DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Šum. list CVIII (1984) 319 UDK: 630*95 (N. P. »Plitvička jezera«) PRINCIPI UREĐIVANJA ŠUMA NACIONALNOG PARKA »PLITVIČKA JEZERA« (Predavanje održano 8. III 1984. na Seminaru u Nacionalnom parku Plitvička Jezera) Prof. dr DUŠAN KLEPAC (Zagreb) SAŽETAK. U proljeće 1984. godine Lprava Nacionalnog parka Plitvička jezera organizirala je specijalni seminar pod rukovodstvom pomoćnika generalnog direktora ing. J. Movćana. N´a tom seminaru održana su različita predavanja. O uređivanju šuma u Nacionalnom parku govorio je prof, dr Ü. Klepac pošto je sudjelovao pri izradi novog Programa za gospodarenje šuma Nacionalnog parka Plitvička jezera kao savjetnik i kao predsjednik općinske komisije Titove Korenice za ispitivanje i odobravanje spomenutog proyiama. Institut za šumarska istraživanja u Jastrebarskom odnosno odjel za tipologiju pod rukovodstvom dr D. Cestara izradio je Program za gospodarenje šuma Nacionalnog parka Plitvička jezera. Ukupna površina društvenih šuma u pai-ku iznosi 15.301 ha. Ta je površina podijeljena na 4 gospodarske jedinice. Površina šuma na koje postoji pravo vlasništva je 96,18 ha. Na području parka, izlučeno je 11 ekolosko-got-podarskih tipova šuma. Najraširenija je brdska šuma bukve (oko 30n/o), zatim dolazi šuma jele na dolomitu (oko 25%} te šuma bukve i jele (oko 13°/t)}, šuma smreke na dolomitu (oko IZ^/Q) itd. Sto se tiče načina sječe ne dolazi u obzir pasivna zaštita (tj. ona bez sječe) ali također niti redovito kumsk:/ gospodarenje. Općenito je usvojena preborna stablimična ili grupimična sječa što zavisi o tipu šume. Cista sječa je zabranjena. Novi »Program« predviđa da se oko i0!´,o površina šuma izuzme iz bilo kakve djelatnosti i da se prepusti razvoju privrede u znanstvene i edukativne svrhe kao i za to, jer se smatra, da bi u prirodnim rezervatima postojeća fauna i fiora imala više uvjeta za svoj nesmetani životi razvoj. To je prihvaćeno i ostvareno. Sadašnja drvna zaliha iznosi: — ukupno 5,248.600 m3 ili 368 m3/ha ~ četinjače 1,427.600 m3 ili 100 m3/ha — listače 3,821.000 m´s ili 268 m*/hn |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 16 <-- 16 --> PDF |
a posebno onih s posebnom namjenom (npr. nacionalni parkovi, park šume itd.) kao i privatnih šuma za koje do sada m.je bilo osnova odnosno programa pa se za njih sastavljaju prve osnove odnosno programi gospodarenja u cij2losti. A sad nešto detaljnije o gospodaiskoj osnovi. Gospodarska osnova je uređajni eloboral koji između ostaloga treba da odgovori na ova četiri pitanja: gdje, kaua, kako i koliko sjaći šumu. GDJE SUMU SJEĆI? Prvo pitanje, gdje šumu sjeći, nije ni jednostavno ni lako, ako se ima pred očima da u S. R. Hrvatskoj imamo oko 2.000.000 ha šuma. To je oko 33% površine naše republike. Da bi se odgovorilo na prvo pitanje »gdje šumu sjeći«, mi uređivači šuma postupamo po pravilu ´z »velikoga u malo«. Zat.i najprije šume dijelimo na oblasti, oblasti na područja, područja na gospodarske jedinice a ove na odjele i odsjeke. Imamo tri velike šumske oblasti: oblast nizinsk´h šuma i šuma na brežuljcima (ili takozvana oblast jednodobnih šuma), oblast brdskih i planinskih šuma (oblast prebornih šuma), te oblasti primorskih šuma. Na prvu i drugu oblast otpada 5/0 površine a na primorsku oblast ostatak od 3/8 površine. Svaka oblast je dalje podijeljena na područja a područja na gospodarske jedinice. U svemu ima u S. R. Hrvatskoj oko 500 gospodarskih jedinica s prosječnom površinom od oko 4.000 ha. Gospodarske jedinice su podijeljene na odjele a ovi opet na odsjeke. Za svaku gospodarsku jedinicu sastavlja se gospodarska osnova. Nacionalni park Plitvička Jezera nalazi se u oblasti planinskih šuma i to na području Ličke Plješivice i Male Kapele. Sume tog Nacionalnog parka podijeljene su na četiri gospodarske jedinice: 1. Medvjeđak — Plitvički Klanec 3.539 h?. 2. Čorkova Uvala — Kapela 4.497 na 3. Kik — Visibaba 3.025 ha 4. Rječica — Javornik 4.240 ha Ukupno: 15.301 ha To je površina društvenih šuma. Površma šuma na koje postoji pravo vlasništva na području Nacionalnog parka iznosi 96,1.5 ha. Svaka je gospodarska jedinica podijeljena na odjele (okružja) prosječne površine od oko 30 ha. Oni su obilježeni na terenu i nose arapske brojeve od 1 pa nadalje. Za svaki odjel izvršen je detaljan opis i obavljena su taksacijska mjerenja. Ako je potrebno u odjelu se izdvajaju odsjeci. Na temelju spomenutog opisa i izmjere u pojedinim odjeMma, odnosno odsjecima, dobivamo analizu šume odnosne gospodarske jedinice. Takva analizi nam daje osnovni podatak o površini šume, kako ukupno tako i po odjelima i odsjecima i katastarskim općinama. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Taj prvi dio gospodarske osnove zove se Iskaz površina. U njemu su naznačene površine čestica u hektarima na 2 decimale. Iz -Iskaza površinau gospodarskoj osnovi za Nacionalni park »Plitvička Jezera« se vidi da ukupna šumska površina parka iznosi 15.301 ha: od toga otpada — na obraslo šumsko tlo 14.428 ka — na neobraslo — proizvodno 837 ha — na neobraslo — neproizvodno 6 ha — neplodno 30 ha Iz spomenute gospodarske osnove vidi se osim ostaloga i to kakvog su uzgojno-gospodarskog tipa šume u Nacionalnom parku »Plitvička Jezera«: — visoke šume (sjemenjače) 92% — panjače 4% — šikare i šibljaci 4% Taj prvi dio gospodarske osnove ili takozvani »Iskaz površina« s gospodarskom kartom izrađuje se na isti načm za gospodarske šume kao i za šume s posebnom namjenom. To je najskuplji dio gospodarske osnove ali on je i najtrajniji njezin dio. jer se granice odjela obično ne mijenjaju, izuzevši zbog neke djelotvornosti (gradnja komunikacija, nastambi i si.). Te promjene se ispravljaju prilikom revizije gospodarske osnove. Kao što sam spomenuo granice odjela ´-u na terenu obilježene uljenom bojom a