DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 47     <-- 47 -->        PDF

.PLANOVI I PROJEKTI


PLANIRANJE DRVEĆEM OBRASLIH POVRŠINA NA
PODRUČJU RO »RATARSTVO OSIJEK«


Kompleksi zemljišta RO »RATARSTVO OSIJEK« (IPK OSIJEK) u ravničarskom
su području srednjeg i sjeveroistočnog dijela Slavonije odnosno U dijelu Opčine
Osijek. Un´untar agrarnih površina nalaze se veći ili manji (od 260 do 0,2 ha)
kompleksi šuma, hortikult´urnog zelenila napuštenih ekonomskih dvorišta nekadašnjih
veleposjeda, zelenila današnjih ekonomskih dvorišta te fragmenti drvoreda.
Sve to zelenilo od izvanredne je vrijednosti te su neki objekti stavljeni pod
posebnu zaštitu prema odredbama Zakona o zaštiti prirode.


PRIRODNE ZNAČAJKE PODRUČJA


Konfiguracija terena i tlo


Posebnu karakteristiku agrarnog kompleksa IPK Osijek čini blaga povišenost
terena južne ekspozicije. Nalazi se na sjeveroistočnom dijelu Općine Osijek na
lesnom platou uz Dunav. Nalazi se na nadmorskoj visini od 100 do 120 m s izuzekom
Erdutske planine koja se uzdiže i do 200 m nad morem. Općenito gledano
tla su podzolirane pepeljuše ili degradirani černozjem.


Klima


Klima je umjereno kontinentalna sa hladnim zimama i vrućim ljetom, umjerenim
proljećem i jeseni. Srednje godišnja temperatura iznosi 10,8°C, a srednje
mjesečna kreće se od 0,9 do 21,9° C.


Normalna količina oborina iznosi 701 mm, a kreće se u granicama od 422 do


1.119 mm.
Najčešći su sjeverozapadni vjetrovi (19%), a najređi južni (5,4´7o), a samo 43
dana nema vjetra.
Prosječna dnevna oblačnost tokom godine iznosi 5,4 desetina neba.
Ukupno godišnje osunčanje (insolacija) na ovom području iznosi 2.212,9 sati.


Stanište


Gledajući ove prostore s aspekta klimatogenih vegetacijskih područja, ovdje
se dodiruju u području nizinskih ili poplavnih zona: područje šume hrasta kitnjaka
i običnog graba (Querceto-Carpinetum Croaticum), područje šume hrasta sladuna
i cera (Quercetum Conferte-Cerris) i područje stepske vegetacije (Crysopogonetum
Danubiale). Karta klimatogenih vegetacijskih područja (BERTOVIĆ).


Detaljnijim ulaženjem u određivanje staništa otkrivamo svu suptilnost uslovljavanja
nivoa podzemnih voda i odlučujući utjecaj antropogenog faktora tako
karakterističnog za agroekosistem.


445




ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 48     <-- 48 -->        PDF

REMINF.NSCENCIJA I SADAŠNJE STANJE


Utjecaj čovjeka mijenjao je ove krajeve, prvo iskopom kanala (poznati su
već u rimsko doba), zatim pregrađivanja Vüke ogradama u cilju ribolova, njeno
zamuljivanje i stvaranje ogromne bare Palača, a u XIX stoljeću iskopom glavnog
recipijensa (Bobotski kanal) te isušivanjem močvarne površine Palača. Sve je to
bez sumnje imalo uticaja na šumske površine. (Prema podacima »Regulacija rijeke
Vuke 1876.«, bara Palača je 1871. godine imala 68 miliona kubika vode nivoa
od 30—180 cm).


Svojedobno Slavonija je bila pretežno obrasla šumama te je šumovitost 1750.
godine iznosila 70%. Međutim tijekom XIX stoljeća, pa i kasnije, ü ravničarskom
dijelu šume su krčene i pretvarane u poljoprivredne površine pa je šumovitost
cijele Slavonije 1979. godine iznosila samo 29%. Međutim ü ravničarskom dijelu
udio šuma u bivšem Provincijalu drastično je smanjen i prema »Statistici šuma
i šumske privrede za 1938. godinu«, pošumljenost je na područjima bivših kotare va
Valpovo iznosila 12,3%, Vukovar 8,3°/<« a Osijek samo 4,7%!


