnoštvu ljekovitog bilja, koje je uz akupunkturu i u kombinaciji s njom dalo pečat tradicionalnoj kineskoj medicini. Jedna od najpoznatijih svakako je vrsta ginseng (ženšen),koja se danas, na razne načine prerađena, prodaje po cijelom svijetu. Na kineskom tržištu može se naći više od 1.000 lijekova koji se sastoje isključivo od pojedinih trava ili njihovih mješavina. Uzgajanjem čaja ne bave se samo seljačke radne zadruge, već i mnoge šumarije, osobito južno od rijeke Yangtze. Mnoge su šumarije u svoju dje 374 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 55 <-- 55 --> PDF |
u posljednje vrijeme sve se više primjenjuju i razne biološke metode suzbijanja. Tu spada primjena parazitičkih osica Trichogramma evanescens Westw. i T. dendrolimi Matsumura te bioloških preparata na bazi Bacillus thuringiensis, a eksperimentira se i s parazitičkom gljivicom Beauveria sp. Borba protiv štetnika i bolesti vodi se svake godine na prosječno 3 milijuna ha površine. Zanimljiv je pokušaj da se u biološku borbu protiv štetnika uključi i jedan predator, bogomoljka Paraienodera sinensis Saussure (fami. Mantidae), bliski srodnik vrste Mantis reliogiosa L., koja živi i u našim, osobito primorskim krajevima. Postupak se, ukratko, sastoji u tome, da se jajne kapsule, tzv. ooteke, rasporede po napadnutoj šumskoj površini, kako bi se iz njih izlegle bogomoljke i uništavale štetnike. Još je zanimljivije biološko suzbijanje štetnika pomoću jedne vrste svračka, koje provode šumarski stručnjaci okruga Rizhao u provinciji Shandong. Da se mnoge ptice hrane insektima, odavno je dobro poznato, pa im se zato poklanja dužna pažnja. No, način na koji su ih spomenuti šumari upotrijebiti za uništavanje insekata sasvim je neuobičajen u zaštiti šuma. Originalnost njihove zamisli sastoji se u tome, što su određeni broj ptica dresirali za lov na insekte standardnim metodama dresure životinja. Nakon 3 godina »školovanja« ptice su u kavezima donesene u jako zaraženo šumsko područje Lishan. Kavezi su otvoreni i na zvižduk tehničara one su izletjele i odmah počele tražiti insekte po drveću. Tako su neumorno lovile cijeli dan, sve dok se pred večer, opet na zvučni signal tehničara, nisu vratile u kavez. Ptice su dakle uništavale insekte ne zbog gladi, kako to inače rade, već zato što su bile tako izdresirane. Tehničari su izračunali da je u roku od 20 dana 18 svračaka uništilo 62´Vo gusjenica, 70% kukuljica i 90% leptira na površini od 1,8 ha. Šume Lishana dugo su bile tretirane raznim kemijskim preparatima, što je dovelo do vidljive poremetnje biološke ravnoteže u njima. Međutim, otkako se primjenjuje taj biološki način suzbijanja, utvrđeno je da se ondje opet pojavilo 20 vrsta ptica, koje su nestale za vrijeme kemijskog suzbijanja insekata. Osim toga povećala se i brojnost bogomoljki i parazitičkih osica, prirodnih neprijatelja štetnika (TIANYIN i YONGTI, 1982), što još povećava uspjeh akcije. PROŠIRENA ŠUMSKO-DRVNA PRIVREDA A) Iskorišćivanje šuma nalazi se organizacijski u okviru šumarstva, a obavlja se u skladu s jedinstvenim državnim propisima. Šumske su se prometnice tek u novije vrijeme počele intenzivnije graditi. Danas postoji oko 10.000 km uskotračnih željezničkih pruga d 60.000 km šumskih cesta. Prosječni godišnji prirast procjenjuje se na oko 250 milijuna ms. Za svaki m3 posječenog drva država odvaja 10—15 juana za pošumljivanje. FAO (1980) je za NR Kinu procijenila, npr. za godinu 1970. i 1980., ove apsolutne pokazatelje (kolone 3, 4, 6 u tab. 1.), na temelju kojih smo izračunali navedene koeficijente (kolona 4 : kolona 3): 373 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 54 <-- 54 --> PDF |
