DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 45 <-- 45 --> PDF |
jer brzo prekida vezu između zapaljenog nezapaljenog dijela sastojine (površine). Osim toga s bacačem plamena lakše je prodrijeti, u koliko ima prohodnih puteva i staza, u unutrašnjost zapaljene površine. 11, Način obnove izgorjele sastojine ovisi u prvom redu o području uništene sastojine. Na području uspijevanja alepskog bora treba koristiti ljetnu sjetvu kako tog bora tako i čempresa, što je svakako jeftinije nego obnova sadnicama. Proljetna sjetva se ne preporučuje, jer ponik može stradati od fuzarioze. Međutim u koliko je izgorjela borova šuma, tada će rijetko i to biti potrebno, jer će se prirodno obnoviti (v. Šum. list, br. 11—12/1980). Listače se u pravilu pomlade izdancima iz panja i žilja, koji će kod ranijih (proljetnih) požara izbiti još istog ljeta (v. Šum. list br. 3—4) 1963, ,str„ 124. j Narodni šumar, br. 5—6/1965, str. 165). Da se aktiviraju izdaci iz žilja korisno je osloboditi ih od panja (panj sasjeći). Sječom panjeva osigurat će pomlađivanje i u slučaju jačeg oštećenja panja i pripovršinskih ži- la O. Piškorić Zlatko Lisjak UZGOJ GLJIVA Slavonska Požega 1984. Vlastita naklada Nedavno je izašla knjiga UZGOJ GLJIVA « od autora Zlatka Lisjaka — dipl. inž. šumarstva, upravitelja šumarije Velika. Recenzenti su prof. dr. Josip K i š p a t i ć i dr. Milica T o r t i ć. Naklada 5.000 primjeraka; slog, tisak j uvez Štamparski zavod »Ognjen Priča«, Zagreb, 1984. S obzirom na značenje obrađene materije potrebno je nešto reći o toj knjizi. Kako ü sam autor ističe u predgovoru, domaća literatura o toj temi je vrlo oskudna, te će ta knjiga dobro doći svi ma koji ,su zainteresirani za vlastitu proizvodnju gljiva. Pomanjkanje proteinske hrane u svijetu uopće, a i kod nas, i visoke cijene bit će motiv više koji će zainteresirati mnoge, da se počnu baviti uzgojem gljiva. U tu svrhu dobro će im doći upravo ta knjiga. Prednost pri uzgoju gljiva je u tome, da urod ne ovisi o atmosferskim utjecajima, kao što je to slučaj s ostalim poljoprivrednim kulturama. Povećanje proizvodnje hrane postavlja se kod nas kao jedan od osnovnih uvjeta stabilizacionog programa a upute koje se nalaze u ovoj :knjizi o uzgoju gljiva također su kamenčići u zgradi stabilizacije. Knjiga je napisana vrlo pregledno, te će -svakom, pa i početniku, moći poslužiti da težište zanimanja iskoristiti na način, koji će mu najbolje odgovarati i biti najbliži. Na str. 11—14. autor iznosi neke podatke općenito o gljivama. Strane 15—22, govori o uzgoju gljiva nekada i danas. U Japanu i Kini se već više od 2.000 godina uspješno se uzgaja gljiva shii — take. U Evropi je tek krajem XIX. stoljeća uznapredovao uzgoj gljiva. 1931. g. izlazi knjiga Kamila B 1 agajića »Gljive naših krajeva«, u kojoj se nalazi kratki osvrt na umjetni uzgoj gljiva. Za uzgoj šampinjona 1950. g. prvi micelij proizvodi profesor zagrebačkog Poljoprivrednog i šumarskog fakulteta dr. Josip K i š p a t i ć. Bjelančevine gljiva imaju sastav sli čan bjelančevinama životi jskog porijekla te su zato biološki vrednije od bjelanče vina drugih biljaka. U čitavoj Evropi, i svijetu uopće, poklanja se sve više pa žnje gljivama u ishrani, što uvjetuje i njihovu cijenu na tržištu. Međutim, ipak je jeftinije uzgojiti kilogram gljiva, ne go napr. kilogram teletine. Najveći dio knjige autor posvećuje uz goju šampinjona, šampinjona — Psallio ta Hortensis var. Bispora Lauge (str. 23 —76). Posebno obrađuje po poglavljima što je sve potrebno za uzgoj šampinjona 351 |