pojedina rubna stabla nose brojeve otisnule uljenom bojom (crnom) na bijeloj podlozi. Dakako, da je od vremena do vremena potrebno obnavljat, te oznake da se ne izbrišu. Takvo uređivanje šuma u prostoru lii ukratko prostorno uređivanje šuma omogućuje nam organizaciju poslovanja, (uzgoj, sječa, zaštita, komunikacije itd ) u svakoj šumi a posebno u šumama nacionalnih parkova gdje osim spomenutih djelatnosti imamo još i turizam, lovni turizam, ribolov, prehranu divljači, ptica, praćenje njihova kretanja itd. Gotovo da se ne može ni zamisliti suvremeno šumarstvo bez prostom jg uređenja šume, tj. bez gospodarskih karata i iskaza površina. To je nešto bez čega se danas ne može raditi u šumarstvu uopće a u nacionalnim parkovima posebno. Drugi dio gospodarske osnove zove se »Opis sastojina«. To je u stvari nastavak »Iskaza površina«. Za svaki odjel, odnosno odsjek, navedene su u »Opisu sastojina« geološke, fiziografske, edafske i vegetacijske karakteristike s naznakom tipa šume i detaljnim tak^acijskim elementima o vrsti drveća, broju stabala ,temeljnici, drvnoj masi i prirastu. Puštajući po strani geološke, edafske (pedološke) i vegetacijske karakteristike o kojima su govorili moji prethodnici, ograničit ću se ovdje samo na šume. Iz »Opisa sastojina« vidi se da se u Nacionalnom parku »Plitvička Jezera « radi o različitim tipovima šume. Na području Nacionalnog parka »Plitvička Jezera« izlučeno je i površniski fiksirano više ekološko-gospodarsklh, tipova šume: 1. šuma bukve i jele. var. a (Abicti-Fagetum illyricum Fit.) u površini od 538 ha; (kamenje < 25%); |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 18 <-- 18 --> PDF |
2. šuma bukve i jele, var. b (Abifti-Fagetum ülyricum Ht.) u površini od 1.372 ha; (kamenje 26—60fl/o); 3. šuma smreke s paprati (Phegopteri-Picetum prav. Pelcer) u površini od 167 ha; 4. šuma smreke na dolomitu (Piceium dolomiticum Ht typicum i fagelosum prav. Pelcer) u površini od 1.712 ha; 5. šuma jele na dolomitu Abieti dolomi´.icum typicum 4 fagelosum prav. Pelcer) u površini od 3.617 ha; 6. brdska šuma bukve (Fagetum iilyricum montanum Ht.) u površin. od 4.388 ha; 7. šuma bukve s kukurijekom (Hellcborc-Fagetum prav. Pelcer) u površini od 2.040 ha; 8. šuma crnog graba s crnjušom (Erico-Ostryelum Ht.) u površini od 17 ha; 9. šuma običnog crnog bora s božicnjakom (Helleboro-Pinetum typicum i picetusum Ht.) u površini od 194 ba; 10. zajednica Querco-Carpilenum croaiicum Ht. u površini od 256 ha; 11. šuma crnog graba i šašike (Senerio-Ostryelum Ht.) u površini od 127 ha. Kao što sam rekao ti ekološko-gospodarski tipovi fiksirani su na terenu i označeni na gospodarskim kartama. Iz ove analize se vidi da je brdska šuma bukve najjače zastupljena s oko 30%, zatim dolazi šuma jele na dolomitu u iznosu od 25%, potom dolazi šuma bukve i jele s oko 12P/Q te šuma smreke na dolomitu s oko 12% od ukupno obrasle površine šume. Eto tako smo dobili uvid o tipovima šuma s njihovom zastupljenošću po površini. To će biti baza za gospodarenje — takozvano šumsko gospodarenje na ekološkoj bazi. Time nije iscrpljeno sve o prostornom uređivanju šuma a detaljni odgovor na pitanje »gdje sjeći« naći ce se u »planu sječe«, koji se u prebornim šumama obično sastavlja za jednu ophodnjicu od 10 godina. Pravilo je da se tijekom jedne ophodnjice prefoornom sječom obiđu svi odijeli (odsjeci) i da se sječa vrati na isto mjesto. KADA ŠUMU SJEĆI? Pošto smo odgovorili na pitanje »gdje«, pređimo sada na odgovor k pitanju »kada šumu sjeći?«. Stručnim šumarskim jezikom to pitanje zovemo »zrelost«. U poljoprivredi većina produkata dozrijeva u toku jedne godine. Poljoprivrednik sije u jesen ili u proljeće a žanje nekoliko mjeseci kasnije. Vrijeme zrelosti je lako utvrditi. Grožđe je ;.relo kad je slatko; žito je zrelo kad je žuto itd. U poljoprivredi su u principu svi usjevi jednog polja istodobno zreli i požnjeveni. U šumskom gospodarstvu je drugačije. Drvo treba za svoj rast dulje vremena. Ono ne dozrijeva kao poljoprivredni usjevi; još više otežava problem činjenica da se godišnji prirasti ne daju iako razlučiti jedni od drugih. 324 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Istina je, da je drvo upotrebljivo već u najranijoj dobi, no vrijednost mu je tada malena. U kasnijoj dobi vrijednost se povećava, no stabla mogu još rasti. Ima vrsta drveća koje dobro prirašćuje dugo vremena (i preko više od stotinu godina npr. hrast) tako da je teške reći kad je neko stablo ili sastojina zrela za sječu. U šumskom gospodarstvu smatramo da je zrelost postignuta kad stablo ili sastojina dosegne dob u kojoj (je najbolje polučena određena svrha, Prema tome, zrelost zavisi o svrsi gospodarenja. Budući da je svrha gospodarenja različita, razlikujemo u šumskom gospodarstvu više vrsti zrelosti. SI. 2. Prašuma Čorkova uvala u NP »Plitvička jezera«, faza raspadanja Foto: D. Klepac Fizička zrelost definirana je onom dobi kad stablo, odnosno sastojina, počinje ugibati. Ovakva zrelost može doći u obzir u zaštitnim šumama ali ne u šumskom gospodarstvu; jer bi uz fizičku zrelost došlo do rasipanja i propadanja drvne mase. Ali u šumama nacionalnih parkova dolazi u obzir fizička zrelost koja je definirana onom dobi kad stablo počinje ugibati. U gospodarskoj osnovi za šume Nacionalnog parka »Plitvička Jezera« usvojen je prema tome takozvana fiziološka zrelost, koja je definirana promjerima stabala u visini od 1.3 metra iznad zemlje i to: — za jelu 80 cm — za smreku 60 — 80 cm — za bor 60 cm — za bukvu 60 — 65 cm Na taj je način navedenim vrstama drveća u parku produžena dob sječe za 30 do 50 godina. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 20 <-- 20 --> PDF |
