DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 27 <-- 27 --> PDF |
UDC: 630*68(093) (417.13) šum. list CVI1 (1983). 425 ORGANIZIRANOST ŠUMARSTVA SLAVONIJE OD PRVIH POČETAKA DO DANAS Dragan TONKOVIĆ, dipl. inž. šum., Vinkovci, Gundulićeva ul. br. 7. SAŽETAK. Početni oblici organiziranosti šumarstva u Slavoniji javljaju se odmah nakon odlaska Turaka tj. prije cea 300 godina. Međutim prisutnost Turaka u susjednoj Bosni odrazila se i na organizaciju šumarstva, jer su na području Vojne krajine šume bile državne, a izvan toga privatne. Dvojnost državne uprave i organiziranosti šumarstva nestala je tek nakon Oslobođenja, kada su sve šume, osim malo posjedničkih, tj. veleposjeda, zemljišnih zajednica, imovnih općina i državne postale općenarodna imovina. Time je nastupio prijelom u cjelokupnom razvitku, jer su postavljeni temelji jednom suvremenijem i elastičnijem gospodarenju, (op) UVOD Na osnovu dosadašnjih istraživanja prošlosti šumarstva Slavonije, posebno pojedinih razvojnih etapa i vlasničkih struktura, pružila se je mogućnost povezivanja cjelokupnog zbivanja u jednu cjelinu i to od prvih pisanih podataka pa do danas. To se je ovim radom i pokušalo, a sa stajališta organizacijskog ustrojstva. Iz te njegove bogate prošlosti saznajemo da su mu svojevremeni areali daleko nadilazili dosadašnje stanje, o čemu govore i podaci dr. Rauša (8) o šumovitosti Slavonije, koja je po ocjenama 1750. godine sa 70%, 1850. sa 60% otkad se naglo smanjuje, da bi početkom ovog stoljeća iznosila 35%, a danas na nešto više od 25%. Sve to govori o snažnom utjecaju koje to šumarstvo ima na život i razvoj ovog područja, bilo da se radi o ranijim etapama i velikoj ovisnosti čovjeka o šumi, bilo kasnije o razvoju agrara, industrije i ostalih oblasti, što ih omogućuju ustupljene površine i drvne mase tog zamašnog šumskog fonda. Govoreći ovdje o Slavoniji, tada je jednim dijelom, tj. za postojanja Austrougarske monarhije promatrano kao šire područje u kojem je uključen i cjelokupni Srijem. Nakon raspada te monarhije smatramo uglavnom sadašnje stanje. Razrada je pošla vremenskim slijedom, čije su etape obuhvaćene sli jedećim dijelovima: početni oblici organiziranosti, grupe posjeda prema vlasničkoj strukturi, 425 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 28 <-- 28 --> PDF |
šumarstvo na oslobođenom području za NOB, burno poslijeratno kretanje, stanje nakon objedinjavanja, zaključne napomene. 1. POČETNI OBLICI ORGANIZIRANOSTI Utjecaj društva na šume pisanom riječju javlja se putem utvrđivanja vlasništva nad njdma, potom utvrđivanjem odnosa između vlasnika i korisnika šuma, nakon čega će uslijediti upravna usmjerenja o načinima korišćenja i gospodarenja. Od poznatijih oblika datih propisa spomenut ćemo urbare, kojima bi se regulirali odnosi između vlastelina i njihovih podložnika (kmetova), zatim patente, instrukcije, redove i konačno zakone. Među prve takve dokumente ubraja se prikaz običajnog prava za zemlje ugarske krune, gdje je uključena i Slavonija, zabilježen po Stefanu Verboeziu 1514. godine. Uz sadržano opće vladarevo pravo nad šumama i vlastelinovo unutar njegovog posjeda, tu je još naznačen odgovarajući red u korišćenju šuma. Daljnji tokovi razvoja slijedit će posebno za građanski dio Hrvatske, tzv. Provincijal, koji je u nadležnosti hrvatskog Sabora i bana, a posebno za njezin izdvojeni dio, Vojnu krajinu u nadležnosti bečkog dvora, odnosno njegovog Ratnog vijeća. U Provincijal u kroz 16. i 17. stoljeće urbare donose sami vlastelini, koji su zbog pristrasnosti bili povod čestim pritužbama i pobunama. Kasnije ih donose vladari. Među prvima je urbarska naredba cara Karla VI iz 1737. god., nju zatim slijedi poznati slavonski urbarski zakon carice Marije Terezije iz 1756. godine, kojim se propisuje obaveza vlastelina na izdvajanju dijela šuma za potrebe svojih podložnika na drvu i pašarenju. Zbor izigravanja tih obaveza i daljnjih nemira popraćenih sa šumskim štetama, ista carica donosi 1769 god. tzv. novi šumski red o zaštiti i uzgoju šuma, pisan po prvi put na hrvatskom jeziku, a temeljen naprinoipima naprednijeg gospodarenja. Nakon 1848. godine bunt oslobođenih kmetova ostavlja vidne tragove na na vlastelinskim šumama, koje kroz njihove stalne upade postaju sve ugroženije. Da bi se stalo na put tome i pronašlo rješenje za buduće korišćenje, dolazi do carskog patenta iz 1857. godine, o segregaciji (diobi) tih šuma. Tom se prilikom od izdvojenih dijelova šuma stvaraju općinske šume, pod upravom zajednice ovlaštenika. Na području Vojn e krajin e sve su šume u vlasništvu Krajiške uprave. U prvo vrijeme one se koriste za potrebe Krajišnika, koje im se besplatno dodjeljuju na ime učešća u čuvanju granice. Šume su, poput i ostalih privrednih djelatnosti, pod komandom vojnih jedinica, kojima bi se dodjeljivalo stručno osoblje. U nedostatku propisa i osposobljenog osoblja, šume su na početku izložene uništavanju, posebno dijelovi koji su bliže naseljima. Među prvim propisima pojavljuje se poseban red i instrukcija iz 1755. god., koji sadrže propise o postupku oko izbora stabala za sječu, o zašli t 426 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 29 <-- 29 --> PDF |
nim mjerama i prekršajima. Kroz propise sz 1778. god. slijedi tzv. novi šumski red, a 1787. god. propisuje se potrajno gospodarenje. U tom razdoblju za naobrazbu šumarskog osoblja potrebna je tek pismenost i ponešto znanja u administraciji. Personalna se politika vodi u samim vrhovima, u Ratnom vijeću, što se već vidi po nacionalnom sastavu osoblja. Od 1839. godine gospodarenje se vodi po posebnom šumskog pravilniku, a 1850. god., krajiške se šume proglašuju državnima. Pridodato stručno osoblje zapovjednika pukovnija i satnija tada čine šumarnici, nadšumari i lugari, a nakon 1858. godine stručne poslove mogu obavljati samo stručnjaci sa šumarskom akademijom ili učilištem te položenim stručnim ispitom. Sa 1860. godinom proteže se i na ovo područje suvremeni austrijski Zakon o šumama iz 1852. godine. Tih godina osnivaju se i cesarsko kraljevski šumarski uredi na područjima pojedinih pukovnija. No to su još uvijek sastavni dijelovi vojne uprave sa nedovoljnim brojem stručnog osoblja i uskim djelokrugom rada. Sedamedesetih godina Krajina doživljava svoj kraj, čija se provedba obavlja na mahove i traje desetak godina. Sa 1871. godinom uvedena je građanska uprava na ovom području. 