DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 69 <-- 69 --> PDF |
IN MEMORIAM FRANJO ŠTAJDUHAR, dipl. in/., šum. (1908 — 1983) Dvadesetog liipnja umro je a 22. na groblju u Šestinama sahranjen FRANJO ŠTAJDUHAR, dipl. inž. šum. i b. direktor Instituta za drvo u Zagrebu. U ime stručne javnosti nad grobom od pokojnika oprostio se Mr Stjepan Petrovi ć , direktor Instituta za drvo ovim govorom : »Pala mi je u dužnost bolna obaveza da se u ime Instituta za drvo, Izdavačkog savjeta i redakcije časopisa »Drvna industrija« te Saveza inžinjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske oprostim od Ing. Franje Štajduhara našeg dugogodišnjeg suradnika i prijatelja. Teško je u ovom tužnom trenutku pronaći prave iriječi da bi se obuhvatio životni i radni vijek kolege Štajduhara. Od rođenja u Đakovu 1907. g. i školovanja u Đakovu, Osijeku i Zagrebu prošao je mukotrpan put stjecanja zna nja sve do diplomiranja na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1935. g. Svoja prva iskustva kao Jnžinijar šumarstva stjecao je do 1945. u Bosni (Šumske uprave u Olovu, Ilijašu-Okruglici, Vitezu, Nemiloj, Zenici i Semizevou te Direkciji šuma u Sarajevu) i u Hrvatskoj (u Šumarijama Draganac i Križevci), da bi 1949. g. kao iskusan i afirmiran inžinjer šumarstva bio pozvan na rad u netom osnovani Institut za drvnoindustrijska istraživanja pri Min starstvu drvne industrije u Zagrebu. Zajedno s nekoliko kolega entuzijasta uložio je tada maksimum svojih fiz.čkih i umnih sposobnosti za početak rađa i razvoj Instituta. Na svim dužnostima koje je obavljao počevši od referenta po dolasku u Institut, pa do šefa odjela, zamjenika direktora i direktora, Ing. Štajduhar je pokazao izuzetno zalaganje i visok (stručni nivo. Generacije kolega u Institutu su direktno ili indirektno učile na njegovim iskustvima. Vrstan poznavalac svjetskih jezika, sklon pisanju i pisanoj riječi učinio je mnogo na popularizaciji tehnologije prerade drva. Svojom aktivnošću kao autor znanstvenih i stručnih članaka, član redakcije, te glavni i odgovorni urednik časopisa »Drvna industrija« dao je ogroman doprinos transferu stručnih informacija, i na taj način obogatio našu stručnu javnost novim saznanjima. Njegova bogata publicistička djelatnost se posebno odnosi na područje proizvodnje furnira i ploča, ali također i na istraživanja bukovine, topole i egzota, te korištenja drvnih otpadaka. U šumarskim i drvarskim krugovima u Jugoslaviji i inozemstvu bio je poznat kao vrstan tehnolog i autor brojnih projekata za izgradnju i rekonstrukciju industrijskih kapaciteta. Široka lepeza poslova kojima se bavio omogućila mu je, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 70 <-- 70 --> PDF |
možda više nego drugima, da probleme u drvnoj industriji sagledava kompleksno, i da uvijek traži optimalna rješenja. Paralelno s tim nemožemo mimoići njegove višegodišnje aktivnosti u Savezu inžinjera i tehničara šumarstva i drvne industrije SRH, te aktivnosti na međunarodnom planu u okviru savjetovanja organiziranih od strane Organizacije ujedinjenih nacija za poljoprivredu i razvoj (FAO) i ECE, te osobnih inicijativa na stvaranju prij atenskih odnosa sa srodinim Institutima na Istoku i Zapadu. Na planu okupljanja drvnotehnoloških kadrova u Hrvatskoj uspostavlja usku suradnju sa Šumarskim fakultetom u Zagrebu i inicira niz zajedničkih akcija povezano s unapređenjem i razvojem drvno industrijske struke. Kao što to često biva u životu, pravu vrijednost čovjeka uočavamo tek onda, kada ga izgubimo. Teško se mirimo s neumitnom činjenicom da Ing. Štajduhara našeg suradnika i prijatelja neće biti više među nama. To više, jer smo i nakon njegovog odlaska u zasluženu mirovinu 1968. vrlo usko surađivali. Kada smo se prije petnaestak dana rastajali, ostavili smo jedan veliki projekat nedovršen, uvjereni da njegov odlazak u bolnicu predstavlja samo jedno kraće odsustvovamje. Njegovu skromnost i spremnost za suradnju i pomoć primali smo u toku naših susreta kao nešto prirodno vezano za njegovu ličnost. Kad se počeo rjeđe pojavljivati u našem Institutu, osjećali smo to doduše kao prazninu, ali smo to nekako primali kao privremeni prekid, ne pomišljajući na tegobe koje donose pozne godine. Bili smo uvjereni da će se kolega Štajđuhar, kao i toliko puta prije, opet pojaviti vedar i raspolo žen, s buketom svježeg cvijeća iz vlastitog vrta. Dragi kolega Štajđuhar, ma koliko bilo prirodno da svakome mora doći kraj, da svaki od nas prije ili kasnije mora proći Vašim togom, duboko nas je potresla iznenadna vijest o Vašoj smrti. Potreseni smo jer smo izgubili vrsnog stručnjaka, kolegu iz prvih redova borbe za unapređenje rada Instituta i drvne industrije i jer je Vaša brojna porodica izgubila uzornog supruga, oca, brata i djeda. Iako ste fizički otišli iz naše sredine, iz Vašeg i našeg Instituta, ostat ćete traj.no prisutni u našim srcima i sjećanjima i Vašim djelima. Vaši nasljednici i učenici će tim djelima dodavati nove i nove stranice i poglavlja i na taj način dalje osigurati Vašu prisutnost u našoj sredini. Za sve što ste učinili, neka Vam je vječna slava i hvala! Vašoj cijenjenoj porodici naša iskrena sućut.« IZ BIBLIOGRAFIJE F. ŠTAJDUHARA U izdanjima Saveza inženjera i tehničara šumarstva drvne industrije Hrvatske F Š.tajduhar ie objavio: 1. U »Povijesti šumarstva Hrvatske 1846—1976 kroz stranice Šumarskog lista« »ISKORIŠĆAVANJE ŠUMA — PRERADA DRVA — TRGOVINA — STANDARDI I UZANCE« (str. 201—266). 2. U ŠUMARSKOM LISTU: a) Briketiranje piljevine, LXXIV(1950) br. 7—8, str 288—296, b) Racionalizacija i novatorstvo u drvnoj industriji LXXIV (1950) br. 11, str. 451—453, c) Razvoj Instituta za drvo u Zagrebu (s kartom tvornica drvne industrije u radu i projektiranih u SRH i nekih izvan SRH) LXXXIX (1965), br. 11—12, str. 573—582, d) prikaze stručne literature god. 1950, 1951, i 1959, |