U šumama koje služe isključivo za proizvodnju drvne mase dimenzija zrelosti za spomenute vrste drveća je niža te za jelu iznosi oko 60 cm, za smreku, bor i bukvu oko 50cm. KAKO ŠUMU SJEĆI? A sad pređimo na pitanje »kako šumu sjeći?« Odmah želim reći da je odgovor drugačiji u gospodarskim šumama od onoga u šumama Nacionalnih parkova. Najprije se treba podsjetiti na to što je Nacionalni park. Internacionalna Unija za zaštitu prirode na svojoj X generalnoj Asamblcji, održanoj u New Delhiu, 1. XII 1969. ovako je definirala Nacionalni park (u slobodnijem prijevodu): »Nacionalni park je prostrani teritorij s jedn´m ili više ekosistema koji su malo ili uopće nisu transformirani eksploatacijom ili okupacijom čovjeka, gdje vegetacijske i životinjske vrste, geomorfološke i stanišne karakteristike pružaju posebni interes s gledišta znanstvenog i rekreacijskog i u kojem postoje krajolici velike estetske vrijednosti a u kojem je najviša mjerodavna vlast preuzela mjere za sprečavanje ili eliminiranje eksploatacije ili okupacije čovjeka da bi se svrsishodno respektirale ekološke, geomorfološke i estetska pojedinosti s time da je posljeta na tom teritoriju odobrena pod određenim uvjetima sa rekreativnom, edukativnom i kulturnom svrhom«. Što sadrži ova definicija? Nacionalni park treba da ima određenu površinu, relativno veliku, zatim treba da je od znanstvenog interesa, treba da je lišen ljudske djelatnosti ili ona treba da je svedena na manju mjeru. Njegov je osnovni cilj sačuvanje prirode a posjete čovjeka u park treba da su organizirane i dozvoljene u edukativne i rekreacijske svrhe. Čovjek treba da zna da ljepota postoji i da ju on može promatrati. Ipak posjetu parku treba vršiti pod određenom kontrolom da se spriječi svako umanjivanje vrijednosti parka; dakle, ukratko: jedna forma posjećivanja koja je ujedno rekreativna, edukativna i kulturna. Što kaže naš ´Zakon o zaštiti prirode S. R. Hrvatske od 1976. godine. U članu 17. spomenutog Zakona kaže se ovo: »Nacionalni park je prostrano područje osobite prirodne, kulturne, znanstvene, odgojne, obrazovne, estetske, turističke i rekreativne vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosistema. U nacionalnom parku dozvoljene su djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost biljnog i životinjskog svijeta, te hidrografske, geomorfološke, geološke i pejsažne vrijednosti nacionalnog parka kao i radnje kojima se održava ili uspostavlja prirodna ravnoteža«. Iz definicije nacionalnog parka se vidi da djelatnost čovjeka treba biti ograničena i oprezna. Ja ću ovdje govoriti o šumama u nacionalnom parku- Kako gospodariti šumom? Između različitih rješenja — radi jednostavnosti — spomenut ću dua ekstrema. Prvi ekstrem sastoji se u tome da se šuma prepusti sama sebi, da se u njoj ništa ne siječe i da se u njoj ne izvode nikakve šumarske intervencije. Drugo rješenje, komplicirano, a sastoji se u tome. da se u šumi redovito gospodari po načelima šumarske struke. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Prvi odgovor je neprihvatljiv. Doduše, treba da kažem da su Plitvička Jezera nastala sa svojim fenomenima kad još nije čovjek djelovao i sjekao te šume. Zašto to ne bi ostalo i tako dalje. Ali to je neprihvatljivo, jer u davna vremena nije bilo posjetilaca, ni turizma, ni ostalih djelatnosti pa je priroda mogla ostati djevičanska — a šume su bile prašume. One su se same obnavljale. Stabla koja su sazrela, srušila su se na zemlju i u takvoj prašumi ležala su trula stabla i debla da bi se na njima i uz njih kasnije — kad su se pretvorila u humus — razvio pomladak. Prašuma koliko je prirasla toliko je stabala umiralo — postojala je ravnoteža između umiranja i rađanja. Ali u takvoj šumi bilo bi nemoguće komunicirati i hodati a osim toga bilo bi to i opasno, jer se pojedina stabla mogu srušiti i ozlijediti posjetioca: pristup i komuniciranje u prašumu vrlo su teški pa i opasni. S druge strane čovjek se pitao zašto ne bi iskoristio stablo prije nego počne trunuti. Tako je došlo do sječe zrelih stabala. Pa ipak u Nacionalnom parku »Plitvička Jezera« izlučeno je 1.347 ha ili oko 10% ukupne površine šuma kao rezervati, gdje se neće poduzimati nikakove šumarske intervencije, ni sječa, ni sadnja, ni gradnja — baš ništa: da se sačuva prašuma u svom iskonskom obliku. Zašto? Prvo, u edukativne i znanstvene svrhe, drugo, u svrhu postojeće faune i flore za koju pretpostavljamo da bi u rezervatima imala više uvjeta za svoj život i razvoj. To je opravdano! Prijedlog gospodarske osnove za Nacionalni park »Plitvička Jezera« da se 10% površine šume izuzme iz bilo kakve djelatnosti i prepusti razvoju prirode prihvaćen je i ostvaren. To je hvalevrijedno. O prirodnim šumskim rezervatima, a posebno o »Corkovoj uvali« u Nacionalnom parku »Plitvička Jezera« pisali su mnogi naši znanstvenici (ANIĆ, PRPIC, PLAVSIC, GOLUBOVIĆ, CESTAR sa suradnicima, TRINAJSTIĆ i mnogi drugi) i objasnili mnoge pojave u prašumi. Rekao bih to je prava poslastica za znanstvenike ne samo u našoj zemlji nego i u svijetu uopće (LETBUNDGUT, SUSMEL itd.). Ipak, premda postoji nepobitna velika vrijednost .prašume sa znanstvenog, edukativnog pa i turističkog gledišta, ne bi trebalo prašumu uzeti kao model tretmana u šumama nacionalnih parkova a pogotovo ne kao uzor za redovito gospodarenje. U protivnom slučaju to bi značilo pasivnu zaštitu šuma. Možda će biti zanimljivo iznijeti ovdje mišljenje jednog uglednog šumarskog stručnjaka L. Bourgenota koji je u svome članku »Foret vierge et foret cultivee«, R. F. F. N° 5, 1973. lijepo opisao prašumu što ću Vam u slobodnom prijevodu saopćiti: »Kad bi naše francuske šume bile istinite prašume, onda posjetilac zasigurno ne bi imao želju da se u njima šeće, naročito ne u kratkim hlačama i niskim cipelama.« Šuma, koja je dugo vremena prepuštena samoj sebi, postaje nerazmrsiva smjesa stabala, grmlja, tanja, prizemnog rašća, bodljika i drugog bilija; ona je neprohodna, jer nema ni cesta, ni putova, ni staza izuzevši onih kojima se kreće divljač; ona je zakrčena stablima, koja umiru, ili koja su već mrtva, jer ih nikad čovjek ne uklanja; ona je ispresjecana barama, jer čovjek nikad ne odvodnjava tlo. »Zeleni pakao«: to su riječi onih kaji su otkrili tropsku vlažnu šumu (prašumu). 327 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 22 <-- 22 --> PDF |
