DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1984 str. 55 <-- 55 --> PDF |
HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON Knjiga l/A—Bi Zagreb, 1983. Izdavanje Hrvatskog biografskog leksikona potakao je još 1975. godine direktor Jugoslavenskog Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Nakon dvije i pol godine priprema, početkom 1978. godine, održano je savjetovanje šireg kruga kulturnih radnika o koncepciji, namjeni, sadržaju i obradi ovog Leksikona tada pod radnim naslovom Biobibliografski leksikon Hrvatske. Iste godine organizira se suradnja i uredništvu stižu prvi tekstovi. Međutim tek je 1983. godine uspjelo potpuno dovršiti prvi svezak od 800 stranica koji je obuhvatio ličnosti s prezimenima od slova A do Bi, manje nego je bilo prvotno zamišljeno tj. da obuhvati u cjelosti i slovo B. Temeljni kriterij ovog Leksikona je »prikaz životopisa ili životopisnih podataka s bibliografskim informacijama svih ljudi (plemena i obitelji) od najstarijih vremena do današnjih dana, koji su se bilo čime istakli u izgrađivanju hrvatskog duhovnog i materijalnog života — od kraljeva, velikaša, umjetnika- i knjižara do trgovaca, brodara, industrijalaca, dobrotvora, buntovnika, istaknutih iseljenika, revolucionara, boraca, radnika i seljaka — bilo da su djelovali u domovini, u široj zajednici ili u tuđini, kao i svih stranaca koji su se uključili u hrvatski život« (iz materijala na spomenutom Savjetovanju). U Leksikonu bit će navedeni i oni koji su se u pojedinim vremenima istakli i svojim negativnim radom, izgubivši prava mjerila u sistemu vrednovanja, te pokušali razgrađivati nacionalnu kulturu i narodnu egzistenciju odnosno i oni »koje je povijest osudila«, kako je na predaji javnosti ove, prve, knjige Leksikona rekao njegov glavni urednik dr Nikica Kolumbić. Predviđa se, da će cjelokupni Leksikon imati oko 25 000 jedinica i to onih, koji su rođeni prije 1945. godine. U zadnjoj, točnije dopunskoj, knjizi, a koja bi trebala izići za desetak godina, bit će obrađeni i mlađi kao i oni stariji koji nisu do tada prikazani, jer se za njih kasnije saznalo. Leksikon nije samo registrator činjenica nego i kritički prikaz vrijednosti prikazanih i tako na neki način pruža sliku duhovnog i materijalnog života na našem tlu u prošlosti i posljedicama za sadašnjost i budućnost. Možemo se upitati zašto u Šumarskom listu registriramo ovu ediciju Jugoslaven, skog leksikografskog zavoda (»Miroslav Krleža«)? Odgovor je, međutim, jednostavan a sadržan u protupitanju, zar šumarstvo također nije sastavni dio narodnog gospodarstvo i zar ono nema udjela i u kulturnom životu našeg naroda? Zar i nosioci djelatnosti šumarstva nisu stvaraoci i radnici u sklopu cjelokupnosti društvene zajednice? Dakle i šumarima je mjesto u ovom Leksikonu. Kao i kod drugih struktura tako će i od šumara ući u Leksikon samo oni koji su ostavili traga u pisanoj riječi, jer od onih drugih, bez obzira na njihovo značenje u svoje vrijeme ali bez pisanih dokumenata, s njihovim vršnjacima na njih pada veo zaborava, koprena nepoznavanja. Nije isključeno, da će neke od njih otkriti povjesničar šumarstva u arhivskim materijalima, koje vrijeme nije uništilo. Za sada je u traganju za takvim šumarima gotovo jedini putokaz »Kazalo autora suradnika Šumarskog lista od 1877. do 1976. godine« objavljeno u »Povijesti šumarstva Hrvatske 1846—1976. kroz stranice Šumarskog lista« (Zagreb, 1976), To posebno vrijedi za prijašnja razdoblja, jer od unazad tridesetak godina bibliograf, ska kartoteka zabilježit će i imena nekih šumara, koji nisu ništa objavili u Šumarskom listu, nego u drugim publikacijama. U prvoj knjizi HBL-a nalaze se šumari A. Abramović, O. Agić, D. Andrašić, M. Androić, M. Anić, Z. Badovinac, S. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1984 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Bađun, J. Baien, P. Belia, P. Barišić, R. Benić i S. Bertović. Usporedimo li prikaze šumara u Šumarskoj enciklopediji s prikazima u HBL-u uočavamo razlike. Prva je, da je u HBL-u prikazan veći broj nego u ŠE a druga, da su prikazani u HBL-u opširniji, dakle i potpuniji, nego u ŠE. Razlike ne samo u opširnosti nego i o načinu obrade prikazujemo na primjeru P. Barišića i P. Belie. U Šumarskoi enciklopediji: BARIŠIĆ, Pavle, šumarski stručniak (Lonđica. Slavonija. 