DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 63 <-- 63 --> PDF |
OSVRTI 1 SUPROTSTAVLJANJA MEĐU NAMA I OKO NAS Proteklu je već podosta godina otkako sam se aktivno bavio unapređenjem organizacije rada i racionalizacijom proizvodnje u iskorištavanju šuma, koristeći se tadašnjim dostignućima nauke o radu i fiziologije rada u šumarstvu. U vezi s tom aktivnošću zastupao sam mišljenje, da se prvenstvena briga treba pokloniti pronalaženju mogućnosti stalnog zaposlenja šumskih radnika, njihovoj stručnoj izobrazbi i njihovom adekvatnom nagrađivanju u skladu s potrošnjom energije i drugih nedaća u radu. Isto tako sam bio mišljenja, da svi naši poduhvati na planu racionalizacije vrijede samo toliko koliko iskazuju ekonomičnost — kao podlogu boljitka šumskom gospodarenju. Izostajanjem ekonomičnosti, izostaje stručnost — kao smisao za dobro gospodarenje, a u vezi s tim i jamstvo za bolju sutrašnjicu. Bez ovoga pokazatelja, mogla se svaka inicijativa poistovjetiti sa šarlaitainstvom u struci, ili — kako se to danas kaže — tehnokraćijom. Nešto pobliže o tim aktivnostima moguće je doznati i ocijeniti u objavljenim člancima stručne i druge štampe. Od stručne štampe navodim: »Šumarski list« br. 5—6/55, str. 196 — »Nagrađivanje radnika i službenika u šu marstvu«, 5—6/58, str. 212 — »Utvrđivanje normi i praćenje produktivnosti na poslovima sječe i izrade drvnih sortimenata«, 11—12/58, str. 417 — »Racionalizacija transporta u iskorištenju šuma« 11—12/60, str. 405 — »Savjetovanje njemačkog društva za šumarsku nauku o radu«, 7—8/61, str. 279 — »Osvrt na uvođenje motornih pila u šumarstvo «, 1—2/64, str. 37 — »Upotreba eksploziva u suvremenom šumarstvu «. »Šumarske novine« 3/56, str. 6 — »Osvrt na radno mjesto tehničara i čuvara šuma«. »Vjesnik Društva lugara SR Hrvatske« br. 3—4/61, str. 76 — »Stručna obrazovanost šumskih radnika u Zapadnoj Njemačkoj«. Radi upotpunjavanja svojega stručnog znanja, proveo sam 6 tjedana u 6 raznih škola za izobrazbu šumskih radnika u Zap. Njemačkoj. Ovaj boravak je bio upriličen po »Institutu za šumarsku nauku o radu« u Reinbecku kod Hamburga, kojim je rukovodio nama dobro poznati sveuč. prof. Dr. Hugo Hilf. Taj isti stručnjak i naučenjak iz oblasti nauke o radu, boravio je jednom prilikom (1958) — po uputi Poslovnog udruženja iz Zagreba — u sječini Golubovac, Šumarije Vinkovci. Sa svojim pomagalima, koja je nosio u džepu, uvjerio se na licu mjesta o stanju i načinu održavanja ručnog alata kojim su tada rukovali naši radnici. Tom prigodom glasio je njegov stručni i dobronamjerni savjet: »Nemojte forsirati uvođenje motornih pila dok radnici ne ovladaju sa stručnim održavanjem i efikasnijim korištenjem ručnog alata«. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Mogao se očekivati i drugačiji savjet, koji bi bio nestručan i neobjektivan, tj. tla se što prije napusti sječa sa tim zastarjelim i neproduktivnim ručnim alatom i da se što prije prijeđe na rad sa suvremenim motornim pilama, koje — uzgred rečeno — proizvodi i prodaje njegova zemlja, a u čijoj proizvodnji možda učestvuje i poneki naš šumski radnik, koji je lamo dospio i uslijed naše nebrige za njegovu lakšu i bolju zaradu kod kuće. Godine i960, prisustvovao sam u Zap. Njemačkoj savjetovanju tamošnjeg »Društva za šumarsku nauku o radu« (Geffa) na temu: »Sniženje troškova racionalnim šumskim radom«. Pored mnoštva demonstracija na terenu u pogledu primjene mehanizacije, sa svrhom olakšanja i zamjene živoga ljudskog rada, prikazana je i ova na priloženoj slici, gdje se želi prikazati, kako se motorna pila može koristiti i tamo, gdje je nježna upotreba inače nekorisna, čime se ujedno postigla i racionalizacija posla. Racionalno korištenje motorne pile Na slici je prikazana demonstracija racionalnog korištenja motorne pile i u slučaju tankog prorednog materijala u kojem slučaju bi se inače koristila neracionalno. Proredni materijal je u komadima dovučen na sabirno mjesto, gdje se prerađuje u metarsko drvo. Motorna pila je preko zglobova na laganom postolju. Jedan radnik dodaje komade pod pilu, a drugi poput poluge istu pomiče i prepiljuje oblice, te ih drugom rukom baca u stranu. Tako je povećana učestalost piljenja i pila je postala solidno iskorištena, a njezina težina i nepoželjne vibracije su prenesene na postolje, umjesto da ih trpi radnik. Učestalost piljenja je doprinijela njezinoj ekonomičnosti, kao i boljoj zaradi radnika. Sa stečenim saznanjem i poimanjem o racionalizaciji šumskog rada i ekonomičnoj upotrebi motornih pila, mipisan je i članak »Osvrt na uvođenje motoirnih pila u šumarstvo«. Svrha članka je bila, da se u tadanjem nedostatku radne snage ukaže na mogućnosti rješavanja ovog problema i dopri |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 65 <-- 65 --> PDF |