U današnje vrijeme ima slučajeva da se Francuz izgubi u šumi »Compiegne « (površine 15.000 ha) usprkos guste mreže putova, usprkos pista i staza kojih ima mnogo u toj šumi, usprkos mnogih oznaka, znakova i upozorenja na velikim panoima. Pitamo se, što bi se dogodilo, da je ta šuma postala prašuma. Posjetilac bi se u njoj izgubio, osjećao bi strah od samoće i imao bi dojam da se našao izvan suvremenog svijeta, doduše, u ´jednoj autentičnoj prirodi, ali koja je za nj postala iz temelja neprijateljska i u kojoj ne može danas živjeti«. Dopustite mi da ovdje iznesem mišljenije još jednog uvaženog francuskog stručnjaka — BADRE-a — koji je s jednom velikom grupom šumara iz Francuske posjetio pred nekoliko godina našu zemlju. Bili su u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini itd. Mislim da je vrijedno prenijeti Vam ono što je rekao za prašume u Nacionalnom parku u Peručici, B i H., što je ostalom i objavljeno (Bulletin du Comite de Forets, Paris 1978. N° 110). »Prašuma je vrlo zanimljiva za znanstvenike svih kategorija da istražuju u njoj kukce, faunu, floru itd. Ali ja mislim da ono što se može konstatirati u jednoj prašumi, ne može se prenositi na šumu u kojoj se redovito gospodari, jer u gospodarenoj šumi se vrše različite intervencije od njege mladika, proreda do oplodne sječe a time se kompletno modificiraju uvjeti tla, humusa i si., jer se sječom odnosi iz šume dio drvne supstance koju ije šuma proizvela, što u prašumi nije slučaj. Prema tome, uvjeti nisu isti u obje te šume. Ne možete prenositi ovo što imate u prašumi na gospodarsku šumu. Ja mislim da bi bila totalna pogreška reći, evo, što se događa u prašumi, ovdje, to će se dogoditi isto u gospodarskoj šumi iz koje čovjek izvlači 7, 8 ili 10 ms/ha godišnje. Dakle, ako bi čovjek htio primijeniti u gospodarskoj šumi ono što vidimo u prašumi, onda čovjek ne bi prorjeđivao šumu, jer proreda u prašumi nema, što više, sastojine su vrlo guste sa vrlo dugim deblima i finim godovima. Dakle, prašuma dala bi nam kao prvu pouku: nepotrebno je prorjedivati, što više, to je štetno! Ali ja mislim da svi šumari svijeta misle baš obrnuto, da šumu treba prorjeđivati kako bi se dobili međuprihodi i da bi se povećao kvalitetni prirast, tj. da bi dobili kvalitetu. S druge strane, kad čovjek pušta da stabla rastu 300 godina, onda imamo probleme s regeneracijom i imamo teškoća da održimo ravnotežu vrsta drveća. Prema tome ja mislim, da je prašuma vrlo vrijedna šuma za znanstvena istraživanja ali nikako nije model gospodarske šume.« Eto, iznio sam ovdje mišljenje šumarskih stručnjaka u Francuskoj o prašumi zbog toga, što se u šumama nacionalnih parkova često govori o prašumama, koje imaju bez sumnje veliku vrijednost ali koju treba pravilno valorizirati i koristiti. Drugi ekstrem, redovito gospodariti šumama u nacionalnom parku, ne dolazi također u obzir, pogotovo ne na Plitvičkim Jezerima gdje šume imaju prvenstvo funkciju održavanja fundamentalnog fenomena (stvaranije žive sadre sa svim fenomenima) što je prvi opisao naš akademik Ivo Pevale k koji je još 1938. godine napisao ovo: »Istražujući alge Plitvica posebno su me zanimale one alge, koje taložf vapnenac. Te su alge opet skrenule moju pažnju na mahovine, koje isto tako 328 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 23 <-- 23 --> PDF |
talože vapnenac u obliku sedre ili travertina. Tako je napokon moja pažnja bila usmjerena tim sedrotvornim biljkama. Proučavao sam razvitak i rast alga i mahovina i uvidio, kako te biljke formativno sudjeluju u izgradnji sedre. Proučaavjući postanak sedre, proučavao sam njene geomorfološke oblike te njihov učinak u izgradnji Plitvičkih jezera. Rezultat tih istraživanja dao je odgovor na pitanje: što je suština Plitvičkih jezera? Suština Plitvica leži u sedri i sedrotvornom bilju. Sedri i sedrotvornom bilju zahvaljuju Plitvice svu svoju ljepotu i turističku atraktivnost. Bezbroj raznoličnih slapova, raznolične pregrade između pojedinih jezera i jezerca, pa jedinstvene sedrene pećine (spilje) izradilo je sedrotvorno bilje. Ne samo da su te biljke izradile sve te čudne tvorevine, već to sedrotvorno bilje održava i dalje izgrađuje Plitvička jezera. Bez živog sedrotvornog bilja brzo bi ona masa plitvičke vode izglodala i razgradila mekanu sedru, kad se tome ne bi opiralo sedrotvorno bilije neprestanom djelatnosti. Svako nastojanje, koje ide za tim da zaštiti Plitvice, mora u prvom redu voditi računa o sedrotvorcima i o toj sedri. Plitvička jezera su zbog djelovanja sedrotvoraca biodinamički sistem i samo u progresivnom stanju tog biodinamičkog sistema leži budućnost Plitvičkih jezera, kakvu svi. želimo«. Zahvaljujući tome otkriću Plitvička Jezera postala su dne 8. travnja 1949. Nacionalni park. Od sedrotvornih biljaka na Plitvičkim jezerima najvažnije su mahovine: kratoneuronski travertin (Cratoneuron communatum) i briumski travertin (Bryum pseudotriquelwn). Te mahovine stvaraju kratoneuronsku i briumsku sedru biogenim taloženjem vapnenaca (kalcijskog karbonata). Prema tome produkcija drvne mase u tim šumama niije njezina osnovna svrha. Osnovna svrha je njezina ekološka funkcija. Da bi se ta funkcija zadovoljila treba tako gospodariti šumama da one budu trajne, da se trajno obnavljaju, da budu zdrave i lijepe, jednom riječju da taj šumski ekosistem bude u ravnoteži. Šumarska znanost je riješila taj problem putem preborne šume odnosno prebornog gospodarenja. Konstruirane su normale, koje sadrže podatke