vanje požara uvedeni su još 1950. godine. Danas se u tu svrhu, kao i za suzbijanje štetnika, najviše upotrebljavaju sovjetski avioni tipa AN-2, koji u- laze u sastav i naše privredne avijacije. Štete od insekata i bolesti na šumskom drveću u stalnom su porastu, kako nam je rečeno prilikom posjeta Šumarskoj akademiji u Pekingu. U odjelu za entomologiju, gdje rade 42 osobe, jedna od važnijih istraživačkih tema su štetnici topola. Prikazan nam je film o masovnoj pojavi gusjenica topolina čupavog prelca (Pygaera anachoreta F.) u nasadima euroameričkih topola, što nas je podsjetilo na invazije srodne vrste, Pygaera anastomosis L., do kojih povremeno dolazi u nas, također na euroameričkim topolama. U vezi s time spomenuta je i poznata bolest, rak na topoli, koji u Kini uzrokuju dvije vrste gljivica, jedna je iz roda Dothichiza, a druga iz roda Dothiorella. U popisu šumskih insekata Kine (YANG XIU-YUAN i WU JIAN, 1981) nalazi se oko 3.600 vrsta koje žive u šumi, bez obzira na njihovu šumskogospodarsku važnost. Među njima ima mnogo »naših« štetnika, kao što su npr. potkornjaci Blastophagus piniperda, B. minor, Hylesinus fraximi, Hylurgopspalliatus, Pityogenes clalcographus, Xyloterus lineatus, pipe Byctiscus betulae, Cryptorrhynchus lapathi, strizibube Superda populnea, S. carcharias, Monochamus sutor, Callidium violaceum, zlatice Agelastica alni, Plagioderaversicolora, leptiri Lymantria dispar, L. monacha, Dasyckira pudibunda, Bupalus piniarius, Dendrolimus pini, Pygaera anastomosis, P. anachoreta, Euproctis chrysorrhoea, Orgyia antiqua, Panolis flammea, Phalera bucephala, Stilpnotia Salicis, Aegeria apiformis, Paranthrene labaniformis, Tortrix viridana, Coleophora laricella, Dioryctria abietella, opnokrilci Urocerus gigas, Si- rex juvencus, Cephalcia abietis, uši Lecanium corni, Tetraneura ulmi, Chionaspis Salicis, zatim korisne vrste kao što su parazitičke osice Trichogramma evanescens, Anastatus disparis i mnoge druge. Nekih »naših« štetnika u Kini nema, ali je puno veći broj onih koji postoje u Kini, a mi ih nemamo. Tako npr. rod Dendrolimus u Kini ima 24 vrste, a u nas 1, rod Euproctis u Kini 22 vrste — u nas 1, rod Lymantria u Kini 15 vrsta — u nas 2, rod Cryphalus u Kini 10 vrsta — u nas 4, itd., što je razumljivo s obzirom na velika prostranstva i raznolikost biotopa u Kini. U mnogim slučajevima štetnici na drveću, način oštećivanja, pa i stupanj štetnosti, veoma su nalik našima. Tako smo npr. zapazili jako brštenje nekih zlatica na brijestovima, slično brštenju naše brijestove zlatice (Galerucella luteola Müll.); šiške na korejskoj smreci slične onima što ih na našoj smreci uzrokuje uš Chermes viridis Rtzg.; »gnijezda« neke uši na mandžurskom jasenu, koja izgledaju poput onih na našem jasenu, što ih čini uš Pemphigus nidificus Fr., itd. Pa i glasno cvrčanje nekih cvrčaka u pekinškim parkovima jako podsjeća na našeg velikog i jasenovog cvrčka (Cicada plebeja Scop. i C. orni L.), koji se u to doba godine jednako oglašavaju u našim primorskim krajevima. Saznali smo da su to također dvije vrste: Oncotympana maculaticollis Motschulski i Platypleura kaempferi Fab. Prva je i morfološki veoma slična našem velikom cvrčku, a u nekim krajevima služi kao hrana siromašnom stanovništvu. Među najvažnije šumske štetnike spadaju leptiri Dendrolimus punctatus Walker i D. sibiricus Tschetverikov, koji prave velike štete na boru i arišu. Suzbijaju se kemijskim sredstvima (DDT se više ne upotrebljava), a |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 53 <-- 53 --> PDF |
SI. 5. Ulični drvoredi u Harbinu (Foto: I. Mikloš) Jedna od najpoznatijih vrsta koja je u Kini »kod kuće« bez sumnje je ginko (Ginkgo biloba L.) Česta je u nasadima i parkovima, jer je veoma dekorativna i dobro raste u nepovoljnim gradskim uvjetima. Osim toga se sadi oko kuća i hramova, budući da je Kinezi smatraju svetim drvetom. Od cvijeća u parkovima treba svakako spomenuti božur (Paeonia suf[ ruticosa An dr.), podrijetlom iz brdskih krajeva sjevero-zapadne Kine, a danas već rasprostranjen po čitavoj Aziji, Evropi i Americi. Može se reći da je to kineski nacionalni cvijet, da za Kineze znači ono što za Engleza znači ruža, za Holanđane tulipan, za Amerikance ljubičica, za Meksikance kaktus ili za Japance trešnjin cvijet. Uzgoj božura ima ovdje tisućljetnu tradiciju i Kinezi se ponose što su do sada uspjeli uzgojiti 180 različitih dekorativnih formi te biljke. Grad Luoyang, na obali Žute rijeke u Srednjoj Kini, poznat je nadaleko po svojini nasadima božura, pa ga radi toga svake godine u proljeće posjećuju brojni ljubitelji cvijeća iz čitave zemlje. Zaštita