DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 61 <-- 61 --> PDF |
ključaka, koji se isključivo tiču šume i šumskih koristi zemljišne zajednice«. »Zemljišna zajednica odigrala je u životu Praputnjaka«, piše L. Margetić , »prilično važnu ulogu, premda su njezina sredstva bila srazmjerno skromna. Dovoljno je istaknuti da su se sredstvima Zajednice popravljali putevi, plaćalo poljara, dobivalo ogrjev i građu za kuće i vinograde, a 1940. god. njezina su sredstva u znatnoj mjeri pripomogla da se izvrši elektrifikacija mjesta«. Taj doprinos bio je 100 000 dinara (u današnjoj vrijednosti jedan milijun novih dinara). Ta akcija provedena je kada je već navedeni Sjepan Agin, »uzorni poljoprivrednik« i ugledan u svom mjestu »po svojim principijelnim i dosljednim stajalištima u pitanjima javnih poslova značajnih za život u mjestu«, kako ga je ocrtavao S. Frančišković, bio predsjednik Zemljišne zajednice. Dodajmo da je obrađen i »Lov u Prap´utnjaku (autor Miro Š t i g 1 ić). Lovci Praputnjaci članovi su 1945. godine osnovanog Lovačkog društva »Tuhobić«, kojem je sjedište u Krasici a kojeg su članovi i lovci iz Bakra, Sv. Kuzme, Škrljeva i Kuikuljanova. Međutim unutar LD »Tuhobić« organizirane su lovne jedinice na teritorijagnom principu« tj. svako mjesto na području svoje kat. općine. Dva zanimljiva navoda u članku: — »Napuštanjem poljoprivredne proizvodnje kao izvora egzistencije mještana, zec i jarebica su gotovo nestali iz ovih lovišta. Između dva rata na površinama od mora do željezničke pruge bilo je blizu 150 zečeva i oko 40 jata kamenjarki, da bi danas na tom području bilo oko dvadesetak zečeva i oko pet manjih jata kamenjarki«. — »Nedovoljno je izučena pojava srneće divljači do naseljenih mjesta, oko kuća, sve do obala Bakarskog zaljeva. Ne postoji zapis ni predaja naših starih da je srneća divljač obitavala južno od željezničke pruge Škrljevo — Plaše. Danas je srneće divljači oko naselja sve više, a pojava migracije sve intenzivnija, iako s´u zime znatno blaže u odnosu na prijeratno razdobje«. — »Iz šumskog dijela lovišta Praputnjaka (Tuhobić, Lepeničko polje) jeleni su nestali polovicom 19. st. da bi se tridesetih godina 20. st. ponovo pojavili i zadržali se do danas u ovom lovištu. No i oni se spuštaju za stepenicu niže i već se primjećuju sve do željezničke pruge Škrljevo — Plaše«. Cijeli Zbornik ima opseg 512 stranica te je u njemu prikazana cjelokupnost života ovog malog mjesta — sela, kojeg nema ni na kartama u zemljopisnim atlasima. Malog sela, jer je 1981. godine zabilježen samo 601 stanovnik ili za preko 50%manje nego 1857. godine kada je broj stanovnika iznosio 1234, Malog mjesta, ali iz kojeg je poteklo niz značajnih ljudi kao, uz već spomenutih Bujanovića oca i sina, Tomo Padavić, jednog od osnivača prvog hrvatskog lista za Istru i Kvarnerske otoke tršćanske »Naše sloge«, sveučilišni profesori Martin Štiglić i Josip Šilović, lječnik dr Srećko Šilović, značajno politički radnik pred rat i ü ratu a u posljeratnom razdoblju od 1946. do 1949. po inicijativi Tita u diplomaciji. Brošura »Izbor zanimanja — Kamo nakon osmogodišnje škole«, koju je 1956. zajedno s V. Ostojićem napisao učitelj Vinko Bujan objavljena je i u zadnjim »International bureau of eduction« u Že- nevi. ltd. Izdavanje ovog djela financirala je, uz Mjesnu zajednicu Praputnjak, Samoupravna interesna zajednica za kulture općine Rijeka koja također zaslužuje puno priznanje bez obzira što je danas Praputnjak prigradsko naselje Rijeke. O. Piškorić 459 |