nese povećanju proizvodnje na poslovima sječe i izrade, kako olakšanjem živog ljudskog rada izobrazbom i brigom za radnika, lako i razumnim uvođenjem motO´rnih pila. Očigledno je, da sam bio protiv nestručnog ponašanja i brzopletosti u odsutnim trenucima te ponovnog zaleta u pogledu mehanizacije sječe i izrade, pa da ne prođemo sa novim, boljim i efikasnijim motornim pilama, kao što smo prošli sa 2-rućnim prije desetak godina. Zato u tekstu ovoga članka i stoji: »Mnogi uzroci tadanjem neuspjehu postoje još i danas u nepromijenjenom obimu i obliku, bez obzira na sadanje 1-ručne pile«. Da bismo se mogli uvjeriti u intencije spomenutog članka navest ću samo neke misli i izvode iz istoga: Ublaženje problema radne snage nastojalo se postići na više načina: — »sve veća mehanizacija na širokom planu«, — »tjedan od načina je i zavođenje motornih pila u šumarstvo«. — »Radi komplicirane tehnike rada sa motornim pilatma valja imati u vidu: 1. Da put do rada sa motornom piloni vodi preko ručne pile, 2. da je radini sat motorne pile osjetljivo skuplji od radnog sata našega radnika, 3. da još do danas nismo iskoristili sve mogućnosti povećanja učinka i olakšanja rada sa ručnim alatom, 4. da motorna pila izikuje veće opterećenje i veći utrošak energije od ručne pile po radnom satu, 5. da tehnička izobrazba naših šumskih radnika nije na nivou, koji iziskuje rad sa motornom pilom, 6. da motorna pila mije univerzalni šumski alat, koji zamjenjuje uvijek ručnu pilu, 7. da se motorne pile trebaju zavoditi više radi siticanja iskustva, nego radi polučivanja ozbiljnijeg efekta«, — »Ekonomičnost motornih pila treba motriti u odnosu na ručnu pilu i donju granicu debljine stabla koje se pili.« — »Primjenom motorne pile, piljenje se uspijeva racionalizirati, odnosno učinak povećati za 4 puta, ali ne i druge operacije kao što su: klaštrenje, koranje itd.« — »O stupnju ekonomičnosti u našim uslovima, naša se operativa još nije izjasnila.« — »Motorna pila je najekonomičnije korištena u posadi sa 4 radnika. No takova organizacija rada opet je najnepovoljinija po zdravlje obzirom na prekomjerno i trajno opterećenje ljudskog organizma« (misli se na 1 motori « tu). Umjesto zavođenja motornih pila, vidi se nadoknadu manjka radne snage u ekonimičnijem i efikasnijem »provođenju pobrojanih i obrazloženih mjera, kao što su: 1. Stručno obrazovanje i omogućavanje radniku napredovanje u struci. 2. Sređenjem stanja na polju tarifne politike — Uključivši satnicu i normu. 3. Opskrba radnika sa kvalitetno priznatim ručnim alatima i odgovarajućim priborom za njegovo održavanje. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 66 <-- 66 --> PDF |
4. Omogućavanje radnicima obnavljanje i stručno održavanje šumskog alata. 5. Prevoženje radnika na posao i sa posla, gdje god to dozvoljavaju saobraćajne prilike. 6. Nabavkom iz uvoza kvalitetnog ručnog alata i pribora za njegovo stručno održavanje, 7. Formiranje, bar u republičkim centrima, specijaliziranih radnji za nabavu i prodaju priznatih i kvalitetnih alata, pribora, zaštitnih sredstava pri radu ... Sprovođenjam navedenih mjera iskoristile bi se postojeće rezerve i vlastite mogućnosti za olakšanje rada i povećanje učinka, odnosno zarade šumskog radniki, što bi imalo za posljedicu priliv novih i mlađih radnika čime bi prestala potreba za uvođenje motornih pila pod svaku cijenu«. U zamjenu za brzopletno uvođenje motornih pila pod svaku cijenu, ponuđene su dakle još neophodne i domaće mjere. U koliko se ne bi vodilo računa o ekonomičnosti rada sa motornom pilom, u tom slučaju bi se wise stimulirao rad tuđe radne snage (one na izradi motorne pile) nego vlastite na sječi šume. U ono vrijeme, kao i danas, bilo je stručnjaka, kojaima je bilo jednostavnije i primamljivije uvoziti skupocjene motorne pile, negoli se uhvatiti u koštac s predloženim jeftinijim mjerama. Brzopletno su se uvozile i primjenjivale 2-ručne motorne pile koje su nestale iz proizvodnje. To uvoženje i uvođenje novih — premda praktičnijih motornih pila, moglo bi imati za posljedicu, ako ne jednake, a ono svakako nepoželjne efekte. Zato je ovaj članak bio upozorenje na ozbiljnost i solidnost pristupanja mehanizaciji sječe sa novim pilama, kao i izazov stručnjacima iz operative, da sa vlastitim podacima iz prakse, dobivenim u radu bez i sa motornim pilama, dokažu korisnost i efekte istih. Time bi se izbjegla sumnja u njihovo racionalno korištenje i njihovu ekonomičnost u našoj praksi. Međutim, stručnjaci iz prakse nisu se pojavljivali, kako sa svojim iskustvima na tom planu, tako i sa drugim nedaćama u radu bez i sa motornim pilama. Jedino je u ono vrijeme našao za shodno prof. R. Benić , da iznese svoje mišljenje u »Šumarskom listu« tor. 11—12/61, str. 470. sa uvodnim obrazloženjem: »S obzirom na to da je navedeni članak (misleći na moj »Osvrt ...