DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 79 <-- 79 --> PDF |
Sum. IM CVII] (1984) J57 O CIPRU I ŠUMARSTVU NA NJEMU Cipar i čempres U grčkom i latinskom jeziku nazivi za otok Oüpar (Kypros, odn. Cyprus) veoma su slični nazivima za čempres (Kyparissus, odn. Cyparissus ili Cupressus). Ta je sličnost lako uočljiva i u drugim jezicima, npr. engleskom (Cyprus — cypress). njemačkom (Zypern — Zypresse), ruskom (Kipr — kiparis) ili naših jezika u slovenskom (Ciper — cipresa). Osim toga botaničarima i šumarima poznata je činjenica da se čempres nalazi u svom optimumu upravo u isto.čnom Sredozemlju, pa se tako na Cipru može vidjeti na svakom koraku. Raste kao samoniklo i kultivirano drvo, pojedinačno, u manjim i većini skupinama, pa i čitavim sastojinama, čistim i mješovitim, na raznim nadmorsikm visinama. Sve to navodi na poimisao da je naziv otoka možda u nekakvoj vezi s tom vrstom drveta, tj. da je ime Cipru dao čempres. Međutim, jezikoslovci i povjesničari češće spominju mnoge druge pretpostavke o podrijetlu naziva Cipar. Sve su one manje ili više vjerojatne, ali nijedna nije do ianas potvrđena. Po jednoj se ime otoka izvodi iz latinske riječi cuprum, šio znači barar, koji je o´kriven ovdje i to je otkriće označilo početak novog, bakarnog doba. Geolozi kažu da ga je ispočetka bilo toliko, da su drevni Ciprani veliko bačeno grumenje mogli jednostavno skupljati sa zemlje. Rano su razvili relativno visoku rudarsku tehnologiju, o čemu svjedoči i činjenica da na otoku nema ni jednog rudnika koji se nije eksploatirao još u ono doba. Po drugoj pretpostavci naziv Cipar potječe od biljke Lawsonia alba, na otoku rasprostranjenog bodljikavog grma veoma mirisnih cvjetova iz familije Lythraceae, kojemu je jedno od grčkih imena kypros. Još se češće može čuti tumačenje po kome je naziv otoka nastao od imena grčke božice Afrodite, koja se na grčkom zove još i Kypris, odn. Kyprea. Afrodita (ili starorimska Venera) bila je božica ljepote i ljubavi, a prema pripovijedanju legendarnog grčkog pjesnika Homera, rodila se iz morske pjene (afros, gr. = pjena) kraj okomite hridi što se izdiže iz mora u blizini mjesta Pafos, nekadašnjeg glavnog grada Cipra, na zapadnom dijelu otoka. To su mjesto (Petra tou Romiou) već od davnih vremena častili ne saimo Ciprani, već i ostali svijet. Danas je ono jedna od najpoznatijih atrakcija na otoku i često se koristi u turističkoj propagandi. Tako nas npr. jedan plakat, koji reklamira Ciparsku zrakoplovnu kompaniju, upozorava kako »nije mala stvar ikupati se u moru gdje se rodila Afrodita«. Nije, dakle, dokazano da je čempres dao ime Cipru, ali je sigurno dao jednu od bitnih značajki njegovom krajoliku. A ime Cipar izgovoreno ili napisano na raznim jezicima, bez obzira na njegov postanak, neodoljivo podsjeća i domaće i strance na čempres — vrstu drveta bez kojega se »Afroditin otok« ne može ni zamisliti. Na razmeđi triju kontinenata Cipar se nalazi na krajnjem istočnom dijelu Sredozemnog mora, a svojim dugim i šiljastim rtom Andreas uvlači se u Iskenderunsiki zaljev u Turskoj. Od 457 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 80 <-- 80 --> PDF |
južne turske obale udaljen je svega 64 km. Od Sdnije udaljenost iznosi 96 km. od Egipta 350 km, a od najbližeg grčkog otoka, Rodosa. čak 386 km. Od aerodroma ul Larnaki do Bejruta ima 200 km, do Kaira 550 km´, a do Atene 950 km. Tako su ciparski Grci, koji čine većinu stanovništva na otoku (77%), udaljeniji od svojih sunarodnjaka u Grčkoj nego od stanovnika Turske, Sirije, Libanona, Izraela, Jordana i Egipta, (si. 1). : 1 , , v L_fc_ 25° 30° 35« SI. 1. Geografski položaj Cipra i šumovitost otoka (Crtež: orig.) |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Pa ipak. unatoč takvog specifičnom geografskom položaju i neizbježnom utjecaju susjedne Male Azije, Bliskog istoka, pa i Afrike, u prošlosti i danas, Cipar po svojoj povijesti, kulturi, načinu života i osjećaju svojih stanovnika pripada najviše Evropi. To je prije svega zato što su njegovi odnosi, iz razumljivih razloga, bili uvijek najtješnji sa Grčkom. Grčka je kolonizacija i starija od turske, i to ne samo na tom otoku već i u Maloj Aziji j drugim istaknutim točkama na obalama Sredozemlja. Osim toga još je uvijek prisutan veoma jaki utjecaj Engleza, posljednjih u nizu osvajača Cipra prije sticanja njegove nezavisnosti 1960. godine. Cipar je član Britanskog Komonvelta, Englezi imaju svoje vojne baze na otoku, engleski je jedan od tri službena jezika, vozi se lijevom stranom ceste itd. S našom je zemljom Cipar uvijek imao dobre odnose, a posljednjih godina intenzivira se međunarodna suradnja na raznim područjima. Tako je npr. 24. studenog 1983. god. bilo otvorenje prve redovne međunarodne linije Inex Adria Avioprometa Ljubljana — Beograd — Lairtnaka, a Radio Sarajevo već je nekoliko puta organizirao kulturnu manifestaciju pod naslovom »Jugoslavenski dani na Radio Cipru «. Bio sam ugodno iznenađen kada sam na naš državni praznik 29. studenog u jednom restoranu u Pafosu začuo pjesme i plesove naroda Jugoslavije preko ciparskog radija. Podijeljeni otok Na temelju britansko-grčko-turskog sporazuma 1959. god. osnovana je nezavisna republika Cipar. Iduće je godine primljena u Ujedinjene Nacije, a zatim je ušla u sastav Britanskog Koimonvelta. Britanci