Stvaranjem veleposjeda počinje sadnja parkovskih površina i manjih šumskih
površina ekonomskog značaja na ekonomskim dvorištima veleposjeda, zasnivanje
lovnih remiza, mreže drvoreda i manjih šuma (u cilju oznake puteva, privrednog
značaja, oznake međa).


Primjenom visoke agrotehnike ü posljednje vrijeme čovjek je agrarne površine
okrupnio i riješio u smislu pogodnijih veličina, oblika, pogodnih za što viši nivo
moderne tehnologije, sa sve većim stepenom agro-melioracija i sistemom komunikacija.
Ovakve površine su svojim nastajanjem uticale na raspored, obim i strukturu
šumskih površina i uopće na obraslost bilo parkovskim ili drvorednim zelenilom
s posljedicom znatnog smanjenja drvećem obraslih površina, što je glavna
karakteristika sadašnjeg stanja.


Sadašnjom svojom rasprostranjenošću, postojeće šume čine ekološko uporište
i na njima je sada teret one ravnoteže u prostoru što ga ostvaruju na ostalim
površinama.


Izučavanje ovih utjecaja na ravnotežu, definiranje njihovih veličina i kreiranje
tih utjecaja posao je pred nama.


TEMELJNE SMJERNICE PROSTORNOG PLANA ZA ZELENILO


Temeljna smjernica prostornog planiranja predjela — pejzaža je pitanje ekološko-
biološke ravnoteže, jer se opredjeljujemo za takav koncept razvoja, koji će
osigurati trajnost, iskorišćivanje prirodnih dobara i zdravu okolicu (okvir) čovjekovom
životu. Glavno uporište biološko-ekološke ravnoteže, ispunjavanje uvjeta za
definiciju primarnih biološko-ekoloških cjelina, čini U Slavoniji zona dominacije
relativno očuvanih šumskih kompleksa s kako-itako očuvanom prirodom (u biljnosociološkom
i ekološkom smislu) i time osiguravaju trajnu biološku stabilizaciju
prostora. Gledano s aspekta regije, šume IPK čine one rastočene šumske površine
koje nadopunjuju primarne biološko-ekološke cjeline, a značaj njihove uloge
povećan je činjenicom da se nalaze unutar zone poljoprivrednog pejzaža, znači
neposredno u zoni kojoj je potrebno održavanje biološke ravnoteže, Stoga je u
elaboratu »Okvirni razvoj šumarstva od 1980. do 1989. i orijentacije do 2000. godine
«, u Napomeni II, naglašeno:


446




ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Potrebno je stvoriti sistem šumskih površina, vjetrobranih pruga, malih šumom
obraslih površina — ekoloških uporišta (šuma van gospodarske osnove), drvoreda
i parkovskih površina, koji površinama koje zauzimaju i rasporedom u
prostoru — pejzažu, čine jednu od pretpostavki uravnoteženog odnosa eko-sistema
i pretpostavke njegovog racionalnog i funkcionalnog korištenja.


Ovaj »sistem visokog zelenila« treba ostvariti kroz evidenciju postojećeg visokog
zelenila, utvrđivanje ekološke situacije i stepena üticaja postojećeg zelenila
na tu situaciju, definiranje željenih utjecaja na ekološku situaciju u cilju njenog
stabiliziranja i kreiranja »sistema« u smislu postavljenih zadataka, također i kontroliranje.


Treba istaći, da svaki pojam stabilno, znači dinamičku ravnotežu i proces kao
trajne dinamičke kategorije.


Ovaj istem treba postaviti i u odnosu na šumarijske komplekse šuma sve
do globalnih karakteristika rejona i pratiti ga u kontekstu pedološke situacije,
klimatske situacije itd.


Uslovno smo drvećem obrasle površine kod nas (u RO Ratarstvu) podijelili
na šumske površine, ekonomska dvorišta, hort i kulturna rješenja napuštenih ekonomskih
dvorišta, zaštićene parkovne površine, male šume van gospodarske osnove,
vjetrobrane pruge i drvoredi, i postavili određene zadatke u pogledu brige
0 tim površinama.


