DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Sum. IUI CVIII (1894) 341 OSVRT NA POŠUMLJAVANJA OMLADINSKIH RADNIH BRIGADA U LJETNIM MJESECIMA NA PODRUČJU MEDITERANA I SUBMEDITERANA SR HRVATSKE V. Hren, Đ. Kovačić, A. Tomašević Želja omladine da svoje aktivnosti proširi na masovna pošumljavanja ostvarena je u SR Hrvatskoj 1980. godine. Pošumljavanja u toku ljeta po prvi puta su na kršu započeta 1982. godine, da bi se u toku 1983, znatno proširila. Započeta su s mnogo entuzijazma, ali nedovoljno pripremljeno. Nisu postojala iskustva rada s tako velikim brojem ljudi. Sadnja u ljetnim uvjetima nije imala znanstvene pripreme. Operativne organizacije nisu bile dovoljno pripremljene. Iskustva s drugih mjesta ili nisu postojala ili su bila i suviše kratkotrajna da bi se mogla prenijeti u naše uvjete. Zbog toga a i zbog ekstremno nepovoljnih klimatskih uvjeta u vrijeme sadnje, nisu uvijek postignuti očekivani rezultati. Ipak na mjestima, gdje se radilo s mnogo pažnje i brige, rezultati nisu izostali. Najbolji primjer za to su pošumljavanja na području Šumarstva na kršu Gospić i posebno Šumskog gospodarstva Knin, gdje je usprkos svih teškoća, općilm zalaganjem svih radnika, postignut zadivljujući uspjeh., Da bi se u buduće izbjegli promašaji trebalo bi se tim radovima pristupiti mnogo organiziranje i sistematično. Prvo i osnovno je osigurati dugoročnost tih radova. Ništa toliko negativno ne utječe na te radove, kao osjećaj kampanjskog rada. Kada bi učesnici tih radova stekli utisak, da su to dugoročni radovi s osiguranim financiranjem, njima bi se pristupilo s više odgovornosti. Najpovoljnije bi bilo, da se načine dugoročni planovi (S—10 godina) u kojima će ´se znati područja rada i izvori financiranja. Svaki učesnik će tako moći pravovremeno pripremiti organizaciju pošumljavanja i osigurati sadni materijal, a i rasadnici će moći dugoročno planirati proizvodnju potrebnih sadnica. U organiziranom radu ne bi se smjelo dogoditi, da nema dovoljno sadnica i da se one nabavljaju na brzinu bilo otkuda, bez obzira o vrsti i porijeklu, a sve uz stalnu opasnost da se akcija prekine i brigade ostanu bez posla. Drugi osnovni problem je određivanje cilja pošumljavanja. Treba odrediti da li je cilj pošumljavanja daše: — zaposle omladinske radne brigade i omladina upozna s problemima šumarstva te tako utječe na njihovu ljubav za šume. — osiguraju pionirske vrste koje će poboljšati ekološke uvjete i omogućiti razvoj buduće šume, — proširi područje šuma i osigura ekonomska baza za industriju, — poboljšaju ekološki i klimatski uvjeti u sklopu zaštite čovjekove okoline, — poboljša estetska i rekreativna vrijednost nekog kraja. Koji od navedenih razloga je utjecajniji kod određivanja cilja, ili ih isve treba uvažavati, treba se ocijeniti kod izrade projekta. 341 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Slijedeći važan činilac uspjeha pošumljavanja je izbor područja. Na kršu još uvijek nije provedeno razgraničenje poljoprivrednih i šumskih površina. Nezna se što su to nedegradirane poljoprivredne površine, a što nedegradiira.´ne šumske površine i koji dio degradiranih površina treba pripasti poljoprivredi a koji šumarstvu, te koje bi od tih površina trebalo prioritetno pošumiti. Organizacije na terenu biraju za pošumljavanja prema islučaju neku od tih kategorija, te ili dolaze u sukob s poljoprivredom, ako su izabrali poljoprivredno zemljište, ili su uvjeti za posumljavanje ekstremno teški, a uvjeti za prijem biljaka izuzetno loši, ako su izabrane ekstremno degradirane površine. Kada bi planiranje pošumljavanja bilo dugoročno, organizacije bi imale vremena izabrati objekte i usagläsiti izbor s drugim interesima. Kod toga znatnu pomoć bi mogle dobiti i od društveno-političkih organizacija i od znanstvenih ustanova. Nakon izbora važan činilac, u sklopu uspjeha, je trajno obilježavanje područja pošumljavanja., Osim