DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 19 <-- 19 --> PDF |
UDK 598.2:591.5.001 (497.13) Šum. list CVIII (1984), 17 STARI HRASTOVI LUŽNJACI, QUERCUS ROBUR L, KAO EKOLOŠKE NIŠE ZA PREDSTAVNIKE ORNITOFAUNE NA UŽEM DIJELU HRVATSKOG ZAGORJA Ljubica ŠTROMAR i Zdravko DOLENEC* SAŽETAK. U okviru istraživanja u jednom dijelu hrvatskogZagorja autori su posebno utvrđivali i ulogu osamljenih stabala za ornitofaunu. Njihova istraživanja pokazala su, već i odprije poznatu činjenicu, da su osamljena stabla od kapitalne važnosti u fenomenu kretanja ptica, (op) Ornitološka istraživanja koja se vrše na užem dijelu Hrvatskog zagorja (selo Mokrice, Krušljevo selo, Oroslavje i Stubičke toplice) nametnula su problem ornitofaune osamljenih, starih primjeraka hrasta lužnjaka, Quercus robur L., te se toj zanimljivoj pojavi posvetila veća pažnja istraživača. Za ornitofaunu imaju soliterska stabla, ostaci grmova ili krnje šumske etaže, na jednoličnim antropogenim površinama izuzetnu vrijednost (ŠTROMAR, 1982), gotovo u svim životnim potrebama ptica. U ovom se slučaju mogu stari hrastovi smatrati ekološkim nišama. Ovi hrastovi pripadaju samostalnoj fitocenozi pod nazivom Querco robori — Carpinetum, Horv.et. ali. 1974. Rasprostranjena je u poplavnoj zoni Posavine i Podravine ili izvan nje-u graničnim područjima drugih klimatogenih fitocenoza. HABITUS ISTRAŽIVANIH HRASTOVA Opservacije koje su vršene na užem području Hrvatskog zagorja odnose se na tri stara hrasta lužnjaka i radi lakšeg pregleda označeni su brojevima; 1, 2 i 3. Lužnjak br, 1 je osamljeno stablo usred seljačkog gospodarstva u selu Mokrice (Oroslavje donje: 46°00´N; 15°55´E). To je povišeni dio Mokrica, te prema proračunu gotovo je iste nadmorske visine od 171 m kao i Oroslavje. Tlo ispod stabla nije utabano i otvrdnulo, već mekano i bogato vlažno. Tlo se povremeno i gnoji prirodnim gnojem, jer se štala nalazi u neposrednoj blizini hrasta. Nagnutost krošnje pokazuje pravac N—S, sjena—svjetlo. Na južnoj su strani grane dulje i gušće, položene gotovo paralelno s tlom. Na sjevernoj strani, grane i vršike grana su otkinute i oštećene gromom, *) Dr Ljubica Štromar, Zavod za ornitologiju Istraživačkog centra JAZU, Zagreb, Ilirski trg 9. Mr Zdravko Dolenec, Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje, Oroslavje |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 20 <-- 20 --> PDF |
od najviše prema nižem. Hrast je veoma snažno napadnut ljepkom, Loranthus europaeus Jacqu., što je za daljnji rast i prosperitet otežavajuća okolnost. Vlasnik Juraj Stresec izjavljuje, da hrast stagnira, a prema sjećanju ima oko 200 godina. Lužnjak može doživjeti starost i do 2 000 godine, što je rekord među drvećem našeg podneblja (LAKUŠIĆ, 1980). Prema istom autoru, to je jedna od naših vrsta s najužom ekološkom amplitudom u odnosu na temperaturu i vlagu staništa. Ima široku ekološku amplitudu u odnosu na svjetlo. S hrastom kitnjakom formira poplavne šume, koje su obuhvaćene redom Quercetalia robori — petraea. Habitus hrasta je veoma impresivan. Krošnja pokriva 803,84 m^ dvorišta. Opseg u prsnoj visini iznosi 4,2 m. Hrast se počinje granati nakon 6 m. Najduža grana prema S je 19 m, a najkraća prema N iznosi 17 m. Lužnjak br. 2 nalazi se u dvorištu iza štale usred seljačkog gospodarstva vlasnika Petra Curmana u Oroslavju. Starost hrasta mjerena je, prema izjavi vlasnika, pred 40 godina i utvrđeno je tada, da imade 700 godi- Hrast br. 2, Oak No 2 (Z. Dolenec) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 21 <-- 21 --> PDF |
