DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 69 <-- 69 --> PDF |
AKTUALNO PROVOĐENJE ZAKONA O ŠUMAMA ZA ŠUME NA KOJIMA POSTOJI PRAVO VLASNIŠTVA Novi Zakon o šumama (NN br. 54. od 23. 12. 1983 .g.) donio je značajne novine u pogledu organiziranja gospodarenja sa šumama i šumskim zemljištem na kojem postoji pravo vlasništva (privatne šume). Članom 29. ZOS utvrđena je mogućnost vlasnika šuma da se sami međusobno udruže u Osnovnu organizaciju kooperanata ili da to isto učine zajedno s radnicima radne organizacije šumarstva. U oba slučaja, organizaciono, privatne šume ulaze u sastav .radne organizacije šumarstva prema šumsko-gospodarskim područjima ustanovljenim članom 14. i 19. ZOŠ. Osiguranje sredstava za izradu i provođenje programa gospodarenja u privatnim šumama regulirano je članom 67. ZoS-a. Jedan izvor sredstava je postotak (15%> za jednodobne šume) od vrijednosti prodanog drveta, a drugi je doprinos iz katastarskog prihoda od šuma, čiju visinu propisuje Općinska skupština po propisima o porezima građana. Ne želeći ulaziti u još ni z problem a koje nameće provođenje ZOS-a spomenuo bih samo problem izrade programa, doznaku stabala za sječu te otkup drvnih sortimenata. Izrad a program a za gospodarenje šumama može se prema Zakonu povjeriti samo organizaciji udruženog rada čija je to djelatnost i koja ima radnike1 sa stručnom spremom sedmog stupnja. Mislim da je nepotrebno uvjeravati šumarsku praksu kako je do konca 1985. godine to fizički nemoguće izvršiti, a da o troškovima izrade programa i ne govorimo. Isto tako nepoitrebno je raspravljati o izboru´ najracionalnije metode utvrđivanja drvne zalihe fu privatnim šumama uz spoznaju da je svaka granica vlasništva granica gospodarskog odsjeka. Drugi spomenuti problem je doznak a stabal a za sječu. Sudeći po stanju velike većine privatnih šuma tj. njihove devaistiranosti, izuzimajući časne izuzetke, ta bi se doznaka morala svesti u okvire nužne doznake. Takav (stručno odgovoran) pristup doznaci izazvat će krupne probleme razne prirode zbog tradicionalno prisutnog odnosa prema privatnom vlasništvu i kontinuiteta potreba na drvetu. Treće navedeni problem je problem otkupa drveta i drvnih sortimenata reguliran članom 50, ZOS-a. Poznato je naime da se drvo i drvni soirtimenti iz privatnih šuma prodaju po uvjetima slobodnog tržišta, pa bi primjena cjenika šumskih proizvoda za SRH kojim se služi šumarstvo imala niz predvidivih posljedica. Da bi ova uvodna razmišljanja o teškoćama kod provođenja ZOS-a potkrijepio, poslužit ću se podacima i saznanjima o privatnim šumama na području Općine Vrbovec. Za privatne šume na području Općine Vrbovec izrađen je Program za gospodarenje za važnošću od 1977. god. do 1986. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Na 15.722 čestice sa ukupnom površinom od 7.530 ha izvršen je opis šume, djelomična izmjera ili okulanna ocjena drvne zalihe na baza uzorka, omjer smjese vrsta drveća i drugi najvažniji elementi iz kojih je onda računski izveden ukupan, odnosno godišnji etat, naravno, vodeći računa da je neophodna stalna akumulacija prirasta zbog narušenog stanja prosječne drvne zalihe. Taiko dobiveni podaci ipak su nešto rekli i na nešto´ ukazali. Ukupna drvna zaliha na 7.539 ha iznosi 865.539 m^ ili 115 m3/ha sa postotnim učešćem vrsta drveća kaiko slijedi: — hrast 35IJ/(. — bukva 13% — grab 28IJ/o — jasen 9V« — OTL IO1´1/» — OML 8i0/o — četinjače l»/u Propisani godišnji etat od 6.848 mS sigurno osigurava stalnu akumulaciju prirasta uz pretpostavku da se zaista posječe samo doznačena drvna masa. Ova sumnja nije neosnovana zbog podatka da se taj etat teoretski može realizirati na 15.722 čestice šume što je, složit