o broju stabala, njihovu rasporedu, o drvnoj masi, o temeljnici po hektaru za pojedine vrste drveća i pojedine bonitete staništa. Spomenute norme služe šumaru da svojim intervencijama izgospodari takve gospodarske tipove šuma — koji će zadovljiti svrsi. Konkretno govoreći to su uravnotežene preborne šume, koje se stalno prirodno regeneriraju i u kojima se siječe prirast koji se stvara na drvnoj masi na panju a neprestano se u formi priliva ili prinove stabala održava ravnoteža između sječe i prirasta. Takve su šume baš u sličnim ekološkim i sastojinskim prilikama izgospodarene u Francuskoj, Švicarskoj pa i u nekim krajevima naše zemlje —npr. jedan dio Gorskog kotara. Između različitih primjera prebornih-jelovih šuma spomenut ću dva najveća šumska masiva u Evropi. To su Vogezi u Francuskoj i Gorski kotar u Jugoslaviji. Nema sumnje da su to dvije regije u kojima se nalaze najljepše jelove šume na svijetu. Na Vogezima ima oko 280.000 ha šuma, što iznosi 47% od ukupne teritorije toga departmana. Od toga je 180.000 ha šuma kojima upravlja Office Nacionale de Forets u Parizu putem svojih regionalnih direkcija šuma u Nancy-u. Spomenuta direkcija ima 6 šumarskih centara. Jedan takav centar je smješ |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 28 <-- 28 --> PDF |
P 1 a v š i ć - G o j k o vi ć, N., Plavšić, M., Golubovi ć, U.: Čorkova uvala — prašuma u Nacionalnom parku Plitvička jezera, Plitvička Jezera — Čovjek i priroda, Plitvička Jezera 1974, str. 67—70. Plavšić-Gojković, N., Plavšić, M., Golubović, U.: Prilog poznavanju biljno-sociološkog sastava i elemenata građe pirašumskog rezervata Čorkova Uvala (Nacionalni park Plitvička Jezera), Šumarski list 9—10, Zagreb 1972, str. 348—363. P o 1 š a k, A.: Geološki aspekti zaštite Plitvičkih jezera, Plitvička Jezera — Čovjek i priroda, Plitvička Jezera 1974, str. 25—32. P r p i ć, B.: Neke značajke prašume Čorkova uvala, Šumarski list 9—10, Zagreb 1972, str. 325—333. Prpić , B.: Struktura i funkcioniranje prašume bukve i jele (Abieti-Fagetum illyricum Horv. 1938) u Dinaridima SR Hrvatske, Drugi kongres ekologa Jugoslavije, Zagreb 1979. R o g 1 i ć, J,: Morfološke posebnosti Nacionalnog parka Plitvička jezera, Plitvička Jezera — Čovjek i priroda, Plitvička Jezera 1974, str. 5—24. Schaeffer , L.: L´amenagement esthetique et recreatif des forets, Revue forestiere francaise, Nancy 1957. S u s m e 1, L.: Structural Model of Primary Fir and Spruce Forest, Padova 1979. Šafar, J.: Osnovi parkiranja, Šumarski priručnik I, Zagreb 1946. Šafar , J.: Opći podaci o nacionalnim parkovima NR Hrvatske, Plitviička jezera — Nacionalni park, Zagreb 1958, str. 11—20. T r i n a j s t i ć, I.: O rezultatima komparativnih istraživanja florističkih sastava prašumskih i gospodarskih sastojina zajednice Fagetum croaticum abietetosum Ht. u Hrvatskoj, Šumarski list 9—10, Zagreb 1972, sir. 334—347. Ugren o vi ć, A.: Estetika šume, Šumarska Enciklopedija, Zagreb 1959. Radovi , referati sa IUFRO Symposium (papers from IUFRO-Symposium) Plitvi ce 1983, Zagreb 1984. Les principes d´amenagament dans les forets du Pare National »Plitvička Jezera« (Les lacs de Plitvice) Resume Les lacs de Plitvice ont ete reconnus comme pare national le 8 avril 1949. Les lacs de Plitvice avec leurs alentours forment une unite naturelle. Le pare se trouve dans la province de Lika situe entre les massifs de Mala Kapela et de Lička Plješivica. Le point le plus bas est ä 417 m au-dessus du niveau de la mer sur la riviere de Korana, alors que le point le plus eleve ä Seliški Vrh est a 1280 m. La pare oecupe une superficie de 19.172 ha dornt 16 000 ha sont le propriete nationale, alors que 3 172 ha appartiennent aux partiiculiea´s. Les surfaces des loes ont une etendue totale de 192 ha. Dans le pare national se trouve ä peu pres 1 000 maisons et 4 500 habitants. Le pare national des lacs de Plitvice comprend 16 grands lacs et nornbreaux petii.s lacs. Tous ces lacs appelles »Lacs de Plitvice« ont un caractere special. Ce caractere provients des mousses speeifdques comme par exemple Cratoneuron com 334 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 29 <-- 29 --> PDF |
mutatum, Brym pseudotriquetrum, Eucladium verticillatum, Philonotis calcarea qui vivent dans les eaux des lacs de Plitvice. Ces mousses deposent le carbonate de calcium (calcaire) dans les membranes de leuns tissuls cellulaires. De cette mantere elles creent dans les lacs de Plitvice des phenoimenes le plus divers comme pair exemple des roches (gro´ttes) gypseuses, des barrages, des chutes d´eau, des cascades et d´autres formations merveilleuses. Ces phenomenes contiinuent toujours dans les lacs de Plitvice grace ä leur eloignement de la civilisation, grace ä la pureie des eaux dans les lacs et grace ä Taction favorable des farets envoisinantes. Aim de sauvergarder dans l´avenir ce phenornene natuirel du depot calcaire manifeste dans des formes reviissantes tres varices on a cree un pare national qui englobe non seulement les lacs mais aussi les farets. Dans ce ,parc les farets jouent, en premier lieu, un role pratecteur des eaux. les lacs et des rivieres. En second lieu, elles jouent un role esthetique et de loisir parce que le pare national est accessible aux tourrs´tes. Pour cette raison les forets environnantes des lacs de Plitvice sont arnenagees d´une maniere speciale. II existe un nouveau Plan d´amenagememt pour les forets du Pare National des »Lacs de Plitvice«. Voila, en bref les prinoipes d´aimenagement. La surface tataie des forets est de 15.301 ha. Cette surface est d´ivisee en 4 serie d´exploitätion environ de 4.000 ha. Dans chaque serte on a fait ea parcellaire, Ens.ulite on a fixe las types de foirets. II y en a 11 au total. La plus repandue est la foret du hetre (30*>/n), ensuite la foret du sapin sur le dolomite (251´/«), apres la foiret !du sarii.n el le hetre sur la calcaire (13´"/o) etc. En ce qui concerne le mode du traitment on a accepte le jardinage cultural par pied d"arbres ou par groupe en respectant les conditions ecologiques. Pour faciliter les martelages on a elabore les normes pour chaque type de la foret. La possibilite annuelle est environ 50´% ´de raccrolssement. Dans les forets du Pare National des »Lacs Plitvice« il y a de forets vierges. Elles sont sauvegardees comme un ellement scientifique en surface 1.347 ha, e´est- a-dire environ de lO´Vn de la surface totale des farets. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 30 <-- 30 --> PDF |