1848. — Sremska Mitrovica, 1908). Šumarske i agronomske nauke svršio u Križevcima. Radnik i pisac širokih horizonata. Uredio gosnođarenie šumama Petrovaradinske imovne općine. Suzbijao pretvaranje hrastovih sje^ meniača u paniače. Mnoee rasprave uništene su za vriieme Prvog svjetskog rata (O vezi šumskog i poljskog gospodarstva O kolonizaciji, O pošumljavanju relativnog šumskog tla). Surađivao u našim, francuskim i njemačkim stručnim listovima. — LIT.: P. Barišić. Šumarski list. 1909. U HB leksikonu: BARIŠIĆ. Pavle, šumarski stručniak (Londžica kod Našica, oko 1853 — Sremska Mitrovica 1. XII 1908). Osnovnu školu završio ie u Londžici. era dansku u Novoj Gradiški, a 5. i 6. razred srimnaziie u Novom Sadu. Nauke ie nastavio na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima koie svršava 1873. Dviie godine bio ie općinski šumar u Čereviću kod Beočina. a 1875. prelazi Imovnoi općini Petrovaradinskoi. radi do 1885. u Šumariii Klenak. a zatim do kraia života u Gospodarstvenom uredu u Imovne općine u Sremskoi Mitrovici. naipriie na uređivaniu šuma. a zatim kao upravite!i. Svoiim gospodarskim osnovama B. ie uveo racionalno gospodarenje hrastovim šumama radi što veće proizvodnje visokokvalitetne »slavonske hrastovine«. a prirodno pomlađivanje posječenih šuma zamiienio ie umjetnim. Stručne radove obiavliivao ie u periodicima: Glas naroda (1872—1874). Gospodarski list (1874). Šumarski list (1879. 1885, 1887—1890. 1895. 1898. 1900) i Forstwirtschaftliches Blatt (1879). a PO biografu J. Metlašu i u Narodnim novinama. Srijemskim novinarom Agramer Taeblatt-u. Oest.-Ung. Centralblatt für Walderzeugnisse te L´Echo fo restier. — DJELA: Naša ornica. kako ie postala i iz čega ie složena. Mitrovica 1883. — Šumska privreda na svietskoi izložbi u Parizu 1889. Zagreb 1890. — LIT: Jovo Metlaš: Pavle Barišić. nadšumarnik. Šumarski list. 33/1909) 3, str. 81—90. — Isti: Pavle Barišić (1848—1908). Pola stoljeća šumarstva. Zagreb 1926, str. 122— 127. U Šumarskoi enciklopediji: BELIA. Pravdoje. šumarski stručniak (Malo Zabije, kraj Gorice. 2. IX 1853 — Rab. 16. VII 1923). Šumarstvo svršio u Križevcima. Od 1886. do 1920. šumarski referent općine Rab: zaslužan za pošumljivanie krša na njenu području (Frkani. Kalifront. Komrčar — edie mu ie POdisnuta spomen-ploča). — LIT.: B. Nikšić: Jedna stoaodišniica, Šumarski list. 1953. str. 527). U HB leksikonu: BELIA. Pravdoie (Beliia. Belia. Justus), šumarski stručniak (Malo Žablje kod Ajdovščine. 2. XI 1853 — Rab, 15. VII 1923). Nakon završene Deželne kmetiiske sole u Gorici (1877/1878). studirao ie i 1882. diplomirao šumarstvo na Gospodarsko- šumarskom učilištu u Križevcima. Zaposlio se u Drnišu, ali uskoro, oko 1887. prelazi u Rab. gdie do umirovljen i a radi kao općinski nadšumar. Tu 1890. započinje pošumljivanie gologa krša. Današnja park-šuma Komrčar. neposredno uz grad Rab. šume Frkani. Suha Punta. Kalifront kao i mnoge druge pošumljene površine na Rabu — koje su jedna od osnova rapskog turizma — rezultat su njegova rada. Bavio se i floristikom te ie surađivao s Dragutinom Hircem. Na nieeovu inicijativu osnovana je rapska limena glazba, koioi ie bio prvi predsiednik. Tu su se okupljali rapski obrtnici djelujući u narodnom duhu. Nakon smrti. 1924. podignuta mu ie u Komrčaru snomen-ploča. a o 50-godišniici smrti postavljena ie bista (1974). — LIT.: B. Nikšić: Jedna stogodišnjica. Šumarski list 77 (1953) 12. str. 527. — Josip Šimičić i Đuro Rauš: Otkrivanie spomen biste Pravdoiu Beliiu na Rabu 16. XI 1974. Ibid.. 98/1974) 12. str. 551—555. Uz tekst o Barišiću reproducirana ie i naslovna strana samostalne publikacije »Šumska privreda na svietskoi izložbi uParizu 1889.« (inače separat iz Šumarskog lista), a uz tekst o Beliii fotografiju biste, rad Zvonka Kamenara, postavliene u Rabu 1974. |