DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1984 str. 112 <-- 112 --> PDF |
osnivanju Sekcije za pošumljavanje i melioraciju krša pređe u tu Sekciju. Kada je 1948. godine osnovana Sekcija za pošumljavanje i melioraciju krša u Zadru Dobrić prelazi u Zadar, gdje radi do 1951. godine kada zbog bolesti odlazi u invalidsku mirovinu. Iako je u zadarskoj Sekciji djelovao relativno kratko vrijeme, pošum.. Ijavanjem zahvatio je bližu 500 ha (da je bilo sredstava bi i više, kako je sam govorio) kako je o tome već pisano u Šumarskom listu.** Nakon što mu se zdravstveno stanje popravilo, reaktivira se 1956. kao šumarski inspektor tadanjeg Narodnog odbora kotara Zadar na kojoj dužnosti ostaje do navršetka punog radnog staža za starosnu mirovinu. Inž. Dobrić ne miruje ni kao umirovljenik, nego u zadarskom Povijesnom arhivu traga za dokumentima, posebno iz doba mletačke administracije, u kojima je riječ o šumarstvu. Tako je za neke institucije u Splitu i Zagrebu posebno obradio 75 dokumenata (koji su bili pisani, razumljivo, na staroj talijanštini). Nije se isključio ni iz rada na pošumljavanju krša jer je svojim iskustvom nesebično savjetima pomagao mladim stručnijacima, kako je zapisao B. Tkalčić. Nadgrobni govor »starom, dobrom šjor Anti-Toniju, koji nas je tako nenadano i tiho ostavio« održao je Ing. Branko T k a 1 č i ć, direktor Šum. gospodarstva Zadar u mirovini. U govoru evocirao je pokojnikov rad, pionirski doprinos ozeljenjavanju krša, kako zadarskog područja tako i cijele Dalmacije, u njegovom dugom i plodnom šumarskom životu, naglasio njegovo drugarstvo i nastojanje da mlade što više nauči i da im poda motive i potakne želju za nastavak njegovog rada na podizanju šuma u ovom dijelu naše domovine. Inž. Ante Dobrić časno je 21. siječnja 1984. godine u Zadru završio svoj život ostavivši u šumskim kulturama podignutim njegovom brigom, da spomenemo samo jednu — onu duž ceste Zadar — Nin, trajan spomenik! O. Piškorić BILI SU STUDENTI ŠUMARSKOG FAKULTETA U ZAGREBU U jesen 1982. godine (28. listopada) umro je Prof. dr Amer Krivec, a u 1983. godini dipl. inž. Branko Korber i dipl. inž. Slobodan Rajić, slovenski šumari, koji su šumarstvo studirali na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Ame r Krive c rođen je 22. 04. 1928. godine u Velom Ižu, gimnaziju je završio u Ljubljani a na Šumarskom fakultetu diplomirao 1952. godine. U šumarskoj operativi, u Šumskim gospodarstvima Celje i Postojna, radi do 1964. godine kada kao predavač, prelazi na Biotehnički fakultet — Šumarski odsjek u Ljubljani. Dok_ torirao je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1966. godine i iste godine izabran je za docenta a 1977, godine izabran je za redovnog profesora na istom Fakultetu. Područje njegovog rada bilo je suvremena tehnologija (mehanizacija) šumske proizvodnje i njen utjecaj na šumu. Kao redovni profesor predavao je transport drva i organizacija rada u šumarskoj proizvodnji. Prof. Krivec bio je i stalni suradnik Instituta za gozdarstvo in lesno gospodarstvo Slovenije. Kao znanstvenik i pisac objavio je 6 samostalnih publikacija i preko 40 stručnih i naučnih studija, članaka i referata od kojih neke i u Šumarskom listu (1962, 1963, 1976). Prof. Krivec bio je zapažen i u inozemstvu, pa je tako bečki mjesečnik »Allgemeine Forstzeitung«, u br. 1/1983), zabilježio njegovu smrt naglasivši, da je »s Au ** B. Tkalčić : 85-godišnjica Ing. Ante Dobrića. Šum. list, CHI (1979), br. 11 — 12. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1984 str. 113 <-- 113 --> PDF |
strijom bio vezan s dužim boravkom na Visokoj školi za kulturu tla« (Hochschule fur Bodenkultur u Beču). Brank o Korbe r rođen je 1929. godine u Šentjurju pri Celju. Gimanziju je polazio i završio u Celju poslije rata, jer za vrijeme rata nije polazio školu nego je aktivno sudjelovao u narodnoslobodilačkoj borbi. Na Šumarski fakultet u Zagrebu upisuje se 1948. godine i diplomira 1953. Za vrijeme studija jedno vrijeme boravio je u Norveškoj a tada uspostavljene veze nastavile se i kasnije. Nakon završetka studija zapošljava se u Gozdnom gospodarstvu u Celju odakle, kolovoza 1957, prelazi u OUG Celje. Iz Celja, na temelju uspješnog stručnog rada i društvenopolitčke aktivnosti, imenovan je direktorom GKPZ Mozirje i direktorom Zgornjesavinske kmetijske zadruge Mozirje. Od ljeta 1961. do ožujka 1965. obavlja i dužnost predsjednika Općine Mozirje, a istodobno je i poslanik Ljudske