ćete se samnom, teško držati pod kontrolom sa pet čuvara šuma. Prosječna veličina čestice šuma od 0,48 ha jasno Ukazuje na to da se je podjelom kod nasljeđivanja privatni šumski posjed cjepao do nerazumno malih veličina. Sada nakon dugog niza godina zadovoljavanja potreba za đrvetom ili prihodom, sa tako malog posjeda, svaka je parcela postala u gospodarskom smislu poseban odsjek. Istovremeno odnos vlasnika prema tako malom posjedu uz saznanje da bi buduću šumu mogla iskoristiti tek druga ili treća generacija rezultirao je jednokratnim užitkom i daljnjim prepušta njeni površine same sebi. Neefikasna i komplicirana putanja -stručne odluke o obavezi izvršenja šumsko uzgojnih radnji skoro je redovno izolirala dobru namjeru onog tko je pokušao stručno gospodariti s privatnim šumskim posjedom. Na području Općine Vrbovec osini 7.539 ha privatnih šuma ima i 7.823 ha društvenih šuma čiji Odnos u prosječnoj drvnoj zalihi iznosi 1 :2,4, pa je i to još jedan čvrsti pokazatelj stanja devastiramostli privatnih šuma. Novi Zakon o šumama, polazeći od plemenite namjere predlagača da se sa tim značajnim šumskim površinama u pnivaitnom vlasništvu počne stručno i ozbiljno gospodariti, nije dovoljno respektirao neke činjenice: 1. Izrada i provođenje zakonom propisanog Programa iziskuje mnogostruka veća sredstva nego što se praktično mogu prikupiti od zakonom predviđenih izvora sredstava; 2. izdvajanje sredstava za biološku reprodukciju na osnovu prometa drvetom dovodi vlasnika očuvane šume u položaj da osigurava sredstva za onog vlasnika koji je šumu iskoristio ili da, tražeći obilazni put od zakonskog, prodaje rezanu građu i na taj način izJbjegava izdvajanje za reprodukciju; 3. drugi izvor sredstava za reprodukciju, plaćanjem stope iz katastarskog prihoda morao bi se prema sadašnjim izdvajanjima 10 do 15 puta povećati da bi koliko toliko mogao osigurati kontinuitet provođenja programa. Pri takvom potezu treba 448 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 71 <-- 71 --> PDF |
uvažit mogućnost i želju vlasnika za tako značajnim skokom u izdvajanju za gospodarenje šumama; 4. stanje privatnih šuma u smislu njihove devastiranosti traži daleko veća ulaganja uz drastično smanjenje godišnjih sječa. Sada, u provedbi ZOŠ-a učestali su pritisci Društveno-političkih zajednica i šumarske inspekcije oko preuzimanja privatnih šuma od strane OOUR-a, Šumarija. Postavlja se pitanje, da li je rješenje kompleksnog problema privatnih šuma u prenosu gospodarenja na OOUR-e šumarstva ili se tu još nešto treba mjenjati, još netko mora svoj dio zadatka izvršiti. Preuzimanjem privatnih šuma površina gospodarenja se točno udvostručuje (primjer Zajednica općima Zagreb)*, a problemi gospodarenja multipliciraju pa nije teško pretpostaviti što će sve izazvati prihvat privatnih šuma, naravno uz pretpostavku da poslu pristupimo ozbiljno, stručno i odgovorno. Nama, koji živimo s tim shvaćanjima, čini se jednostavniji i isprav-nijd put preuzimanja privatnih šuma na način, da društveno šumarstvo gospodari u cjelosti s privatnim šumama. To znači da je iz svake kartice vlasnika jasno vidljivo stanje, količina i vrijednost drvne mase konkretne čes ice šume. Uz pretpostavku sačuvane šume vlasnik bi imao pravo na rentu u drvetu ili novcu a isto tako vlasnik devastirane šume morao bi sanirati stanje ili šumu predati u društveno vlasništvo.´ Naravno da takav pristup traži osim velikog stručnog uloga i određenu psihološku i društvenu pripremu akcije. Vrlo značajne površine privatnih šuma to sasvim sigurno zaslužuju — a i zadnji je čas. Tomislav Starčević Stojković, M.: Sume grada Zagreba i Zagrebačke regije, šumarski list CVIT (1983), br. 11—12. |