1 Šumske površine


Revizijom »Programa za unapređenje gospodarenje šumama« gospodarenje
šumskim površinama usmjeruje se u smislu znatnije regulativne funkcije š´ume.
Prvenstveno se ističe značaj šume kao osnovice, stupa, ekosistema i edifikatora.
Naš neposredni zadatak u tom cilju je unapređivanje stanja šuma obogaćivanjem
šumskog fonda vrednijim, stabilnijim vrstama omogućavanje što čišćih fitocenoloških
odnosa (eliminacija uticaja čovjeka pesticidima, pašarenjem i si.), üspostaljanje
kontinuiteta dobnosti i dobrote šume, jer na zaštitni utjecaj šume pored
površina i položaja, odlučujući značaj ima i njena struktura. Težnja je uspostavljanje
asocijacije na klimatogene šume našeg podneblja.


Ovo globalno usmjerenje aplicirano je u pogledu uređajnih razreda kao orjentacije
na hrastove šume, a s druge strane reduciranje topola ubacivanjem crnog
oraha, bagrema i vrbe, radi osiguranja različitosti trajanja ophodnje i obraslosti
depresija, odnosno potrajnosti šuma.


Ovim »Programom za unapređenje šuma« definirane su površine koje se
pretvaraju u poljoprivredno zemljište, kao i dovršetak procesa stvaranja optimalnih
agrarnih kompleksa i trajnih šumskih površina.


Kao reminenscencija na dosadašnje gospodarenje treba napomenuti, da je
osnovni uređajni razred bio topola (kao plantaža i kultura), koji je imao meliorativnu
ulogu i bio je težnja ka stvaranju međukultura. Od ovakvog načina se
odustalo zbog težnje poljoprivrede za sve većim i čistim površinama dohodovno
interesantnijim (a to je i suštinsko pitanje prozivodnje hrane).


Osnovni pravci djelovanja u šumama IPK s´u:


— da se razvoj nizinskih šuma usmjerava na još znatnije osiguranje općekorisnih
funkcija šume, posebno ekološke regulative što će se odraziti u poljoprivrednoj
proizvodnji u sigurnijem dohotku od ratarskih kultura,


ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— da se neće moći povećati površine pod šumama, jer su one ograničene ratarskim
površinama.
II Ekonomska dvorišta


Izrada prostornog plana razvoja ekonomskih dvorišta koji treba da stvori
globalnu urbanističku zamisao bilo kojeg ratarskog dvorišta, koji definira površine
po namjenama i daje hortikulturni prilaz odgovarajućim tipom zelenila u
cilj´u ostvarenja čitavog niza potreba od zaštite resursa (zrak, tišina itd.) do estetskih
zadovoljenja.


Izrada izvedbenih hortikulturnih projekata kao konkretni nastavak prostornog
plana ekonomskih dvorišta.
Ozelenjavanje u smislu projekata.


III Hortikülturna rješenja napuštenih ekonomskih
dvorišta


Za stara hortikülturna rješenja napuštenih ekonomskih dvorišta definirati
interes za te površine i adekvatno tome dati rješenja.
(Ako nema novih namjena ozeleniti cijelu površinu sastojinskim oblikom i
time dati karakter malih šuma kao pod V).


IV Zaštićene parkovne površine


Zaštićene parkovske površine »Vrbik« i »Erdut« osmisliti u njihovim funkcijama
u smislu korištenja (za aktivnu i pasivnu rekreaciju).
Definirati ih idejnim projektima, izvedbenim projektima i realizirati ih.


VMalešumevangospodarskeosnove:


Male šume (van gospodarske osnove) — »Oaze«, odnosno ekološka uporišta
treba evidentirati i dati program kulturno-uzgojnih radova ü cilju njihovog održavanja
i čuvanja.


VI Vjetrobrane pruge i drvoredi


Vjetrobrane pruge i drvorede treba evidentirati i utvrditi stanje vjetrobranih
pruga i dati program njihove zaštite i uzgojnih radova.


Na bazi spoznaje o potrebama, mjestima, obliku i veličini novih vjetrobranih
površina izraditi programe i prići izvedbi.


ZAKLJUČAK


U prostornom planiranju predjela neminovno je potrebno utvrditi koje prostore,
koju veličinu i koju strukturu trebaju zauzimati drvećem obrasle površine
(sistem visokog zelenila) da bi se ostvarila ravnoteža u prostoru potrebna iz ekoloških
razloga. Ovdje treba računati kako sa suptilnošću čovjekovih potreba za
zelenilom, tako i sa suptilnošću ekoloških zahtjeva biljaka na koje stavljamo teret
ovog zadatka.


