DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 67 <-- 67 --> PDF |
DRUŠTVENE VIJESTI PROSLAVA 35. GODIŠNJICE RADA TISKARE »A. G. MATOŠ« U SAMOBORU Tiskara »A. G. MATOŠ« u Samoboru 11. lipnja o. g. posebno je obilježila — proslavila 35 godina svoga rada. To je radna organizacija s kojom Savez ITŠDI Hrvatske već niz godina surađuje odnosno u kojoj se, od 1961. godine, tiska Šumarski list kao i tiskanice koje izdaje Savez. U ovoj tiskari tiskana je 1976. i spomen-knjiga o 100-godišnjici Šumarskog lista — »Povijest šumarstva Hrvatske 1846 — 1976. kroz stranice Šumarskog lista«. Prva tiskara u Samoboru počela je radom 1903. godine, što je naglašeno i u ovoj proslavi, a dvije godine kasnije počinje s radom još jedna tiskara. Obje djeluju do 1948. godine, kada su nacionalizirane i združene u jednu, Kotarsku tiskaru »Prosvjeta«. Ukidanjem kotara 1955. godine tiskara mijenja naziv u sadašnji, u Tiskaru »A. G. Matoš«. Time se Samotoorčani odužuju za boravak A. G. Matoša u Samoboru, 1908. god., ali ne samo za boravak nego i njegov trad u »Samoborskom listu« kao pisca priloga ali i kao korektora pa i rada na otpremi lista. Sve ove podatke saznajemo iz prigodne monografije pod nazivom »TISKARA ´A. G. MATOŠ´ 1948 — 1983«. Monografija osim niza priloga i fotomaterijala o prošlom i sadanjem radu Tiskare sadrži i prikaz samoborskog kulturnog radnika Ivice Sudnik a »PET STOLJEĆA TISKANE RIJEČI U SAMOBORU«. Knjiga sadrži i niz literarnih priloga radnika Tiskare od Zdravka Golica , glavnog urednika ove Monografije, do Stanka Vugrinca , koji je još 1927/28. kao naučnik počeo raditi u tiskarstvu i, uz društveno-politički rad, bio u radnoj organizaciji direktor i aktivan do pred neku godinu. Monografija je samo dio proslave 80-godišnjice tiskarstva u Samoboru i 35-godišnjiee Tiskare »A. G. Matoš«, koja ostaje kao trajni svjedok i povijesni izvor za dio života Samobora, gradića na domak Zagrebu ali jednako i slobodnog kraljevskog grada stara kao i jezgro današnjeg Zagreba tj. Gornji grad ili Grič. Monografija je samo dio proslave, jer je u nju bilo uključeno i razgledavanje izložbe »TISKANO I PISANO BLAGO SAMOBORA«, te skup radnika i gostiju na kojem je također izveden umjetnički program. Na izložbi prikazan je samo dio »tiskanog i pisanog blaga Samobora« ali ga je bilo počam od XI st. (jedna minuskula vlasništvo Ivice Sudnika) i 1242. godine (Povelja kraja Bele po kojoj Samobor postaje kraljevsko i slobodno trgovište tj. nezavisno od zemaljske feudalne gospode i banske vlasti — vlasništvo Samoborskog muzeja) do 1972. godine (»Kervave kronike glas« Miroslava Krleže, uvezane u bijelu kožu s metalnim zatvaračem, vi. Sam muzej). U umjetničkoj programu Folklorno društvo »MLADOST« izvelo je »Snoboke«, nekoliko pjesama i plesova Samobora i Samoborskog kraja. U programu je sudjelovao i poznati zagrebački glumac Ivo Serdar. Proslava je počela u radnim prostorijama tiskare s pozdravnom riječi predsjednika odbora za proslavu Ivice R u b i n i ć a, polaganjem Vijenca na bistu A. 465 |