na. Habitus hrasta pokazuje teške lomove (fotografija), sržne grane iznad središta polomljene su do sadašnje visine od 1 do 1/2 m. U proljeće o. g. prolistale su pobočne grane, koje čine danas umjerenu krošnju. Od hrasta se tlo spušta prema livadama, dok je neposredno tlo uz deblo utabanosluži vlasniku kao potporanj za različite predmete. Opseg hrasta, u prsnoj visini, iznosi 5 m. Hrast se grana na visini od 4 m. Najduže grane su prema E — 12 m, visine oko 20 m. Krošnja hrasta pokriva površinu od 452.16 ma. Lužnjak br. 3. nalazi se u parku Donjeg Oroslavja, nedaleko Stubičkih toplica u pravcu sjevera, koji je udaljen od Zagreba 39 km. Park leži na nadmorskoj visini od 171 m, što je visina terase cijelog mjesta Oroslavje. Prema dobivenim informacijama Republičkog zavoda za zaštitu prirode, park je zaštićen od godine 1965., a ukupna površina iznosi 6 ha. Oblikovan je u engleskom stilu, time da je oko samoga dvorca bio nešto više stiliziran u skladu s arhitekturom samoga objekta. Starost parka procjenjuje se na oko 100 godina. Uz elemente autohtone vegetacije u parku su zastupljene vrijedne dendro-vrste. Park se naslanja na postojeću šumu hrasta kitnjaka i graba. Od svih hrastova lužnjaka ovoga parka, uzet je u obzir samo Hrast br. 3, Oak No 3. (Z. Dolenec) jedan impozantan primjerak koji se nalazi unutar autohtonih i parkovskih elemenata. Raste s ruba male depresije koja čuva vlagu, što od oborinskih, a nešto od podzemnih voda. Opseg hrasta, prsne visine iznosi 7,3 m. Iznad 2 m, deblo se grana na pet ogranaka. Najdeblja grana ima opseg 3,1 m, a najtanja 2,2 m. Širina hrasta prema W je 11 m E 17 m, 12,5 m prema N i S 17,5 m. Visina hrasta iznosi oko 30 m, dok krošnja pokriva površinu od 907,46 mä. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 22 <-- 22 --> PDF |
ODNOS PTICA PREMA HRASTOVIMA Zbog procesa ekoloških promjena i sve dubljih antropogenih zahvata nije jednostavno valorizirati ova tri stara hrasta. Zaključak, da im je vrijednost bila veća u prošlosti, nego danas, a danas manja nego sutra, djeluje u prvi mah kontradiktorno. Puni smisao toga zaključka temelji se na činjenici, što se proces mijenjanja ne zaustavlja i pretpostavlja se da će hrastovi, makar i oštećeni još uvijek predstavljati pogodne ekološke niše za ptice u sve jednoličnijem krajobrazu. Važno je istaknuti, da hrastovi pod br. 1 i 2 imaju danas veću vrijednost za ptice, nego hrast u parku Donjeg Oroslavja. Istraživanja ornitofaune hrasta pod br. 1 vršena su kroz dulji niz godina. Nešto više podataka posjedujemo za hrast pod br. 2, dok za primjerak br. 3 raspolažemo podacima od konca 1982. i prve polovice 1983. godine. Po izgledu kore i brojnim rupama na hrastovima 1 i 2 vidljiva je kompeticija predstavnika žuna i djetlova (Picus viridis, žuna zelena, Picus canus, žuna siva, Dentrocopos major, djetao veliki). Ta navezanost porodice, Picidae, na stare hrastove, proističe iz činjenice, što su izvori hrane za te vrste ptica sve skučeniji, dok su s druge strane oba hrasta tvorili dio jedne veće šumske cjeline u prošlosti i koja je činila s životinjskim svijetom aktivnu biocenozu. Osim za gniježdenje i kao izvori hrane, hrastovi udovoljavaju životne potrebe ptica u dnevnom i cikličkom kretanju. Pregled gnjezdarica hrasta br. 1; Streptopelia decaocto, grlica kumra, 1 par gnijezdi unutar grma ljepka, Carduelis carduelis, češljugarka konopljarka, prošlogodišnje gnijezdo nalazi se na nižim granama, i 1 par Passer montanus, vrapca poljskog. Do