IMS? r´ « Detalj iz rezervata šumske vegetacije »Čorkova uvala« u NP »Plitvička jezera« Foto: D. Klepac |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 27 <-- 27 --> PDF |
znamo da se zakon može provoditi na različite načine. Tako se i šumsko-gospodarska osnova može provoditi u život u cijelosti, pojedinačno a na žalost gdjekad (što je rjeđi slučaj) i krivo. Odatle potječu kritike i struke i javnosti uopće. Da bi se to izbjeglo, dobro bi bilo, da se javnost upozna s gospodarskom osnovom i s njezinom svrhom. U konkretnom slučaju, šumskogospodarska osnova za Nacionalni park Plitvička jezera sastavljena je vrlo detaljno i stručno tako da se za njezinu provedbu traži odgovarajuće biološko-šumarsko obrazovanje. LITERATURA Baker , B. St.: Green Glory, London 1948, Proceedings Fifth World Forestry Congress, Seattle 1960. Cestar, D.. Hren, V., Kovačevi ć, 2., Martin o vic, J., P e 1 c e r, Z.: EkoIOŠKO gospodarski tipovi šuma u Nacionalnom parku Plitvička jezera, Plitvička Jezera — Čovjek i priroda, Plitvička jezera 1974, str. 61—66. Cestar , D.: Einrichtung der Wälder des Nationalparks Plitvice Seen, Radovi, Zagreb 1984. Cestar , D.: Prirodni šumski rezervat »Corkova uvala — Čudiinka«, šumarski institut, Jastrebarsko 1983. Đ u k i ć, D.: Nacionalni park »Plitvička jezera« (Problematika i uređenje), Šumarski list 12, Zagreb 1952, str. 435—451. George , P.: L´Environnement, Paris 1976. Hren, V.: Rami no Korito — Prašuma bukve, Šumarski list 9—10, Zagreb 1972, str. 315—324. Klepac , D.: Smjernice o estetskom i rekreatiivnoni uređenju Medvednice, Šumarski list 1—2, Zagreb 1964, str. 1—10. Klepac , D.: Principi di governo estetico e rioreativo del bosco, Monti e Bosch!, Roma 1973. Klepac , D.: Preboirno gospodarenje šumama u našoj zemlji i u svijetu, Šumarski list 11—12, Zagreb 1979, str. 529—552. Klepac , D.: Evolucija uređivanja šuma na Visokom Kršu, Šumarski list 11—12, Zagreb 1982. str. 471—477. K e v o, R., A 1 f i e r, D.: Organizacioni problemi nacionalnih parkova u NR Hrvatskoj, Zaštita prirode, Beograd 1963. K r g a, D.: Daten über die Wälder des Nationalparks, Radovi, Zagreb 1984. K r g a, D.: Urwald Corkova uvala, Radovi, Zagreb 1984. Klepac , D.: Entwicklung der Forsleinrichtung auf Hochkarst, Radovi, Zagreb 1984. L e i b u n d g u t, H.: Über Zweck und Methodik der StrUktur-und Zuwachsanalyse von Urwäldern, Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen, 3, 1959, str. 111— — 124. Ma rt i no vic, J.: Podložnost eroziji tala na području Plitvičkih jezera, Plitvlička Jezera — Čovjek i priroda, Plitvička jezera, 1974, str. 33—36. Meštrović , S.: Nature Conservation in Yugoslavia, Radovi, Zagreb 1984. M o v ć a n, J.: Development and Economics in Plitvice National Park, Royal Bwe disch Academy of Science, AMBIO 1981. P e v a 1 e k, I.: Biodinamika Plitvičkih jezera i njena zaštita, Zaštita prirode, 1938, br. I, str. 40—61. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 26 <-- 26 --> PDF |
b) drvna zaliha: — ukupno 5,248.600 m3 ili 368 m3/ha — četinjače 1.427.600 m3 ili 100 mVha — listače 3,821.000 m3 ili 268 m3/´ha Konkretna drvna zaliha iznosi 87% od normalne drvne zalihe. Stvarni omjer smjese iznosi: četinjača 27% a listača 73´%. c) Prirast: — ukupni, godišnji 100.100 m > ili 7 m3/ha — četinjače 29.000 m» ili 2 mtyha — listače 71.000 m ili 5 m3/ha Etat ije utvrđen u iznosu od 57.694 m3 ili oko 3.5 m3/ha, dakle, gotovo polovicu od prirasta. Zašto? Zbog opreznosti s time da se prilikom revizije vidi kakav je rezultat dala provedba gospodarske osnove nakon 10 godina. Sadašnje šume u Nacionalnom parku »Plitvička Jezera« uglavnom su dobrog zdravstvenog stanja ali su nenjegovane. Ima mnogo prezrelih stabala — pa prema tome i natrulih stabala — koja treba postepeno posjeći, postignuti bolju strukturu šume i tako potpomognuti i ubrzati regeneraciju. U sadašnjoj smo situaciji vidjeli, osim toga, kako mlade jele i smreke propadaju i suše se, jer nemaju dovoljno svjetla. Moramo im pomoći uklanjajući prezrela stabla koja su počela propadati. Ukratko, šumarske intervencije u šumama Nacionalnog parka treba usmjeriti u tom pravcu da se postigne postavljeni cilj: uspostaviti optimalno stanje šuma u svrhu zaštite tla i akumulacije vode i održavanja temeljnog fenomena u parku po kome su Plitvice postale Nacionalni park. Dakako, da takav način tretmana šumom ne isključuje mogućnost da ss pojedina prastara stabla jele, smreke i bukve tu i tamo ostavljaju i čuvaju radi toga da se na njima mogu gnijezditi ptice. Pored toga, dobro bi bilo, da se najljepša stara (zdrava) stabla što dulje u šumi sačuvaju, da eventualno dobiju svoje ime po nekom poznatom čovjeku, što bi oživilo šumu a ujedno bi služilo posjetiocima kao orjentacija i znamenje. Još nešto, zbog posebne ekološke funkcije koje imaju šume Nacionalnog parka »Plitvička Jezera« preporučamo da šumarske intervencije ne budu jakog intenziteta nego da se primjenjuje staro pravilo: sjeći rano, često ali umjereno. To bi bio smisao aktivne zaštite šume i ujedno obrazloženje zašto je osnovom predviđena vrlo umjerena sječa u tim šumama. Završavajući ovo izlaganje želio bih naglasiti da je šumsko-gospodarska osnova koijom se uređuju šume samo jedan projekt. U stvari, to je prva etapa uređivanja šuma. Druga etapa je provedba osnove. Kao što je vrlo važno kako će se osnova sastaviti, isto toliko ili još je važnije kako će se ona provoditi. Istina je, da po odobrenju gospodarske osnove od Skupštine općine na temelju mišljenja šumarskih stručnjaka, ona postaje zakon, koji je obavezan za upravitelje šuma, odnosno za provodioce gospodarske osnove. Ali iz iskustva 332 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 25 <-- 25 --> PDF |
