DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 47 <-- 47 --> PDF |
.PLANOVI I PROJEKTI PLANIRANJE DRVEĆEM OBRASLIH POVRŠINA NA PODRUČJU RO »RATARSTVO OSIJEK« Kompleksi zemljišta RO »RATARSTVO OSIJEK« (IPK OSIJEK) u ravničarskom su području srednjeg i sjeveroistočnog dijela Slavonije odnosno U dijelu Opčine Osijek. Un´untar agrarnih površina nalaze se veći ili manji (od 260 do 0,2 ha) kompleksi šuma, hortikult´urnog zelenila napuštenih ekonomskih dvorišta nekadašnjih veleposjeda, zelenila današnjih ekonomskih dvorišta te fragmenti drvoreda. Sve to zelenilo od izvanredne je vrijednosti te su neki objekti stavljeni pod posebnu zaštitu prema odredbama Zakona o zaštiti prirode. PRIRODNE ZNAČAJKE PODRUČJA Konfiguracija terena i tlo Posebnu karakteristiku agrarnog kompleksa IPK Osijek čini blaga povišenost terena južne ekspozicije. Nalazi se na sjeveroistočnom dijelu Općine Osijek na lesnom platou uz Dunav. Nalazi se na nadmorskoj visini od 100 do 120 m s izuzekom Erdutske planine koja se uzdiže i do 200 m nad morem. Općenito gledano tla su podzolirane pepeljuše ili degradirani černozjem. Klima Klima je umjereno kontinentalna sa hladnim zimama i vrućim ljetom, umjerenim proljećem i jeseni. Srednje godišnja temperatura iznosi 10,8°C, a srednje mjesečna kreće se od 0,9 do 21,9° C. Normalna količina oborina iznosi 701 mm, a kreće se u granicama od 422 do 1.119 mm. Najčešći su sjeverozapadni vjetrovi (19%), a najređi južni (5,4´7o), a samo 43 dana nema vjetra. Prosječna dnevna oblačnost tokom godine iznosi 5,4 desetina neba. Ukupno godišnje osunčanje (insolacija) na ovom području iznosi 2.212,9 sati. Stanište Gledajući ove prostore s aspekta klimatogenih vegetacijskih područja, ovdje se dodiruju u području nizinskih ili poplavnih zona: područje šume hrasta kitnjaka i običnog graba (Querceto-Carpinetum Croaticum), područje šume hrasta sladuna i cera (Quercetum Conferte-Cerris) i područje stepske vegetacije (Crysopogonetum Danubiale). Karta klimatogenih vegetacijskih područja (BERTOVIĆ). Detaljnijim ulaženjem u određivanje staništa otkrivamo svu suptilnost uslovljavanja nivoa podzemnih voda i odlučujući utjecaj antropogenog faktora tako karakterističnog za agroekosistem. 445 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 48 <-- 48 --> PDF |
REMINF.NSCENCIJA I SADAŠNJE STANJE Utjecaj čovjeka mijenjao je ove krajeve, prvo iskopom kanala (poznati su već u rimsko doba), zatim pregrađivanja Vüke ogradama u cilju ribolova, njeno zamuljivanje i stvaranje ogromne bare Palača, a u XIX stoljeću iskopom glavnog recipijensa (Bobotski kanal) te isušivanjem močvarne površine Palača. Sve je to bez sumnje imalo uticaja na šumske površine. (Prema podacima »Regulacija rijeke Vuke 1876.«, bara Palača je 1871. godine imala 68 miliona kubika vode nivoa od 30—180 cm). Svojedobno Slavonija je bila pretežno obrasla šumama te je šumovitost 1750. godine iznosila 70%. Međutim tijekom XIX stoljeća, pa i kasnije, ü ravničarskom dijelu šume su krčene i pretvarane u poljoprivredne površine pa je šumovitost cijele Slavonije 1979. godine iznosila samo 29%. Međutim ü ravničarskom dijelu udio šuma u bivšem Provincijalu drastično je smanjen i prema »Statistici šuma i šumske privrede za 1938. godinu«, pošumljenost je na područjima bivših kotare va Valpovo iznosila 12,3%, Vukovar 8,3°/<« a Osijek samo 4,7%! Stvaranjem veleposjeda počinje sadnja parkovskih površina i manjih šumskih površina ekonomskog značaja na ekonomskim dvorištima