pred 25—30 godina gnijezdila je na hrastu vuga zlatna, Oriolus oriolus. Passer domesticus, vrabac pokućar gnijezdio je u nekoliko parova do pred 25 godina, gradeći autohtona, okrugla gnijezda. Prema dugogodišnjim zapažanjima (D o 1 e n e c, 1983) u Mokricama prestaje gradnja gnijezda vrapca pokućara na otvorenom, kada počinje intenzivna gradnja kuća i gospodarskih zgrada od cigle, jer su šupljine pogodne za gniježdenje. Posljednji put viđeno je okruglo gnijezdo vrapca pokućara na otvorenom oko 1965. godine. Pregled gnjezdarica hrasta br. 2; Tri para čavke zlogodnjače, Coloeus monedula, stalne su gnjezdarice ovog starog hrasta. Brgljez obični, Sitta europeae gnijezdi s 1 parom, dok su čvorci šareni, Saturnus vulgaris zastupani s 4 para. Jedan par bijelih roda, Ciconia ciconia gnijezdio je još godine 1976., dok nisu čavke taj materijal iskoristile za svoje vlastito gnijezdo, što nije vjerojatno razlog nedolaska roda. Sve do godine 1975. gnijezdilo je više pari sovina šumskih, Strix aluco. Prema kazivanju vlasnika gnijezdila je i žuna zelena, Picus viridis. Na bazi strukture gnijezda sigurna je gnjezdarica i zeba bitkavica, Fringilla colelebs. Pregled gnjezdarica hrasta br. 3; Kao gnjezdarice zastupane su samo tri vrste; 1 par Coloeus monedula, 2 para Sitta europeae i 2 para Sturnus vulgaris. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 23 <-- 23 --> PDF |
U sadašnjem trenutku broj gnjezdarica na sva tri hrasta iznosi 10 u 7 vrsta s jačom frekvencijom vrste Sturnus vulgaris i Coloeus monedula. Broj vrsta donedavnih i prošlih iznosi 5, što ukupno broji 12 vrsta ptica. Gnjezdarice su na hrastovima smještene u etažama, što nije rijetka pojava i u drugim životnim potrebama ptica (ŠTROMAR, 1965). U ovom slučaju, pojava zavisi o nidobiološkim potrebama i interspecijskim odnosima kao i izvorima hrane. Sva tri hrasta služe pticama tijekom dnevnog ritma kretanja bilo da se radi o vremenu brige za potomstvo ili o migracijama. U dnevnom ritmu kretanja služe se hrastovima u svrhu predaha, odmora, zaštite od neprijatelja, za orijentaciju, noćenje ili kao izvor hrane, slijedeće vrste: Streplopelia decaoclo, Cuculus canorus, Picus canus, Picus viridis, Dendrocoposmajor, Oriolus oriolus, Corvus comix, Coloeus monedula, Pica pica, Parus major, Aegithalos caudatus, Sitta europeae, Turdus merula, Sturnus vulgaris, Carduelis carduelis, Serinus serinus, Fringilla coelebs, Passer domesticus, Passer montanus. Nabrojenih 19 vrsta ne predstavlja konačan broj, jer mnogo toga izmiče pažnji istraživača, naročito u migracijama. Među nabrojenim vrstama ima izrazitih selica, kao što je kukavica obična, koja se je tijekom migracija kao i u međuseobenom periodu često zadržavala na hrastu br. 1. Njena zadnja pojava pribilježena je pred desetak godina. Česta gnjezdarica ovog kraja, vuga zlatna koristila je taj hrast kako u seobama, tako i tijekom boravka vi zavičaju. Čvorci su u većem broju koristili hrastove br. 1 i 2 u vremenu regularnih migracija, a posebice intenzivno u ranoljetnim, neusmjerenim međuseobama, kada su upadljivi s velikim brojem primjeraka. ANALIZA PODATAKA Kao osnovno treba naglasiti, da je to samo jedan aspekt, i to ne konačan, o značenju ovih starih hrastova. Broj gnjezdarica, sadašnjih i prošlih veći je za hrastove br. 1 i 2, dok hrast br. 3 ne obiluje gnjezdaricama, a i broj vrsta koje se na njemu zadržavaju nije adekvatan broju hrastovima pod br. 1 i 2. Ovdje je itekako važan ekološki aspekt. Hrastovi br. 1 i 2 su soliterska stabla usred antropogenih