DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 103 <-- 103 --> PDF |
IN MEMORIAM ADOLF ŠERBETIĆ, dipl. inž. šum. Životni put Adolfa Šerbetića započeo je u Rogatici (Bosna) 11. XI 1895. godine u obitelji obrtnika — puškara. Osnovnu školu polazio je u Glamoču, Sarajevu i Jajcu, a realku u Banja Luci. Srednju školu završava ispitom zrelosti 1914. godine i iste jeseni upisuje na tehnički fakultet u Beču. Student je bio kratko vrijeme, jer je krajem i´ste godine unovačen i od 1. I 1915. do 30. IX 1918. godine nalazi se u tzv. »bosanskohercegovačkoj regimenti«, koja je ratovala na Balkanu i u Italiji. Vrativši se iz vojske zapošljava se, najprije na željeznici, a zatim, od 1. I 1919. u poduzeću »ELEKTROBOSNA« u Jajcu, gdje ostaje do 30. XI 1920., kada prelazi na Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu upisavši studij šumarstva. Diplomira 1923. godine, dakle za tri, umjesto četiri godine, koliko je po propisu trajao normalan studij. S radom u struci počinje 8. XII 1923. godine u Šumskoj upravi u Olovu, da ubrzo preuzme i dužnost šefa (upravitelja) iste. Iz Olova premješten je u Livno a ubrzo, 1925. godine, u Bugojno. Iz Bugojna premješten je 1927. godine Šumskoj upravi u Fojnicu, gdje, kao i u prijašnjim mje´stima, uz poslove upravitelja Šumske uprave vrši i dužnost šumarskog referenta u kotaru (srezu). Nakon dvije godine, u drugoj polovici 1927. godine, premješten je za upravitelja Šumske uprave u Busovači, gdje ostaje do rujna 1935., do premještenja u Direkciju šuma u Sarajevu, za šefa režijskog poslovanja. Potkraj 1940. godine imenovan je ravnateljem (direktorom) Ravnateljstva šuma u Mostaru, na kojoj dužnosti ostaje samo do svibnja 1941. godine, kada je postavljen za generalnog direktora Šumsko-industrijskog poduzeća »ŠIPAD« u Sarajevu, gdje ostaje do kraja rata 1945. U »ŠIPADU«, Šerbetić uz redovnu dužnost u Direkciji šuma radi zapravo od rujna 1939. godine kao član upravnog ili nadzornog odbora. U času Oslobođenja Šerbetić se zatekao u Zagrebu i dolazi u Ministarstvo šumarstva za rukovoditelja građevinske grupe. Iz ovoga prelazi u Ministarstvo drvne industrije i, kasnije, u Generalnu direkciju drvne industrije. Kada je 1954. godine, za potrebe projektiranja u šumarstvu i drvnoj industriji, osnovana radna organizacija »PROJEKTNI BIRO«, Šerbetić je postavljen za direktora odakle 1956. godine odlazi u mirovinu. Međutim odlaskom u mirovinu ne prekida s radom, jer če´sto svraća u Biro bivšim suradnicima, da im po potrebi pomogne |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 104 <-- 104 --> PDF |
u rješavanju pojedinih projektnih ili organizacionih problema. Za svoju stručnost Adolf Šerbetić dobiva status priznatog stručnjaka i priznanje od Šumarskog fakulteta u Zagrebu, gdje mu je, 1959. godine, povjerena nastava iz predmeta »Projektiranje drvno-industrijskih pogona«. Kako vidjesmo iz opisa toka službovanja, Adolf Šerbetić znatan dio svoga stručnog djelovanja uložio je na poslovima i´skorišćivanja šuma u vlastitoj režiji. Neposredno iskorišćivanje šuma, tj. sječa, izrada sortimenata i izvoz drva sa sječina po šumskoj upravi, iako u skromnim razmjerima, datira još iz doba Austro-ugarske, točnije austrijske vladavine, jer su Bosna i Hercegovina, i nakon okupacije 1878. i nakon aneksije 1908., bile priključene austrijskim pokrajinama, odnosno podvrgnuta neposredno Beču. Austrijske vlasti su odmah obratile najveću pažnju do tada gotovo netaknutom šumskom blagu Bosne kako hrastovim šumama u nižim područjima, tako i bukovim, jelovim i smrekovim prašumama odnosno crnoborovih sastojina. Ubrzo nakon okupacije, Austrija osniva katastar zemljišta i procjenjuje šume (crnoborove čak stablimičnim premjerom*), a njihova eksploatacija bila je pravi, kako stručni, tako i tržišni izazov onog vremena. Velike drvne mase i jeftina radna snaga omogućili su konkurentske cijene drvnih sortimenata na evropskom tržištu, te ´su tamošnji šumoposjednici i drvno industrijalci oštro nastupili protiv »bosanske opasnosti« (bosnische Gefahr). Uz prodaju drva na panju, vlasti uvode i rad u vlastitoj režiji u dvije šumarije, u Busovači i u Vitez- Han Kumpaniji. Tako Šerbetić u Šumariji Busovača zatiče već uhodano režijsko poslovanje, ali on pronalazi metode poboljšanja rada. Između ostalog gradi * Procjena crnoborovih sastojina u višegiadskom području obavljena je oko 1905. godine, ali još i danas ima neposječenih tada obilježenih stabala, dakle starih preko 250 godina, (op) 14 km dugo vodeno točilo (vodenu rižu) za otpremu željezničkih pragova i ogrjevnog drva uz neka originalna rješenja utovara i istovara. Za svoj rad dobiva priznanje u već navedenom postavljanju za šefa režije u sarajevskoj Direkciji šuma i, ka´snije, u ŠIPAD-u. Na području Direkcije osniva i organizira režijski rad u nizu šumskih uprava, kao u Kaknju, Nemiloj, Okruglici, Srednjem i dr. Adolf Šerbetić bio je aktivan i kao društveni radnik, a osobito u Zagrebu. Tako je bio član i potpredsjednik Upravnog odbora Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije u Zagrebu, te je niz godina vodio posebnu brigu o zgradi Šumarskog doma. U Šumarsko društvo, na Šumarske četvrtke ili predavanja, dolazio je i kasnije, sve dok mu je to zdravstveno stanje dopuštalo i gdje je uvijek bio rado viđen i pozdravljen. Stoga Savez ITDŠDI Hrvatske, prigodom proslave 130-godišnjicc osnivanja Hrvatsko- slavonskog šumarskog društva i 100- godišnjeg izlaženja Šumarskog lista 1976. godine, nije mogao mimoići ni Adolfa Šerbetića i dodjelio mu je za njegov stručni i društveni rad zlatnu medalju s poveljom. Adolf Šerbetić umro je 6., a na zagrebačkom groblju Mirogoj pokopan 8. kolovoza 1983. godine, nakon oproštaja kojeg je u ime bosanskih šumara izrekao Drago S t i p a c, dipl. inž. šum., a u ime Saveza ITŠDI Hrvatske Oskar Piškorić . Međutim sjećanje na osobu poput Adolfa Šerbetića ne može pasti u zaborav, ne samo njegovih suvremenika, suradnika, kolega i njegovih bivših studenata i svih, koji su ga poznavali, nego i kasnije. I kasnije, jer mu je ime trajno zabilježeno u njegovoj ´suradnji u »Šumarskom listu«, »Narodnoj šumi«, a osobito u publikaciji »Privredne prilike Bosne i Hercegovine« (Sarajevo, 1936/37. godine) u kojem je obradio »Šume i šumarstvo Bosne i Hercegovine «. O. P. — D. S. |