veleposjeda, zasnivanje lovnih remiza, mreže drvoreda i manjih šuma (u cilju oznake puteva, privrednog značaja, oznake međa). Primjenom visoke agrotehnike ü posljednje vrijeme čovjek je agrarne površine okrupnio i riješio u smislu pogodnijih veličina, oblika, pogodnih za što viši nivo moderne tehnologije, sa sve većim stepenom agro-melioracija i sistemom komunikacija. Ovakve površine su svojim nastajanjem uticale na raspored, obim i strukturu šumskih površina i uopće na obraslost bilo parkovskim ili drvorednim zelenilom s posljedicom znatnog smanjenja drvećem obraslih površina, što je glavna karakteristika sadašnjeg stanja. Sadašnjom svojom rasprostranjenošću, postojeće šume čine ekološko uporište i na njima je sada teret one ravnoteže u prostoru što ga ostvaruju na ostalim površinama. Izučavanje ovih utjecaja na ravnotežu, definiranje njihovih veličina i kreiranje tih utjecaja posao je pred nama. TEMELJNE SMJERNICE PROSTORNOG PLANA ZA ZELENILO Temeljna smjernica prostornog planiranja predjela — pejzaža je pitanje ekološko- biološke ravnoteže, jer se opredjeljujemo za takav koncept razvoja, koji će osigurati trajnost, iskorišćivanje prirodnih dobara i zdravu okolicu (okvir) čovjekovom životu. Glavno uporište biološko-ekološke ravnoteže, ispunjavanje uvjeta za definiciju primarnih biološko-ekoloških cjelina, čini U Slavoniji zona dominacije relativno očuvanih šumskih kompleksa s kako-itako očuvanom prirodom (u biljnosociološkom i ekološkom smislu) i time osiguravaju trajnu biološku stabilizaciju prostora. Gledano s aspekta regije, šume IPK čine one rastočene šumske površine koje nadopunjuju primarne biološko-ekološke cjeline, a značaj njihove uloge povećan je činjenicom da se nalaze unutar zone poljoprivrednog pejzaža, znači neposredno u zoni kojoj je potrebno održavanje biološke ravnoteže, Stoga je u elaboratu »Okvirni razvoj šumarstva od 1980. do 1989. i orijentacije do 2000. godine «, u Napomeni II, naglašeno: 446 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Potrebno je stvoriti sistem šumskih površina, vjetrobranih pruga, malih šumom obraslih površina — ekoloških uporišta (šuma van gospodarske osnove), drvoreda i parkovskih površina, koji površinama koje zauzimaju i rasporedom u prostoru — pejzažu, čine jednu od pretpostavki uravnoteženog odnosa eko-sistema i pretpostavke njegovog racionalnog i funkcionalnog korištenja. Ovaj »sistem visokog zelenila« treba ostvariti kroz evidenciju postojećeg visokog zelenila, utvrđivanje ekološke situacije i stepena üticaja postojećeg zelenila na tu situaciju, definiranje željenih utjecaja na ekološku situaciju u cilju njenog stabiliziranja i kreiranja »sistema« u smislu postavljenih zadataka, također i kontroliranje. Treba istaći, da svaki pojam stabilno, znači dinamičku ravnotežu i proces kao trajne dinamičke kategorije. Ovaj istem treba postaviti i u odnosu na šumarijske komplekse šuma sve do globalnih karakteristika rejona i pratiti ga u kontekstu pedološke situacije, klimatske situacije itd. Uslovno smo drvećem obrasle površine kod nas (u RO Ratarstvu) podijelili na šumske površine, ekonomska dvorišta, hort i kulturna rješenja napuštenih ekonomskih dvorišta, zaštićene parkovne površine, male šume van gospodarske osnove, vjetrobrane pruge i drvoredi, i postavili određene zadatke u pogledu brige 0 tim površinama. 