1873. godine proglašava se razvojačenje Krajine, dok 1. 1. 1882. godine ona pravno prestaje postojati. Kroz taj interval rješava se pitanje otkupa prava služnosti (servitutnih prava) Krajišnika na tamošnjim šumama, što se provodi 1871. god. u vidu »Zakona o ustanovah za odkup, izlučenje prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, što krajiški stanovnici imaju u državnih šumah, nalazeći se u vojnoj Krajini«, u jednostavnijem izrazu inače još poznat, kao Zakon o segregaciji krajiških šuma. Prema tom zakonu jedna polovica šuma, po njihovoj vrijednosti, pripast će bivšim ovlaštenicima, a druga će i nadalje ostati u državnoj upravi. Od izdvojenih djelova nastat će jedna nova struktura posjeda pod nazivom imovnih općina. 2. GRUPE POSJEDA PREMA VLASNIČKOJ STRUKTURI Daljnju organiziranost pospješuju i propisi o uvođenju šumsko-tehničke službe kod državne uprave, izraženi zakonom od 28. siječnja 1894. god., prema kome se toj upravi dodjeljuje određeni broj stručnog osoblja, u vezi općeg nadzora nad svim šumama. Pri odjelu za unutrašnje poslove zemaljske vlade, u čijem se sastavu nalazi i šumarstvo, osnovan je posebni šumarski odsjek, na čijem je čelu šumarski stručnjak u svojstvu odsječnog savjetnika. Kod županijskih oblasti dodjeljuju se šumarski nadzornici kao referenti tih oblasti, sa po jednim šumarskim vježbenikom, a kotari dobivaju kotarske šumare, uz po jednog vježbenika i nadlugara. Za sve stručno osoblje propisana je akademska naobrazba sa položenim stručnim ispitom. Na tom razvojnom nivou neke strukture krupnih posjeda već postižu organiziranost u današnjem smislu riječi. To se prvensleno odnosi na državno i imovno šumarstvo, koje već pri svom osnivanju, nakon provedene |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 30 <-- 30 --> PDF |
segregacije, dobivaju status samostalnih organizacija, sa brojnijim stručnim osobljem i vlastitom službom za uređivanje šuma. Stanje šuma prema vlasničkoj strukturi iz log vremena vide se u slijedećim katastarskim podacima. Pregled šuma Hrvatske i Slavonije** Stanje 1894. god. Županija´ rt "J —´TJ rt ´~> rt u a —i 5 E.H. r E M L ž E ^-3 S´š" 3 QĆ. N s G >:r. Q->L 3 000 1. Požega ha 29,9 43,5 29,2 3,5 0,3 92,6 199,0 2. Virovitica ,, — 0,4 23,4 0,1 17,7 140,8 182,4 3. Srijem „ 38,5 69,7 5,4 6,4 12,9 132,9 4. Ukupno Slavonija /„ 68,4 13 113,6 22 58,0 11 3,6 1 24,4 5 246,3 48 514,3 100 000 5. Ostale ha 219,6 318,4 143,8 160,6 12,4 161,2 1.016,0 županije "/u 22 31 14 16 1 16 100 000 6. Sveukupno -ha °/o 288,0 19 432,0 28 201, 13 8 164,2 36,8 2 407,5 27 .530,3 100 ** Lit. pod 6. Iz čega proizlazi da u Slavoniji tada postoji preko 500.000 hektara šuma, od kojih je gotovo polovica u privatnom vlasništvu, zatim da šume imovnih općina učestvuju sa oko 22°/o, državno šumarstvo znatno niže, sa 13%, zemljišne zajednice sa 11 i ostale strukture sa 6°/o. Državno šumarstvo Za dijelove državnih šuma nakon segregacije i svih servitutnih obaveza, otvara se mogućnost elastičnijem gospodarenju i uvažavanju svih gospodarskih mjera, koje će osigurati povoljnije rezultate. Ove dijelove čine područja bivše petrovaradinske, brodske, gradiške i 2 banske pukovnije, na Za navedene županije, kao područne organe državne uprave, navest ćemo još da: Požega sa sjedištem u Požegi imade u sastavu kotare — Brod, Daruvar, Novu Gradišku, Novsku, Pakrac i Požegu. Virovitica sa sjedištem u Osijeku kotare — Đakovo, D. Miholjac, Našice, Osijek, Slatinu i Viroviticu. Srijem sa sjedištem u Vukovaru kotare — Ilok, Irig, Mitrovicu, Staru Pazovu, Rumu, Sid, Vinkovce, Vukovar, Zemun i Županju. Spomenut ćemo i lo da uz ove tri županije postoji u Kr. Hrvatskoj i Slavoniji još 5: Lika i Krbava, Modruš — Rijeka, Zagreb, Varaždin te Bjelovar — Križevci. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 31 <-- 31 --> PDF |
kojima se u 1872. i 1873. godini osnivaju dva cestarska kraljevska šumarska ureda, kao budžetske ustanove, sa sjedištem u Vinkovcima i Novoj Gradiški, a u nadležnosti ugarsko-hrvatskog ministarstva trgovine u Budimpešti. U 1885. godini dokida se šumarski ured u Novoj Gradiški, a njegovo se područje pripaja Vinkovcima, koji otad nosi naziv kr. nadšumarski u- red. Navest ćemo još da u svojem sastavu ima šumarije — Jasenovac, Lipovljani, Rajić, Novu Gradišku, Županju, Vrbanju, Nijemci, Morović i Jamenu, gdje je uposlen 21 »stručno izobražen činovnik« i 55 lugara, a spomenuti da se u to vrijeme godišnje sječe 450.000 m3 drvne mase, uz 40°´o trupaca, da se u plovne putove ubrajaju potoci: Bosut, Studva, Spačva i Trebež, kao i da se drvo prodaje na pan ju.- Tako formirano šumarstvo dočekuje završetak 1. svjetskog rata i raspad Austrougarske monarhije. Ni bivša Kraljevina Jugoslavija bitno ne mijenja stvari. Promjene nastaju tek sa formalne strane. Ugarsko Ministarstvo trgovine nadomješta Ministarstvo šuma Beograd. Kr. nadšumarski ured postaje kr. direkcija šuma, a strane rukovodeće kadrove zamjenjuju domaći. No po gospodarskoj liniji, gdje se etat od 450.000 m:> iz 1894. god. spušta na svega 100.000 m" u 1934. godini, promjene su vidne i ostavljaju svoje tragove, kako na uvjete poslovanja, tako i na ukupan razvitak. Kroz takve uvjete nekadašnji bezbrižan život postaje život prepun problema. U tim okolnostima, može se reći, da iskorišćavanje šuma u vlastitoj režiji dobiva zeleno svjetlo, usprkos velikim otporima, koje ih, među ostalima, iznosi i savjetnik vinkovačke direkcije šuma inž. Damjan Muždeka u jednom svom referatu iz 1927. godiine. I s tim zahvatom se, prema taksatoru ing. Lucariću, obuhvaća već 1925. god. oko 50% sječivih masa, dok se u 1938. god. on približava 100%rom učešću. Slijedeći podaci Ministarstva šuma i rudnika daju nam uvid u stanje površina, područne šumarije i uposlenost.j kod ove ustanove.