su zadržali suverenitet nad dvjema vojnim bazama na površina od 99 četvornih milja, što iznosi 3% od ukupnog ciparskog teritorija. Izgledalo je kao da će nakon dugotrajnih sukoba i nemira na otoku takvo rješenje manje-vAše odgovarati i Cipranima i drugim zemljama zainteresiranim za to područje. No uskoro je ponovno buknula stara nesloga između Grka i Turaka, što je dovelo do turskog vojnog udara i okupacije sjevernog dijela otaka 1974. godine. Zemlja je podijeljena umjetnom, tzv. »zelenom linijom« (si. 1) na dva dijela: veći južni pod grčkom, i manji sjeverni pod turskom upravom. Turski dio zauzima oko 40% površine otoka, iako su Turci zastupljeni sa svega 18,3% u ukupnom ciparskom stanovištvu. Političke su se prilike još više pogoršale nakon jednostranog proglašenja »Turske Republike Sjeverni Cipar« 15. studenog 1983. godine. Novoformirana država dobila je ubrzo i svoju zastavu: na crvenom polju zlatna zvijezda s polumjesecom pokraj okomite žute pregrade. Na otoku su se i do sada vijorile zastave raznih država: ciparska u južnoj zoni, turska u sjevernoj, britanska u vojnim bazama te finska, švedska, danska, kanadska i australska u jedinicama mirovnih snaga, tzv. »modrih šljemova« Ujedinjenih Nacija. Broj stranih diplomata također je veoma velik. U Nikoziji, glavnom gradu sa svega 150.000 stanovnika (s predgrađima), ima više stranih diplcmaia nego bilo gdje u svijetu, računate »po jedinici površine«. Službenih jezika ima tri: grčki, turski i engleski. Oni se ravnopravno upotrebljavaju u javnom životu. Tako su npr. grčki filmovi »titlovani« na turskom jeziku i obratno. Engleski znaju mnogi Grci i Turci, iako se u govoru kod većine primjećuje da to nije njihov materinji jezik. Republika Cipar (grčki Kypros, turski Kibris, engleski Cyprus) imala je prilikom posljednjeg službenog popisa stanovništva 1960. godine 573.566 stanovnika. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Od toga je 77% bilo Grka, 18,3% Turaka i 4,T°/o ostalih narodnosti (Maronita, Armenaca i dr.). Glavni se grad zove Nikosia, ali je to naziv što ga upotrebljavaju stranci, dok je originalni naziv Leukosia, koji je, navodno, nastao od grčke riječi leuka, što znači topola. Upotrebljavaju ga jednako Grci i Turci, izgovarajući ga. naravno svaki na svoj način u skladu s pravilima svog jezika. Središnji, stari dio grada, okružen je zidinama što su ih u 16, stoljeću sagradili Venecijanci za obranu od turskih napada. Zidine imaju oblik skoro pravilnog kruga, opsega 4.800 m i vrlo su dobro sačuvane. "Zelena linija« prolazi gotovo radijalno tim krugom u smjeru istok-zapad. dijeleći ga tako na sjeverni., turski dio i južni, grčki. Nedaleko južnog ulaza u grad s vanjske strane zidina nalazi se glavni trg, Eleitheria (gr. sloiboda). Na jednom kamenom bloku uklesanim slovima piše da su na tome trgu ciparskom narodu govorili predsjednici Makarios i Tito prilikom posjeta predsjednika Tita Cipru u prvoj godini njegove nezavisnosti, 1960. godine. Podijeljenost Cipra najbolje se ogleda u podijeljenosti njegova glavnog grada. Tu doduše nema nikakvog »Berlinskog zida«, ali jalke straže ,na grčkoj i turskoj strani onemogućuju bilo kakvu komunikaciju između zavađenih susjeda. Politička se situacija nimalo ne poboljšava i »zelena linija« sve više i potpunije razdvaja dvije zajednice na otoku. Svaka organizira svoj vlastiti život bez kontakta s drugom stranom. O.ok je podijeljen tako, da su grčkoj strani od šest pokrajina pripale četiri: Nikosia, Ldmasol, Paios i Larnaka, a turskoj Kyrenia i veći dio Famaguste. Oko diOibe šuma nije bilo problema. Njih već odavno prirodno razdvaja široka središnja ravnica Mesaoria, kojom uglavnom \ prolazi »zelena linija« (si. 1). Snijegovi Troodosa Cipar zaprema površinu od 9.251 km- pa je po veličini treći otok Mediterana — iza Sicilije i Sardinije. Maksimalna duljina, od zapada prema istoku, iznosi 256 km, a maksimalna širina od sjevera prema jugu, 93 km. Na otoku se nalaze dva planinska masiva, koja se pružaju u smjeru istok — zapad. Jedan ide usporedo sa sjevernom ofoalom i zove se Pentadaktylos (na grčkom »pet prstiju«), a drugi, Troodos nalazi se ma jugu. On je prostraniji i viši. Tu se nalazi najviši vrh Cipra, Olimp, s 1952 m. nadm. visine. Zove se još i Hlonistra, što bi odgovaralo našem nazivu Snježmik (honi, gr. = snijeg), jer je zimi redovito pokriven snijegom. Između ta dva planinska masiva pružila se prostrana ravnica od zaljeva Morfou na zapadu do Famguste i Lamake na istoku. Njeno ime, Mesaoria, znači na grčkom doslovce »Između gora«, ili kako bismo mi to mogli reći, Međugorje. Cipar ima sve odlike pravog mediteranskog podneblja. Ljeta su sunčana i suha, zime blage i kišovite, a proljeća i jeseni traju vrlo kratko. Dvije trećine godišnjih oborina padne zimi, ali Konac studenog i početak prosinca na Cipru podsjećali su me na lijepe rujanske dane na našem Jadranu. Temperatura zraka preko dana penjala se do 22 — 23" C, a temperatura mora bila je samo nekoliko stupnjeva niža. Ali dok je more još bilo dovoljno toplo za kupanje, dok je uz O´baiu mirisalo cvijeće i zrikali zrikavci, na Olimpu i okolnim planinama, udaljenim svega 25—30 km od obale, već su se počele pojavljivati bijele mrlje prvog snijega. Na sjevernim obroncima tog pla |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 83 <-- 83 --> PDF |