«) izazvao izvjesnu pomutnju u redovima stručnjaka, koji su ga shvatih kao poziv na uzdržavanje od mehanizacije sječe i izrade motornim pilama, smatramo da je potrebno da se bar u kratkim ortama osvrnemo na neke izvode autora, sa kojima se ne bismo mogli složiti« . Istina je, da iz posebne obrazivosti prema fakultetskim siručnjacima nisam htio polemizirati putem stručne štampe o toj »pomutnji«, nekakvom »pozivu na uzdržavanje« i još nekim imputiranim i neodrživim mislima. Međutim, u proteklih 13 godina, pojedinci se pozivaju na to pisanje, pa sam prisiljen, da se izjasnim o tom pisanju. Nepojmljivo je, da se u tom članku moji navadi o osebinama motornih pila, dobivenih iz domaće stvarnosti i strane stručne literature, koja je na kraju članka navedena, preinačavaju u »prigovore« motornim pilama, da se izvlači nekakvo moje »stanovište da je mehanizacija kod nas suvišna«, jer tih izraza nema u mojem tekstu, a to je potencirano u odgovoru. Međutim, bez obzira |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 67 <-- 67 --> PDF |
na početne i žestoke prigovore, ne bi se mogao steći dojam o mnoštvu pobijenih i insceniranih »prigovora« motornim pilama. Radi upoznavanja i pojašnjenja, navest ću nekoliko citata iz toga pisanja; koje je poželjno znati radi kasnijeg tretiranja ove teme: — Prof. R. Benić navodi samo »neke izvode autora sa kojima se ne bi mogli složiti«, — »Slažemo se sa inž. Oštrićem da motorna pila nije univerzalni šumski alat...«, — »Jedan od značajnih prigovora motornim pilama ... na prvi pogled stoji...«, — »uz mehanizaciju ne treba zaboraviti i na racionalizaciju ručnog rada«, — »treba priznati, da je za ovladavanje tehnikom rada motornom pilom prethodno potrebno poznavati rad ručnim oruđem«, — »mehanizacija sječe ... ne isključuje racionalizaciju ručnog alata i rada«. Dakle, sve su to intencije u kojima smo na istoj liniji. Ali ne smatram zadovoljavajućim odgovorom u pogledu dokaza ekonomičnosti motornih pila navađanje planske kalkulacije troškova, tj. teoretskog podatka, umjesto da je za taj dokaz upotrebljavana knjigovodstvena analiza stvarnih troškova sa terena, ej. iz praktičnog rada. Potom iz takvog teoretskog podatka proizlazi neodrživ zaključak: »Prema tome već je danas motorna pila jeftinija od ručnog rada.« Zatim, tvrdnju »stvarni utrošak energije za samo piljenje u toku radnog dana je kod motorne pile manji nego kod ručnog rada« morao bi obrazložiti stručnjacima iz područja nauke o radu i fiziologije rada u šumarstvu, navedenim na kraju mog »Osvrta«. Sve u svemu, stiče se dojam, da spomenuto pisanje nije bilo tako pogubno za intencije iznijete u mojem članku, kako to 13 godina kasnije prikazuju interpretatori ranijih događaja, u vezi sa mehanizacijom rada u šumi i uvođenja motornih pila. Izgleda, kao da — pozivajući se na autoritet prof. R. Benića, zlorabeći njegovo pisanje i potencirajući njegove »prigovore« — nastoje dati podršku svojem mišljenju. Nakon ovoga podugog uvodnog obrazloženja, prelazim na glavnu temu, koja me je i potakla na ovo pisanje. Prigodom proslave lOfMe obljetnice šumarstva po Šumskim gospodarstvima u Vinkovcima i Slav. Brodu, izdan je »Zbornik o 100-toj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije« po JAZU — Centar za znanstveni rad u Vinkovcima 1974. godine. U »Zborniku« na str. 185 štampan je članak kolega D. BEDŽULA—M. SLABAK na temu: »Razvoj mehanizacij e šumskih radova na području istočne Slavonije — stanje i perspektive «, koji se tu našao kao njihov prilog za dokumentaciju i upoznavanje stručne javnosti o toj temi. Sigurno je, da ne bih reagirao na njihov način informiranja stručne javnosti, da me u tom članku ne prozivaju, pripisujući mi na njima svojstven način etiketu nazadnog stručnjaka, s obzirom na moje suprotstavljanje uvođenju ljruonih motornih pila na poslovima sječe. Doznao sam to tek sada, kada u miru dospijevam čitati do sada nepročitano. Iznenađen sam također, da se ove kolege usuđuju iznositi ijavnosti svoje mišljenje, svoju verziju događaja u struci iz vremena dok su još bili u školskim klupama, a da se pritom nisu obazirali na tadašnje događaje i na to što su 65 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 68 <-- 68 --> PDF |
