DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 22 <-- 22 --> PDF |
U današnje vrijeme ima slučajeva da se Francuz izgubi u šumi »Compiegne « (površine 15.000 ha) usprkos guste mreže putova, usprkos pista i staza kojih ima mnogo u toj šumi, usprkos mnogih oznaka, znakova i upozorenja na velikim panoima. Pitamo se, što bi se dogodilo, da je ta šuma postala prašuma. Posjetilac bi se u njoj izgubio, osjećao bi strah od samoće i imao bi dojam da se našao izvan suvremenog svijeta, doduše, u ´jednoj autentičnoj prirodi, ali koja je za nj postala iz temelja neprijateljska i u kojoj ne može danas živjeti«. Dopustite mi da ovdje iznesem mišljenije još jednog uvaženog francuskog stručnjaka — BADRE-a — koji je s jednom velikom grupom šumara iz Francuske posjetio pred nekoliko godina našu zemlju. Bili su u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini itd. Mislim da je vrijedno prenijeti Vam ono što je rekao za prašume u Nacionalnom parku u Peručici, B i H., što je ostalom i objavljeno (Bulletin du Comite de Forets, Paris 1978. N° 110). »Prašuma je vrlo zanimljiva za znanstvenike svih kategorija da istražuju u njoj kukce, faunu, floru itd. Ali ja mislim da ono što se može konstatirati u jednoj prašumi, ne može se prenositi na šumu u kojoj se redovito gospodari, jer u gospodarenoj šumi se vrše različite intervencije od njege mladika, proreda do oplodne sječe a time se kompletno modificiraju uvjeti tla, humusa i si., jer se sječom odnosi iz šume dio drvne supstance koju ije šuma proizvela, što u prašumi nije slučaj. Prema tome, uvjeti nisu isti u obje te šume. Ne možete prenositi ovo što imate u prašumi na gospodarsku šumu. Ja mislim da bi bila totalna pogreška reći, evo, što se događa u prašumi, ovdje, to će se dogoditi isto u gospodarskoj šumi iz koje čovjek izvlači 7, 8 ili 10 ms/ha godišnje. Dakle, ako bi čovjek htio primijeniti u gospodarskoj šumi ono što vidimo u prašumi, onda čovjek ne bi prorjeđivao šumu, jer proreda u prašumi nema, što više, sastojine su vrlo guste sa vrlo dugim deblima i finim godovima. Dakle, prašuma dala bi nam kao prvu pouku: nepotrebno je prorjedivati, što više, to je štetno! Ali ja mislim da svi šumari svijeta misle baš obrnuto, da šumu treba prorjeđivati kako bi se dobili međuprihodi i da bi se povećao kvalitetni prirast, tj. da bi dobili kvalitetu. S druge strane, kad čovjek pušta da stabla rastu 300 godina, onda imamo probleme s regeneracijom i imamo teškoća da održimo ravnotežu vrsta drveća. Prema tome ja mislim, da je prašuma vrlo vrijedna šuma za znanstvena istraživanja ali nikako nije model gospodarske šume.« Eto, iznio sam ovdje mišljenje šumarskih stručnjaka u Francuskoj o prašumi zbog toga, što se u šumama nacionalnih parkova često govori o prašumama, koje imaju bez sumnje veliku vrijednost ali koju treba pravilno valorizirati i koristiti. Drugi ekstrem, redovito gospodariti šumama u nacionalnom parku, ne dolazi također u obzir, pogotovo ne na Plitvičkim Jezerima gdje šume imaju prvenstvo funkciju održavanja fundamentalnog fenomena (stvaranije žive sadre sa svim fenomenima) što je prvi opisao naš akademik Ivo Pevale k koji je još 1938. godine napisao ovo: »Istražujući alge Plitvica posebno su me zanimale one alge, koje taložf vapnenac. Te su alge opet skrenule moju pažnju na mahovine, koje isto tako 328 |