parka respektiramo i cilj je šumara da ju imitiraju i ubrzaju. To je poznata deviza francuskog profesora Parad a koji je rekao: »Imiter la nature et hater son oeuvre«. Taj princip dolazi u ovim šumama do potpunog izražaja. Ovdje sječa pojedinih stabala ne znači devastaciju šume nego ubrzano pomlađivanje šume. To treba ljude podučiti pa će biti manje povike i kritike o radu šumara; ljudi će shvatiti da je umjerena sječa zrelih i bolesnih stabala korisna za obnovu šuma i njezino zdravstveno stanje. Spomenuti principi koje sam ovdje iznio došli su do izražaja u gospodarskoj osnovi za šume Nacionalnog parka »Plitvička Jezera« pa ije općenito usvojen preborni tip šume a čista sječa je odbačena. No i preborni tip šume odnosno preborna sječa ima različite modalitete od najstrože stablimične, grupimične do skupina&te preborne sječe. Kao baza uzeti su tipovi šume, no pored tipova šume uvedeni su »uređajni razredi« i to njih 10 od normalne sjemenjače do šikare i rezervata kako slijedi: 1. sjemenjača normalna; 2. sjemenjača ispod normale; 3. sjemenjača degradirana; 4. sjemenjača panjača; 5. panjača ispod normale; 6. panjača degradirana; 7. šikare; 8. zaštitne šume; 9. rezervati; 10. park — hoteli. Za svaki tip sume i uređajni razred konstruirana je teoretska normala o broju stabala, temeljnici, drvnoj masi i prirastu, koja sluzi provodiocu gospodarske osnove kao putokaz u tretmanu. Na osnovi toga za svaki tip šume propisan je modalitet preborne sječe. Tako npr. u šumi bukve i jele, gdje ima na tlu više od 26´% kamenja, propisana je stablimična preborna sječa — za razliku cd prvog tipa gdje je dopuštena grupimična preborna sječa, jer ima imanje od 26" o »kamene površine«. Ili npr. u šumi jele na dolomitu preporuča se grupimična preborna sječa itd. Prema tome, odgovor na pitanje kako sjeći šumu u parku, bazira se na tipovima, uredajnim razredima i normalama. Konačno se postavlja pitanje: »koja je bitna razlika u načinu sječe u redovitom gospodarenju, tj. u gospodarskim šumama, i u šumama s posebnom namjenom?« Puštajući po strani različite detalje, želim reći, da glavna razlika leži u intenzitetu sječe. U gspodarskim šumama, gdje primjenjujemo preborno gospodarenje optimalni intenzitet sječe se kreće oko 25fl/o od drvne mase na panju (prije sječe); u sličnim šumama koje imaju posebnu namjenu taj intenzitet ne bi trebao biti veći od 15% odnosno iznimno 20´%. Sto to znači? U šumama s posebnom namjenom ophodnjice su kraće a površina za prebiranje je veća. Jasno je. da pored toga treba imati pred očima principe estetskog i rekreativnog uređivanja šuma (KLEPAC. 1964.) koji se razlikuju od principa u redovitom šumskom gospodarenju. KOLIKO SJEĆI? Na kraju dolazimo do zadnjeg odnosno četvrtog pitanja: koliko sjeći u šumi? Stručnim jezikom to se pitanje zove etat. Što je etat? Etat je drvna masa koja se u šumi može trajno sjeći ili to je drvna ma´sa predviđena za sje ču gospodarskom osnovom. Izračunavanje etata najstručniji je šumarski posao. Postoje za to mnoge metode i mnoge formule no sve one se baziraju uglav nom na poznavanju onih triju veličina: površine, drvne zalihe i prirasta šume. U šumama Nacionalnog parka »Plitvička Jezera« izmjerena je: a) površina šuma: 15.301 ha |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 24 <-- 24 --> PDF |
ten u mjestu Saint-Die. Taj centar ima 28.500 ha šuma. Između mnogih šuma ovog centra ističe se svojom ljepotom i vrijednošću državna šuma »Gerardmer «. La foret domaniale de Gerardmer. Površina ove državne šume iznosi 4.800 ha. Nalazi se u Loreni a njome upravlja šumarski centar Saint Die, šumarski odjel Gerardmer. Nalazi se na nadmorskoj visini od 600 do 1.300 m. Klima je djelomično kontinentalna s utjecajem oceana a karakteristična je po obilju padalina (1.500do 2.000 mm godišnje), po velikoj količini magle, po naglim promjenama temperature (prosječna godišnja temperatura iznosi oko 7° C), po mnogobrojnim mrazevima, po zapadnim i jakim vjetrovima (N — E vjetrovima). Matični supstrat je pješčenjak, tlo je silikatmo, duboko i svježe. Sastojine su sastavljene od jele (62"Vo), smreke (24°/o), bukve i ostalih vrsta drveća (14%) Glavna vrsta drveća je jela; ona je otpornija od smreke na vjetrove, duljeg je životnog vijeka i daje odlične proizvode. Dobro se regenerira, pogotovo, jer se radi o humoznom tlu više ili manje kiselom. Suma Gerardmer je jedna od najposječenijih šuma visokih Vogeza te je zbog svoje ljepote i divnih pejsaža nazvana »perlom Vogeza« (»Perle des Vosges«). Za naše prilike vrlo instruktivna je na tom području treća gospodarska jedinica u kojoj je normalna drvna; zaliha oko 350 m3/ha. godišnji etat 7 nv´ha, ophodnjica 10 godina tako da su sječni zahvati oko 70 m:i ha svake godine. To odgovara naširn prilikama na III bonitetnorn razredu! Imamo primjera i u našoj zemliji . Primjer pokusne plohe »Sungerski Lug« u nastavno-pokusnom objektu Zalesina u Gorskom kotaru. Tijekom 20 godina, tj. 1962—1983; prebornom grupimičnom sječom postigli smo u jelovoj šumi s rebračom (Blechno-Abietetum Horv.) prebornu grupimičnu šumu, koja dosta dobro odgovara normali I/II prema Klepcu . Evo nekoliko karakteri, stičnih podataka za spomenutu plohu: Drvna zaliha: 550 m3/ha Godišnji prirast: 11.6 nr´Vha Priliv: 7 stabala/ha/god. ili 1 m:!