DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 54 <-- 54 --> PDF |
IZ SVIJETA ZAŠTITA PRIRODNIH PODRUČJA I NJIHOVOG GENETSKOG FONDA — PRIMJERI U prošlom broju Šumarskog lista objavljen je Završni izvještaj grupe eksperata o zaštiti prirodnih područja i njihovog genetskog ma terijala, izrađenog u okviru programa Unesco-a »ČOVJEK I BIOSFE RA« (MAB) a sada donosimo četiri primjera, objavljenih Uz Izvještaj. (ur) 1. GALAPAGOS: MNOGOSTRUKA KORISNOST NASTALA IZ PRIMARNO ZAŠTITNOG CILJA Od naučnog otkrića Galapagosa po Charles Darvinu 1835. ovi su otoci prikazivani kao prirodni laboratorij i ogledalo evolucije. Ta je situacija rezultat posebnih otočnih uvjeta pod kojima je ograničen broj samoniklih vrsta biljaka i životinja evoluirao ü visoko specijalizirano biljei životinje koji su endemi striktno ograničeni na Galapagos. Oni čine jedinstvenu zajednicu koja pruža mnoge mogućnosti za znanstvena ispitivanja u mnogim područjima a osobito ´u ekološkoj adaptaciji, specijalizaciji i evoluciji. Ovom je prirodnom nasljeđu prijetilo uništenje zahvaljujući djelovanju čovjeka, uključujući Unošenje divljih životinja i egzotičnih biljaka koje su postale pošast. Ptice Galapagosa, kao na pr. kormorani koji ne lete i pingvini te reptili naročito divovske kopnene kornjače bili su na rubu istrebljenja dok nije republika Ekvador učinila prve korake da ih zaštiti. U 1968. proglasila je vlada Ekvadora čitavi arhipelag nacionalnim parkom sa izuzetkom nastanjenih područja i striktno je zaštitila endemične vrste. Istovremeno je započet program istraživanja od Charels Darwin Fundacije i njenih istraživačkih stanica, koja je utemeljena na otocima 1959. g. Zahvaljujući efikasnim mjerama Ekvadorskih vlasti te suradnji međunarodnih naučnih zajednica, sačuvalo se jedinstveno prirodno naslijeđe za dobrobit nauke i osiguranje ključa za bolje poznavanje nekih fundamentalnih problema biologije. Prvobitna motivacija za zaštitu Galapaških otoka bila je zaista naučna, no kasnije su se razvile druge. Ti otoci koji su značnajni dio prirodnog naslijeđa Ekvadora pružale su mnoge mogućnosti za izobrazbu na svim niovima, uključujući kurseve za ekvadorske direktore nacionalnih parkova i čuvare parkova i trend je da se to nastavi. S druge strane jedinstvena fauna velikih reptila, morskih lavova i prekrasnih ptica koje žive u živopisnim staništima, privlače sada sve veći broj turista i stranih i ekvadorskih. Dobro rukovođeni turizam koji čuva svoju bazu je izvor zarada i za lokalne stanovnike i za Ekvador i na taj način predstavlja mnogo važniji izvor bogatstva nego što bi pružio drugačiji razvitak, uključujući poljoprivredu ili pašarenje. Ove djelatnosti bi neizostavno utjecale na uništenje je |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 55 <-- 55 --> PDF |
dinstvene faune otočja, dok bi proizvodile sumnjive rezultate zbog nepodesnih geoloških i klimatskih uvjeta. Možda je najznačajniji rezultat bio mobilizacija međunarodne i zaštitne podrške za koncept sačuvanja Galapagosa kao veličanstvenog naslijeđa čitavog čovječanstva. Ekvadorci su se dobrovoljno uključili u ta nastojanja, i kao rezultat toga stalno se osiguravaju sredstva koja vode ka zaštiti otoka, zbog njihovog naučnog i odgojnog značaja, a istovremeno pruža Ekvadoru ekonomske koristi od aktivnosti, koje nisu u suprotnosti sa prvenstveno zaštitnim ciljevima. Tako GalapagoškJ otoci pokazuju kako prirodna imovina neprocjenjive vrijednosti za nauku može također biti izvor blagostanja za čovjeka, ako se sačuvaj´u originalni uvjeti za dobrobit nauke i odgoja. 