1 Šumske površine Revizijom »Programa za unapređenje gospodarenje šumama« gospodarenje šumskim površinama usmjeruje se u smislu znatnije regulativne funkcije š´ume. Prvenstveno se ističe značaj šume kao osnovice, stupa, ekosistema i edifikatora. Naš neposredni zadatak u tom cilju je unapređivanje stanja šuma obogaćivanjem šumskog fonda vrednijim, stabilnijim vrstama omogućavanje što čišćih fitocenoloških odnosa (eliminacija uticaja čovjeka pesticidima, pašarenjem i si.), üspostaljanje kontinuiteta dobnosti i dobrote šume, jer na zaštitni utjecaj šume pored površina i položaja, odlučujući značaj ima i njena struktura. Težnja je uspostavljanje asocijacije na klimatogene šume našeg podneblja. Ovo globalno usmjerenje aplicirano je u pogledu uređajnih razreda kao orjentacije na hrastove šume, a s druge strane reduciranje topola ubacivanjem crnog oraha, bagrema i vrbe, radi osiguranja različitosti trajanja ophodnje i obraslosti depresija, odnosno potrajnosti šuma. Ovim »Programom za unapređenje šuma« definirane su površine koje se pretvaraju u poljoprivredno zemljište, kao i dovršetak procesa stvaranja optimalnih agrarnih kompleksa i trajnih šumskih površina. Kao reminenscencija na dosadašnje gospodarenje treba napomenuti, da je osnovni uređajni razred bio topola (kao plantaža i kultura), koji je imao meliorativnu ulogu i bio je težnja ka stvaranju međukultura. Od ovakvog načina se odustalo zbog težnje poljoprivrede za sve većim i čistim površinama dohodovno interesantnijim (a to je i suštinsko pitanje prozivodnje hrane). Osnovni pravci djelovanja u šumama IPK s´u: — da se razvoj nizinskih šuma usmjerava na još znatnije osiguranje općekorisnih funkcija šume, posebno ekološke regulative što će se odraziti u poljoprivrednoj proizvodnji u sigurnijem dohotku od ratarskih kultura, |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— da se neće moći povećati površine pod šumama, jer su one ograničene ratarskim površinama. II Ekonomska dvorišta Izrada prostornog plana razvoja ekonomskih dvorišta koji treba da stvori globalnu urbanističku zamisao bilo kojeg ratarskog dvorišta, koji definira površine po namjenama i daje hortikulturni prilaz odgovarajućim tipom zelenila u cilj´u ostvarenja čitavog niza potreba od zaštite resursa (zrak, tišina itd.) do estetskih zadovoljenja. Izrada izvedbenih hortikulturnih projekata kao konkretni nastavak prostornog plana ekonomskih dvorišta. Ozelenjavanje u smislu projekata. III Hortikülturna rješenja napuštenih ekonomskih dvorišta Za stara hortikülturna rješenja napuštenih ekonomskih dvorišta definirati interes za te površine i adekvatno tome dati rješenja. (Ako nema novih namjena ozeleniti cijelu površinu sastojinskim oblikom i time dati karakter malih šuma kao pod V). IV Zaštićene parkovne površine Zaštićene parkovske površine »Vrbik« i »Erdut« osmisliti u njihovim funkcijama u smislu korištenja (za aktivnu i pasivnu rekreaciju). Definirati ih idejnim projektima, izvedbenim projektima i realizirati ih. VMalešumevangospodarskeosnove: Male šume (van gospodarske osnove) — »Oaze«, odnosno ekološka uporišta treba evidentirati i dati program kulturno-uzgojnih radova ü cilju njihovog održavanja i čuvanja. VI Vjetrobrane pruge i drvoredi Vjetrobrane pruge i drvorede treba evidentirati i utvrditi stanje vjetrobranih pruga i dati program njihove zaštite i uzgojnih radova. Na bazi spoznaje o potrebama, mjestima, obliku i veličini novih vjetrobranih površina izraditi programe i prići izvedbi. ZAKLJUČAK U prostornom planiranju predjela neminovno je potrebno utvrditi koje prostore, koju veličinu i koju strukturu trebaju zauzimati drvećem obrasle površine (sistem visokog zelenila) da bi se ostvarila ravnoteža u prostoru potrebna iz ekoloških razloga. Ovdje treba računati kako sa suptilnošću čovjekovih potreba za zelenilom, tako i sa suptilnošću ekoloških zahtjeva biljaka na koje stavljamo teret ovog zadatka. 448 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 51 <-- 51 --> PDF |