´* (Tabl. na -str. 430). Najveće promjene proističu likvidacijom imovnih općina, provedenom 1941. god., za postojanja tzv. Nezavisne države Hrvatske, što je poput lančane reakcije izazvalo niz organizacijskih i teritorijalnih poremećaja. Tim povodom došlo je do osnivanja novih, sada već sa nazivom ravnateljstva državnih šuma, među kojima su okolna ravnateljstva u Novoj Gradiški, Bjelovaru i Sr. Mitrovici, nakon čega slijedi i arondacija posjeda. Ravnateljstvo u Novoj Gradiški preuzima od Gradiške imovine općine (IO) cjelokupni posjed, od brodske IO prikupljeni posjed sa šumarijama Sirač, Kamensko i Pleternica, te od državnog ravnateljstva Vinkovci tzv. gornje šumarije (Jasenovac, Lipovljani, Rajić i Nova Gradiška). Brodska IO svoju šumariju Slatina predaje Bjelovaru. Novo se ravnateljstvo Vinkovci svodi na svoje uže područje i konstituira od svojih tzv. donjiih šumarija (Županja, Vrbanja, Nijemci i dvije šumarije u Moroviću), preuzimajući od brodske IO šumarije SI. Brod, Trnjane, Mikanovce, Vinkovci, Cernu, Rajevo Selo i Otok. Od petrovaradinske IO dobiva jednu njezinu šumariju u Moroviću, a 2 Publikacija o učešću Kr. Hrvatske i Slavonije na izložbi u Budimpešti 1896. god. * Izvod iz publikacije »Šematizam i status osoblja u resoru Ministarstva šuma i ruda«. 429 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Kr. direkcija šuma Vinkovci Stanje 1934. god. Površina Os o bi j e Organizacijska jedinica a ´-i, J3 o o 3 « ca o & > o crt . OJ -JJ > 1/0 Direkcija sa taksacijom 11 6 9 26 Šumarije: Jasenovac 7.087 1 11 12 Lipovljani 7.994 1 9 1 11 Rajić 7.102 1 9 10 Nova Gradiška 7.357 1 13 1 15 Županja 6.895 1 7 8 Vrbanja 9.423 1 10 11 Nijemci 7.274 1 8 9 Morović 5.882 ! 6 7 Jamenska u Moroviću 8.249 1 8 9 Šumska manipulacije Međurić 1 10 11 Ukupno 67.263 21 81 6 11 10 129 Godišnji etat iznosi 94.930 m;i. ovdje su još šumarije Brčko i Derventa, ovamo priključene 1940. god., prilikom osnivanja Banovine Hrvatske. Sav taj zamašni poduhvat potrajat će do završetka rata, čija se aktivnost uglavnom svodi na administrativno d kadrovsko prestrojavanje, dok je proizvodnja već sporednija stvar, zbog aktivnosti narodnooslobodilačkih snaga. Imovne općine Početak imovnih općina vezan je na Zakon o segregaciji krajiških šuma iz 1871. godine, na kojega se nadovezuje 1873. god. Zakon o imovnim općinama, koji govori o osnivanju, osnovnim zadacima i okvirno o načinu njihovog djelovanja. Pošto su smjernice o radu bile još nepotpune, to je, kod ionako malobrojnog stručnog osoblja, izazvalo nesnalaženje i prouzrokovalo priličan nered i štete. Stoga u 1881. godini dolazi do novog zakona kojim se »razjašnjavaju odnosno preinačuju neke ustanove zakona od Uključeno i kancelarijsko osoblje, redovno po jedan pisar. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 33 <-- 33 --> PDF |
5. 6. 1873. god.«, popraćen sa tri naputka. Naputak A obuhvaća uređenje zajedničkog uživanja šumskog zemljišta. Naputak B izmjeru, procjenu i uređivanje šuma, dok Naputak C govori o službovanju kod imovnih općina. Iz člana 1. spomenutog zakona iz 1873. god. proizlazi da uprava i gospodarenje nad ovim izručenim šumama u općinskom vlasništvu, koga predstavljaju sve mjesne općine sa područja jedne krajiške pukovnije, mora preći na jednu posebnu i samostalnu općinu, koja će sve njih i njihov imetak zastupati. Tako nastaju imovne općine, koje u svom nazivu nose i naznaku kojem području pripadaju. Već od svog nastanka ovo su samoupravne organizacije. Njihovu upravu čini Zastupstvo 10 sa gospodarskim i revizijskim odborom. Zastupstvo se bira iz redova općinskih zastupnika. Prema spomenutom zakonu iznad 3000 žitelja dolaze po dva zastupnika (i zamjenika), a iznad 7000 po tri. Mandat im traje tri godine. Redovno zasjedanje održava se dva puta godišnje, u jesen prilikom donošenja proračuna za slijedeću godinu i u proljeće pri odobravanju završnog računa. Sjednicama redovno prisustvuje izaslanik vlasti. U slučaju neusaglašavanja odluka, vlast može raspustiti zastupstvo i uvesti komesara, što je i bio slučaj kod brodske IO 1925. god. Stručnim poslovima rukovodi Gospodarski ured u okviru poslovne politike Zastupstva i zakonskih propisa. Isprva je to malobrojni aparat od činovnika i pomoćnog osoblja centrale i područnih šumarija s određenim brojem čuvarskog osoblja. Osnovni se zadatak IO sastoji u namirivanju potreba za šumskim proizvodima svojih članova (praužitnika), koje čine krajiške obitelji, mjesne općine, crkve i škole. Na ovom području postojale su: Gradiška IO sa sjedištem u Novoj Gradiški, Brodska IO sa sjedištem u Vinkovcima i Petrovaradinska IO sa sjedištem u u Sr. Mitrovdoi. Za razliku od većine imovnih općina njihovo je poslovanje, zahvaljujući zalihama starih hrastika, bilo uglavnom uspješno, što se već vidi i na stanju posjeda, kojega Brodska IO povećava za 83%, Gradiška za 23 i Petrovaradinska IO za 5%. Kroz cjelokupno postojanje svih imovnih općina njihovo je gospodarenje složeno i suočeno nizom poteškoća, počevši već od nadalje neodgovarajućim šumskim fondom kako po količini tako i po starosnoj strukturi. Na to se nadovezuju rastuće potrebe na drvu uz stalne financijske probleme, nastale još od zamašnih svota prisilno upisanih zajmova u 1. svjetskom ratu, pa do visokih poreskih i ostalih opterećenja u predratnoj Jugoslaviji. Sve je to uvjetovalo njihov završetak koji je uslijedio koncem 1941. godine. Budući da su zakonski akti doneseni za vrijeme okupacije smatrani ništavnim, završetak, u pravnom smislu, donosi Sabor NR Hrvatska 1947. god., kada imovinu zemljišnih zajednica i imovnih općina proglašava općenarodnom imovinom. Iz slijedećih podataka Ministarstva šuma i radnika mogu se vidjeti površine posjeda, brojno slanje šumarija i uposlenog osoblja Brodske i Gradiške IO.´ ö Publikacija »Šematizam i status osoblja u resoru Ministarstva šuma i ruda«. 