ninskog masiva, iznad 1.000 m. snijega ima svake godine od prosinca do travnja, pa sezona skijanja traje bar nekoliko tjedana, A skijaša ima uvijek mnogo, kako domaćih tako i stranih, osobito iz Izraela i susjednih arapskih zemalja. No TroodoiS nije samo izletište i skijaški centar. On je puno više od toga, jer daje otoku vodu. Nakon zimskih mjeseci snijeg se postupno topi, a proljetne vode teku niz planinske obronke, noseći ´biljnom svijetu svježinu i hranu. Zbog oskudnih d neravnomjerno raspoređenih oborima te nedostatka stalnih vodenih tekućica, opskrba otoka vodom nije nimalo jednostavna, Vlada je 1969, godine počela graditi brane i rezervoare za akumulaciju proljetnih voda i za navodnjavanje. Do sada je izgrađeno 70 većih rezervoara. U tim su radovima sudjelovala i neka naša poduzeća, koja su u posljednje vrijeme angažirana na sličnim jposlovima i u drugim zemljama Bliskog Istoka (Sirija, Irak, Jordan, Libanon i dr.). Navodnjavanje je unaprijedilo uzgoj banana, kikirikija, duhana i drugih kultura koge zahtijevaju više vode. Osim toga utvrđeno je da se u vodene akumulacije naselilo petnaestak vrsta riba, pa su tako nastale i mogućnosti za sportski (ribolov. Ribolovna dozvola stoji svega jednu funtu (cea 210 din). Neki je pedantni statističar izračunao da se za jedan sat jednom udicom ulovi prosječno 305 g ribe, što je npr. više nego u Velikoj Britaniji. Sunca ima na otoku u izobilju, posebno od mjeseca travnja do rujna, kada jedan dan ama u prosjeku 11 sunačnih sati. U razdoblju od studenoga do ožujka sunce sja prosječno 6,8 sati dnevno, a broj siunčanlh dana u godini iznosi 340. No Cipar nije otok sunca samo po broju sunčanih dana, već i po veoma širokom korištenju sunčeve enegije. Prvi solarni uređaji pojavili su se ovdje još 1960. godine. Danas se omi mogu vidjeti po čitavom otoku na krovovima kuća, kako u gradovima tako i u najmanjim selima. Ima ih Ibatr toliko koliko i televizijskih antena. Cijena im je relativno niska: oko 200 ciparski funti ili, preračunato, oko 42.000 dinara. Za njihovo normalno funkcioniranje dovoljno je da sunce sja svega 2 — 3 sata dnevno. Vinogradi, argumenti, banane Jedna od standardnih turističkih ekskurzija po otoku sastoji se od razgledavanja dvorca Kolossi, ruševina drevnog grada Koairiona i jedne vinarije. A to je ujedno prilika da se posjetilac upozna i s neklim suvremenim dostignućima ciparske .poljoprivrede. Put od Limasola vodi na zapad cestom što je s obadvije strane nadsvođuju gusto posađeni čempresi, stvarajući tako pravi zeleni tunel, kilometre dugačak. Dvorac Kolossi .udaljen 11 km od grada, sagradili su Hosipiltalci ili Ivanovci, pripadnici katoličkog viteškog ´reda, osnovanog oteo 1120. godine u Jeruzalemu, gdje su imali prihvatilište (hospital) za bolesnike i putnike. Godine 1530. prešli su na Maltu, pa su kasnije više poznati pod imenom Malteških vitezova. Djelovali su i u Hrvatskoj od 12. do 17. stoljeća. U dvorcu je bio dugo. smješten glavni štab njihove vojne komande (»Velika Koimandarija«), koja je kontrolirala četrdesetak okolnih sela. Seljaci su se bavili vinogradarstvom i vinarstvom. Crno dezertno vino »Commanđaria « prvo je vUino u povijesti vinarstva označeno imenom, i to onim pod kojim se još i danas proizvodi. Osim toga tijekom srednjeg Vijeka uzgajali su i šećernu trsku. Šećer je bio jedan od glavnih proizvoda koji se izvozio u mnoge zemlje Mediterana. Plantaža šećerne trske davno je nestalo s tog područja, dok se uzgajanje vinove loze kao rentabilnije kulture sve Više intenziviralo. Danas na otoku ima 134.000 461 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 84 <-- 84 --> PDF |
ha vinograda, gdje se uzgaja oko 100 sorti vinove loze. Veoma je poznata sorta »verikom«, za koju kažu da je dobila ime od engleskih riječi »very good« (vrlo do-i bro), koje je navodno izgovorio kralj Rikard Lavljeg Srca kada je ovdje prvi puta okusio .njene ukusne bobe. Limasol s okolicom postao je centar vinogradarstva i vinarstva na otoku. Velik je uspjeh postignut isušivanjem prostranih močvara, koje su se na tom području nalazile sve do drugog svjetskog rata, što je zinat.no povećalo površinu obradivog zemljišta. Danas se ovdje uz vinograde prostiru plantaže agruma i banana* Naranče cvatu u ožujku i travnju, a sazrijevaju tijekom cijele zime, od studenog do ožujka, već prema sorti (Jaffa, Valencia, Marylin .. .). Banane su osjetljivije na hladnoću pa ih je potrebno zaštićivati. U tu svrhu njihovi se cvatovi preko zime omataju plastičnim vrećama. Plantaža agruma ima i u mnogim drugim dijelovima otoka. Proizvodnja, osobito naranči, u stalnom je porastu, a s porastom proizvodnje povećava se i izvoz, koji predstavlja važnu stavku u vanjskoj trgovini zemlje. Rogač — crno zlato Cipra Poput zemalja Bliskog Istoka i Cipar se može pohvaliti da je bogat »crnim zlatom«. Ali, za .razliku od svojih bliskoistočnih susjeda, oprani tim imenom ne zovu naftu (koju niti nemaju), već jednu vrstu drveta. To je obični rogač ili karuba (Ceratonia siliq.ua L.), vazdazeleno mediteransko drvo iz porodice lepimjača (Leguminosae), koje uspijeva kao samoniklo ili uzgajano i kod nas u srednjem i južnom dijelu Dalmacije. Na Cipru se nalazi većinom u nizinama i na padinama okrenutim prema moru. Ima lijepo