DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1983 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Nakon toga slijedi već spomenuti Dodatak (str. 171—202). U Dodatku prikazani su »najvažniji gribovi«, bolesti šumskog drveća (uz opći dio crvena trulež drva, bijela trulež) te opisanje iglica. Odmah dodajemo da prema tekstu ovaj dio zapravo spada u štete neorganskog porijekla (nedovoljne vlažnosti, tla, suncožara), pa se navode odgovarajući načini obrane- VI. Kiseljak nije se ropski držao svog predloška za pisanje ove knjige, Hessovog djela »Der Forstschutz«, nego ga je dopunio prema uvjetima šumarstva u Hrvatskoj. Tako npr., na str. 30., citira § 39. »privremene naredbe kr. hrv.—slav.— —dalm. zemaljske vlade... od 4. ožujka god. 1871.«* o dužnosti lugara da »vrhu svih opažanja i šumskih šteta pretpostavljenom šumaru odmah prijavu učini.« Za Kraško područje, npr. navodi, da se »najshodnije omeđašuju zemljišta sa zidovi« i citira Wessely-a (iz knjige »Kras hrvatske krajine i kako da se spasi«), da je paša glavni uzrok nestanka šuma na velikom dijelu tog područja. Poziva se i na uspješno suzbijanje mrmka pomoću stajskog gnoja profesora Hlave u »šumskom biljevištu kr. gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcu«, itd. Navedeni Zakon o šumama, u §13, dozvoljava sakupljanje listinca (stelje) s »najviše svake treće godine« a Kiseljak je strožiji. Kiseljak, naime, navodi (na str. 21) da je »od svih nuzgrednih šumskih užitakah sakupljanje stelje ili steljarenje, od najgorih posljedicah po šume, osobito, ako se bez obzira na mjestne odnošanje, vrst i starost šume, sa istog mjesta stelja neprekidno rabi... te stoga neka se uporabi samo u najvećoj nuždi« (str. 21.) Stoga, uz ostalo, upućuje, da se stelja s istog mjesta opetovano smije sakupljati tek nakon 5—10 godina, što ovisi o vrsti drveća, stojbini i dobi dotične sastojine (str. 22). Kiseljak upućuje i na biološku zaštitu od štetnika te »sve životinje, koje se hrane škodljivim! bubami i zareznicima neka se osobito čuvaju od svakog hvatanja i ubijanja« (str. 54). Od sisavca navodi slijepe miševe, krtice, rovke, ježa i jazavca. a od ptica pjevačice, djetlove pa i »neke grabilice, mišari i sove«. Tekstovni dio dopunjen je sa 62 slike — crteža od čega su 52 štetnih insekata. Reprodukcije preciznih crteža su jasne i vrlo dobro mogle su, a mogu i danas, poslužiti za prepoznavanje pojedinih vrsta i savršenog insekta (leptira, npr.) i ličinke. Knjiga »Čuvanje šuma« VI. Kiseljaka svakako je bila dobro došla u ono vrijeme ne samo kao udžbenik nego i kao priručnik za praksu, jer sadrži ne samo opće, globalne, informacije i Upute nego i detaljnije, pa su sigurno mogli postupati ne samo mlađi šumari nego i stariji, koji se s nekom pojavom iz tog područja usreću po prvi put. S druge strane, ovo je djelo i dokazom o opravdanosti položaja VI. Kiseljaka kao profesora šumarstva u toj našoj prvoj šumarskoj školi na kojoj je, pored zaštite šuma, predavao i šumarsku zoologiju, botaniku, povijest šumarstva i lovstvo, ali baveći se posebno entomologijom i zaštitom šuma, što je naglašeno i u Šumarskoj enciklopediji. O. Hškorić * Ova Naredba kao i Zakon o šumama iz 1852., koji je u Hrvatskoj stupio na snagu od 1. siječnja 1858. godine te ostali propisi izdani do 1900. godine pristupačni su u knjizi A. Borošič — A. Goglia: Zakoni i naredbe tičuči se šumske uprave i gospodarenja, II izdanje Zagreb, 19G0. |