431 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Brodska imovna općina Stanje 1934. god. O s o b 1 i e Organizacijska jedinica u 3 r. .TI B 3 1E BD u -J E > 0,-C C/j 1 3H C/3 Direkcija sa taksacijom 11 24 40 Šumarije: SI. Brod 5.113 15 16 Trnjani 5.706 15 16 Mikanovci 5.386 10 U Vinkovci 6.549 17 18 Cerna 7.357 14 15 Rajevo Selo 6.074 15 16 Otok 6.416 14 15 Pleternica 11.969 16 18 Kamensko 5.703 9 18 Sirač — Piljenice 10.105 10 11 Podr. Slatina 7.771 11 12 Gospodarska uprava Pleternica 1 1 2 Ukupno 78.149 23 146 6 25 8 208 Gradiška imovna općina Stanje 1934. god. Osoblje Organizacijska ci S IH .r-l > o a «si C3 jedinica -M — > E Sij S O (« 3 3 1 l i/J a>j3 Direkcija sa taksacijom 10 24 Šumarije: Babja gora u N. Gradiški 3.467 1 10 11 N. Gradiška 5.922 1 13 14 Banova Jaruga 4.151 1 10 11 Novska 5.750 1 14 15 Okućani 5.920 1 14 15 Nova Kapela 5.036 1 11 12 Oriovac 5.997 1 11 12 Ispostava Šumetlica — Begovica 5.083 1 9 10 Ukupno 41.326 17 92 5 10 124 432 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Zemljišne zajednice Konstituiranje Zemljišnih zajednica (ZZ) nakon provedene segregacije vlastelinskih šuma u 1857. godini, traje sve do 1880. godine. Po svom statusu to su grupacije posjeda u vlasništvu zasebnih zajednica ovlaštenika koje se nazivaju općinskim šumama. Negdje se o njima govori i kao malim općinskim šumama, za razliku od velikih, kamo se je svrstavalo imovne o- pćine. Skupinu tih malih općinskih šuma čine pretežno zemljišne zajednice, uz manji dio zajednica ili nastalih prije ove segregacije, kao što su tzv. poveljne ili plemićke zajednice ili zajednice nastale na krajiškom području, od vlasništva bivših krajiških mjesnih općina, koje su se sastojale od pašnjaka djelomično obraslih šumom. Među propisima koji utječu na poslovanje i organiziranost ZZ, poseban značaj imaju dva zakona iz 1894. godine. Prvi, donesen u ožujku te godine, odnosi se na uređenje stručne uprave i šumskog gospodarenja u šumama svih vlasničkih struktura, a posebno na šume pod osobitim javnim nadzorom. Prema odredbama tog zakona vlasnici šuma dužni su postaviti stručnu upravu, bilo da se radi o vlastitoj upravi, bilo da se taj posao, uz naknadu, prepusti kotarskoj šumsko- tehničkoj službi. Tom prilikom propisan je i sastav gospodarskih osnova za površine iznad 100 jutara, a za one ispod toga, sastav gospodarskog programa, sve u roku od dvije godine. U travnju iste godine slijedi Zakon o uređenju Zemljišnih zajednica. Njime se određuje sastav temeljne knjige ovlaštenika, evidentiranje zajednice u gruntovnici, sastav pravilnika o međusobnim odnosima ovlaštenika, kao i njihov odnos prema zemljišnoj zajednici. Organe uprave ZZ čine, glavna skupština u čijoj su nadležnosti imovinski odnosi i godišnja bilansa poslovanja. Izvršni organ skupštine je Zastupstvo, na čelu sa glavarom. Stručno rukovodstvo je redovno povjereno kotarskoj šumsko-tehničkoj referadi koja pokriva jedan ili više kotara, već prema šumovitosti područja. Sjedište takvih službi nosi naziv »Šumsko upravni kotar«. Stanje zemljišnih zajednica po slavonskim županijama možemo vidjeti u slijedećim statističkim:6 Zemljišne zajednice Slavonije Stanje 1910. god. OJ .5 u Zemljišne zajednice M ^ a 3 c ´Se Pb °«H & "fi^b pa era * 3 JzS => o iSS -* >a o no No 3 >w WM 000 ha 000 ha "Ai broj broj Požeška 152 242 15 14 29 19 5 48 Virovitička 161 223 20 6 26 16 5 45 Srijemska 133 64 6 1 7 5 2 32 Ukupno 446 529 41 21 62 14 12 44 6 Ing. Grünwald: Male šumske općine u Hrvatskoj i Slavoniji |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Iz odnosa brojnog stanja posjeda, površina i šumsko-upravnih kotara (stručnih službi) proizlazi da prosječna površina (uključivši i obrasle paš njake) iznosi oko 120 ha, te da na 1 stručnu službu u prosjeku dolaze 44 posjeda. U takvim okolnostima, razumljivo, da zakon ostaje mrtvo slovo na papiru, i da je gospodarenje i nadalje stvar neukog lugarskog osoblja i samovolje ovlaštenika. Završetak zemljišnih zajednica pada u 1947. godinu, zajedno s imovnim općinama. Upravne šume Ovom grupom obuhvaćene su uglavnom gradske šume. Prema stanju iz 1894. god. površina im je cea 3.600 ha, da bi se, prema podacima Ministarstva šuma i rudnika u 1934. god. svele na 2.420 ha. Tada je to posjed grada Slav. Požege, koji raspolaže sa stručnom upravom, pod rukovodstvom upravitelja i osam lugara. Crkvene šume U grupi posjeda kojima raspolažu crkve i manastiri ovdje su obuhvaćeni veći posjedi Đakovačke biskupije, te manji posjedi Patrijaršije Dalj i Manastira Pakra — Bijela. Podaci iz 1934. godine daju nam slijedeće stanje:7 Biskupija Đakovo posjeduje cea 12.300 ha šuma, kojima gospodari preko vlastite stručne službe, sa centralnom upravom u Đakovu i tri područne šumarije. Od osoblja zapošljava 4 šumarska inženjera i 35 lugara. Patrijarsi ja Dalj raspolaže posjedom od cea 500 ha, gdje djeluje 1 lugar. Manastiru Pakri Bjelu šumske površine iznose nešto iznad 400 ha, sa upravom pri kotarskoj šumskoj referadi. Privatne šume Prema stanju iz 1894. godine privatne šume sa gotovo 250.000 ha površina predstavljaju negdje oko polovice sveukupnih šuma Slavonije. Tada su to pretežno krupni vlastelinski posjedi, sa već vlastitim službama i sređenijim gospodarenjem. U 1934. godini, kako to pokazuju slijedeći podaci, te su površine dospjele na razinu od oko 100.000 ha, kao odraz društveno-političkih karakteristika tog vremena. S jedne strane jasni su tragovi raslojavanja feudalnog društva, gdje se vlastelin nakon gubitka besplatne kmetovske radne snage, snalazi u pokušaju da zadrži navikli lagodni život. Tom cilju prvenstveno će poslužiti šume, na koje isprva računaju imovne općine, a kasnije pojedine industrijske firme, pretežno stranog kapitala. S druge strane tom kursu doprinosi i državna politika putem provedbe segregacije šuma, i agrarne reforme, dakako sa poreskim i ostalim opterećenjima. Prikaz posjeda iznad 300 ha, s oznakon njihovih površina i organiziranosti daju nam slijedeći podaci:1* " Publikacija: »Šemalizam i status osoblja resora Ministarstva šuma i roda«. 8 Izvod iz publikacije: »Šematizam i status osoblja iz resora Ministarstva šuma i ruda«. 434 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Privatni šumski posjedi Slavon/´je iznad 300 ha Stanje iz 1934. god. Površina Šumarija Osoblje Vlasnik Kotar ha broj Šumari Lugari Svega Podravina d. d. D. Miholjac 9.856 4 5 32 37 Krndija d. d. Našice Našice 12.575 1 4 26 30 Berks Marija, Podgorač Našice 2.749 1 1 6 7 CzaJky Marija, Našice Našice 1.675 1 1 1 2 Vlastelinstvo Czeh Irena, Erdut Osijek 422 1 1 Slaveks d. d., Pakrac Pakrac 10.293 1 1 23 24 Narodna šumska d. d., Okučani Pakrac 2.930 1 1 4 5 Vlastelinstvo Kutjevo SI. Požega 7.209 1 1 14 15 Gutman d. d. Belišće Podr. Slatina 19.625 6 7 84 91 Šum. industrija Novo Zvečevo Podr. Slatina 2.223 1 1 1 2 Croatia d. d. Staro Zvečevo Podr. Slatina 1.409 1 1 2 3 Vlastelinstvo Draskovic Senkovci Podr. Slatina 3.771 I 2 9 11 Vlastel. Norman Valpovo — Podgorač Valpovo 7.471 1 2 9 11 Našička d. d. Bizovac Valpovo 1.385 1 1 4 5 Vlastelinstvo Coronini Marija Valpovo 1.237 1 1 1 Vlastelinstvo Eltz, Vukovar Vukovar 7.706 2 3 16 19 Vlast. Khuen Belassi, Nuštar Vukovar 1.041 1 1 5 6 Vlastelinstvo Odeschalchi Ilok 8.409 1 7 30 37 Ukupno 101.986 27 40 267 307 435 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 38 <-- 38 --> PDF |