Šumskog gospodarstva Knin niti jedna druga organizacija ne obilježava vidljivo granice područja na kome se pošumljava. Granice područja pošumljavanja moraju biti jasno obilježene humkama. Dobro bi bilo da se i tablama upozori na te radove. Obilježene površine moraju biti geodetski snimljene, unesene u karte i katastarski i gruntovno prenijete u vlasništvo šumarske organizacije. Izabrane površine za akcije pošumljavanja su u pravilu velike, često i preko 150 ha u jednom komadu. Za lakšu organizaciju pošumljavanja, a i za buduće gospodarenje, bilo bi potrebno da se površine za posumljavanje podjele u manje jedinice gospodarenja (odjele, odsjeke). Porijeklo sjemena kod šumskog drveća je od vanrednog značaja za rast i uspijevanje u datim ekološkim uvjetima. Osjetljivost na hladnoću, otpornost prema suši i brzina rasta nisu jednaki unutar date vrste, nego variraju prema porijeklu sjemena. To osobito vrijedi za vrste sa širokim prirodnim rasprostranjenjem. Kod crnog bora već su izdvojene različite geografske podvrste s obzirom na njihova različita svojstva. Iz tih razloga uvijek se mora dati prednost sjemenu lokalne proizvodnje, i sadnice proizvoditi koliko je to god moguće iz lokalnog sjemena poznatog porijekla. Poznato je da naša Republika ,ima jednu od najboljih sjemenskih rajonizacija i dobro organiziranu službu za kontroh´i proizvodnje i prometa sjemena i sadnica. Nejasno je kako uz toliki broj odličnih sjemenskih baza i dobru sjemensku službu, šumarstvo nije u mogućnosti osigurati kvalitetno sjeme odgovarajuće provenijencije. Osiguranje odgovarajućih sadnica također je veliki problem ovih radova. Da bi se u posumljavanje ušlo s kvalitetnim sadnicama, šumarske organizacije moraju imati na vrijeme osiguranu proizvodnju sadnica. To se može postići sa mo ako su radovi dugoročnog karaktera, pa se najmanje dvije godine unaprijed zna koliko će i kakvima sadnica trebati za posumljavanje. U torn slučaju se organizacije koje pošumljavaju mogu dugoročnim ugovorima povezati s organizacijama koje proizvode sadni materijal. Tako se jednima osigurava sigurnost plasmana svojih proizvoda, a drugima dovoljan broj kvalitetnih sadnica. Za potrebe pošumljavanja na kršu osnovan je jedan rasadnik u Umagu. On bi po svom kapacitetu mogao opskrbiti sadnicama sva predviđena pošumljavanja na kršu u toku jedne godine. Kada bi postojala sigurnost za dugoročne radove i proizvodnja sadnica u rasadniku u Umagu bila bi veća i uspješnija. Međutim, obzirom na dislociranost tog rasadnika, možda bi trebalo razmisliti o jednom novom rasadniku u predjelu srednje Dalmacije. 342 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Za sada ne postoje znanstveno osnovana iskustva o vrsti drveća, veličini i starosti sadnica najprikladnijih za pošumljavanja s obloženim korijenom u ljetnim uvjetima sadnje. Pod hitno bi trebalo organizirati istraživanja o vrstama, veličini sadnica, veličini obloga i tehnici sadnje u tim uvjetima. Naša i strana iskustva pokazuju da se najprikladniji za ta pošumljavanja pokazao crni, a zatim primorski i alepski bor. Pošumljavanje je najbolje uspjelo kod starosti sadnica od 6 do 18 mjeseci, i kada sadnice nisu bile veće od 10 do 15 cm. Što je oblog oko korijena bio veći i uspjeh pošumljavanja bio je bolji. Najmanji gornji promjer posude ne bi smio biti manji od 7 cm i visina posude od 15 cm. Bolji će se rezultati postići ako se biljke u rasadniku učine resistentnije prilagođavajući ih prilikama na mjestu sadnje. Sa šumsko uzgojnog gledišta upotreba đubriva u rasadniku nije preporučljiva. Biljke su često predodređene za sadnju na prilično siromašnim tlima i zato moraju otvrdnuti u rasadniku. Prikračivanje korijenja biljaka koje se uzgaja u posudama je danas karakterističan zahvat za rasadničarsku praksu susjednih zemalja koje rade u sličnim uvjetima. Vrlo mnogo se griješi kod broja sadnica po jedinici