šuma, osobito od požara, smatra se u Kini važnom zadaćom i dužnošću svih šumarskih organizacija i čitavog naroda. U tom smislu država razvija snažnu propagandu te organizira i mobilizira pučanstvo šumovitih područja zemlje. Izgrađen je sistem individualne i kolektivne odgovornosti na tom poslu s detaljnim propisima o dužnostima, kaznama i nagradama. U zabačenim i teško pristupačnim šumama napravljene su protupožarne prosjeke, izgrađene osmatračnice, komunikacije i veze. Jedinice šumske milicije stacionirane su u samim šumama i stalno patroliraju, pješke i na konjima, određenim šumskim rajonima. Postoje stanice zrakoplovne zaštite šuma i odredi padobranaca za gašenje šumskih požara. Avioni za otkri |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Testovi su pokazali da su brzina vjetra i evaporacija na zaštićenim parcelama smanjeni za 30—40%>, a vlažnost je porasla za 20%>. Svibnja mjeseca 1981. god. u Unutarnjoj Mongoliji olujni vjetrovi koji su trajali tri dana, nisu načinili veće štete na jednoj površini od 4.300 ha zaštićenoj šumskim pojasevima, dok su sa susjednih, nezaštićenih parcela odnijeli površinski sloj tla do 20 cm debljine. Za podizanje poljozaštitnih šumskih pojaseva i nasada između poljoprivrednih parcela najviše se koriste vrste brzog rasta kao što su euroameričke topole, metasekvoje, paulovnija, zatim brijest, dud, datula, diospiros i dr. Kineske vlasti nastoje na razne načine potaknuti i sve radne organizacije pa i pojedince da što više sudjeluju u sadnji drveća. Drveće koje posade radne zadruge, brigade, manje grupe ili pojedinci, ostaje nakon toga u njihovu trajnom vlasništvu. Takvi vlasnici mogu biti i razne ustanove, poduzeća, tvornice, škole i vojne jedinice. Od uprava rudnika i tvornica papira, koje troše mnogo drva, traži se da osiguraju vlastitu sirovinsku bazu podizanjem plantaža, bilo same bilo u suradnji s državnim ili zadružnim šumarijama. Garnizoni u pojedinim mjestima obvezali su se da ozelene prostor oko svojih kasarni u okrugu od 10 km. Peking je u svoj program ozelenjavanja uključio najširi gradski prostor, gdje se nalazi Trinaest grobnica dinastije Ming, dio Kineskog zida i druge prirodne i povijesne znamentosti. U ožujku 1982. god. na ozelenjavanju glavnog grada sudjelovali su, zajedno s jedinicama Armije, i najviši funkcionari Partije i vlade Hu Yaobang, Deng Xiaoping, Zhao Ziang, zatim rukovodioci provincija, autonomnih pokrajina i nižih administrativnih jedinica. Od sredine travnja pripadnici raznih ustanova koje potpadaju direktno pod Centralni komitet Partije, dolazili su u grupama na Mingove grobnice i pošumljivali okolne brežuljke. U Pekingu je 1980. god. podignuto 10 parkova, 1981. god 19, a za 1982. god. planirano je novih 14. Zelene površine zauzimaju 34.600 ha, što iznosi 1/5 ukupne gradske površine. Troškovi ozelenjavanja iznosili su 1981. god. 3,4 milijuna juana (blizu 2 mil. US dolara), iako je mnogo toga učinjeno dobrovoljnim radnim akcijama. Imali smo prilike vidjeti mnogo lijepih drvoreda, kao što su to npr. oni u Harbinu duž obale rijeke Sungari, pritoke Amura, (si. 5) uz već spomenute platane u šangaju. Na pekinškim ulicama i alejama može se vidjeti prilično drvoreda so- i´ore (Sophora japonica L.), autohtone vrste, koju Kinezi nazivaju »kineskim bagremom«. Ona se Evropljana ne doima nimalo egzotično, jer je već odavno izašla iz okvira prirodnog areala i postala sastavnim dijelom zelenila evropskih sela i gradova. Osim dekorativne vrijednosti i medonosnih cvjetova (cvate u srpnju i kolovozu, kada inače u prirodi ima malo cvijeća), dobro podnosi onečišćeni zrak, pa je njeno značenje u današnje vrijeme sve veće. Dosta je česta i žalosna vrba (Salix babilonica L.), također domaća vrsta, tipična za kineski krajolik, ali već isto tako obična, iako rado viđena i u našim naseljima. Pa ipak, unatoč tome što su i to vrste brzog rasta, u posljednje vrijeme sve se više sade euroameričke topole, koje doduše rastu još brže, ali zajedno sa suvremenom arhitekturom novijih gradskih četvrti daju gradu sve više kozmopolitsko obilježje. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 51 <-- 51 --> PDF |