uređenih parcela s njegovanim i u redove posađenim stablima, između kojih se često uzgajaju razne poljoprivredne kulture, ali i površina — osobito na većim nadmorskim visnama — gdje samonikla stabla, niska i nepravilna oblika, tvore rijetke šume i šikare. Jednu sam takvu površinu vidio kod Lefkare, između Limasola i Larnake. Tu je u ljeto 1983. godine izbio šumski požar i uništio veći dio stabala, nakon čega je odlučeno da se opožairena površina pošumi brucijskim borom. Računa se da na Cipru ima oko 2 milijuna rogačevih stabala. Najveću vrijednost tom drvetu daje njegov plod: spljoštena, srpasto zakrivljena i mesnata mahuna čokoladno smeđe boje. Nekada su se te mahune ugodna mirisa i slatka okusa (60% šećera) više upotrebljavale kao ljudska hrana. Kod nekih su naroda dobile naziv »Ivanov kruh« (njemački Johanisbrot, engleski St. — John´s bread). Danas služe pretežno kao stočna hrana, ali i za mnoge druge svrhe. Brašno od rogača upotrebljava se u farmaceutskoj, tekstilnoj i prehrambenoj industriji. Tako se npr. miješa sa čokoladom ili je potpuno zamjenjuje. U novije se vrijeme takva »čokolada« proizvodi i u nas. Med cd rogačeva cvijeta ljekovit je i poznat kao sreds´vo protiv začepijenosti. Potražnja za rogačem, sirovini ili prerađenim, u inozemstvu je vrlo velika, pa ga Cipar izvozi godišnje 40 — 50.000 toma, a godišnji prihod od toga iznosi 1 — 1,5 milijuna ciparskih funti. Zato je on za tu zemlju zaista »crno zlato«, slično kao što je npr. šećer »bijelo zlato« Kube ili fosfati »sivo zlato« Jordana. A kada se govori o zlatu, dobro je prisjetiti se da je .riječ »karat«, kojom se označuje stupanj čistoće te plemenite kovine potječe upravo od grčke riječi keration, što znači sjemenka rogača, rogač. Nekada se naime sjemenka rogača upotrebljavala kao jedi |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 85 <-- 85 --> PDF |
nica za težinu (1 karat = 0.2 g). Danas npr. 24 karatno zlato znači čistoću od 1.000%n, 14 karatno 583%n 1 t. d. Maslina — sveto drvo Ciprana U gospodarskom pogledu maslina na Cipru nimalo ne zaostaje za rogačem. Broj stabala jedne i druge vrste približno je jednak, t. j . oko 2 milijuna, a sličan je i način uzgoja. Fitocenološki pripadaju istoj zajednici vazdaleniih šuma Oleo- Ceratonion, ,pa se često nalaze izmiješane na istoj površini. No maslina za Cilprane znači mnogo više nego što su ekonomske koristi koje od nje imaju. Maslina je za njih sveto drvo. Kult masline poznat je doduše od davnina i u drugih naroda Mediterana, ali je on posebno izražen među Grcima. Najbolji je promjer za to čuveno maslinovo stablo na atenskoj Akropoli, koje je prema grčkoj mitologiji zasadila božica Atena. Ta je sveta maslina dugo rasla u hramu Erekteoinu i lijepo uspijevala, a da pri tome nije rasla mi u visiinu ni u debljinu. Njene su plodove dobivali za nagradu najbolja atletičari na digrama koje su se ondje održavale svake četvrte godine. A Ikada, isu Parzijancl zapalili hram, izgorjela je i maslina, ali je navodno već sutradan iz magorjelog panja izrasla mladica duga čitav lakat i razvila se u novo stalblo. I sada se na listom mjestu nalazi jedna maslina, koju današnji Grci također poštuju i čuvaju kao svoju najveću svetinju. Bilo bi suvišno spominjati maslinu u vezi s opće poznatim crkvenim blagdanima d vjerskim obredima ciparskih Grka, jer je to uglavnom poznato i izvan Mediterana. Zato ću radije navesti neka vjerovanja, koja se o tom drvetu održavaju u ciparskom narodu. Rašireno je npr. vjerovanje da će onaj tko ljeti spava ispod maslinova stabla imati ugodne snove, jer se zli duhovi plaše tog drveta i drže se daleko od njega. Posebna se moć pridaje dimu koji nastaje paljenjem posvećenog maslinovog lišća. Njime se kadi onaj tko kreće od kuće — »za sretan put«, onaj koga se želi obraniti od uroka (»zlih pogleda«), pa 1 onaj ,iz koga treba »istjerati zle duhove«. Emotivni odnos Ciprana prema maslini došao je do izražaja i prilikom stvaranja ciparske države 1960. godine. Na zastavi mlade republike našao se na bijelom polju žuti lik otoka, a ispod njega dvije ukrštene maslinove grančice. U državnom se grbu također nalazi maslina i to u otoliku poznatog simbola mi>ra: maslinova grančica u kljunu golubice. Zanimljivo je 1 pomalo neobično da je, za razliku od masline, drvo smokve kod Ciprana na zlu glasu, unatoč slasnim plodovima koje pruža svojim vlasnicima. Osjećaj naroda prema njemu je neka mješavina odbojnosti, straha i prezira. Prema pučkom vjerovanju nije dobro spavati ispod smokve, jer hlad njene krošnje donosi bolest. Izbjegava se sadnja smokve u dvorištu ispred kuće, jer ako je netko svakodnevno gleda, to će škoditi njegovu zdravlju, a u radu neće imati uspjeha. Ipak, na otoku ima oko 300.000 smokvinih stabala. Postoje mnoge sorte, koje sazrijevaju u različito vrijeme, pa se tako npr. »zimske« smokve beru od mjeseca listopada do siječnja. Godišnja proizvodnja iznosi 2.750 tona, a suhih se smokava godišnje proizvede 50 tona. u vrijednosti od 4.000 ciparskih funti. Borove šume Nekoć je Cipar bio veoma bogat šumom i po tome poznat kao »Zeleni otok Mediterana«. Sunjovitost je iznosila čak 95%,. Kasnije rmu je taj naziv preoteo otok |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Krf. a na Cipru je preostalo ukupno 1.735 km- prirodnih šuma, sto iznosi svega 