javno iznosili suvremenici tih događaja. Svoje mišljenje iznose dakle bez stručnog i dokumentiranog pobijanja ranije iznijetog. Ukoliko bi se neki kolega ili zainteresirani historiograf bavio ovom temom, našli bi se u nedoumici. Ujedno bi se uvjerili, da je ono, što su stariji kolege iznosili vjerno i dokumentirano, umjesto na plodno tie palo u vodu, jer (mlađi imaju svoj stil rada, koji opisuju u svojim nedovoljno dokumentiranim zapisima uz preinačivanje intencija i dobrih namjera. Pojavili su se dakle neki novatori, koji su zapostavili ranija stručna saznanja i nametnuli svoja. Da je tome tako, evo dokaza: U spomenutom članku između ostalog, piše: — »Velike teškoće Oko (izvršavanja plama sječe, a naročiti nedostatak dobrih šumskih radnika u tom periodu obnove i izgradnje ratom opustošene (zemlje, bio je povod da se pokuša povećati proizvodnost sječe i izrade uvođenjem motornih lančanih pila. To su bile dvonuone pile američke i engleske proizvodnje.« — »U početku su ostvareni dobri rezultati, ali se pokazalo da tada još nismo bili spremni za uvođenje takove mehanizacije ... te potpuno nestaju iz upotrebe 1951. godine«. — Razlozi za neuspjeh u primjeni dvoručnih motornih pila bili su: — slaba obučenost radnika, — nedostatak rezervnih dijelova, — nedostatak obučenih mehaničara, — slaba organizacija rada, ´"—pile koje su bile vrlo teške (50,65 kg), a rješavale su efikasno samo posao oko obaranja i tnupljenja, tj. dio posla na sječi li izradi.« — »Tokom 11961. godine ponovno se prišlo primjeni motornih lančanih pila. Te su pile bile mnogo prikladnije za rad na sječi i jaradi od pila koje se pokušalo primijeniti 1948. godine.« — »Prilikom uvođenja tih pila bilo je ponovno suprotstavljanja kako stručnjaka (inž. Oštrić 1961.) (tako i radnika. Na planu razuvjeravanja stručnjaka prof. R. Benić odgovara inž. Oštricu u stručnoj literaturi pobijajući sve prigovore u navedenom članku inž. Oštrica.« — »Teškoće su se sastojale u otporu radnika da prime novo sredstvo za rad. Tradicija i iskustvo sa ručnim alatom bili su vrlo veliki, a prihvaćanje mehanizacije skopčano je s mnogo problema. Najveći problem bio je u tom, što se pila trebala primijeniti masovno, pa je valjalo obučiti veliki broj radnika. Nisu postojale norme ´rada i materijala, što je zaista imoglo dovesti u pitanje osobne dohotke sjekača.« , — » ... teškoće su bile savladane ... postepeno »u uvedeni i dobri servisni mehaničari, tako da je u kratkom roku od 2 godine potpuno prestao rad s ručnim pilama, .motorne pile su uglavnom potisnule iz upotrebe i sjekiru... U nizinskim šumama motorna pila će još dugo biti nezamjenjiv stroj.« — »Prosječni efekti po radnom danu sjekača iznosili su u SG »Hrast« 1961 god. 1.66 m3... dok u 1973 god. ovi radnici na sječi izrade na dan 7,84 rn3...« — »Pri uvođenju sjekačke grupe su bile vrlo velike (1 motorist s 5 i više radnika)... Velike radničke grupe postepeno su smanjivane ... da bi se u posljednje 2—3 godine radilo sa po 2 radnika u grupi od Ikojih su oba obučena za rad s pilom . .. Uskoro će svaki radnik biti opremljen motorkom ... « 66 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 69 <-- 69 --> PDF |
— » ... ali je primjena pile donijela i negativne efekte, jer je došlo do pc jave profesionalnih oboljenja... oštećenja sluha... i oštećenja krvnih kapilara... Prilikom uvođenja motornih pila vazoneuroza je predstavljala problem, jer se počela brzo širiti među radnicima.« Da bi autori inkriminiranog članka čitaoce uvjerili, da su u početku bili zaista ostvareni dobri rezultati u radu sa tim motornim pilama, poslužili su se podacima dobivenim istraživanjima prof. R. Benića iz 1948. godine prilikom prosječan j i trase na autocesti Zagreb — Beograd u šumskom predjelu Brčkovac (Šumarija Županja), objavljenim u »Šumarskom listu« str. 249 de 1948 god. Bila je to čista sječa u nizinskoj srednje-dobnoj sastojini. Prema ovim podacima povećani su: — »produktivnost rada za 75*/o ekonomičnost rada lo´/o ekonoQTtska efikasnost lOOVu, tj. 2 puta u odnosu na ručni alat« Međutim, ovi podaci nikako ne -mogu poslužiti za dokaz o učincima tih pila u svim ostalim sječinama sa kudikamo različitijim i nepovoljni]im uslovima rada. Prema tome je i .tvrdnja, da su »u početku ostvareni dobri rezultati« neosnovana i neuvjerljiva. Kako se u citatu navodi, zbog nespremnosti struke da ih prihvati za izvršavanje planova sječe i izrade u periodu obnove i izgradnje ratom opustošene zemlje, te u 1961. godini otkrivenog suprotstavljanja stručnjaka zaduženih za izvršavanje