skupščine Slovenije. Iz Mozirja prelazi u Gozdno gospodarstvo Nazarje a 1975. godine u Gozdno gospodarstvo Bled. 1975. vraća se mu rodni kraj, u Celju. Branko Korber posebno se bavio seljačkim šumama i propagandom seoskog turizma, posebno u Radovljiškoj općini i u Općini Slovenske Konjice. U Turisti. čkom savezu Celje bio je predsjednik odbora za seoski turizam a aktivan je bio i u Turističkom društvu Slovenske Konjice. Bio je i član Izvršnog odbora Zadružne zveze Slovenije i predsjednik Odbora za privatni sektor u Splošnom udruženju goz. darstva Slovenije. Više godina bio je predsjednik Društva inženjerjev in tehnikom gozdarstva in lesarstva u Celju. Život Branka Korbera bio je vrlo plodan i priznat od društva te mu je podjeljeno odlikovanje Zasluge za narod i red rada, priznaje Zadružne zveze Slovenije za zasluge na razvoju seoskog turizma a 1983. godine i nagrada Općine Slovenske Konjice. Sloboda n Raji ć (Rajič u Sloveniji) rođen je u Srpskom Itebeju 1924. godine. Gimnaziju je završio u Zrenjaninu a šumarski fakultet u Zagrebu diplomiranjem 1950. godine. Dekretom je upućen na prvo radno mjesto u tadanje Ministarstvo šumarstva u Ljubljani i u Sloveniji, lako rođen Banaćin, ostaje sve do svoje smrti. Iz Ministarstva premješten je u Gozdno gospodarstvo Novo mesto, 1955. godine postavljen je za šefa Okrajne uprave za gozdarstvo u Novom Mestu a 1961. za načelnika Odeljka za međuopćinske inspekcijske službe u istom mjestu. Nakon 14-godišnjeg rada u Novom Mestu prelazi u Ljubljanu, u Papirles, gdje mu je povjerena služba za plantažiranje u cilju proizvodnje celoloznog drva te je »orao ledinu i iza sebe ostavio vidne i bogate dokaze svoga rada i znanja«, kako naglašava u nekrologu Rajiču Ciril Remic (u Gozdarskom vestniku«), U papirnoj industiji ostaje do 1981. godine i to najprije kao pomoćnik direktora za sektor nabavne a zatim, od 1977, u SOZD Slovenijapapir na poslovnima osnivanja plantažnih nasada. Radni vijek završio je u Općem udruženju šumarstva Slovenije. U svom radu povezivao je istraživački rad s operativnim područjem te je bio član Savjeta Instituta za gozdno in lesno gospodarstvo a za problematiku znan. stvenog i istraživačkog rada bio je zadužen u Općem udruženju šumarstva Slovenije. Za svoj rad Rajić je primio časna priznanja republičkog i jugoslavenskog stručnog Saveza a više godina bio je i predsjednik Zveze inženirjev in tehnikov gozdarstva in lesarstva Slovenije. Osobine njegovog života i rada sumirao je C. Remic rečenicom da »smo srečni, da nam ostaje njegova dragocjena baština: njegova prijateljstva, vjera u ljude in negovo delo«. O. Piškorić |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1984 str. 114 <-- 114 --> PDF |
Inž. AI.OJZ STRANCAR U visokoj starosti od 98 godina u Ljubljani je 17. srpnja 1983. godine umro inž. Alojz Strancar. Cjelokupni radni vijek proveo je kao bujičar, najprije u Dalmaciji a zatim u Sloveniji. U Dalmaciju dolazi ožujka 1910. godine kao inženjer — vježbenik u Sekciju za uređenje bujica da već sljedeće godine bude premješten u Knin. U Kninu ostaje do polovice 1914. godine kada je premješten u Sekciji za uređivanje bujica u Ljubljani i u Sloveniji ostaje trajno, a radio je do svoje 83. godine starosli tj. do 1966. godine, iako je 1951. godine bio umirovljen. A. Strancar rođen je 30. kolovoza 1835. u Strancarjima pri Vipavi, osnovnu školu započeo je u Planini pri Vipavi a nastavio je u Ljubljani, gdje polazi i gimnaziju. Nakon mature 1905. godine odlazi na studij u Visoku školu za kulturu tla u Beču, gdje 1909. diplomira za inžinjera šumarstva. Značaj Strancara prelazi okvire Slovenije, ne samo po njegovom radu u Dalmaciji, nego više po tome, što je aktivno sudjelovao na izradi Zakona o uređenju bujica (1930. godine) i popratnih propisa uz taj Zakon. U to možemo ubrojiti i njegove stručne rasprave o »Uređenju bujica, namjeni i koristi uređenja« (Gozdarski weslnik, br. 5—6(1938) i »O uređenju bujica s narodno-gospodarskog glediš´a« (u reviji Tehnika in gospodarstvo, br. 9—10.936). (Prema »Gozdarskom vestniku, br. 10 1983.} ER AT A CORRIGE! U izvatku govora Prof. Fazlije ALIKALF1ĆA objavljenog u Šumarskom listu br. 3—4 1984. god. na str. 130 rečenica » . . . a savjest je nedovoljni dio cjelovite moralne i slobodne ličnosti« ispravno glasi »Savjest je u pitanju, a savjest je neodvojivi dio cjelovite moralne i slobodne ličnosti«. Zahvaljujemo autoru na upozorenju o neispravnosti prvotnog teksta. Ur. |