18% njegove površine (si. 1). SI. 2. Protupožarni toranj na Olimpu, najvišem vrhu Cipra (1952 m) (Foto: orig.) Još od pradavnih vremena, kada je počela eksploatacija bakra, sjekle su se goleme kolićne drva za pravljenje ugljena, koji je bio potreban za topionice bakarne ruđače. Prema nekim procjenama u razdoblju od 3.000 godina proizvedeno je 200.000 tona bakra, za što je trebalo posjeći šume sa 150.000 km^, a to znači — s obzirom na površinu otoka (9,´251 km´-) — da su sve šume bile posječene Hi puta. Kasnije su šume počele nestajati uglavnom iz onih istih razloga, koji su doveli do obešumijaivainja i u mnogim drugim krajevima svijeta: krčenja drveća radi dobijanja obradivog zemljišta, nekontrolirane paše, požara i neracionalnog gospodarenja sumarna. Na Cipru postoje dva glavna šumska područja: jedno obuhvaća planinski masiv Troodos na jugu, a drugo planinski lanac Pentadaktylos na sjeveru zemlje. Iako je |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 87 <-- 87 --> PDF |
dendraflora bogata, prirodne su šume sastavljene od malog broja vrsta drveća. Daleko više od svih ostalih zastupljen je brucijski bor (Pinus brutia), koji na sjeveru čini 95% šuma, ostalo je uglavnom čempres. Gornja mu je granica rasprostranjena na oko 1.500 m, a iznad toga se nalazi crni bor (P.nigra) sve do vrha Olimpa, na 1952 m nadm. visine. U tom moru borovih šuma rijetki su otoci drugih vrsta. U južnom području pridružuje mu se mjestimice aipairski cedar (Ceđrus brevifolia) s kratkim iglicama i mianjim češerima, i zlatnu hrast (Quercus alnifolia) s tarnniozelenirm lišćem, koje je na naličju zlaitnožuto. U planinskim uvalaima i uz obale potoka raste ciparska platana (Platanus orientalis var. digitata), zatim Alnus orientalis, Acer obtusifolia, Arbutus andrachne, Quercus coccifera, Pistacia terebinthus, Populus nigra te neke vrste rodova Eucalyptus, Acacia i dr. Na Olimpu se može naći Juniperus foetidissima, a na poluotocima Ka>rpass, Akamas i Koirmakitis — Juniperus phoenica. Za podizanje poljozaštitnih šumskih pojaseva i nasada između poljoprivrednih parcela najviše se koriste čempres i eukaliptus, jer brzo rastu, a čempres uz to ima i veoma gustu krošnju. Od prizemnog rašća veoma su raširene neke vrste bušiina (Cystus sp.). U šumama i među grmljem ima mnogo vrsta orhideja. Sitne narcise i plavi zumbuli pojavljuju se poslije prvih jesenjih kiša. U to vrijeme počinju cvjetati i mnoge druge vrste biljaka, među njima i neke proljetnice naših krajeva. Sumarice (Anemone spp.) raznih boja mjestimice poput saga pokrivaju tlo. Jedna vrsta ciklame vrlo je karakterističan florni element sjevernog dijela otoka u planinama Pentađaktylosa. Figura tog cvijeta nalazi se na metalnom novčiću od 1/2 centa, koji je sastavni dio serije od 6 raznih nominalnih vrijednosti te nove novčane jedinice (između funte i milsa), puštene u opticaj 1983. godine. Uz ceste, na travnjacima i drugim neobrađenim površinama raste osobito bujno asl´odel (Asphodelus sp.), biljka iz porodnice ljaljana, visoke stablifce, dugih uskih listova i bijeložutih cvjetova. Od 6 sredozemnih vrsta 2 su poznate i u nas: A. mierocarpus i A. albus (zlatoglav, čepljez, brden). U antičkoj Grčkoj asfođel je bio »cvijet samrti-«, posvećen božanstvima smrti i podzemlja. Prema Homeru, na »asfodelskom polju« u podzemnom svijetu borave duše pokojnika. Zato je poseban doživljaj vidjeti tu biljku danas kako raste, samonikla i bujna, oko »Kraljevskih grobnica«, sagrađenih još u 3. stoljeću p. n. e. nedaleko Pafosa. Na Cipru se prosječno pošumi 2.500 ha godišnje. Pošumljivanje se obavlja uglavnom borovima i to najviše u području Patosa (oko 2 3 ukupno pošumljenih površina). To, dakako, ne znači da se za toliko svake godine poveća površina pod šumom, jer jedan dio unište šumski požari. Tako je npr. 1974. god. izgorjelo ukupno 27.000 ha, što čini oko 1/3 ekonomskih šuma otoka. Godine 1980. od požara je stradalo 97 ha, a 1981. god. svega 15 ha — manje nego ikada ranije. Taj uspjeh u boirbi protiv požara postignut je prije svega upornim, sistematskim i sveobuhvatnim provođenjem preventivnih mjera. Na otoku postoji 10 protupožarnih tornjeva, koji su za vrijeme ljetnih mjeseci u danonoćnom pogonu. Jedan se od njih nalazi na najvišem vrhu Olimpu (si. 2), odakle se na sve strane pružaju daleki vidici na okolne šume. Specijalni protupožarni odred stalno operira ina glavnim strateškim kotama i može u svako doba biti pozvan radio-vezom. Osim toga posebne patrole obilaze sela, naročito u blizini šuma, upozoravajući pučanstvo o opasnostima od požara. Održavaju se i tečajevi za članove Nacionalne garde, policije i stanovništvo o prevenciji i gašenju požara, O istoj temii često se mogu čuti upozorenja na radiju i televfeiji ili čitati u novinama, raznim pulifcaeijiama i na plakatima. Takva intenzivna propaganda sigurno je najviše pridonijela napretku protupožarne zaštite šuma na Cipru. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Kao i u drugim mediteransikim zemljama tako je i na Cipru najveći štetnik borovih šuma borov četnjak, i to vrsta Thaumatopoea wilklnsoni Tarns., koju nazivaju ciparskim četnjakoim. Osim na Cipru rašiiren je u Izraelu i Jordanu. Morfološki i biološki veoma je sličan vrsti Th. pityocampa Schiff., pa ga neki i ne smatraju posebnom vrstom. Protiv njega se vodi borba ina razne načine, ali je avion za tu svrhu uveden relativno kasno — tek prije nekoliko godina. U novije se vrijeme kao insekticid primijenjiuje bdopreparat na Ibazi bakterije Bacillus thuringiensis. Rezultati su vrlo dobri, pa se i u buduće planira takav način suzbijanja. Sume grčkog dijela Oipra podijeljene ,su administrativno-teritoirijalno na 4 područja: Pafos, Troodois, Nikosia i Larnaka. Pod turskom administracijom nalaze se šume .sjevernog i istočnog dijela otoka. Šumama upravlja Odsjek za šumarstvo Ministarstva poljoprivrede i prirodnih resursa sa sjedištem u Nikoziji. Dolina cedrova Od ukupno 4 vrste roda Cedrus ciparski je cedar (Cedrus brevifolia Hen., sin, C. libani ssp. brevifolia Hol.) najmanje poznat. Nasuprot tome susjedni, libanski (C. li- bani Laws.) poznat je u svijetu isto toliko koliko i država Libanon. Neobično je to ako se uzme u obzir činjenica da ciparskog cedra ima više i po površini d po broju stabala te da je bolje zaštićen od libanonskog. No, postoji više razloga zašto je tome tako. Prije svega, ciparski je cedar najkasnije otkriven. Otkrio ga je čuveni engleski istraživač (osobito Afrike) Samuel Baker 1879.. godine. Ta je vrsta nađena .samo na Cipru, a d ondje ima ograničeno područje rasprostrainjenja. Do sada se nije umjetno proširila izvan svog areala poput ostalih cedrova. U znanstvenom nazivu za vrstu nije uzeta riječ »ciparski« nego »brevifolia« (zbog kratkih iglica), a neko se vrijeme smatralo da se niitii ne radi o posebnoj vrsti, već o podvrsti libanonskog cedra. I konačno, libanonski je cedar simbol Libanona, njegov se lik nalazi na državnoj zastavi, pa je i ona pridonijela njegovu općem poznavanju. U pri rodnom arealu svi su cedrovi planinske vrste. Nalazišta ciparskog cedra ograničena su na nekoliko lokaliteta u šumama Pafosa. Od .prirode pridolazi samo između 900 i 1.400 rn inadm. visine, tj. do najviše točke tih šuma. Raste u grupama, pomiješan s drugim autohtonim vrstama kao što su brucijsfci bor, platana i planika. Na najvišim položajima pridružuje mu se hrast Quercus alnifolia — vrsta koja se oid prirode nalazi također samo na torn otoku. Najljepša prirodna cedrova sastojina prostire se na južnim obroncima planine Tripylois, u dolini Irkasteratsa, između šumarske stanice Stavros i čuvenog manastira Kykko. Na Cipruje dobro poznata pod imenom »Dolina cedrova«. Kroz nju je sagrađena cesta, s prvenstvenom namjerom da se taj biser ciparskih šuma učini lako dostupnim domaćem Stanovništvu i stranim turistima. Računa se da u tom području danas raste oko 50.000 cedrovih stabala. Kykko je ne samo najugledniji manastir Cipra, već i jedno od najpoznatijih mjestia na otoku. U njemu je započeo svoje svećeničko i javno djelovanje jedan mladi monah, koji je kasnije postao poznat kao arhiepiskop Makarios III i prvi predsjednik republike Cipar. Po vlastitoj želji om je ondje i pokopan nakon smrti u kolovozu 1977. godine. Grob mu se nalazi .na obližnjem brdu na mjestu Thront. U ovom kraju narod naziva cedar »Bogorodičinim borom«. Prema jednoj legendi, kada je jednom pritokom Bogorodica posjetila njoj posvećeni manastir Kykko, svi su se okolni borovi pred njom poklonili i tako, promijenivši oblik, postali »Bogorodični borovi«, tj. cedrovi. Nažalost, upravo zbog toga mnoga su od tih stabala |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 89 <-- 89 --> PDF |
izložena neprestanom oštećivanju od mnoštva hodočasnika koji posjećuju manastir i grob arhiepiskopa Makariosa. Postao je nadme običaj da se otkidaju cedrove grane i donose kući, gdje se vješaju na zid i služe kao uspomena irfe hodočašće u Kykko. Sve se to zbiva unatoč činjenici da je ta vrsta drveta zakonom zaštićena, pa je strogo zabranjena sječa i kljastrenje zdravih stabala u bilo koje svrhe. Zaštita je ipak dala meke rezultate, što se najbolje vidi po obilnom prirodnom pomlatka oko starijih stabala. Ciparski šumari nastoje proširiti cedar i izvan područja njegova sadašnjeg područja rasprostranjenja. Sijanjem i sadnjom biljaka postignuti su mjestimice vrlo dobri ´rezultati. No pokazalo se da cedar slabo podnosi .nizinsku klimu otoika i stoga nije prikladan kao dekorativno drvo u turističkim mjestima .uz morsku obalu. Vjeruje se, međutim, da je ekološki dovoljno plastičan da bi u nekim drugim zemljama sa drugačijom klimom, mpr. u umjerenom i dovoljno vlažnom .području, mogao uspijevati i u ´nizinama, sve do mora, kao što je to slučaj i s drugim vrstama cedra,. U znaku muflona Na aerodromu u Larnaki putnik će među avionima raznih država lalko .prepoznati ciparski: ina njemu se nalazi stilizirani crtež mufloina, kao što se npr. na australskom avionu zrakoplovne kopmanije »Qaintas« nalazi klokan, a na libanonskom cedar. Krilati je muflon amblem Ciparske zrkoplovne kompanije (si. 3). Muflon je osim toga dosta česti motiv na ciparskim poštanskim markama. I jedna od velikih knjižara u Ntkoziiji nosi naziv te životinje. Zašto se muflon toliko povezuje s Ciprom, kada se zna da ta životinjska vrsta obitava i u mnogim drtgim zemljama? SI. 3. Stilizirani crtež muflona — amblem Ciparske zrakoplovne kompanije Crtež: orig.) Muflon (Ovis anion musimon) jedan je od ishodišnih oblika domaće ovce. U Evropi, pa i kod nas, živi podvrsta koja potječe iz centralne Azije i pripada vrsti Ovis anion L. Međutim, ciparski muflon je posebna podvrsta (Ovis amon cyprius), koja se od prve morfološki razlikuje, između ostalog, i po tome što ima drugačiju zakrivljenost rogova. Fosilni nalazi ciparskog muflona poznati su još iz neolitskih naselja (5.800 — 3.000 god. p. n. e.). Iz starih kronika i drugih pisanih podataka srednjeg vijeka poznato je da je u ono vrijeme ciparska aristokracija često priređivala lovove na »divlje ovce«, kako su tada nazivali muflona, pomoću lovačkih pasa i pripitomljenih geparda, posebno dresiranih za tu svrhu. Kada su se kroz |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 90 <-- 90 --> PDF |