U nedostatku još potpunijih podataka o toj zamašnoj grupi šumskih posjeda, spomenut ćemo tek, da se obzirom na razvijenost stručnih službi i suvremene oblike gospodarenja, među posjedima industrijskih vlasnika vidno ističu: Gutman d. d. Belišće, »Slaveks« d. d. iz Pakraca i »Krndija« d. d. Našice, a od vlastelinskih posjeda: Vlastelinstvo Kutjevo, Vlastelinstvo Rudolfa Normana Valpovo — Podgorač, Vlastelinstvo Jakoba Eitza Vukovar i Vlastelinstvo Kneza Odeschalchi Ilok. Značaj ovog dijela šumarstva zaslužuje cjelovitije i podrobnije istraživanje, posebno u odgovoru na pitanje gdje završavaju njihove reducirane šumske površine. Pö Zakonu o likvidacija agrarne reforme iz 1930. godine eksproprHrano je od veteposjeda 13 534 ha šuma koje su stavljene pod Privremenu državnu upravu. 3. ŠUMARSTVO NA OSLOBOĐENOM PODRUČJU ZA NOB Na oslobođenom području svi su oblici privrednih aktivnosti sastavni dio narodnih vlasti. Šumarstvo se već javlja vrlo rano, već sa prvim pokušajima da se šume sačuvaju od neprijateljske pljačke, i kada se počinje na svom dijelu unosit red u njihovom konišćenju. Takve su mjere na svom početku jednostavnijih oblika i stvar snalažljivosti pojedinih narodnooslobodilačkih odbora (NOO-a). U svibnju 1943. godine ZAVNOH donosi prve propise o organizaciji šumarske službe. Tada na ovom području postoje stalni kotarski čuvari šuma, čiji rad objedinjuje po jedan iskusniji referent okružnog NOO-a. A spomenimo i to, da te godine u Slavoniji već djeluje 17 Kotarskih NOO-a uključenih u 5 okružnih i 1 oblasni NOO. No tek po osnivanju Gospodarskih komisija, kao pomoćnih stručnih tijela NOO-a, koje osniva ZAVNOH početkom 1944. god. i kroz postojanje Oblasnih NOO-a, stvaraju se uvjeti za potpuniju organiziranost, koja je otad jedinstvena i obavezna. Stručna služba oblasne gospodarske komisije donosi polovicom veljače 1944. god. »Privremene upute za organizaciju šumarske službe za područje oblasnog NOO-a za Slavoniju«. Uputstva su rađena na temelju rješenlja za organizaciju gospodarskih komisija sa naznakom predviđenih radnih mjesta i neposrednih zadataka. Kod svakog kotarskog i višeg NOO-a predviđen je šumarski stručnjak za šumarsku referadu gospodarskih komisija. Isto tako i kod šumoviti jih općina. Predstojeći zadaci su se uglavnom odnosili na šumsko-uzgojne i zaštitne radove, snabdijevanje drvom, na kontrolu radova i prometa drvom, te na stručno i političko usavršavanje kadrova. Od privrednih aktivnosti kojim se to šumarstvo bavi spomenut ćemo snabdijevanje ogrijevndm i građevnim drvom žitelja, vojnih ustanova, bolnica i raznih građevnih objekata i to u popriličnim količinama, pošto se radilo u provizornom smještaju, slaboj odjevenosti i obnovi popaljenih naselja. Ovamo je uključena i prerada drva, koja se obavlja sa 22 pilanska gatera kojima raspolaže ovo oslobođeno područje. Radovima na obnovi uništenih naselja i izgradnji žitnih skladišta (bunkera), također rukovode organi šumarstva. Pod konac 1944. godine preuzima se obaveza na izradi 300.000 prm ogrijevnog drva za Zagreb, čije se je oslobođenje uskoro očekivalo. 436 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 39 <-- 39 --> PDF |
U tu svrhu osnovano je 13 šumskih manipulacija, čiji se rad odvija u stalnim prekidima, zbog vojnih operacija. Ostale aktivnosti se svode na niz održanih savjetovanja, na prikupljanje podataka o šumarstvu neoslobođenih dijelova, te na osposobljavanje kadrova. Kroz jedan tečaj iz 1944. god. osposobljena su 43 stručnjaka za referade kotarskih i općinskih šumarskih službi. Uz taj kadar ovo šumarstvo raspolaže potkraj 1944, god, još sa 22 šumarska inženjera i oko 250 lugara. Usporedo sa oslobođenjem ovih dijelova zemlje, što pada u drugu polovicu travnja 1945. godine i završava i ova razvojna etapa našeg šumarstva, na ovim prostorima značajna po stvaralačkim i organizatorskim dostignućima, a na širem planu, po stvorenim koncepcijama za budući razvoj šumarstva. 4. BURNA POSLIJERATNA KRETANJA Na ovom se razvojnom nivou susrećemo sa objedinjenim šumarstvom u zajedničku općenarodnu imovinu, što je uslijedilo 1945. godine sa nacionalizacijom ili konfiskacijom većih privatnih i crkvenih šuma, te 1947. godine proglašenjem posjeda imovnih općina, zemljišnih i sličnih zajednica u općenarodnu imovinu. Kroz naznačena organizacijska kretanja poći ćemo slijedom njihovog nastajanja. Prema rješenju Ministarstva poljoprivrede i šumarstva F. D. Hrvatske od 25. 6. 1945. god. osnovani su pri kotarskim narodnim NOO-ima odjeli za šumarstvo, ali sa rukovodnim, upravnim i nadzornim funkcijama. Bivša ravnateljstva šuma ulaze u sastav okružnih odjela za šumarstvo, s time što Vinkovci u prvo vrijeme ostaju u svoj sjedištu, a polovicom 1946. god. prelaze u Slav. Brod. Potkraj 1945. god. osniva se Zemaljsko šumsko poduzeće Hrvatske (ZEŠUMPOH), kojemu se dodjeljuje iskorišćivanje šuma. Ono djeluje preko svojih osam podružnica, među kojima su i Nova Gradiška, Vinkovci i Osijek. Šumarstvo je orijentirano na svoje ostale djelatnosti. Takvo stanje potrajalo je oko godinu dana, kada se rasformirao ZEŠUMPOH i vlada NR Hrvatske je donijela Uredbu o organizaciji šumarske službe, u skladu sa saveznim propisima. Prema toj uredbi u oblasti šumarstva se osnivaju šumska gospodarstva u svojstvu privrednih organizacija, koja prema svom značaju mogu biti savezna, republička i lokalna. U njima su obuhvaćene sve djelatnosti, izuzev čuvanja šuma, koje ulaze u nadležnost kotarskih službi unutrašnjih poslova. Tom prilikom je u NR Hrvatskoj osnovano osam republičkih šumskih gospodarstava, sa šumarijama kao terenskim jedinicama, a pod administrativno operativnim rukovodstvom Glavne direkcije šumskih gospodarstava u Zagrebu. U Slavoniji tada nastaju gospodarstva: »Psunj« Nova Gradiška, »Spačva« Vinkovci i »Papuk« u Osijeku. Lokalna gospodarstva u ovoj su republici rijetkost (jedino Sisak i Jastrebarsko), dok su umjesto njih osnovana 44 kotarska poduzeća za iskorišćavanje šuma, sa orijentacijom na proizvodnju ogrijevnog drva za lokalne |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 40 <-- 40 --> PDF |