SI. 4. Na Velikom kineskom ziđu (Foto: I. Mikloš) jima je danas 20 milijuna ha ili 1/5 ukupnog poljoprivrednog zemljišta Kime zaštićeno drvećem od štetnog djelovanja vjetra i pijeska, posađenim u obliku pojaseva ili većih nasada između pojedinih parcela. Od toga se 8 milijuna ha nalazi u Sjevernoj kineskoj ravnici, što je polovica obradive površine tog područja. U ravnici istočnog dijela provincije Henan (Središnja Kina) 5 pojaseva ima ukupnu dužinu od 520 km i zaštićuje 301.333 ha poljoprivrenog zemljišta. Jedinstveni uspjeh postignut je podizanjem »Velikog zelenog zida«, koji se u dužini od 7.000 km i širini oko 1 km proteže preko 11 provincija i autonomnih oblasti od sjevero-zapadnog do sjeveroistočnog dijela Kine. Njegova dužina dakle prelazi dužinu glasovitog Kineskog zida, koji je — zajedno s nedavno otkopanih 10 km — dugačak »svega« 6.450 km. (si. 4.) |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 50 <-- 50 --> PDF |
dong, u istoimenoj provinciji, pokrivene su prostranim mješovitim šumama listača i četinjača, a provincija Schanxi, jugo-zapadno od Pekinga, također spada među veoma šumovite provincije. Najbujnije su supstropske zimzelene šume listača u dolini rijeke Yangtze te tropske monsunske i mangrove šume u južnim provincijama i na otoku Hainanu, sa bezbroj vrsta drveća, grmlja i drugog bilja. U Kini raste više od 32.000 vrsta viših biljaka, od kojih oko 3.000 spada među drveće. Da smo kojim slučajem u Peking doputovali iz južnog ili sjevero-istočnog pravca, naš bi dojam o šumovitosti te zemlje bio sasvim drugi, dakako isto tako pogrešan kao i onaj što smo ga stekli došavši sa zapadne strane. Stvar je u tome, što su šume veoma neravnomjerno raspoređene, slično kao i obradivo zemljište i stanovništvo — uglavnom u istočnoj polovici Kine. Tu se dakle nalazi velika većina od 122 milijuna hektara šuma, nasuprot isto tolikoj površini kamenih i pješčanih polupustinja i pustinja na sjeveru i zapadu zemlje. Prije revolucije šumovitost Kine iznosila je svega 8,6%. Od 1949. godine pošumljeno je oko 30 milijuna hektara pa je sada pod šumom 12,7% ukupne površine. To predstavlja veliki uspjeh, ali je 0,13 ha po 1 stanovniku još uvijek znatno manje od svjetskog, evropskog, a osobito američkog prosjeka. Međutim, radovi na pošumljivanju se nastavljaju s još većom intenzivnošću, u skladu s najnovijim mjerama kineske vlade za unapređenje šumarstva. Godine 1979. Stalni komitet Narodnog kongresa donio je Zakon o šumama i proglasio 12. ožujka kao nacionalni »Dan sadnje drveća«. Iduće godine V zasjedanje Narodne skupštine odredilo je da svi građani stariji od 11 godina, osim onih koji su za to fizički neosposobni, svake godine obavezno sudjeluju u pošumljivanju, održavanju i zaštiti šuma i nasada drveća. Prema podacima Ministarstva šumarstva, kineski se narod obavezao da u 1982. godini posadi 1,1 milijardu stabala na površini od 2,333.333 ha. U proljeće iste godine milijuni Kineza našli su se na tome poslu. U rijetko naseljenim i nepristupačnim planinskim područjima uvedeno je i pošum- Ijivanje iz aviona. Samo u prvom tromjesečju 1982. god. privredno je zrakoplovstvo pošumilo 88.600 ha. Rasadnici su 1982. god. zapremali površinu od 373.333 ha, od čega je 40.000 ha osnovano u istoj godini. Zakonske propise i radne akcije prati i odgovarajuća vrlo jaka propaganda u širokim narodnim slojevima. Na gradskim ulicama, mogu se naći i takve parole kao što je npr. »Sadnja drveća uzvišena je dužnost svakog našeg građanina.«. Češće se upotrebljava izraz »sadnja drveća« nego »pošumljivanje «, jer se njime želi označiti ne samo povećanje šumskih površina, već i podizanje plantaža, poljozaštitnih pojaseva i drvoreda, utvrđivanje riječnih obala, parkiranje i ozelenjavanje naselja i si. Osobitu važnost pridaje se poljozaštitnim šumskim pojasevima, koji čine 6% površine obrasle drvećem. Kineski dnevni list »China Daily«, koji izlazi na egleskom jeziku, u broju 286 do 29. 06. 1982. donosi na naslovnoj stranici, uz veliku fotografiju nasada euroameričkih topola, članak pod naslovom: »Najvažniji dio poljoprivrednog zemljišta zaštićen je drvećem«. U članku se iznose podaci Šumarskog instituta Nacionalne akademije šumarskih znanosti prema ko |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 49 <-- 49 --> PDF |