planova sječe, ove pile su davale sve slabije rezultate, dok napokon u roku od 3 godine nisu nestale iz upotrebe — po mišljenju autora — iz neopravdanih razloga. U ´tekstu članka se navodi, da je samo u SR Hrvatskoj iz upotrebe izbačeno 1350 komada tih pila do 1951. \godine. Dakle, što drugo već optužba pred javnošću i povijesti struke i ondašnjih stručnjaka zaduženih za izvršavanje planova sječe i izrade u tako ´kritičnom vremenu, koji nisu znali i htjeli iskoristiti :taj — po mišljenju autora — efikasan i produktivan alat. Jer, nisu »i dali truda da obuče radnike u rukovanju sa tim pilama, (mehaničare na njihovom održavanju, niti su znali sprovesti odgovarajuću organizaciju rada sa tim pilama, kako su to s (uspjehom izvršili njihovi nasljednici. Ove pile su se po svoj prilici mogle korisno upotrijebiti u eksploataciji prašuma po njihovim proizvođačima, ali nisu mogle doći do izražaja u našim uslovima sječe, radi čega je bila uzaludna sva poduzimljivost da ih se iskoristi, kao i želja da ih se proglasi uporabivim za naše uslove rada. Pored svesrdnih zala-, ganja ondašnjih stručnjaka zaduženih za poslove sječe, navedene tvrdnje autora ne bi mogle služiti njihovoj časti i ugledu. Umjesto ´karakteristika samih pila i uvjetima rada sa njima, razlozi za njihov neuspjeh se pripisuju ondašnjim stručnjacima zaduženim za poslove sječe i izrade. Umjesto već poznatih razloga, javnosti se plasiraju novi, koji su također neuvjerljivi i neosnovani. Pored živih sudionika u radu sa tim pilama, njihovu uporabivost je ocijenio kolega Ing ŠURIČ, koji u »Drvarskom glasniku br. 3/54, pod naslovom »Upotreba motornih testera u eksploataciji šuma« iznosi i slijedeće: »U našoj zemlji ne postoje uslovi za rentabilno uvođenje motornih testera. Radničke nadnice su niže nego u razvijanim zemljama, a naši šumski radnici su vesti IU rukovanju sa ručnim alatom. Nabavna cena, kao uvozna roba, nesrazmerno je visoka, a znatne su tekšoće u održavanju i nabavci rezervnih delova. 67 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Tereni su relativno ´teški, jer se najveći đeo seča vrši u planinskim krajevima. Pretežno se obavljaju prebornc iseče, pa je drvna masa po 1 ha malena.« Ovi općeniti navodi vrijede u mnogočomu i za područje jugoistočne Slavonije o kojem je riječ. Budući da nigdje misu demantirani u stručnoj štampi, smatram smionim iznositi drugačiju verziju neuspjeha u radu sa 2-ruoraim motornim pilama, jer su tobože mogle izvršavati samo »dio posla na isjeći i izradi«, a »efikasno su rješavale samo posao oko obaranja i trupljenja.« Deset godina kasnije (1961.) pojavile su se na tržištu nove i prikladnije 1-ručne motorne pile. Premda mnogo prikladnije — vidi se iz citata — ponovno´ je (tj. kao i ranije!) uslijedilo suprotstavljanje njihovom uvođenju i to ne samo stručnjaka — od kojih se ´imenuje pisac ovih redaka — nego i radnika. Propisno suprotstavljanje je izvedeno i dokumentirano sa već spomenutim mojim »Osvrtom«. Dakle, suprotstavljao sam se mehanizaciji i racionalizaciji poslova sječe i izrade, premda se takvo uvjerenje ne bi moglo proizvesti iz mojega članka — ukoliko ga pažljivo dobronamjerno čita objektivan stručnjak. Što se pak tiče citiranog otpora radnika, smatram ovu tvrdnju također neosnovanom i uvredljivom ,za naše ljude. Takav otpor se ne navodi kao razlog odbacivanja 2-Tučnih motornih pila, premda ga je stvarno bilo, što je poznato svim sudionicima u njihovom korištenju, ali ne radi tradicije i iskustva odbijaju novo sredstvo za rad, već radi njihove neakonomionosti u pogledu zarade osobnog dohotka i mepodesnosti u rukovanju sa njima. Općenito je poznato, da naši radnici i seljaci (odakle se regrutira veći dio šumskih radnika i prevoznilka) s oduševljenjem i lakoćom prihvaćaju svako novo sredstvo za rad, samo ako osjete da je korisno. Prisjetimo se samo, sa kakvom brzinom i oduševljenjem su radnici — kako oni kod kuće, tako i oni zaposleni u inozemstvu — prihvatili mehanizirani rad i nova sredstva za rad, te kako su naši seljaci brzo i bez sentimentalnosti rasprodali svoje divne konje i sjeli za volan traktora. Ova tvrdnja je neodrživa i prema izlaganju prof. Banica, koji u svom već citiranom članku, u prilog dokaza za primamljivost motornih pila za radnike navodi: »nije malen broj radnika, koji se odlučuju na nabavku vlastite pile«. Kako je u citatu navedeno, radi savladavanja suprotstavljanja stručnjaka i njihovog razuvjeravanja od činjenica i podataka iznijetih u »Osvrtu«, bilo je potrebno putem stručne štampe nešto uraditi »na planu razuvjeravanja«. Tom su prilikom «pobiijani svi