potrebe. Među takvima su i poduzeća u Novoj Gradiški, Vinkovcima, Osijeku i još nekim mjestima u Slavoniji. Sa početkom 1948. godine, a prema odluci Ministarstva šumarstva NRH od 30. 12. 1947, god., izdvaja se iz šumarstva djelatnost iskorišćivanje šuma i dodjeljuje novoosnovanim Poduzećima za iskorišćivanje šuma (PODIŠ-dma), čije postojanje bilježi tek godinu dana, kada ih u toj djelatnosti zamjenjuju drvno-industrijska poduzeća. 1949. godina donosi decentralizaciju narodnih vlasti, što se očituje u ponovnom osnivanju oblasnih narodnih odbora, na koje prelazi izvjestan dio funkcija od ministarstava. Te godine dolaze do usitnjavanja šumskih gospodarstava tako da ih od osam nastaje šesnaest. Postojeće šumarije zamjenjuju se šumskim revirima. U Slavoniji broj gospodarstava ostaje nepromijenjen. 1950. godine ukida se Ministarstvo šumarstva, a njegova se nadležnost prenosi na Savjet za poljoprivredu i šumarstvo sa Glavnom upravom za šumarstva. Daljnjom decentralizacijom narodnih vlasti dolazi do veće samostalnosti kotarskih narodnih odbora. Kod šumarstva slijedi ponovno povratak na krupnija gospodarstva i šumarije. Sada ih je u SRH devet, registriranih kao privredna poduzeća, a zbog opće potražnje drva, bave se i proizvodnjom ogrijeva i tanjeg tehničkog drva. U 1951. godini promjene se odnose, prije svega, na proglašavanje šumskih gospodarstava za ustanove sa samostalnim financiranjem, zatim da se sve šume stavljaju pod republičku upravu, što dovodi do ukidanja lokalnih gospodarstava i poduzeća za iskorišćivanje šuma. Šumska gospodarstva postaju samostalna, bez ingerencije administrativno-operativnog rukovodstva., Čuvanje šuma ponovno prelazi u nadležnost šumarstva. Promjene iz 1953. godine nastaju u državnoj upravi, kada se poslovi ukinutog Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo prenose na osnovani Državni sekretarijat za poslove narodne privrede, u kojem je i Uprava za šumarstvo i lovstvo. Kroz daljnje tokove decentralizacije i demokratizacije narodne vlasti — 1954. godina donosi šumarstvu dvije značajne novine. Jednom od njih dokidaju se šumska gospodarstva, koja nadomještaju kotarske šumarije. Drugom se osnivaju republički šumarski inspektorati sa nadzornim funkcijama, u kojima su uključene i službe za uređivanje šuma. Na taj način od 9 republičkih šumskih gospodarstava nastaje 187 šumarija kao kotarskih ustanova sa samostalnim financiranjem koje, putem svoga upravnog odbora, sastavljenog od članova kolektiva i predstavnika narodnih odbora, djeluje posve samostalno. U takvoj formaciji prolazi slijedećih pet, šest godina, s tim što se u 1956. god. republički inspektorat prevodi na kotarsku šumarsku inspekciju. Kroz to stanje, provedeno jedino u Hrvatskoj, pojavljuje se, međutim, niz nedostataka iz nedovoljne povezanosti, neracionanog korišćenja sredstava rada, slabijih poslovnih efekata i opće stagnacije rada. Na više se mjesta pokušava grupirati šumarije, što djelomično uspjeva na vinkovačkom području, dok se potpuno provoda u SI. Požegi, gdje kotarski narodni odbor polovicom 1957. godine spaja tamošnjih pet šumarije, u zajedničku Šumariju Slav. Po |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 41 <-- 41 --> PDF |
ž.egu, što će u neku ruku bili i presedan ponovnom okrupnjavanju na širem planu. Ponovni prelazak na šumska gospodarstva dolazi republičkim propisima, što se provodi 1960. godine. A sada su to privredne organizacije, u čijem su djelokrugu sve djelatnosti, konačno i eksploatacija šuma. U SR Hrvatskoj osnovano je 26 šumskih gospodarstava od kojih se 8 nalazi u Slavoniji, čiji popis zajedno sa područnim šumarijama donosimo. Nova Gradiška sa šumarijama: Nova Kapela, Nova Gradiška, Okučani, Novska i Jasenovac. (Lipovljani su u sastavu ŠG Kutina) Daruvar i područne šumarije: Lipik, Pakrac, Sirač, Daruvar, Miokovićevo i Grubišno Polje. Slavonska Požega sa šumarijama: Slav. Požega, Pleternica, Kutjevo, Velika, Kamensko i naknadno Čaglin. Slav. Brod i šumarije: Oriovac, Slav. Brod, Trnjani i Strizivojna. Vinkovci sa šumarijama: Mikanovei, Vinkovci, Cerna, Županja, Gunja, Strošinci, Lipovac, Spačva, Otok i Vukovar. Osijek sa šumarijama: Osijek, Valpovo, Đakovo, Drenje i Levanjska Varoš. Našice sa šumarijama: Koska, Našice, Donji Miholjac, Đurđenovac, Orahovica i Slat. Drenovac. Podravska Slatina sa šumarijama Podr. Slatina, Voćin, Ćeralije, Suhopolje, Virovitica i Pitomaca. Do konca ovog desetljeća reorganizacije se svode na pojedinačne slučajeve. Gospodarstvo Vinkovci spojeno je, primjerice, u razdoblju od 1961. do 1969. godine sa drvnom industrijom u zajedničku organizaciju: Šumsko poljoprivredno industrijski kombinat Vinovci«. A ŠG Daruvar spaja se 1964. god. sa gospodarstvima Bjelovar i Križevci u novoosnovano Šumsko poljoprivredno gospodarstvo »Mojica Birta« Bjelovar, što ujedno predstavlja i njegovo uključivanje u šumarstvo bilogorsko-podravske regije. U ovu regiju 1970. godine uključuju se i Šumarije Pitomaca, Suho Polje te Virovitita otejepivši se od ŠG Podravska Slatina. Spomenut ćemo i pokušaj zamašnije promjene iz 1969. godine, prilikom rješenja Izvršnog vijeća Sabora o osnivanju šumsko-privrednih područja u SR Hrvatskoj. Prema konačnoj verziji predviđeno je osnivanje sedam takvih područja, dok se je u razradi računalo sa tri, odnosno pet. Jedno od predviđenih područja obuhvatilo bi sve šume Slavonije, a pod upravom jedne privredne organizacije. Mada to rješenje nije ostvareno, ono je pobudilo brojne komentare, i stručne rasprave, posebno unutar šumarstva Slavonije, koje istovremeno traži načine svojeg povezivanja, ali na drugim osnovama. 5. STANJE NAKON OBJEDINJAVANJA Pristup integraciji šumarstva Slavonije počinje brojnim preliminarnim razgovorima predstavnika svih šumskih gospodarstava, što kod većine učesnika dovodi do usaglašavanja stavova u stvaranju zajedništva, o položaju svakog učesnika unutar te zajednice i pravcima budećeg razvoja. Kao nosioci tog procesa postaju gospodarstva: Našice, Osijek, Podr. Slatina, Slav. Brod i Vinkovci, čije površine učestvuju sa oko 60%) u šumarstvu Slavonije, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 42 <-- 42 --> PDF |