U prostoru agrokomplcksa IPK Osijek RO »Ratarstvo Osijek« i razvoj agrokompleksa treba posmatrati kroz stabilnost šumskih površina, vjetrobranih pruga, malih šumom obraslih površina (šume van gospodarske osnove), drvoreda i parkovskih površina rasprostranjenih unutar agrdkompleksa i stupanj utjecaja koji ove površine ostvaruju na stabilnost agrokompleksa. S tim u vezi je evidentiranje postojećeg visokog zelenila, utvrđivanje ekološke situacije i stepena uticaja postojećeg zelenila na tu situaciju, definiranja željenih uticaja na ekološku situaciju u cilju njenog stabiliziranja i kreiranje »sistema visokog zelenila« u smislu postavljenih zadataka, a također i kontroliranje. Neovisno od nekih ozbiljnijih istraživanja treba čuvati ovo postojeće zelenilo, unapređivati njegovo stanje i podizati novo na osnovu smišljenih i zacrtanih zadataka, gradeći tako već sada elemente visokog zelenila. LITERTURA 1. Ba t i ć, F. i d r. (1979): Epifitska flora in oniesnaževanje zraka na področiu mesta Ljubljane. II Kongr. ekol. Jugosl., knjiga I 2. B e r t o v i ć, S. (1963): Šumarska enciklopedija 2. Reljef. Zagreb 3. B e r t o v i ć, S. (1980): Šumarska enciklopedija 1. Fitocenologija. Zagreb 4. Bertović , S. (1975): Prilog poznavanju, odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj. Acta Biologica, VII/2; Prirodoslovna istraživanja JAZU, 41 Zagreb 5. B u n u š e v a c, T. (1974): Podizan je i gajenje zelenih površina Beograd 6. Jovanović , B. (1971): Dendrologija sa osnovama fitocenologije Beograd 7. K o 1 i ć, B. (1978): Šumarska ekoklimatologtia Beograd 8. Horvat , I. (1963): Šumske zajednice Jugoslavije. Šumarska enciklopedija 2 Zagreb 9. M a t i ć, S. i d r. (1979): Rezervati šumske vegetacije Prašnik i Muški bunar, Nova Gradiška 10. Prpić , B. (1979): Struktura i funkcioniranje prašume bukve i iele (Abieti-Fagetum illyricum Horv. 1938) u Dinaridima SR Hrvatske, knjiga I 11. Prpić,B. (1979): Ekološke značajke nizinskih šumskih ekosistema u svjetlu regulacije rijeke Save, II Kongr. ekol. Jugosl., knjiea I. 12. Ra uš, Đ. (1975): Vegelacijski i sinekološki odnosi šuma u bazenu Spačva. Glasnik za šumske pokuse, 18 Zagreb 13. S ken der, A. (1976): Utjecaj primjene herbicida na promjene flore i vegetacije korova hidromelioracionih sistema sjveroistočne Slavonije Zagreb 14. Š af a r, J. (1963): Ekonomski i bilolški temelji za Uzgajanje šuma Zagreb 15. Urbanistički institut SR Hrvatske — Generalni urbanistički plan Osijek (1975.) 16. M an o j 1 o v i ć, R. (1974): Projekt rekonstrukcije ekonomskog dvorišta OOUR Klisa Osijek 17. Manojović , R. (1975): Projekt rekonstrukcije rješenja prostora i ozelenjavanja ekonomskog dvorišta OOUR »Ratarstvo Čepin« Osijek 18. M a n o j 1 o v i ć, R. (1980): Projekt ozelenjavanja ekonomskog dvorišta OOUR Bare Osijek 19. ivi a n o j 1 o v ić, R. (1980): Prostorni plan razvoja ekonomskih dvorišta RO »Ratarstvo« 2000. sa pratećim objektima Osiiek 20. Institut za istraživanje i projektovanje u šumarstvu Sarajevo Program za unapređenje šuma za nizinske šume IPK Osijek 1980—1989. Sarajevo (1980.) R. Manojlović dlpl. inž. šum. Osijek 449 |