2. IRAN: ZAŠTITA DIVLJACI KAO STIMULANS ZA MREŽU ZAŠTIĆENIH PODRUČJA Stvaranje zaštićenih područja i sistem parkova u Iranu pokrenuto je zbog zabrinutosti što se brojno stanje divljači naglo smanjivalo, a njihova staništa degradirala. Danas Iran ima 46 zaštićenih područja i parkova, kojih je površina preko 7,000.000 hektara. Većina ovih rezultata nastala je radi zaštite divljači, o čemu je donesen zakon 1967. g. U martu 1972. Odjeljenje za zaštitu čovjekova okoliša dobilo je ovlaštenja u najširem smislu nakon što je u ranijim godinama preuzimalo sve veće i veće obaveze. Ne može se odvojiti zaštita divljači od najvažnijeg zadatka — zaštita prirodnih resursa. Kada se ocjenjuju uspjesi zaštite divljači u Iranu bili smo svjedoci oporavka čitavih ekosistema i sada cijenimo do koje mjere može pravilno gospodarenje obnoviti predjele i za produkativan kraj za divljač, a istovremeno i za ljude. Kako se razvijalo saznanje o međuzavisnosti vrsta divljih životinja i njihovog okoliša, težište se sve više usmjeravalo od zaštite pojedinih vrsta prema zaštiti različitih ekosistema koji se nalaze u zemlji. Ovi rezervati — nedavno uspostavljeni — u velikoj su mjeri povećali razolikost iranske mreže zaštićenih područja koja sad obuhvaćaju na primjer lijepe sastojine priobalnih magrova, tamariska, pistacije, badema i juniperusa, pustinje, stepe i umjerene kišne š´ume. Nai*očito ohrabruje uključivanje širokog prostora močvarnih ekosistema u nacionalnu mrežu rezervata i pribježišta za divlje ptice. Razumijevajući međunarodni duh zaštite naše »jedine zemlje« Šahanšah Irana objavio je na konferenciji održanoj 1971. u Ramsaru, da je Iran spreman na svojoj teritoriji izlučiti jedan ekosistem od svjetskog značaja u zajedničkom naporu sa nekom međunarodnom agencijom, koja bi pomogla u zaštiti i u pravljanju tog rezervata u korist cijelog čovječanstva. U tu svrhu Iran je izabrao i odredio područje Azjan Međunarodni rezervat, koji obuhvaća 191.000 hektara jednog od najbogatijih ekosistema Irana ü čijem su sastavu slatkovodne močvare i močvare sa slanom vodom kao i istočni dio hrastovih šuma Zagros-a. Za nadati se je da će ovaj presedan pomoći da se koncept zaštite ekosistema podigne na međunarodni status uz uspostavljanje mreže zaštićenih područja širom svijeta. 45 ^ |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 56 <-- 56 --> PDF |
3. KENIJA: RAZVIJANJE JAVNOG MNIJENJA U KORIST ZAŠTIĆENIH PODRUČJA KAO VRIJEDNIH I EKONOMIČNIH NAČINA KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA Prirodni resursi Kenije, njezina divljač i raznolikost prirodnih ekosistema dobro su poznati širom svijeta, ali lijepi primjer koji je vlada Kenije dala u zaštiti tih izvanrednih bogatstava, manje je poznat. Sada zaštićena bogatstva obuhvaćaju sve od morskih do planinskih ekosistema. Bogatstvo divljači, koraljni grebeni, bogati izbor tipova vegetacije (kao na pr. pustinjski travnjaci, šumske savane, kišne šume, vrištine i alpske livade) kao i vrhovi pokriveni snijegom i ledom, uključeni su u sveobuhvatni sistem nacionalnih parkova i rezervata Kenije. Na sreću su reprezentativni primjeri najvećeg broja prirodnih ekosistema zaštićeni unutar tog sistema. Traži se pomoć eksperata u identifikaciji i proučavanju ostalih područja koja bi trebalo uključiti. Zadatak dobivanja i zaštite zemljišta u Keniji danas nije tako lak kao u prošlosti, kada je to zemljište, koje danas obuhvaćaju parkovi, bilo nepodobno za ljudska naselja zbog utjecaja mühe tse-tse i zbog suše. Neki od predjela koje bi trebalo zaštititi sada su naseljeni, no jpaik se postiže uspjeh. Nedavno je područje od preko 14,500 hektara pašnjaka, riječnih šuma i suhih šuma pridodato čuvenim Nacionalnim parkovima »Jezero Nakuru« i »Strmim dolinama«. To područje obuhvaća jednu od najljepših sastojina mlječika (Euphorbia spp) Kenije. To je učinjeno uz pomoć svjetskog fonda za sačuvanje prirodne divljine. Taj program dobijanja novih površina bilo je moguće ostvariti zbog povećanog razumijevanja javnosti i podrške za par´kove i rezervate, kao> i pravilni i ekonomski oblik upotrebe zemljišta. To razumijevanje postiglo se uglavnom uz pomoć ediukacijskog programa, boji su provali nacionalni parkovi i muzeji Kenije. U tim programima Kenijci koriste nacionalne parkove. U tim neuznemiravanim sredinama oni stiču ljubav za rezultate njihovog vlastitog upravljanja okolišom. Odred mladih, općenito poznat pod imenom »Društvo prijatelja prirode Kenije « ima