šume počele graditi ceste, a u lovu upotrebljavati vatreno oružje, muflonu je uskoro zaprijetilo potpuno istrebljenije. Tome je, naravno, pridonijelo i njegovo vrlo ukusno meso. Godine 1937. bilo je na otoku još svega 15 primjeraka, pa je tada zabranjen svaki lov na muflone. Zabrana je urodila plodom. Unatoč povremenom krivolovu brojnost je muflona opet počela rasti. Procjenjuje se da ih danas ima još oko 400. Svi se oni zadržavaju na području Pafosa, gdje uz »Dolinu cedrova« predstavljaju najveću prirodnu dragocjenost ciparskih šuma. U susjedno šumsko područje, Troodos, unesen je prije nekoliko godina jedan lopatar (Dama dama L.), vrsta kojoj je prava domovina južna Evropa .i sjeverna Afrika, ali je na Cipru ranije nije bita. Za salda postoji samo jedan par tih živo tinja li on se nalazi pod nadzorom u blizini Šumarske stanice Plaitenla. Od ostale lovne divljači obične su vrste zečevi i lisice. Trčki ima ponegdje dosta, ali su mjestimice pretjeranim lovom veoma prorjeđene. Cesto se na otoku mogu vidjeti natpisi da je na nekom području svaki lov zabranjen. A to što se.koji puta uz same natpise nađe i po koja upotrebljena puščana patrona samo pokazuje da u pogledu nepoštivanja lovačkih propisa ni Cipar nije iznimka. Nedaleko grada Lairnake nalazi´ se slanovodno jezero Alikd s mnogo ptičjih vrsta, koje su ondje osobito brojne od prosinca do ožujka, kada se stanaricama pridružuju i ptice selice liz sjevernih krajeva. Između ostalih tu je i ružičasti plamenac ili flamingo ( Phoenicopterus ruber antiquorum Temminck), bliski srodnik guske, poznat ne samo po divnoj plaimenocrvenoj boji krila, već i po vrlo ukusnom mesu, što je bilo dobro poznato već starim Rimljanima. Posebna poslastica bili su za njih jezici plamemaca. Vrlo lijepa ali isto tako i rijetka mediteranska vrsta — mrki soiko (Falco eleonorae Gene) ptica je skitalica, koja osim na Cipru živi i na drugim otocima Mediterana, zadržavajući se na nepristupačnim grebenima i strmim stijenama. Vrsta Oenanthe hispanica L. iz porodice drozdovia (Turdidae), šireg mediteranskog rasprostranjen ja, koja živi i u nas poznata pod imenom primorski kamenjar ili primorska bjelotguza, vrlo je karakteristična za Cipar. Figura te ptice na maslinovoj grančici također se, kao i ciklama, nalazi na jednom novčiću već spomenute nove novčane jedinice, centa. Zanimljivo je da na svakom od 6 novčića te serije figurira neka životinja, neka biljka ili jedno i drugo. Na drveću i grmlju može se zapaziti — naravno, ako se vrlo pažljivo promatra — kameleon (Chamaeleo chamaeleon L.), porijeklom iz Male Azije, Bliskog Istoka i Afrike, jedina vrsta kameleona koja živi i u Evropi na jugu Španjolske, Portugala si na nekim grčkim otocima. Kada je riječ o ciparskoj fauni, treba na kraju spomenuti i neke životinjske vrste kojih na Oipru nema, a inače su rasprostranjene u čitavoj Evropi j općenito dobro poznate. Tako npr. nema obične vjeverice (Sciurus vulgaris L.), koja doduše manjka i na ostalim mediteranskim otocima, ali nema niti divljeg kunića (Oryctolagus cuniculus L.), koji je dobro poznat i kod nas u nekim područjima Dalmacije i na sjevernim jadranskim otocima. Šumarska škola u vlastitoj šumi Viša šumarska škola (Forestry College), jedina te vrste na Cipru, smještena je u središtu planinskog masiva Troodos u malom mjestu Prcdromos, na 1.370 m nadm. visine. Idealan položaj kako s turističkog tako i sa stručnog stajališta. Ljeti je ovdje ugodno toplo, dok se zimi okolni vrhovi bijele od snijega. Divni krajolici, 468 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 91 <-- 91 --> PDF |
svježi planinski zrak i izvori mineralne vode privlače mnogobrojne izletnike i turiste u svako doba godine. Blizu mjesta Troodos nalazi se i zgrada nekadašnjih britanskiih guvernera, koja sada služi kao ljetna rezidencija predsjednika vlade. Dalje na zapad, u »Dolini cedrova«, potkraj mjesta Stavrostis Psokas postoji šumarska kuća za odmor, kojom se mogu koristiti ne samo šumairi, već i drugi gosti. Ali Troodos je d glavno šumsko područje otoka. Prostrane borove šume, kojima upravljaju šumska gospodarstva Pafos i Troodos, sa svih strana okružuju škola. Jedan dio tih šuma — onaj uz samu šikolu — izdvojen je za potrebe praktične nastave i u njima veći dio radova obavljaju studenti pod nadzorom jednog šumara praktičara i dvojice lugara.. Osim prostorija potrebnih za nastavu (predavaome, biblioteka, radionica, laboratorij, dvorane za razne sastanke i dr.) u sastavu škole nalazi se i studentski dom sa 35 jednokrevetnih soba i svim pratećim objektima. U posebnim zgradama stanuju i nastavnici sa svojiim obiteljima. Ukratko, to je mali