dok gospodarstva Nova Gradiška i Slav. Požega ostaju po strani. ŠG Nova Gradiška udružuje se slijedeće godine sa ŠG Kutina u zajedničko gospodarstvo: Josip Kozarac« sa sjedištem u Novoj Gradiški, dok gospodarstvo Slav. Požega nastavlja samostalnim životom. U realizaciji svog dogovora integracioni partneri, putem zajedničke stručne ekipe, razrađuje elaborat o integraciji, koji je pod nazivom »Projekat o integraciji šumarstva istočne Slavonije« plebiscitarno usvojen na referendumu održanom koncem 1969. godine. Sa 1. 1. 1970. godine zajedničko Šumsko-privredno poduzeće (ŠPP) »Slavonska šuma« počinje radom. S bojim površinama, radnim jedinicama i uposlenošću ulaze partneri u zajednicu, pokazuju slijedeći podaci:9 Pregled površina, radnih jedinica i -uposlenosti ŠG Istočne Slavonije Stanje 1970. god. Šumsko gospodarstvo Površina šuma Šumarije Radne jedinice Ostale rad. jed. Ukupno Ukupno zaposlenih 000 ha broj broj Našice 53,0 6 3 9 597 Osijek 30,0 3 3 6 432 Podravska Slatina 25,5 3 1 4 560 Slavonski Brod 24,6 4 2 6 299 Vinkovci 66,2 10 2 12 1.014 Ukupn o 200,2 26 11 37 2.902 Podaci za ŠG Podravsku Slatinu odnose se na stanje nakon priključenja šumarija Suhopolje, Virovitica i Pitomaca gospodarstvu »Mojica Birta« iz Bjelovara. Kao karakteristika ovog ponešto specifičnog organizacijskog oblika, koji je dat toj novoj organizaciji, proizlazi s jedne, i to s vanjsko pravne strane, da ona predstavlja jedinstvenu organizaciju, što se već manifestira u spajanju, kao načinu objedinjavanja «i u mogućnosti osnivanja zajedničkih samoupravnih i stručnih organa — a s druge strane, prema unutrašnjem ustrojstvu i visokom stupnju autonomije učesnika, ona sadrži i obilježja udružene organizacije. Šumska gospodarstva tog poduzeća imaju status samostalnih organizacija udruženog rada sa pravnom osobenošću. Centralne zajedničke službe, kao reprezetant poduzeća, u rangu su radnih organizacija sa posebnim pravima. Prema tako koncipiranoj organizacija, koja u vertikalnom smislu predstavlja više organizacijskih nivoa, raspodjela funkcija raspoređena je tako da su Centralne zajedničke službe (CZS) pretežno angažirane na razvojnim 9 Elaborat »Projekat integracije šumarstva Istočne Slavonije«. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 43 <-- 43 --> PDF |
funkcijama, dok je operativna strana stvar šumskih gospodarstava, odnosno njihovih radnih jedinica. U Vinkovcima je sjedište poduzeća, gdje još postoje ured generalnog direktora, opća, komercijalna i financijska služba, dok su razvojna i planska služba smještene u Osijeku. Organizacijske promjene sada već ulaze u snošljive okvire, a odnose se bilo na internu organiziranost, bilo na njezino usaglašavanje sa tekućim zakonskim propisima. U tom smislu Centralne zajedničke službe dobivaju u svoj sastav Službu za uređivanje šuma, koje jednim dijelom preuzimaju od ŠG Vinkovci, a drugim dijelom od Poslovnog udruženja šumskojprivrednih organizacija iz Zagreba, što je izvršeno 1971. godine. Nešto kasnije uslijedit će osnivanje Projektnog biroa za šumske komunikacije, te Služba za mehanografsku obradu podataka. Članice SPP »Slavonska šuma« osnivaju 1972. god. zajedničko šumsko- građevinsko poduzeće (ŠGP) »Cestogradnju«, sa sjedištem u Našicama. Povodom nastalih promjena u Ustavu SFR Jugoslavije i Ustavu SR Hrvatske trebalo je uskladiti način izjašnjavanja o osnivanju poduzeća sa novim propisima, što se provodi 1972. godine izjašnjavanjem svih zaposlenih za samoupravni sporazum o udruživanju u ŠPP »Slavonska šuma«. Potkraj 1973. godine dolazi do novih statutarnih promjena, kojom prilikom organizacije udruženog rada ŠG: Našice, Osijek i Vinkovci postaju radne organizacije sa po više osnovnih organizacija udruženog rada (bivših radnih jedinica), a ŠG Podr. Slatina i Slav. Brod i ŠGP »Cestogradnja« postaju radne organizacije bez osnovnih organizacija. Istovremeno se svi radnici tih organizacija izjašnjavaju i zaključuju samoupravni sporazum o udruživanju u Složenu organizaciju udruženog rada: Zajedničko šumsko-privredno poduzeće »Slavonska šuma« koja će početkom 1979. godine, nakon ponovnog izjašnjavanja svog kolektiva, postati: Složena šumsko gospodarska organizacija (SŠGO) »Slavonska šuma«. Iako tih godine nema teritorijalnih promjena, ipak im je stvarao mogućnost novi republički Zakon o šumama, koji osjetljivo pitanje šumsko-privredraih područja ne rješava već ga prepušta Društvenom dogovoru. Koncepcije tog dogovora, razrađene po radnoj grupi, koju je imenovao Sekretarijat za poljoprivredu i šumarstvo, nisu bile prihvatljive, posebno za istočnu Slavoniju. Prema njima područja kojima gospodare ŠG Osijek, Podr. Slatina i SI. Brod ne sadrže uvjete da bi se mogla tretirati kao zaokružene gospodarske cjeline, te bi ih trebalo, zajedno sa njihovim upravama, uključiti u susjedna područja, ne vodeći pri tome računa, da se na tim područjima ostvaruju uspješni poslovni rezultati, i da su ona već sastavni dio jednog već okrupljenog šumsko-privrednog sistema. Ne samo da ovaj slučaj pobuđuje rasprave unutar »Slavonske šume« i društveno političkih organa regije, već je on, kao dio predloženih koncepcija za Društveni dogovor, i predmet posebnog savjetovanja Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, održanog 20. 4. 1978. god. u Zagrebu. Zaključci tog savjetovanja stvoreni jednim analitičkim pristupom stvari i snagom argumenata, bitno su utjecali na daljnje tokove ovog |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 44 <-- 44 --> PDF |
dogovora, do kojega i nije došlo, a rješenje log pitanja, vjerojatno će uslijediti korekcijom samog zakona. Spomenut ćemo još jednu lokalnu inicijativu vezanu na osnivanje novog, županjskog ŠG, a na račun već postojećeg u Vinkovcima, što se u pomanjkanju bilo kakve ekonomske logike i nije ostvarilo. 