površine. Uvriježen je običaj da se sadi što veći broj sadnica. Veliki broj sadnica bio je opravdan u vrijeme kada su se sadnice sadile s golim korijenjem i uspjeh preživljavanja bio malen. Kod sadnje sadnica s obloženim korjenjem i pažljive sadnje uspjeh primanja je vrlo visok. Prevelik broj sadnica nije niti gospodarski niti ekonomski opravdan. Kod guste sadnje natjecanje među biljkama počinje rano a njega i prorede su skupe. Što je manje oborina to se preporuča širi razmak. Zbog velike transpiracije drveće se u aridnim područjima mora široko razmicati. Pošto je ograničavajući činilac vrijeme sadnje (ljeto), koji se ne može mijenjati, broj sadnica ne bi trebao biti manji od 2000 po ha. Ovaj broj osigurava i uslučaju djelomičnog neuspjeha, dovoljan broj sadnica za buduću sastojinu a nije prevelik da bi bio ekonomski neopravdan. Ova saznanja trebalo bi također znanstveno potvrditi. Tehnika pošumljavanja važan je činilac uspjeha pošumljavanja. Naša i strana zapažanja još i više povećava izglede za uspjeh pošumljavanja. Najpovoljnije b; bilo kada bi veličina jame bila 40x40x40 cm. Vrijeme između kopanja jame i sadnje sadnica trebalo bi biti što kraće. Zbog jakih suša, u toku prošle godine, neke organizacije su prekidale sadnju i ograničile se samo na kopanje jama. Samu sadnju provodile su mnogo kasnije. Takav način rada čini se da nije prikladan, jer se tlo u jamama suši. Ako se već i pristupa takvom načinu rada, onda iskopane rupe treba zatrpati razmrvljenom zemljom, a sadnju provoditi kasnije po mogućnosti sadiljem. Priprema tla sastoji se u čišćenju korova i grmlja. Trava i korov se pred sadnju spale. Na strmim terenima se ostavlja prirodna vegetacija u prugama paralelnim sa slojnicama. Preporuča se na strmim terenima praviti terase nagnute prema kosini 20—30°/». Prikladnim se pokazala priprema tla rabljenjem (riperanjem) podrivačem, kojeg vuče teži gusjeničar. Ovakvu pripremu trebalo bi primjenjivati, gdje god to edafski uvjeti dozvoljavaju. U ljetnoj sadnji posebnu pažnju treba posvetiti samom sađenju biljke. Svaka površnost kod tih radova rezultira sušenjem biljaka. Posebno se naglašuje da se biljke moraju zasipati razmrvljenom zemljom, koju je potrebno oko sadnice dobro rukama učvrstiti, a zatim nadopuniti preostalom zemljom. Sadnicu treba dublje saditi 5—10 cm nego li je bila u posudi. Oko biljke se načini lije 343 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 38 <-- 38 --> PDF |
vak (na ravnome) ili polumjesečastj oblik nagnut prema kosini zbog sabiranja oborina. Vrlo značajno je i »malćiranje« koje mnogi praktičari često zanemaruju. Gdje god to prilike zahtjevaju potrebno je raditi grudobrane oko prisadnog kruga (zaštita od vjetra). Primjećeno je da su se mnogo bolje primile sadnice koje su zatrpane do pola krošnjice. Kod sadnje bolje je cijelu sadnicu zagrnuti zemljom pa krošnjicu prstima do polovine osloboditi, nego da se ostavi veći dio stabljike slobodnim. Da bi vremenski razmak između dopreme sadnica i sadnje bio što kraći, da bi se povećao učinak pošumljavanja i radi kasnije njege potrebna je dobra mreža puteva i staza. Površine treba podijeliti u radne jedinice ne veće od 30— 40 ha. Do svake ove jedinice treba vaditi put. Osnovni put treba ići kroz sredinu nasada i sa njega se odvajaju putevi u svim pravcima. Potpuni uspjeh u pošumljavanju imale su samo one šumarske organizacije, koje su se u potpunosti i kroz cijelo vrijeme, posvetile tom radu, bdijući uz brigade, podučavajući omladince i stalno nadzirući njihov rad. Omladina je svesrdno i sa velikim mladenačkim entuzijazmom prihvatila rad na pošumljavanju. Kada se vide tereni na kojima je omladina radila (strmina, kamenitost) i temperature koje su vladale kod tih radova, onda je shvatljivo pregaralaštvo omladine. Ovdje bi posebno trebalo istaći brigade koje su radile na području Knina, koje su uz ispunjavanje normi