koji će — kako nam je rečeno — trajati još tri godine i tek tada će vrt biti otvoren za građanstvo. šangaj, sa 11,5 milijuna stanovnika, najveći je grad Kine i jedan od najvećih u svijetu. Leži na rijeci Hwangpu, ogranku Žute rijeke, blizu obale Istočnog kineskog mora i Velikog kanala koji spaja gradove Peking i Hangchou. Važan je kao svjetska luka i međunarodni trgovački centar s lakom industrijom i brodogradnjom. Iako je vrlo star, upravo začuđuje kako je moderan u usporedbi s drugim kineskim gradovima. Stogodišnji utjecaj Britanaca i Francuza, koji su ovdje imali trgovačke koncesije sve do 1949. godine, jasno se odražava na arhitekturi, koja je većinom strana tradicionalnim kineskim stilovima. Jedino što podsjeća na Šangaj od prije 400—500 godina su Yu vrtovi, u starom dijelu grada. To je oko 2 ha veliki park i botanički vrt sa stijenama, špiljama, ribnjacima i vrlo lijepim paviljonima u stilu tipičnom za vrijeme vladavine dinastije Ming i Qing. Tu je bogata zbirka raznih vrs´ta drveća i grmlja, uzgajanih i održavanih u minijaturnim dimenzijama, tzv. bonsa i (si. 3.). Šumaru koji se nađe u tome gradu mora pasti u oči i mnoštvo platana, osobito u sastavu uličnih drvoreda, koji su zdravi i dobro održavani. Međutim u novijim se gradskim četvrtima sve više sade euroameričke topole i druge vrste brzog rasta, i tako se još više gubi orijentalna fizionomija grada. SI. 3. U botaničkom vrtu u Šangaju (Foto: Zheng Rui) Šire područje Šangaja veoma je bogato šumama i spada među najšumovitije predjele zemlje. Zbog velikog broja drveća i živopisnih krajolika te šume imaju ne samo gospodarsku, nego i veliku turističku vrijednost. Negdje na pola puta između Šangaja i Pekinga, planine poluotoka Schan |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 48 <-- 48 --> PDF |
sima, koja se osim toga odlikuje i veoma bujnim korijenjem. Tračnice se doduše još uvijek moraju povremeno čistiti od pješčanih nanosa, ali vjetar do sad nije uspio razoriti mi najmanji dio pruge. Danas se u obližnjem gradu Lančou nalazi posebni institut za istraživanje pustinja. Leteći tako tisuće kilometara iznad motonone sivosmeđe pustoši, skoro bez vegetacije i ljudskih naselja, morali smo se pitati gdje se to nalaze 122 milijuna hetkara šuma i živi više od milijarde ljudi, koje navodi statistika. Odgovor na to pitanje našli smo svega nekoliko dana kasnije, kada smo započeli s putovanjem unutar Kihe na relaciji Peking — Harbin — Šangaj — Peking, uglavnom također avionom (si. 1.). Na tome se prostoru pružaju nepregledne šume, poljoprivredne površine zasađene pšenicom, rižom, sojom, sorgumom, kikirikijem, šećernom repom, pamukom i duhanom. One su okružene zelenim šumskim vjetrobranima pojasevima, s mnoštvom manjih i većih rijeka, kanala i jezera. Unatoč tome i naseljenost je veoma gusta. Dovoljno je spomenuti1 da samo u ta tri grada živi ukupno 22 milijuna ljudi — koliko iznosi stanovništvo čitave Jugoslavije. -T ´fm fff^1 SI. 2. Šumarski fakultet u Harbinu (Foto: I. Mikloš) Harbin (nekadašnji Pinkjang u nekadašnjoj Mongoliji), s preko 2 milijuna stanovnika, glavni je grad Heilongjianga, najšumotivitije provincije i centra šumarstva Kine, gdje obraslost šumom iznosi 38,3%, što čini blizu jedne trećine ukupne šumske površine NR Kine. Tu ise nalaze prostrane sastojine korejskog bora, ariša, smreke i topole, uz još desetak gospodarski važnijih vrsta drveća. Mnoge su sastojine podignute umjetno — oko 3 milijuna stanovnika, glavni je grad Heilongjanga, najšumovitije provincije i soka škola za šumarstvo. Na periferiji grada smješten je veliki botanički vrt s površinom od 136 ha, jedini u Kini gdje se uzgajaju isključivo drvenaste vrste biljaka. Trenutno se ovdje izvode opsežni građevindski i drugi radovi |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 47 <-- 47 --> PDF |
As> 1° 2i 3 3 n -8 \ \\ ** \ ** Ä / «i i 0: - --4 x) r r~n / i i i \ i §~l O i / r\ ES3 \ \i SI. 1. NR Kina (Crtao: B. Meštrović) |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 46 <-- 46 --> PDF |