preko 500 sekcija u školama, u učiteljskim školama i u armiji. Taj pokret uživa povlastice kao npr. sniženje cijene transporta do parkova i rezervata i nazad, te besplatne ulaznice. Koristan način uštede sredstava jeste korištenje dobrovoljnih pomoćnika. U Nacionalnom parku Nairobi dobrovoljni »Počasni čuvari parka« pomažu stalnom sastavu u odgojnim aktivnostima. Intenzivni zaštitarski obrazovni program u Keniji bio je uspješan i u smanjenju broja krivolova; tako se to isplatilo i u tome smislu. U vezi sa svime nabrojanim trebalo bi spomenuti rad fakulteta za upravljanje afričkim divljim životinjama i biljkama u Mweki blizu Mochi, Tanzanija. Uz pomoć programa financiranih iz pomoći međunarodnih organizacija i lokalnih izvora, studenti iz nekoliko afričkih zemalja dobili su specijalnu izobrazbu u upravljanju divljim životinjama i biljkama i njihovoj zaštiti. Diplomanti tih škola daju vrijedan doprinos ü radu u parkovima i rezervatima dvanaestak zemalja Afrike. Slična je škola osnovana u Garona, Kamerun, koju koriste zemlje zapadne Afrike u kojima se govori francuski jezik. Ovaj prikaz uspjeha a polju zaštite u Keniji nema namjeru tvrditi da je posao obavljen; na primjer povećani pritisci dolaze zbog povećanja stanovništva u nekoliko regija Kenije. Međutim, načinjen je dobar početak i iskustva bi mogla dobro poslužiti u drugim zemljama. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 57 <-- 57 --> PDF |
4. KANADA: ISTRAŽIVANJA I INVENTARIZIRANJE KAO BAZA ZA OZAKONJENJE ZAŠTIĆENIH PODRUČJA U Kanadi se isprepiiau svojstva pre-razvijenosti u industrijskoj jezgri a nerazvijenošću u beskrajnim sjevernim teritorijama. Stoga se ne treba čuditi da se je izdvajanje zaštićenih predjela odigravalo neravnomjerno. Kanada posjeduje jedno od najstarijih zaštićenih područja za ptice selice u Sjev. Americi, ako ne i na svijetu (Last Mountain Lake, Saskatchewan), i jedan od prvih nacionalnih parkova (Baüff osnovan 1887). Za vrijeme prvih desetljeća ovoga stoljeća stvoreni su daljnji veliki nacionalni parkovi u centralnim provincijama Ontaria i Quebec. Od otprilike 1930. za period od oko 40 godina malo se učinilo. Nije bilo nacionalno zaštićenih predjela u tako velikim fiziografskim regionima kao Prekambrijski štit, travnjaci i kontinentalne tundre. Nasuprot tome periodu od nekih 35 g. polaganog napretka ü zaštiti prirodnih područja IBP/CT započeo je svoj rad u polovini 60-tih godina. Odmah je bilo jasno nacionalnom CT komitetu, da je pokrivenost zaštićenih predjela vrlo nejednolika. Komitet je zbog toga svjesno prišao katalogiziranju vrsta ekosistema, sa varijantama koje postoje, da procjeni koji su od njih već zaštićeni i da onda locira primjere preostalih, te da radi na njihovoj zaštiti. Načinjena je obimna lista kandidata područja koja su najvećim dijelom obišle terenske ekipe i one su pripremile I. B. P. formular za svako pregledano područje. Sada su se slale preporuke vladama (federalnim i provincijskim) koje će, ako se u potpunosti ispune, dati za rezultat nacionalnu mrežu ekoloških rezervata, predstavnike raznolikih ekosistema zemlje. U najvećem broju provincija IBP je do sada u zaštiti predjela postavljala skromne zahtjeve. Neki nemaju pravi status u zakonodavstvu, dok su drugi proglašeni pomoću autoriteta nekog ministra po postojećim zakonima o zaštiti divljači ili zakonu o parkovima. U jednoj provinciji, Britanskoj Kolumbiji, vlast je donijela uredbu o ekološkim rezerevatima, koja se odnosi naročito na uspostavljanje, rukovođenje, i gdje je to potrebno, ukidanje ekoloških rezervata. Tako uspostavljeni rezervati imaju veliki stepen sigurnosti i za nadati se je da će druge provincije slijediti Britansku Kolumbiju. Uspjesi koji su postignuti u Kanadi se zbog toga mogli pripisati planiranom programu, koji je počeo sa istraživanjima onoga što postoji, stvaranjem inventara da se nađu i ispune praznine i na posljetku nastojanjem da se dobiju zakonski propisi za predjele određene za ekološke rezervate. Preveo: Ing Franjo Knebl |