prigovori« koje sam navodno iznio u »Osvrtu«. Istina, pored dobrih, iznijete su i slabe osebine, pa je simptomatično, da se sada spominju samo nekakvi prigovori, koji su svi od reda pobijeni pa pisanje u »Osvrtu« postaje bezvrijedno. Kakvi su to bili prigovori i na koji način ih je pobio prof. Benić, vidljivo je iz naprijed navedenih citata i obrazloženja. U »Osvrtu« je upozoreno na probleme, koji nas očekuju prilikom uvođenja motornih pila i mišljenje, da se ne uvode na brzinu i pod svaku cijenu. Autori članka u »Zborniku« ističu, da je bilo mnogo i velikih problema, zbog masovne primjene, obučavanja velikog broja radnika, te normiranja rada i materijala, što sve skupa ne izgleda uvjerljivo. Jer, iz priložene tabele br. 4 u tekstu članka se vidi, da je ŠG »Hrast« nabavilo tek 1966. godine 2 komada, u 1968. god. 3 komada, i u razdoblju 1969—1972. god. 133 kom. motornih pila. Dakle, nije se nabavljalo baš tako brzo i bilo je podosta vremena («sam godina!) za pripremu, obučavanje radnika i mehaničara, te formiranje normativa rada i materijala. Za ovo posljednje su postojali obilni strani podaci. Izgleda međutim, da je potrebno 68 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Ishoditi poene za izmišljeno suprotstavljanje stručnjaka i otpor radnika, te savladavanje problema — čega u stvari nije niti bilo. Nije vremenski definirano kada je to »u kratkom roku od dvije godine potpuno prestao rad s ručnim pilama« i u kojem je to roku iz upotrebe potisnuta i sjekira. Zato je ovoj tvrdnji teško vjerovati. Svaki neupućeni čitaoc bi pomislio: sjajan uspjeh — sjajni stručnjaci! Međutim, kako drugdje, tako i u istočnoj Slavoniji postoje sastojime u kojima se obavijaju proredne i uzgojne sječe u kojima je razumno koristiti samo ručni alat — pilu i sjekiru. Ako nije tako, onda smo radnicima dali u ruke ubojiti alat— motorku, koja radnicima narušava zdravlje, a ubija racionalizaciju sredstava i rada. Ako je iz upotrebe potisnuta lagana i britka ručna pila za prerezivanje tankog materijala, moglo bi se reći da tu nešto nije u redu i posumnjati u organizaciju rada pri sječi i izradi tanjih stabala, kao i efikasno i racionalno korištenje motornih pila. Autori članka u »Zborniku« kao da ne zmaju ili neće da znaju, da motorna pila nije alat u šumi za sve i sva, da ona ima svoju graničnu upotrebu — praktičnu i ekonomsku. Da je sjekira s>tvarno postala pomoćni alat u tako snažnoj mehanizacijji, uvjerio sam se, nažalost na vlastitom i tuđem kupljenom ogrijevnom drvu. Bez obzira na promjer, težinu manipulacije sa tolikim komadima i dr. oblice se uopće ne cijepaju, a Ukoliko ih ima prapolovljenih, onda je to učinjeno uzdužnim propisivanjem sa motornom pilom. Ovakav rad je posljedica potpune mehanizacije sječe i izrade, a možda služi i za dokaz racionalnog korištenja motornih pila? Tek u 1973. godini postignut je zadovoljavajući učinak sa motornim pilama, tj. nakon 7 godina rada sa njima, tj. 7,84 m:s umjesto ranijih 1,66 m´. Iz ovoga se podatka može zaključiti, da je na mjestu bilo moje upozorenje u »Osvrtu«, da se motorne pile trebaju zavoditi više radi sticanja iskustva negoli radi polučivanja ozbiljnijeg efekta. Sto se tiče veličine sjekačkih grupa, odnosno organizacije rada sa motornim pilama, sudeći po svemu, u jugoistočnoj Slavoniji je postojao svojevinstan stil j način rada. Sjekačke grupe se mijenjaju kao maramice, bez obrazloženja I dokumentacije o optimalnoj veličini. Uopće nisu korištena strana iskustva, da je motorna pila najekonomičnije korištena u posadi sa 4 radnika (vidi »Osvrt«), niti domaće preporuke, da je »motorna pila najbolje iskorištena u radnoj grupi od 3 radnika, od kojih bar dvojica treba da su vješti rukovanju i radu pilom« (vidi prof. R. Benić: »Mehanizacija sječe i izrade u eksploataciji šuma«, »Šumarski list br. 11—12/61). Navedeni citati opet potvrđuju ispravnost navoda u »Osvrtu« »da motorna pila iziskuje veće opterećenje i veći utrošak energije od ručne pile«, te da »najnovija naučna ispitivanja na polju fiziologije rada ukazuju da je rad sa motornom pilom zapravo otežavanje rada za radnika«. Istina s ovim navodima o vazoneurozi demantiraju izvod i tvrdnju prof. R. Benića o manjem utrošku energije u radu sa motornom pilom negoli kod ručnog rada. Napominjem, da je ovaj navod u »Osvrtu« najprije nazvan kao prigovor motornim pilama, da bi ga kasnije naveli kao činjenicu, iznijetu po autorima članka a »Zborniku«. Dakle, od prigovora je postala činjenica. Bit će interesantno doznati, kakve će sve posljedice prouzročiti motorna pila u rukama svakoga sjekača, ili kako će se u tom slučaju moći opravdati njihovo racionalno korištenje. Živi bili, pa vidjeli! 