DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 100     <-- 100 -->        PDF

uretanskim lakom) može doći u obzir i u
»kućnoj radinosti- to evo dva rezultata
ispitivanja o prionljivosti laka na drvo:
maksimalna prionljivost laka na drvo kreće
se u granicama od 12 do 17% vlažnosti,
a prema srednjim vrijednostima od 9,5 do
15%. Na suhljem ili vlažnijem drvu lakima
manju prionljivost; drugo, veću prionljivost
laka ima blanjano drvo od brušenog.
Stupanj vlažnosti odnosi se na površinu
drva a kako i dobro prosušeno drvo može
mijenjati vlagu prema vlazi sredine,
posebno u površinskom sloju, to kod lakiranja
i o tome treba voditi računa.


O. Piškorić
ŠUMARSTVO
Br. 5—6/1983.


P. Marinković i D. Karadzic objavljuju
rezultate svojih istraživanja o »pojavi
novih opasnih patogena u kulturama crnog
i belog bora u Jugoslaviji Gremmeniella
abietina (Gagerb.) Morelet i Phaciđium
infestans Karst«. Početak identifikacije
ovih patogenih gljiva datira iz kraja
1979. godine, kada je u kulturi bijelog i
crnog bora u neposrednoj blizini Žabljaka,
na nadmorskoj visini oko 1400 metara,
zapaženo sušenje stabala ovih vrsta.
Analizom u laboratoriju utvrđeno je, da
je crni bor napadnut s obe ove gljive,
a bijeli bor samo s Phacidium infestans.
Do sada ni jedna od njih nije ustanovljena
kod nas iako su u nekim susjednim
zemljama (Austrija, Italija) zahvalite širi
zamah, pa se stoga nalaze i na popisu
karantenskih bolesti za našu zemlju. Phacidium
infestans kasnije je pronađen i na
nekim drugim lokalitetima (na području
Nacionalnog parka »Durmitor« i dr.),
gdje se i u prirodnom podmlatku mlade
biljke masovno suše. Vanjski znaci oboljenja
javljaju se na proljeće nakon infekcija
(koja je uslijedila u jesen prethodne
godine), a očituju se na iglicama koje
zelenu boju mijenjaju najprije u prljavo-
žutu, zatim crvenkastu smeđu i konačno
svjetlo-sivu. Prema sadašnjim saznanjima
ovim gljivama odgovara povećana
vlažnost lokaliteta i zraka, pa stoga i gusti
ponik odnosno gusta sadnja, posebno
na vlažnim i hladnim mjestima ako nema
dobre cirkulacije zraka. Suzbijaju se
kemijskim sredstvima, koja su autori također
naveli. I konačno, autori pretpostavljaju,
da su obe ove gljive u pronađenim
područjima autohtone.


M. Peno i dr. objavili su rezultate svojih
istraživanja o »mogućnostima gajenja
bukovače (Pleurotus ostreatus Fr.) Kumm.
u našim šumama.« Istraživanja su pokazala
o mogućnosti uzgajanja ove gljive a
rezultati »poslužit će pri postavljanju novih,
širih ogleda koji će biti uvod u masovnu
proizvodnju bukovače u našim šumama.
«
Daljni članci (aktualni problemi, prilozi
i saopćenja):


S. Nikolić i Ž. Tešić: Opšta problematika
i značaj melioracija degradiranih šuma,
uvodni referat na Savjetovanju o melioracijama
degradiranih šuma, održan je
u Vrnjačkoj Banji 1982. Autori su prikazali
učešće degradiranih šuma u šumskom
fondu SR Srbije, uključivo i AP, te dosadašnje
radove na melioracijama, definiranje
pojma »degradirana šuma«, način melioracije,
gustoća sadnje te »ostala problematika
«. Od ukupne površine šuma
cea 2,3 milijuna ha, degradirane zauzimaju
0,52 milijuna ha, a lisničke 0.60 milijuna
ha. Od 1971. do 1981. godine meliorirano
je svega 21.189 ha. Kao degradiranu
šumu autori definiraju onu, koja
uslijed nedovoljne zalihe drvne mase (ispod
0,3 od normalne) ne omogućuje korišćenje
proizvodnog potencijala staništa
u ekonomsko opravdanoj mjeri. Autori
smatraju, da gustoća sadnje ne bi smjela
biti ispod 3—4000 biljaka po ha za crni
i bijeli bor te smreku. Manji broj (2000
biljaka po ha) zadovoljava samo za vrste
brzog rasta (ariš, duglaziju i dr.) ili ako
postoji mogućnost i prirodnog naplođivanja.