DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1983 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Znači li to da u SR Hrvatskoj nema slobodnih površina za pošumljivanje? Ako ih ima, što smo učinili da povećamo površine pod šumama? Pritom u šume ubrajamo krš, makije i degradirane šume. Nove površine konkuriraju s poljoprh redom, kojoj također ne rastu »ruže« s obzirom da se vrlo često od obradivih površina nesmiljeno oduzimaju značajne površine za urbanu izgradnju ili za izgradnju infrastrukturnih objekata. U konkurenciji za nove površine, šumarstvo očigledno nije, kao u ostalim dijelovima Jugoslavije, pokazalo rezultate u pošumljivanju novih površina. Nema nikakve sumnje da se šumarstvo u ostalim krajevima Jugoslavije također mora nositi s poljoprivredom. U Hrvatskoj imamo, kao što je dobro poznato, površine poplavnih područja, zakiseljenih tala i inih tala za poljoprivredu inferiorne vrijednosti, koje nisu male. Velik dio takvih tala moguće je privesti racionalnoj poljoprivredi samo uz veoma velike melioracione investicije, s tim da su takve investicije veoma rizične u odnosu na efekte koje one mogu dati. Pored usporene ekspanzije površina šuma Hrvatske, vrlo malo je učinjeno u konverziji degradiranih šuma, pošumljivanju krša, resurekciji makija itd. Pokušali smo istražiti kakve su mogućnosti šumarstva da ubrza osvajanje novih površina, te izvrši konverziju postojećih niskih i degradiranih šuma. Analizirali smo četirigodišnje poslovanje šumarstva u Hrvatskoj. Pokazalo se da šumarstvo stvara značajna sredstva, da se velik dio ostatka čistog dohotka prelijeva u socijalne fondove, koji odlaze izvan reprodukcijskog ciklusa u šumarstvu. No te analize isto tako pokazuju, da je veličina tih sredstava samo relativna. Kada bi sva ta sredstva usmjerili u nova pošumljivanja, postigli bismo prilično siromašne rezultate. No i najmanji rezultat skraćuje put do cilja a to je da šumarstvo treba zadovojiti rastuće potrebe za drvom u nas i u svijetu. Ono, zajedno s drvnom industrijom mora postati značajan izvoznik, a pored toga mora vršiti cijeloj zajednici usluge općih koristi šuma. Iluzija je očekivati da društvena zajednica može izdvajati neka posebna sredstva za unapređenje šuma i šumarstva. Stajalište svake društvene zajednice je u određenom vremenu specifično i odluka je kompleksna. U nas, kao u srednje razvijenoj zemlji, s mnoštvom strukturnih neusklađenosti, iluzorno je očekivati da će odjednom to društvo, koje se bori s visokom stopom inflacije, koje grca u inostranim dugovima, koje ima na vratu najvišu stopu nezaposlenih u Evropi, početi usmjeravati sva raspoloživa sredstva u šumarstvo. Razlog više je taj što sredstva uložena u šumarstvo donose prve rezultate tek poslije niza godina. Iz analize poslovanja šumarstva i iz analize objektivne gospodarske situacije u cijeloj zemlji izlazi da u razdoblju do 2000. godine valja mobilizirati u prvom redu sredstva koje ima šumarstvo i s njima strogo namjeski ići na osvajanje novih površina i popravljanje postojećih. Tek ako u šumarstvu osiguramo da sve što imamo racionalno uložimo u popravljanje stanja našeg šumskog fonda, imamo pravo društvenoj zajednici podnijeti fakturu za usluge općih koristi šuma. Ovaj rad nema za cilj kritiku dosadašnje prakse niti pokušava tražiti krivcece za nekakve iskonstruirane propuste. Jedini mu je cilj da objektivno ukaže na propušteno i time doprinese optimalnom sagledavanju obrisa budućeg razvitka. |