69 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Sve u svemu, proizlazi iz pisanja spomenutih kolega: Suprotstavljanja mehanizacije bilo je 1948. godine, Bilo ga je i 1961. god. Tek 1971. god. stupanjem na scenu nove generacije stručnjaka, za struku su nastupili bolji dani. Kakve su tek perspektive, kada se »sječu, kresanje te eventualno trupljenje obavljati tzv. procesori... Isto tako usitnjavanje (i vezanje) granja i sve oblovine tanje od 7 cm sigurno će se izvršiti na samim sječinaima.« Ovo posljednje izgleda da i nije tako daleko od ostvarenja. Nedavno sam pročito u »Večernjem listu« od 3. III 1983. str. 6, ´»Iverje umjesto nafte«, da će za pokusni rad u ovdašnjim šumama uvesti iz Švedske takav stroj. Da li smo takav poduhvat prethodno predložili, napadali i branili u stručnoj štampi, nije mi poznato. Poznato mi je, da smo uvozili i montirali strojeve u nerentabilne tvornice i da je ovakva praksa na. samrti. S obzirom na izvanrednu mogućnost plasmana šumskog otpada na licu mjesta u njegovom izvornom obliku na području istočne Slavonije, zahvaljujući postojanju bližih potrošača u seoskim naseljima, ideja o njegovoj preradi je sumnjive vrijednosti. Promjenom njegovog oblika i oplemenjivanjem izgleda, te bezuvjetnim povećanjem njegove cijene ne bi se postigli željeni rezultati. Seoska domaćistva su i do sada trošila malo nafte za izvor toplotne energije u svoim gospodarstvu, radi čega im i nije potrebna takva zamjena. Oduzimati im opet izvornu toplotnu energiju radi podmirenja daljnjih potreba, također ne bi imalo gospodarskog opravdanja. Naši preci su za podmirenje potreba na ogrijevnom i drugom drvu kod ovih žitelja osnivali zaisebne komunalne organizacije (imovne općine), a nove generacije ih kane ostaviti bez ogrijeva (kao da je to briga njih samih), ili ih raseliti. Slažem se, da je ne samo otpadak, već drvo općenito, efikasan izvor toplotne energije i zamjena za kritičnu naftu, ali se ne bih mogao složiti, da će se taj problem efikasno riješili na predloženi način. Ovaj način samo prerađuje ono, što se može potrošiti i bez preradbe u svrhu zamjene za tobožnju naftu. Efikasno rješenje je moguće postići samo efikasnijem pristupu ka povećanju proizvodnje drvne mase, kako bi i šumarstvo postalo proizvođač i toplotne energije. Golih površina, sposobnih samo za proizvodnju drvne mase imamo u izobilju, besplatne vlage i sunčeve energije također. Potrebno je samo razumijevanje, dobra volja i ulaganja poput onih u istraživanje nafte. Sirovinama za tu proizvodnju — suncu i vlazi — još se ne nazire iscrpljenje, kao što je to slučaj sa naftom i plinom, a drvo je najuspješnije akumulirana sunčeva energija, pogodna za pohranu i manipuliranje, bez opasnosti za eksploziju i druge nevolje. U utrci i pohlapnosti za povećanjem standarda izbacili smo iz upotrebe peći za dirva i tamo, gdlje to nije bilo neophodno, te nabavili i montirali modernije peci na naftu i struju. Ne samo drvni otpad nego i drvo je postalo neupotrebljivo. Za domaćinstva su to bila kratkovidna, bolje rečeno, kratkotrajna rješenja. Kućni budžet je lakše prebolio ove promašaje. Društveni budžet, odnosno narodno gospodarenje moralo bi se zasnivati na dugoročnim rješenjima. Ne ulagati i trošiti postignuto u opremu i strojeve, koji također sutra mogu postati neupotrebljivi, te još upotrebljivo otpisivati u otpad. Takva sudbina bi po svoj prilici mogla zadesiti i stroj za briketiranje šumskog otpada. Pored opisanog razvoja mehanizacije sječe, u članku u »Zborniku« informira se čitaoce i o razvoju mehanizacije transporta posječene drvne mase od panja do potrošača (DIK »Spačva«) i glavnih stovarišta. Bilo bi interesantno |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 73 <-- 73 --> PDF |
doznati, da li prikazani obim mehanizacije i njezinih troškova, uključenih u troškove transporta ide paralelno — ako ne sporije — sa realnom vrijednošću prirasta drvne mase ili se ta disproporcija prenosi putem povećanih cijena šumskih proizvoda na potrošače. Ekonomska opravdanost tolike mehanizacije mogla bi se dakle dokazati samo studioznom analizom svih zavisnih faktora u komparaciji sa drugačijim ili ranijim načinom transporta. Međutim, u članku se — pored golog navođenja redosljeda u primjeni i tehničkih podataka iz prospekta — takvi podaci nr iznose. Samo na prvi pogled moglo bi se primijeniti: — lakši strojevi, sa većom plohom gaženja, možda i bez lako povredljivih zračnica, brže ; lakše bi se kretali po uglavnom vlažnom zemljanom terenu i imanje