448




ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 51     <-- 51 -->        PDF

U prostoru agrokomplcksa IPK Osijek RO »Ratarstvo Osijek« i razvoj agrokompleksa
treba posmatrati kroz stabilnost šumskih površina, vjetrobranih pruga,
malih šumom obraslih površina (šume van gospodarske osnove), drvoreda i
parkovskih površina rasprostranjenih unutar agrdkompleksa i stupanj utjecaja
koji ove površine ostvaruju na stabilnost agrokompleksa.


S tim u vezi je evidentiranje postojećeg visokog zelenila, utvrđivanje ekološke
situacije i stepena uticaja postojećeg zelenila na tu situaciju, definiranja željenih
uticaja na ekološku situaciju u cilju njenog stabiliziranja i kreiranje »sistema
visokog zelenila« u smislu postavljenih zadataka, a također i kontroliranje.


Neovisno od nekih ozbiljnijih istraživanja treba čuvati ovo postojeće zelenilo,
unapređivati njegovo stanje i podizati novo na osnovu smišljenih i zacrtanih zadataka,
gradeći tako već sada elemente visokog zelenila.


LITERTURA


1. Ba t i ć, F. i d r. (1979): Epifitska flora in oniesnaževanje zraka na področiu
mesta Ljubljane. II Kongr. ekol. Jugosl., knjiga I
2. B e r t o v i ć, S. (1963): Šumarska enciklopedija 2. Reljef. Zagreb
3. B e r t o v i ć, S. (1980): Šumarska enciklopedija 1. Fitocenologija. Zagreb
4.
Bertović , S. (1975): Prilog poznavanju, odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj.
Acta Biologica, VII/2; Prirodoslovna istraživanja JAZU, 41 Zagreb
5. B u n u š e v a c, T. (1974): Podizan je i gajenje zelenih površina Beograd
6. Jovanović , B. (1971): Dendrologija sa osnovama fitocenologije Beograd
7. K o 1 i ć, B. (1978): Šumarska ekoklimatologtia Beograd
8. Horvat ,
I. (1963): Šumske zajednice Jugoslavije. Šumarska enciklopedija 2
Zagreb
9. M a t i ć,
S. i d r. (1979): Rezervati šumske vegetacije Prašnik i Muški bunar,
Nova Gradiška
10.
Prpić , B. (1979): Struktura i funkcioniranje prašume bukve i iele (Abieti-Fagetum
illyricum Horv. 1938) u Dinaridima SR Hrvatske, knjiga I
11.
Prpić,B. (1979): Ekološke značajke nizinskih šumskih ekosistema u svjetlu
regulacije rijeke Save, II Kongr. ekol. Jugosl., knjiea I.
12.
Ra uš, Đ. (1975): Vegelacijski i sinekološki odnosi šuma u bazenu Spačva.
Glasnik za šumske pokuse, 18 Zagreb
13.
S ken der, A. (1976): Utjecaj primjene herbicida na promjene flore i vegetacije
korova hidromelioracionih sistema sjveroistočne Slavonije Zagreb
14. Š af a r, J. (1963): Ekonomski i bilolški temelji za Uzgajanje šuma Zagreb
15. Urbanistički institut SR Hrvatske — Generalni urbanistički plan Osijek (1975.)
16.
M an o j 1 o v i ć, R. (1974): Projekt rekonstrukcije ekonomskog dvorišta OOUR
Klisa Osijek
17.
Manojović , R. (1975): Projekt rekonstrukcije rješenja prostora i ozelenjavanja
ekonomskog dvorišta OOUR »Ratarstvo Čepin« Osijek
18.
M a n o j 1 o v i ć, R. (1980): Projekt ozelenjavanja ekonomskog dvorišta OOUR
Bare Osijek
19.
ivi a n o j 1 o v ić, R. (1980): Prostorni plan razvoja ekonomskih dvorišta RO
»Ratarstvo« 2000. sa pratećim objektima Osiiek
20.
Institut za istraživanje i projektovanje u šumarstvu Sarajevo Program za unapređenje
šuma za nizinske šume IPK Osijek 1980—1989. Sarajevo (1980.)
R. Manojlović
dlpl. inž. šum.
Osijek


449