/ha/god. Godišnja proizvodnja: 12.6 m:)/ha Dominantna visina: 40 m Dakle, preborna šuma nije samo teoretska konstrukcija; ona se može ostvariti! Može također poslužiti kao primjer za tretman u šumama nacionalnih parkova s time da intenziteti sječe budu umjereniji. Ali pored ekološke funkcije koje šume imaju u Nacionalnom parku »Plitvička Jezera«, te šume imaju još i druge funkcije. Spomenuti ću ovdje odgojnu (edukativnu) funkciju, koja se sastoji u tome da posjetioci parka upoznaju: — bilje, grmlje, vrste drveća u različitim aspektima (proljetni, ljetni, jesenski, zimski); — životinje, ptice i ribe; — tretman ili postupanje šumom; posjetioci treba da nauče da je šuma živo biće koje se rađa, živi i umire. Šumu ,se ne može sačuvati kao kameni spomenik; ona ge živi organizam koji ima tu karakteristiku da se može sama obnoviti. Ali prirodna obnova je dugotrajna no mi ju u šumama Nacionalnoj.; 330 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 15 <-- 15 --> PDF |
nosti koji su doktorirali također na Zagrebačkom šumarskom fakultetu iz uređivanja šuma. U svakom slučaju, u Hrvatskoj je šumarstvo organizirano od 1858. godine, dakle, preko stotinu godina. A karakteristika organiziranog šumarstva jesu gospodarske osnove na temelju kojih se gospodari šumom. Prema tome sastav gospodarske osnove jedan je od glavnih zadate ka šumarstva. Posebne jedinice, takozvane »Taksacije« koje se danas u Hrvatskoj zovu »Sekcije za uređivanje šuma« bave se izradom gospodarskih osnova. SI. 1. Prašuma Corkova uvala u NP »Plitvička jezera«, faza pomlađivanja Foto: D. Klepac Dakako, da je od »Naputka« za sastavak gospodarskih osnova od 1903. do danas prošlo mnogo vremena u kojem su se ne samo šumarske nego i ekonomske i političke prilike mijenjale. U vezi s time mijenjali su se i nadopunjavali »Naputci« odnosno Instrukcije za uređivanje šuma. Danas je na snazi »Pravilnik o načinu izrade gospodarskih osnova odnosno osnova gospodarenja i programa« od 19. veljače 1981. Po tom Privilniku izrađena je gospodarska osnova ili točnije rečeno program za gospodarenje u šumama Nacionalnog parka Plitvička Jezera. Izradio ju je Institut za šumarstvo S. R. Hrvatske (Odjel za tipologiju šuma) pod rukovodstvom dr D. Cestara. Postavlja se pitanje, ako su šume uređene, ako za njih postoje gospodarske osnove, zar time nije završen uređivački posao. Odgovor je kategorički negativan. Suma je živi organizam, koji se rađa, raste, stari i umire pa se prema tome stalno mijenja. Zbog toga se gospodarske osnove moraju revidirati. U stvari gospodarska osnova se sastavlja za vremenski interval od 10 ili 20 godina nakon čega se obavezno sastavlja nova osnova ali ne u cijelosti nego u pojedinim dijelovima. Takva nova osnova zove se revidirana osnova ili ukratko »revizija«. Iz toga se vidi da je uređivanje šuma trajna djelatnost. Tu djelatnost obavljaju »Sekcije za uređivanje suma«. Dakako, da ima nekih šuma |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Sadašnji prirast: — ukupni godišnji 100.100 m3 ili 7 m3/ha — četinjače 29.000 m3 ili 2 m3/ha — listače 71.000 m3 ili 5 m3/h?A, s Godišnji etat je 57.694 m ili .J.5 m3/ha, tj. oku polovicu od pri rasta, dakle, vrlo umjereno zbog opreznosti. Revizija Programa će pokazali prve rezultate uređivanja šuma u Nacionalnom parku Plitvička jezera. OPĆENITO Što je uređivanje šuma? Pod uređivanjem šuma razumijevamo skup operacija koje je potrebno obaviti za sastav gospodarske osnove odnosno programa gospodarenja šumom. A što je gospodarska osnova? To je plan po kojem se šumom gospodari; takav pojednostavljeni plan zove se program gospodarenja.* U nas, u S. R. Hrvatskoj, za gotove sve šume postoje gospodarske osnove odnosno programi gospodarenja. Zafc. mi s pravom kažemo da siu šume u Hrvatskoj uređene. Ima više razloga za to a najvažniji leži u tome, što su se u Hrvatskoj počele šume uređivati pred više od stotinu godina. Zakon o šumama 1852, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1858. godine, propisuje u svom devetom paragrafu gospodarsku osnovu kojom se ima odrediti kako i koliko će se sjeći u šumi. Kasniji Zakon od 1894. godine u svom prvom paragrafu određuje obavezu sastavljanja gospodarske osnove za šume pod javnim nadzorom. Na temelju tog Zakona donesena je Naredba i Naputak kraljevske zemaljske Vlade od 1903. godine o tome kako se imaju sastavljati gospodarske osnove odnosno programi. Naši stari šumari su sastavljali gospodarske osnove, jer su bili zato školovani, pošto je odmah poslije Zakona o šumama od 1858. osnovana prva Šumarska škola na slavenskom jugu (1860.) u Križevcima koja je kasnije (1898.) prešla u Šumarsku Akademiju pri Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu da bi 1919. ušla u Poljoprivredno-šumarski fakultet iz kojeg se razvio 1960. samostalni Šumarski fakultet Zagrebačkog Sveučilišta. E;o, tako se u Hrvatskoj od 1860. do danas neprekidno, dakle tijekom više od jednog stoljeća neprestano školuju šumarski kadrovi, koji su stručno osposobljeni da bi mogli sastavljati gospodarsku osnovu. Pritom treba istaknuti da su nekada u državnim i privatnim šumama radili također šumarski stručnjaci koji su se školovali u Beču« Šćavnici ili drugdje. Od 1969. godine postoji na Zagrebačkom sumarsKom fakultetu postdiplomski studij iz uređivanja šuma. Diplomu magrtra šumarskih znanosti iz oblasti uređivanja šuma stekla su do danas četrnaestorica šumarskih inženjera. Također valja spomenuti da u S. R. Hrvatskoj djeluj*; 5 doktora šumarskih zna * Pravilnik o načinu izrade šumskogospodarskih osnova od 1981. razlikuje tri vrste uređajnih elaborata: 1. šumsko .gospodarske osnove za područja; 2. osnova gospodarenja za gospodarsku jedinicu i .i. program zä gospodarenje šumama za šume izvan šumskogospodarskng područja. (Naredne novine broj 19. od 19. V 1901.). 320 |