bi razvaljivali kritične prolaze u šumi, čime bi sami sebi olakšavali prolaz, — lakši strojevi bi manje provaljivali zemljane i provizorne, kao i manje lomili i oštećivali moderne asfallne vlastite i tuđe prometnice. Osposobljavanje i modernizacija istih, mogla bi biti lakša i jeftinija, — jednostavnijim vučnim strojevima i njihovim prikolicama lakše bi se ovladalo rukovanje i omogućilo bolje iskorištenje. Ovako: — više hidraulika, više problema — više kvarova i zastoja. Dok je u kvaru hidraulik ili ekran, mora stajati vozilo i obratno, — kompliciranije rukovanje i skuplje održavanje. — Umjesto prevoženja teških željeznih kranova u oba pravca, bilo bi bolje i jeftinije prevoziti koristan teret — drvo. Teškim strojevima pr svoj prilici bolje odgovaraju kameniti tereni, a oprema vučnih sa kranovima prilagođena je manjim količinama na stovarištima. Prostranim šumama, sa koncentriranom drvnom masom, odgovarala bi drugačija organizacija utovara i prijevoza, pogotovo kada potrošač ima mogućnost istovara. S/tiče se utisak, da je mehanizacija sama sebi svrhom, pri čemu se zapostavlja njezina stručna i gospodarska opravdanost. Umjesto toga, uveden je pojam »ekonomska nužda«. Mehanizacija bez detaljne i stručno dokazane opravdanosti i gospodarske koristi mogla bi služiti samo za trofeje njihovih predlagača. Kubici zlatne hrastovine namijenjeni plaćanju glomaznih i skupih uvoznih strojeva i njihovih rezervnih dijelova, bili bi korisnije upotrebljeni za podmirenje troškova kupovine nezamjenjivih strojeva, sirovine i drugih roba iz uvoza potrebnijih privredi zemlje. Osim toga, moglo bi se reći, da što god bliže stablima i šumi budemo dovodili glomazne i teške strojeve, da će biti manje stručnog gospodarenja sa šumama i da ćemo imati slabije rezultate prilikom uzgajanja šuma. Njihovo uzgajanje teče sporo i ovisno uglavnom o prirodnim faktorima koju činjenicu ne bi bilo na odmet respektirati i prilikom njihovog korištenja. Kuda prolazi teška mehanizacija, tu mladik ne niče, a umjetno pošumljavanje je skupo i problematično. Nedavno sam se uvjerio na licu mjesta u prorednoj sječini Topola, Šumarija Vinkovci, kako je običan profesionalni šumski prijevoznik, ili »posljednji Mohikanac « u odumiranju, racionalno organizirao izvlačenje trupčića i rudnog drveta u toj sječini. 71 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Traktor sa prikolicom ne može se niti smije, (a nije ni racionalno), kretati po svoj površini i pobirati drvni materijal za odvoz. Uz traktor je radio i jedan konj, koji bez poteškoća i bez štete u šumi prikuplja raštrkani materijal i privlači ga do prolaza, ikojim je omogućeno kretanje traktora kroz sastojinu. Konj je jeftiniji od traktora, pokretljiviji i brži, a nije mu potreban benzin, niti rezervni dijelovi. Njegovi troškovi pogona i održavanja dakle ne. osciliraju, niti su ugroženi, kao što je to slučaj s ekipažom — kako se ta mehanizacija zvučno naziva. Nema kvarova i zastoja. Jedino, alko stoji kad se odmara gricka kukuruzovinu ili pase travu iz dosade. U odnosu na prednje, može se reći, da izvlačenje sa mehaniziranom ekipažom ne bi moralo postojati »iz ekonomske nužde«, da smo ovim konjima i njihovim goničima poklonili saimo dijelić pažnje i brige, koju poklanjamo traktorima i KoOkumima, te njihovim vozačima. Posve mehanizirani transport u šumi, ili izvlačenje drvne mase, u potpunosti je ovisno o benzinu, a tu je stanje kritično, a za vrijeme rata bilo bi još kritičnije kad govorimo o benzinu. S obzirom na poodmakle godine od objavljivanja mog članka, moglo bi se reći, da su teme zastarjele i da su izgubile na aktuelnosti. Međutim, ima tema, koje ne zastarjevaju i nikada ne gube na aktuelnosti. Naglasak na korištenju vlastitih mogućnosti iskorištenju vlastitih unutarnjih rezervi prije odlučivanja na uvoz tuđe i skuplje opreme i strojeva ima svoju trajnu vrijednost. Ovakvo rezoniranje se može potcijeniti ili odbaciti, ali se posljedice takvog suprotstavljanja brzo odbijaju o glavu. Brzopleto ponašanje je ujedno i nestručno, koje za posljedicu ima negativne efekte. Negativne efekte je moguće privremeno kamuflirati u vlastitom djelokrugu ili ih prenositi na druge sudionike u proizvodnom lancu, ali je sigurno da se nestručnim ponašanjem malo po malo doprinosi destabilizaciji privrede i nepoželjnoj devalvaciji domaće valute. Današnje prilike potvrđuju navedeno. Borba za prosperitet u struci, te podrška racionalnosti i ekonomičnosti, teme su dakle koje su uvijek aktuefae. Stoga je uvijek aiktuelno govoriti i o anomalijama na tom plaou. Ivan Oštrić, dipl. inž. šum. Vinkovci |