DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 100 <-- 100 --> PDF |
uretanskim lakom) može doći u obzir i u »kućnoj radinosti- to evo dva rezultata ispitivanja o prionljivosti laka na drvo: maksimalna prionljivost laka na drvo kreće se u granicama od 12 do 17% vlažnosti, a prema srednjim vrijednostima od 9,5 do 15%. Na suhljem ili vlažnijem drvu lakima manju prionljivost; drugo, veću prionljivost laka ima blanjano drvo od brušenog. Stupanj vlažnosti odnosi se na površinu drva a kako i dobro prosušeno drvo može mijenjati vlagu prema vlazi sredine, posebno u površinskom sloju, to kod lakiranja i o tome treba voditi računa. O. Piškorić ŠUMARSTVO Br. 5—6/1983. P. Marinković i D. Karadzic objavljuju rezultate svojih istraživanja o »pojavi novih opasnih patogena u kulturama crnog i belog bora u Jugoslaviji Gremmeniella abietina (Gagerb.) Morelet i Phaciđium infestans Karst«. Početak identifikacije ovih patogenih gljiva datira iz kraja 1979. godine, kada je u kulturi bijelog i crnog bora u neposrednoj blizini Žabljaka, na nadmorskoj visini oko 1400 metara, zapaženo sušenje stabala ovih vrsta. Analizom u laboratoriju utvrđeno je, da je crni bor napadnut s obe ove gljive, a bijeli bor samo s Phacidium infestans. Do sada ni jedna od njih nije ustanovljena kod nas iako su u nekim susjednim zemljama (Austrija, Italija) zahvalite širi zamah, pa se stoga nalaze i na popisu karantenskih bolesti za našu zemlju. Phacidium infestans kasnije je pronađen i na nekim drugim lokalitetima (na području Nacionalnog parka »Durmitor« i dr.), gdje se i u prirodnom podmlatku mlade biljke masovno suše. Vanjski znaci oboljenja javljaju se na proljeće nakon infekcija (koja je uslijedila u jesen prethodne godine), a očituju se na iglicama koje zelenu boju mijenjaju najprije u prljavo- žutu, zatim crvenkastu smeđu i konačno svjetlo-sivu. Prema sadašnjim saznanjima ovim gljivama odgovara povećana vlažnost lokaliteta i zraka, pa stoga i gusti ponik odnosno gusta sadnja, posebno na vlažnim i hladnim mjestima ako nema dobre cirkulacije zraka. Suzbijaju se kemijskim sredstvima, koja su autori također naveli. I konačno, autori pretpostavljaju, da su obe ove gljive u pronađenim područjima autohtone. M. Peno i dr. objavili su rezultate svojih istraživanja o »mogućnostima gajenja bukovače (Pleurotus ostreatus Fr.) Kumm. u našim šumama.« Istraživanja su pokazala o mogućnosti uzgajanja ove gljive a rezultati »poslužit će pri postavljanju novih, širih ogleda koji će biti uvod u masovnu proizvodnju bukovače u našim šumama. « Daljni članci (aktualni problemi, prilozi i saopćenja): S. Nikolić i Ž. Tešić: Opšta problematika i značaj melioracija degradiranih šuma, uvodni referat na Savjetovanju o melioracijama degradiranih šuma, održan je u Vrnjačkoj Banji 1982. Autori su prikazali učešće degradiranih šuma u šumskom fondu SR Srbije, uključivo i AP, te dosadašnje radove na melioracijama, definiranje pojma »degradirana šuma«, način melioracije, gustoća sadnje te »ostala problematika «. Od ukupne površine šuma cea 2,3 milijuna ha, degradirane zauzimaju 0,52 milijuna ha, a lisničke 0.60 milijuna ha. Od 1971. do 1981. godine meliorirano je svega 21.189 ha. Kao degradiranu šumu autori definiraju onu, koja uslijed nedovoljne zalihe drvne mase (ispod 0,3 od normalne) ne omogućuje korišćenje proizvodnog potencijala staništa u ekonomsko opravdanoj mjeri. Autori smatraju, da gustoća sadnje ne bi smjela biti ispod 3—4000 biljaka po ha za crni i bijeli bor te smreku. Manji broj (2000 biljaka po ha) zadovoljava samo za vrste brzog rasta (ariš, duglaziju i dr.) ili ako postoji mogućnost i prirodnog naplođivanja. |