postigle i izvanredni uspjeh u pošumljavanju. To su (Skopje — Kisele vode), Kraljevački oktobar (Kraljevo), Braća Ribar (Karlovac), Edvard Kardelj (Donja Stubica Raca), Ivica Devčić Obalac (Beograd), Danica Korać (Grubišno Polje), Aco Šopov (Stip), 9 narodnih heroja (Bosanski Novi), Miladin-Šicar (Lajkovac), Posavski partizani (Obrenovac), Regal Vajš (Đakovo), Dragi Milovanović (Beograd—Jesenice), Lazar Nešić (Subotica), Prvi radnički savjet (Split), Branko Pavac Relja (Batočina), Bratstvo i jedinstvo (Šibenik — Aluminijaši Jugoslavije), Rakovački motori (Rakovica). I. L. Ribar (Čapljina), Obren Janusević Artem (Žižište), Antun Cvjetkovic (Velika Gorica), Boro Ramiza (Peć), Nikola Tesla (Beograd), Rade Jovančevski — Korčagin (Skopje), 10 juli (Prnjavor), 14. septembar (Titograd), 25. maj (Novi Sad), Braća Radić (Koprivnica), Zdenko Lukić-Kurjak (Ugljevik), Vujo Matić (Loznica). Nažalost nije bilo svugdje tako uspješnog rada. U želji da ispune norme, a ne poznavajući dovoljno tehnologiju, i posljedice koje mogu proisteći iz njezinog nepoštivanja, ponekad se zanemarivala vrijednost rada zbog količine. Zbog toga je potreban stalan nadzor i podučavanja omladine po stručnjacima kao što su to radili u Kninu. Radovi su pokazali, da na najviše 20 omladinaca (10 parova) treba doći jedan stručnjak, koji će omladini pomagati u radu i nadzirati je. Natjecateljski duh treba razvijati ne samo po količini nego i po kvaliteti rada. Za to bi trebalo naći prikladna mjerila. Najpovoljnije se, zbog organizacionih razloga, pokazalo kada brigade rade jednja blizu druge, ali prostorno strogo razlučene. Najidealnije bi bilo, kada bi se već kod početka radova trajno označilo, koje područje koja brigada obrađuje. Ta područja trebala bi nositi i ime brigade koja ju je pošumila. Kod pregleda radova, dobro bi bilo da prisustvuje i po jedan član brigade, koji bi rukovodstvo brigade obavijestio o uspjehu pošumljavanja. Poželjno bi bilo da investitor i u toku samih radova posjećuje radilišta kako bi se pravovremeno upoznao sa svom problematikom (nedostatak sadnica, slabija tehnika sadnje, neodgovarajuća organizacija), te pravovremeno mogao djelovati, a ne tek kasnije registrirati ne |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 39 <-- 39 --> PDF |
dostatke, koji bi se da su pravovremeno uočeni mogli na vrijeme uklonitiuspjeh pošumljavanja poboljšati. Sama sadnja je prva faza radova i nije garancija, da če iz posađenih biljaka narasti šuma. Biljke treba i njegovati, štiteći ih, gdje je to potrebno od predrasta, korova i kalamiteta. I za te akcije trebalo bi osigurati sredstva a prema potrebi ŠORA proširiti. Ovaj kratak osvrt na pošumljavanje omladinskim radnim akcijama i prijedlozima za njihovo poboljšanje neka bude prilog daljnjem uspješnom radu. IZ »GLASNIKA PRIMORSKE BANOVINE«, god. I, br. 1, Split, 1. siječnja 1938. Šumski rasadnik u Splitu, iz kojeg se svake godine izdaje do 1,500.000 sadnica za pošumljavanje Posljednih dvadeset godina, od Oslobođenja do danas, površina s uspjehom pošumljena u državnoj režiji na zemljištu koje nije državno, iznosi 3.214 ha i 14 ara (površina predratnih kultura sada iznosi 4.693 ha 37 ara). Da bi se postepeno uklonila pasivnost, nužno je da se što intenzivnije nastavi sa pošumljivanjem. Država, koja niti mora a niti može da sama na sebe preuzme svu brigu za pošumljivanje golog krša, u koliko je moguće ima da se osloni i na privatnu inicijativu. U tu svrhu Kr. Banska uprava u Splitu besplatno dijeli svake godine raznim interesentima sjemena i sadnica za pošumljavanje. U radnoj periodi 1934—1935 podijeljeno je besplatno 2,000.000 raznih jednogodišnjih i dvogodišnjih sadnica sa državnih šumskih rasadnika. Na ovaj način su do sada nastale mnoge lijepe šumice, osobito u Primorju. Ing. Josip Marčić, šef Odsjeka za šumarstvo Kr. Banske uprave u članku »Šume na dalmatinskom kršu« 345 |