studentski grad, gdje zajedno žive 1 rade studenti i nastavnici, u »vlastito j-< šumi, daleko od gradske vreve i mnoštva turista uz morsku obalu. Unatoč tome ne osjećaju se odsječeni od svijeta, jer im dobra mreža puteva omogućava da lako i brzo dođu do bilo kojeg mjesta na otoku. Viša šumarska škola državna je ustanova u sastavu Odsjeka za šumarstvo Ministarstva poljoprivrede i prirodnih resursa. Osnovana je 1951. godine u prvom redu za domaće potrebe, ali se u njoj školuju i budući stručnjaci jz drugih, većinom susjednih zemalja i onih u razvoju. U prvih 25 godina postojanja škole u njoj su diplomirali studenti iz 23 zemlje. Stranci čine oko jedne trećine ukupnog broja studenata. Stoga je razumljivo da se u administraciji i nastavi upotrebljava engleski jezii´k, trim više što je to jedan od tri službena jezika na Cipru. Nastava je podijeljena na trä stupnja. Prvi traje godinu dana, a sastoji se uglavnom u praktičnom radu, upoznavanju sa životom u šumi i usavršavanju u engleskom jeziku. Nema «ikakvih ispita i na kraju godine kandidati doibi´jajtu odgovarajuću svjedodžbu. To je zapravo priprema za drugi stupanj, koji traje dvije godine i sadrži uglavnom sve one nastavne predmete koji postoje na šumarskim fakultetima, samo u znatno ,smanjenoim opsegu. Otprilike polovica nastavnih sati otpada na praktične radove. Tijekom studija polažu se kolokviji, testovi i (ispiti, a na kraju svake godine i godišnji ispiti. Tada se u ispitnim komisijama nalaze i eksterni članovi, Na kraju studija kandidati dobijaju šumarsku diplomu i zvanje diplomiranog šumara. Treći je stupanj nastave postdiplomski studij, koji je uveden tek nedavno i traje šest mjeseci. Kandidati se individualno opredjeljuju za usavršavanje u pojedinim specijalnostima. Nakon obranjenog postdiplomskog rada i uspješno položenog usmenog ispita dobi jaju višu diplomu (Higher Diploma). Školska je godina .podijeljena u tri vremenska razdoblja od tri mjeseca (trimestra): jesenji, proljetni i ljetni. U kolovozu se održavaju stručne ekskurzije i terenska praksa. Školski praznici traju po 14 dana iza jesenjeg i proljetnog trimestra, a velike ferije čitav mjesec rujan. Svake godine, obično za vrijeme proljetnih praznika, za studente drugog stupnja organizirana je ekskurzija u inozemstvo. Jedna je takva ekskurzija bila u našoj zemlji u mjesecu lipnju 1982. godine, kada su ciparski studenti sa svojiim nastavnicima posjetili neke šumarije u Hrvatskoj i Šumarski fakultet u Zagrebu. Za uzvrat jedna je grupa šumarskih stručnjaka iz Hrvatske boravila na Cipru tjedan dana u jesen iste godine. 469 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1984 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Uređenje prostora, turizam, rekreacija Kaže se da turiste najviše privlače tri boje: plava, zelena i bijela. Plavo more, zelene šume i bijeli snijeg. Cipar sve to ima, iako je po površini mala zemlja. Doda li se tome još i blaga mediteranska klima te brojne arheološke, historijskekulturne znamenitosti od-.neolitskog doba do današnjih dana, onda je jasno da su to vrlo povoljni uvjeti za razvoj turizma. Ciprani su shvatili važnost »zelene« komponente u uređenju prostora, a ciparski su šumari u tome našli široke mogućnosti za proširenje svoje aktivnosti. Svugdje se u svijetu zapaža da suvremeni turisti sve viiše traže kampove, bungalove, vikend kućice i slične manje i jednostavnije oojekte, gdje bi bili u prisnijem kontaktu s prirodom. A uređenje okoliša tih objekata, pa i standardnih hotela i hotelskih naselja, sadnjom ukrasnog drveća, grmlja, nasada i parkova spada najviše u njihovu nadležnost i djelokrug ,rada. Svake godine ciparski šumari u suradnji s mjesnim vlastima i Ciparskom turističkom organizacijom uređuju i proširuju turističke objekte po čitavom otoku. Tako je npr. nedavno uređen prostor za kampiranje pokraj mjesta Agia Napa, južno od Famaguste. To je vrlo lijepi krajolik, kojemu glavno obilježje daju brežuljkasti teren, manje boirove šume i vjetrenjače. I sam naziv Agia Napa znači na grčkom jeziku »Sveti gaj«. Radove je izvodio Šumarski odsjek Ministarstva poljoprivrede i prirodnih resursa na traženje posebnog Odbora za unapređenje tog mjesta. U tim, kao i u drugim sličnim radovima, šumarski su stručnjaci ne samo izvođači, već i agitatori i organizatori dobrovoljnih radnih akcija, u koje se uključuju široki slojevi stanovništva. Tako se i na Cipru opaža pojava da šumari sve više »izlaze iz šume«, tj. proširuju svoju djelatnost i izvan »vlastitog radilišta« na sva ona područja koja graniče sa šumarstvom. A to je na »Afroditinoim otoku« prije svega uređenje prostora radi unapređenja turizma i rekreacije. IZVORI 1. * * * : Cyprus Economic Development 1960—1980. Public Information Office Nicosia, March, 1981. 2. * * * : Cyprus Forests. Public Information Office for the Forestry Department. Cyprus. 3. * * * : Cyprus Forestry College, Prospectus and Syllabus. (Revised Edition, 1978). Ministry of Agriculture and Natural Resources, Forest Department, Nicosia, Cyprus. 4. K. K. Kesisia n (1973): Tomantika Kypros. Genikos Odigos. Leukosia. 5. K. MacLeis h (1973): Cyprus Under Four Flags: A Struggle for Unity. National Geografic, Vol. 143, No. 3. Washington, D. C. 6. A.C. Phylactou : Cyprus. A Bird´s Eye View. Nicosia. Ivan Mikloš |