6. ZAKLJUČAK Iz ovog letimičnog pregleda vidimo da se tragovi o ovdašnjem šumarstvu javljaju pred svojih pet vjekova, od kojih se pretežan dio odnosi na početno usmjeravanje i na stanja sa jednostavnijim organizacijskim oblicima, dok se šumarstvo, u današnjem smislu riječi, javlja tek nešto više od stotinu godina i to prilikom segregacije krajiških šuma. Na tom svom dugom hodu ono se kreće kroz nekoliko društvenih sistema i država, što se ogledava, kako na samom razvoju, tako i u sistemima njegove organiziranosti. U svim tim etapama zapažen je interes društva nad šumama,, što potječe vjerojatno još od spoznaje da je kroz ugroženosti šuma ugrožen i ljudski život. Posvuda je on sastavni dio upravnih vlasti, a ovdje ga već nalazimo početkom 16. stoljeća u obliku Verböczijevog običajnog prava, što će kontinuirano teći do danas, a u sve izraženijim oblicima. S tim interesom izražavala bi se sva privredna i ostala obilježja o kojima je ovisio život i prosperitet društva. Od iskustava iz ranijih vremena vidi se, između ostalog, da je stupanj organiziranosti usko povezan sa veličinom posjeda, a postojanost pojedinih vlasničkih struktura, promatrana kroz promjene posjedovnog stanja, da je svojstvena krupnim društvenim posjedima, nasuprot privatnom vlasništvu, podložnom stalnom osipanju, bilo kroz prodaju šuma ili njihovom krčenju. Objedinjavanje svih vlasničkih oblika, osim maloposjeda, u zajedničku općenarodnu imovinu, može se smatrati prijelomnom točkom u cjelokupnom razvitku, pošto su na taj način postavljani temelji jednom suvremenijem i elastičnijem gospodarenju. Na učestalo poslijeratno prestrojavanje trebalo bi gledati jednim dijelom kao na posljedicu veće ovisnosti o narodnim vlastima i privredi kao cjelini, a u doba ubrzanog socijalističkog preobražaja i traženja izlaza iz zaostale i ratom opustošene privrede. No u nekim slučajevima, gdje pojedini zahvati predstavljaju i povratne hodove, kao u primjeru šumskih gospodarstava, koja se osnivaju, dokidaju i osnivaju, te kada se jednom tretiraju kao privredne organizacije, pa kao ustanove i ponovno kao privredne organizacije — više bi se moglo reći da su to posljedice nedorečenosti datih koncepata ili nedostatka upornosti na njihovom provođenju, a svakako da se je radilo i o nedovoljnom sagledavanju dugoročnog razvoja. Slična ocjena mogla bi se protegnuti i na 1954. godinu, kada se samo na području SRH, potezom jedne uredbe i bez obzira na stanovišta struke, mijenja iz temelja postojeći organizacijski sustava, koji će, istina, kratko vrijeme potrajati, ali će zato ostaviti dugotrajnije loše posljedice. Daljnji razvoj, obogaćen prethodnim iskustvima, ustavio je mirnije i sređenije tokove u posljednja dva desetljeća. Šumska gospodarstva danas, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 45 <-- 45 --> PDF |
po svojim privrednim obilježjima, samoupravnom organiziranošću ic poslovnim rezultatima i standardom uposlenih — postaju sve zapaženiji privredni činionci. Taj ekonomski ugled, samosvojnost kao i radno zakonodavstvo, dovodi ih u položaj da prestaju biti meta još ponekim organizacijskim ambicijama. Promjene koje i nastupe izraz su vlastitih pobuda u sagledavanju vlastitih koristi. Postignuti organizacijski nivo slavonskog šumarstva sada već predstavlja solidnu osnovu za još potpuniju njegovu afirmaciju. LITERATURA 1. Borošić, A. i Goglia, A.: Šumski zakon, Zagreb 1900. 2. Bu tko vic, M.: Organizacija šumarstva jugoistočne Slavonije u razdoblju 1941—1969., Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije, Vinkovci — Slav. Brod 1974. 3. Gazdek, Z. i Molnar, L.: Organizacione promjene u šumarstvu u novoj Jugoslaviji, Sto godina šumarstva Bilogorsko-podravske regije, Bjelovar 1974. 4. Grünwald , J.: Male šumske općine u Hrvatskoj i Slavoniji- Pola stoljeća šumarstva, Zagreb 1926. 5. Lucarić , T.: Osnutak djelovanje i likvidacija uprave državnih šuma jugoistočne Slavonije u Vinkovcima, Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije, Vinkovci — SI. Brod 1974. 6. Kr. Hrvatska i Slavonija na tisućgodišnjoj zemaljskoj izložbi u Budimpešti 1896.., Zasebna publikacija, Zagreb 1896. 7. Projekat integracije šumarstva ist. Slavonije, Radna grupa za integr. šum. istočne Slavonije, 1969. 8. Rauš , D.: Šume Slavonije i Baranje od Matije Antuna Relkovića do danas, Radovi Centra za organizaciju naučno istraživačkog rada (JAZU) u Vinkovcima, Zagreb, 1973. 9. Rauš , Đ.: Radovi Centra za organizaciju naučno-istraživačkog rada (JAZU) u Vinkovcima, knj. 2, str. 142. 10. Savjetovanje o primjeni nekih odredaba Zakona o šumama i Zakona o udruženom radu u šumarstvu, Šumarski list, Zagreb, 1978. 11. Šematizam i status osoblja u resoru Ministarstva šuma i rudnika, Ministarstvo šuma i rudnika, Zagreb 1934. 12. Tonković , D.: Osnutak, djelovanje i likvidacija Brodske imovne općine, Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije, Vinkovci — Slav. Brod, 1974. 13. Tonković , D.: Razvoj šumarstva na oslobođenom području Slavonije za vrijeme NOB-a. List »Slavonska šuma« br. 151, 1981. 14. Vajda , Z.: Iz povijesti šumarstva Slavonije do početka 20. stoljeća, Simpozij sto godina znanstvenog i organiziranog pristupa Šumarstva jugoistočne Slavonije, Zagreb 1975. 15. Izvještaj o radu Šumskog gospodarstva Nova Gradiška i Slav. Požega. 443 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 46 <-- 46 --> PDF |
D. Tonković Organization of the Forestry in Slavonia from Its Initiation to the Present Day Summary Slavonia is situated in the eastern part of the Socialist Republic of Croatia. Initial forms of organized foresty in Slavonia date back to the days following the departure of the Turks, i. e. approximately 300 years ago. Politically the area was divided into two units: the northern part, towards the river Drava, was the departure of the Turks, i. e. approximately 300 years ago. Politically the area Sava river was the Military Border region, directly subjected to the Habsburg dinasty in Vienna. The Military Border region was established as a buffer belt towards Turkey, which had pushed up to the river Sava, i e. up to the present Socialist Republic of Bosnia and Herzegovina. In the second half of the 19th century Turkey ceased its expansionary policy, which resulted in the abolishment of the Military Border region in 1871. The area was then inclueded in the contemporary Kingdom of Croatia, Slavonia and Dalmatia, i. e. under the rule of the Governor and Parliament (Sabor) in Zagreb. Following the end of World War I this area became an integral part of the Kingdom of Yugoslavia (lasting until World War II). The fourth period lasted during the National Liberation War (1941 — 45), and the fifth period is during todays Socialist Federal Republic of Yugoslavia. This historic report on the organization of forestry in Slavonia begins with 1737 (Feudal Law Decree of Carl VI) and 1769 (»Forestry Law« issued by the Empress Maria Theresia) up until today. |