površina, gdje je taj utjecaj sve intenzivniji, te oba hrasta dobivaju na vrijednosti, ne toliko u odnosu na gnjezdarice koliko u odnosu za zadržavanje ptica selica s regularnim kretanjima. Te hrastove, pogotovo onaj pod br. 1 signifikantni su za autohtone kao i strane populacije ptica prilikom migriranja. Dokazano je već nebrojeno puta, da su antropogene površine s takvim soliterskim stablima od kapitalne važnosti u fenomenu kretanja ptica. Hrast br. 3 uzet je u obzir, kao komparativan hrast i po svojoj starosti kao i smještaju unutar šumskih ostataka i parkovskih elemenata. Pokazalo se da je takva metoda u odnosu na problem jedina dopustiva i na temelju toga neposredno govori o prednosti hrastova 1 i 2. Odnos ptica u fenomenu kretanja prema površini zemlje (SCHÜZ, 1971) formira kretanja, jer izaziva interakcije. LITERATURA D o 1 e n e c, (man.) Z. (1983): Prilog poznavanju ornitofaune užeg dijela Hrv. zagorja 21 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Lakušić , R. (1980): Ekologija biljaka, I dio — Idioekologija. I izdanje. Izda vačko-štamparska radna organizacija »Minerva«, OOUR Štamparska delat nost. Subotica, Sarajevo. Republički zavod za zaštitu prirode, Zagreb, (1983) Obavještenje o parkovima u G. i D. Oroslavju i Stubičkom Golubovcu. Schiiz, E. (1971): Grundriss der Vogelzugskunde. Verlag Paul Parey. Berlin und Hamburg. Štromar , Lj. (1965): Vom täglichen Bewegungsrhvthums der Vögel im Herbst. Larus, 19, 145—148. Zagreb, Štromar , Lj. (1982): Signifikantnost ostataka šuma unutar antropogenih površina na području užeg dijela kotline oko NE KRŠKO u odnosu na predstavnike ornitofaune. Šumarski list, 9—10, 377—391. Zagreb. Old Oaks (Quercus robur L.) as Ecological Niches for Representative Ornithofauna in the Narrow Region of Croatian Zagorje Abstract Ornithological research conducted in the region of Croatian Zagorje (Mokrice, Krušljevo selo, Oroslavje, Stubičke toplice) led to a study of the types of ornithofauna present in single old oaks, Quercus robur L. The interesting phenomena observed concerning such oaks attracted the interest of researchers and a study was made of three old oaks which could be considered ecological niches. Oak No. 1 is an isolated specimen, about 200 years of age, within a peasant household in the village of Mokrice. Its significance regarding birds is very great. Picus viridis, Picus canus and Dendrocopos major compete for food in this tree. Nests are present at various heights and there is total of 5 nesting species. Oak No. 2 about 740 years of age, is located in a courtyard in a peasant household in the Oroslavje. This oak is somewhat damaged so that in the spring of 1983, the number of branches bearing leaves was 3. The number of species which had nested or are presently nesting in this tree total 6 species. Oak No. 3 is located in the Donje Oroslavje Park. This park has an altitude of 171 m above sea level and is estimated to be approximately 100 years old. Of the three oaks present in this park, only one was studied because it is located under a combination of autochthonou´s and park elements. Its significance is less than that of Oaks Nos. 1 and 2 a´s it hosts 3 nesting species. The number of species in transit, resting or spending the night is 19. This investigation has demonstraded that anthropogenic surfaces with remnants of autochthonous forest´s such as single trees, bushes of forest fragments are of inestimable value to birds in all aspects of their lives (Štromar , 1982). |