DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 67     <-- 67 -->        PDF

DRUŠTVENE VIJESTI


PROSLAVA 35. GODIŠNJICE RADA TISKARE »A. G. MATOŠ«
U SAMOBORU


Tiskara »A. G. MATOŠ« u Samoboru 11. lipnja o. g. posebno je obilježila —
proslavila 35 godina svoga rada. To je radna organizacija s kojom Savez ITŠDI
Hrvatske već niz godina surađuje odnosno u kojoj se, od 1961. godine, tiska
Šumarski list kao i tiskanice koje izdaje Savez. U ovoj tiskari tiskana je 1976.
i spomen-knjiga o 100-godišnjici Šumarskog lista — »Povijest šumarstva Hrvatske
1846 — 1976. kroz stranice Šumarskog lista«.


Prva tiskara u Samoboru počela je radom 1903. godine, što je naglašeno i u
ovoj proslavi, a dvije godine kasnije počinje s radom još jedna tiskara. Obje djeluju
do 1948. godine, kada su nacionalizirane i združene u jednu, Kotarsku tiskaru
»Prosvjeta«. Ukidanjem kotara 1955. godine tiskara mijenja naziv u sadašnji, u
Tiskaru »A. G. Matoš«. Time se Samotoorčani odužuju za boravak A. G. Matoša
u Samoboru, 1908. god., ali ne samo za boravak nego i njegov trad u »Samoborskom
listu« kao pisca priloga ali i kao korektora pa i rada na otpremi lista.


Sve ove podatke saznajemo iz prigodne monografije pod nazivom »TISKARA
´A. G. MATOŠ´ 1948 — 1983«. Monografija osim niza priloga i fotomaterijala o
prošlom i sadanjem radu Tiskare sadrži i prikaz samoborskog kulturnog radnika
Ivice Sudnik a »PET STOLJEĆA TISKANE RIJEČI U SAMOBORU«. Knjiga
sadrži i niz literarnih priloga radnika Tiskare od Zdravka Golica , glavnog urednika
ove Monografije, do Stanka Vugrinca , koji je još 1927/28. kao naučnik
počeo raditi u tiskarstvu i, uz društveno-politički rad, bio u radnoj organizaciji
direktor i aktivan do pred neku godinu.


Monografija je samo dio proslave 80-godišnjice tiskarstva u Samoboru i
35-godišnjiee Tiskare »A. G. Matoš«, koja ostaje kao trajni svjedok i povijesni
izvor za dio života Samobora, gradića na domak Zagrebu ali jednako i slobodnog
kraljevskog grada stara kao i jezgro današnjeg Zagreba tj. Gornji grad ili
Grič. Monografija je samo dio proslave, jer je u nju bilo uključeno i razgledavanje
izložbe »TISKANO I PISANO BLAGO SAMOBORA«, te skup radnika i gostiju
na kojem je također izveden umjetnički program.


Na izložbi prikazan je samo dio »tiskanog i pisanog blaga Samobora« ali ga
je bilo počam od XI st. (jedna minuskula vlasništvo Ivice Sudnika) i 1242. godine
(Povelja kraja Bele po kojoj Samobor postaje kraljevsko i slobodno trgovište tj.
nezavisno od zemaljske feudalne gospode i banske vlasti — vlasništvo Samoborskog
muzeja) do 1972. godine (»Kervave kronike glas« Miroslava Krleže, uvezane
u bijelu kožu s metalnim zatvaračem, vi. Sam muzej). U umjetničkoj programu
Folklorno društvo »MLADOST« izvelo je »Snoboke«, nekoliko pjesama i plesova
Samobora i Samoborskog kraja. U programu je sudjelovao i poznati zagrebački
glumac Ivo Serdar.


Proslava je počela u radnim prostorijama tiskare s pozdravnom riječi predsjednika
odbora za proslavu Ivice R u b i n i ć a, polaganjem Vijenca na bistu A.


465