ŠUMARSTVO Ako netko putuje u Peking sa zapada, onda mora proputovati Skoro čitavu Kinu, jer je glavni kineski grad smješten relativno blizu istočne granice zemlje, tj. Žutog mora. Putovanje avionom ima tu prednost, što putnik u srazmjerno kratkom vremenu može pogledom obuhvatiti goleme prostore i tako steći prilično vjernu, iako samo općenitu, sliku o geografskim karakteristikama nekog velikog područja. To vrijedi osobito za slučaj da želi procijeniti stupanje šumovitosti tako velikih prostranstava kao što je Kina, bez bojazni da (doslovno) »od silnog drveća ne vidi šumu« — što se može dogoditi ako dugo putuje kopnom. Avion kineske kompanije CAAC, kojim smo putovali od Beograda s kraćim zadržavanjem u Karačiju, ušao je u kineski zračni prostor iz Indije u sjevero-istočnom pravcu, preletjevši najprije zapadne obronke planinskog masiva Himalaja, Karakorum gorje i pustinju Takla-Makan, a zatim je negdje iznad Nebeskih planina u oblasti Urumqija, glavnog grada Ujrgurske autonomne regije (Si´nkiang) skrenuo prema istoku, nastavljajući let iznad pustinje Gobi (Samo) u graničnom području prema Mongoliji, i ubrzo nakon prelijetanja Kineskog zida aterirao na pekinškom aerodromu, (si. 1.) Za vrijeme putovanja nebo je bilo vedro i sunčano pa smo mogli vrlo dobro promatrati krajolik ispod nas, sve dok se nije spustila noć, isat-đva prije slijetanja aviona. Osobito su se lijepo i izbliza vidjeli snijegom pokriveni i suncem obasjani vrhunci Himalaja i Karakoruma s kojih se spuštaju ledenjaci. No, nakon prelijetanja tih planinskih masiva, šuma skoro uopće nismo vidjeli. Štoviše, uzalud smo se satima trudili da zapazimo makar i jedno drvo. Posvuda samo sivosmeđi kamen i pijesak, koji vjetar raznosi na sve strane, stvarajući dine raznih oblika, i ogoljela brda s jasno vidljivim tragovima eolske i fluvijalne erozije. Letjeli smo dakle većini dijelom iznad samih pustinja. Prva je bila Takla-Makan, što na ujgurskom jeziku znači po prilici: »Kad jednom uđeš, više ne možeš izaći«. Za nju je prije sedam stoljeća Marko Polo, svjetski putnik, koji je u Kini proživio 17 godina, govorio je da je nastanjena duhovima. Dugačka je 900 milja i zauzima veliki dio Ujgurske autonomne oblasti, koja obuhvaća šestinu sveukupnog kineskog teritorija. Prema istoku nastavlja se u niz manjih i međusobno povezanih pustinja i polupustinja Mongolske visoravni (Autonomna pokrajina Unutarnja Mongolija), od kojih svaka ima kineski naziv, a sve zajedno tvore jednu veliku pustinju, koja se na mongolskom jeziku zove Gobi. Za Unutarnju Mongoliju se ranije govorilo da ako se netko hoće objesiti, mora pješački stotine milja kako bi pronašao neko drvo. Poslije revolucije 1949. god. situacija se postupno popravlja, jer masovno pošumljivanje zahvaća i te krajeve. Ovdje je, u pustinji Tengger, postignut i jedan od najvećih uspjeha u smirivanju živih pijeskova u svijetu. Radi gradnje sjeverne željezničke pruge tisuće Kineza su u roku od dvije godine, radeći u teškim vremenskim prilikama, osobito na jakim zimskim vjetrovima koji su ovdje česti, doslovno rukama uklonile brda pijeska u dužini od 20 milja. Zatim je pijesak duž trase buduće pruge smiren uobičajenom metodom polaganja mreže suhe trave u obliku šahovskih polja, a zatim sadnjom biljaka, koje´ podnose vjetar, sušu i pjeskovita tla. Takva je npr. vrsta Tamarix ramosis 364 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Administrativno je Kina podijeljena na 22 provincije, 5 autonomnih regija i 3 samostalne općine, koje potpadaju direktno pod centralnu upravu. To su gradovi Peking, Šangaj i Tianjin. Broj stanovnika prema najnovijem popisu iznosi 1 milijardu i 13 milijuna (oko 46 puta više od Jugoslavije). Prosječna gustoća naseljenosti iznosi 106 stanovnika na 1 km2. Unutar zemlje postoje u tome velike razlike: u Tibetu svega 1, na jugu i jugoistoku 450, a u najgušće naseljenim poljoprivrednim krajevima (dolina rijeke Yangtze) i preko 1.000 stanovnika na 1 km2. Od revolucije (1949. god.) do danas stanovništvo se udvostručilo, a glavni grad skoro utrostručio. Najnoviji popis počeo je upravo na dan našeg dolaska u Kinu, tj. 1.7. 1982. god. Bio je to treći po redu popis, nakon prvog iz 1953. i drugog, 1964. godine. Taj golem posao obavljen je uz pomoć Ujedinjenih nacija, koje su za tu svrhu dale 15,6 milijuna dolara (uglavnom za nabavku kompjutora) i svoje stručnjake, dok su SAD, Japan i neke druge zemlje pomagale u osposobljavanju kineskih stručnjaka za taj zadatak. Glavni grad Peking (Beijing, u prijevodu znači »Sjeverna prijestolnica«) nalazi se točno na 40. paraleli — južnije nego npr. Solun, Napulj ili Madrid. Smješten na sjevero-zapadnom dijelu velike sjeverne ravnice, okružen planinama sa sjevera i zapada, raširio se na površini od 16.800 km2, što je npr. više od čitave SR Crne Gore. »Trg Nebeskog mira« jedan je od najvećih trgova na svijetu, a glavna avenija duga je preko 50 km. No, unatoč takvom prostranstvu, Peking je više nalik na (veliko) selo, jer skoro polovica stanovništva još živi u prizemnicama, bez tekuće vode i kanalizacije. Na ravnome gradskome prostoru mogu se ponegdje zapaziti neki brežuljci, koji očito nisu sastavni dio prirodnog ambijenta. Rečeno nam je da su to ostaci kopanja podzemnih skloništa, koja su se po naredbi Mao Ce Tunga počela graditi u cijeloj Kini poslije sovjetsko-kineskog oružanog sukoba 1969. godine na pograničnoj rijeci U suri. Nešto kasnije ona su se postupno pretvarala u dvorane za sastanke, skladišta, hladnjače, kina i hotele. O dimenzijama tih skloništa rječito govori podatak da u Pekingu ima osamdesetak podzemnih hotela, a u Šangaj u čak tri stotine. Istodobno se 1 pristup tom podzemlju liberalizirao. Strogo čuvana vojna tajna postala je otvoreni grad, dostupan svima, pa i stranim turistima. Najvrednije turističke znamenitosti u gradu su Carska palača dinastija Ming i Qing, poznata još pod imenom »Zabranjen grad«, kompleks Nebeski hram, stari park Beihai i na sjeverozapadnoj periferiji grad Ljetni dvorac s parkom i jezerom. Grobnice dinastije Ming nalaze se na jednoj visoravni okruženoj planinama Beskonačno nebo, 50 km od grada. Veliki Kineski zid, svjetsko čudo i jedino djelo ljudskih ruku koje se vidi sa Mjeseca, najviše se približio gradu na udaljenosti od 60 km. Peking postoji već oko 3.000 godina, ali je glavnim gradom Kine postao tek početkom 10. stoljeća. Danas u njemu živi blizu 9 milijuna stanovnika, koliko npr. broji ukupno stanovništvo SR Hrvatske i SR Bosne i Hercegovine. Dodajmo tome podatak da u gradu ima preko 3 milijuna bicikla, tipičnih za promet širokim gradskim avenijama i ulicama, koji zadaju sve više glavobolje gradskim vlastima zaduženim za regulaciju prometa. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 44 <-- 44 --> PDF |
grad-prijatelj grada Zagreba, samo u 1978. godini posjetilo je 140 sveučilišnih nastavnika skoro iz čitavog svijeta. Danas samo u SR Njemačkoj studira oko 1.500 kineskih studenata. Spominjemo i boravak u našoj zemlji profesora Zhu-Sho u Qianas a Šumarskog odsjeka Visoke poljoprivredne škole u Kwen Janu od 1979. do 1981. godine. Inozemni je turizam također u naglom usponu. U 1980. godini Kinu je posjetilo oko 530.000 turista dz 164 strane zemlje, što je vidan napredak u odnosu na prijašnje godine. Posljednjih godina o Kini se u nas, kao i drugdje u svijetu, mnogo piše. Nedavno smo i u našim stručnim šumarskim glasilima imali prilike saznati dosta toga o kineskim šumama i šumarstvu (GRAČAN, 1980. i ŽITA, 1982.). Zato smo u ovom članku nastojali obraditi istu temu na nešto drugačiji način, izbjegavajući pri tome ponavljanje onoga što je već objavljeno, osim u iznimnim slučajevima kada to tekst zahtijeva. Članak je napisan na temelju bilježaka sa studijskog boravka u Kini od 01. do 14. 07. 1982. god., ostvarenog na osnovi programa znanstveno-tehničke suradnje između SFR Jugoslavije i NR Kine. NR Kina zaprema površinu od 9,6 milijuna km2 — gotovo 38 puta veću od Jugoslavije. Nalazi se između 75l0 i 135° istočne geografske dužine te 4° i 53° sjeverne geografske širine. No, treba napomenuti da se samo mali, i to otočni dio zemlje, nalazi ispod 20. paralele. To je otok Hainan, nedaleko od kontinentalnog dijela i mnogo malih otoka raspršenih u Južnom kineskom moru između Vijetnama i Indonezijskog arhipelaga. U topografskom pogledu Kina je nalik na tri ogromne stepenice, od kojih prvu čini Tibetska visoravan, »krov svijeta«, s prosječnom nadmorskom visinoui od 4.000 m, drugu središnji dio s 1.000 — 2.000 m nadmorske visine i treću, koja se proteže na istok sve do mora i ne prelazi 500 m nadmorske visine. Istočni dio treće stepenice sastoji se pretežno od ravnica, koje čine debele naplavine mulja i pijeska u donjim riječnim tokovima. Goleme količine tog materijala talože se i u koritima rijeka, kojih se dno stalno povisuje pa tako nastaju česte i velike poplave, osobito u područjima velikih rijeka Hwang i Yangtze. Zbog ogromne površine i topografskih značajki, klima Kine je veoma raznolika. Čitava bi se zemlja u klimatskom pogledu mogla podijeliti od sjevera prema jugu u hladni, umjereni, topli umjereni, subtropski i tropski pojas. Slično kao i u većem dijelu istočne i juglo-istočne Azije, karakteristično obilježje klimi daju monsunski vjetrovi, zbog kojih su ljeta vruća i vlažna, a zime hladne i suhe. Temperaturne razlike između pojedinih krajeva mogu biti veoma velike. Tako npr. prosječna razlika siječanjske temperature između Harbina na sjeveroistoku i Guangzhou-na jugu iznosi 35° C (ali prosječne srpanjske samo 5° C). U sjevero-zapadnim krajevima postoje i velika dnevna temperaturna kolebanja. Ondje je poznata urečica: »Ujutro obuci bundu, a u podne košulju«. Naprotiv, grad Kunming na jugu Kine ima vrlo blage zime i svježa ljeta pa je prozvan »gradom vječnog proljeća«, količina oborina postupno raste od sjevero-zapada prema istoku. Unutrašnja Mongolija ima svega 150—200 mm oborina godišnje, dolina Žute rijeke (Hwang) 600 — 800 mm, jugo-istočna obala preko 2.000 mm, u Huoschaoliao u provinciji Tajvan čak 6.600 mm — najviše u Kini. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 43 <-- 43 --> PDF |
IZ INOZEMSTVA 630*:502.7(51) šum. list CVII (1981), 361 ŠUMARSKE BILJEŠKE SA STUDIJSKOG BORAVKA U KINI Dr Ivan MIKLOŠ, sveuč. profesor Dr Branko KRALJIĆ, sveuč. profesor Dr Uroš GOLUBOVIć, znan. savjetnik Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu PRIČA O STAROM LUDOM KINEZU KOJI JE RUŠIO PLANINE U blizini visokih planina Taihang i Wangwu živio je jednom neki starac, koga su nazivali Ludim. Planine su se nalazile upravo ispred njegove kuće, te je zbog njih uvijek morao praviti dugi zaobilazni put kada je odlazio na rijeku Han, s njihove druge strane. Jednog dana dođe na pomisao da uz pomoć sina i unuka ukloni planine i sagradi cestu ravno do rijeke Na sumnjičavo pitanje žene kuda će s tolikom zemljom i kamenjem, odgovori kratko da će sve to košarama odnijeti do mora i tamo istovariti. Uskoro sva trojica počeše kopati tlo i nositi ga u košarama prema moru. Kada to opazi neki čovjek, koga su zvali Mudrim, poče se smijati i izrugivati ludome starcu. A ovaj mu reče: »Kako si samo kratkovidan i ograničen! Ja ću doduše uskoro umrijeti, ali će iza mene ostati moj sin i sin njegova sina i tako dalje iz pokoljenja u pokoljenje. Budući da planine ne mogu rasti, mi ćemo ih jednog dana ipak ukloniti.« Na to se Mudri zamisli i ne reče više ni riječi. To je, ukratko prepričan, sadržaj jedne prastare, opće poznate i veoma popularne priče, jedne iz ogromne riznice kineskog pučkog stvaralaštva. Onaj tko bolje shvati njen pravi smisao, bolje će razumjeti psihu i mentalitet kineskog čovjeka, a time i suvremena politička, društvena i ekonomska zbivanja u današnjoj Kini. OPĆI DIO Iako je za ostali dio svijeta, a posebno za Evropljane, Kina još uvijek daleka, egzotična i pomalo misteriozna zemlja, ona više nije tako velika nepoznanica kakva je do nedavna bila, zahvaljujući politici postupnog Otvaranja prema vanjskom svijetu, koju provodi sadašnje kinesko državno rukovodstvo. Sastavni dio takve politike je i pojačana suradnja kineskih znanstvenih institucija s odgovarajućim ustanovama mnogih zemalja svijeta. Tako su npr. univerziteti u Pekingu i drugim većim gradovima uspostavili kontakte sa sveučilištima u SAD, Kanadi, Japanu, Engleskoj, Francuskoj, SR Njemačkoj, Jugoslaviji, Rumunjskoj i dr. Šangaj, koji je inače službeno |