DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 100 <-- 100 --> PDF |
Iz referata M. Vi d a k o v i ć a i M. Kovačevićke saznajemo, da je u Arbo return u »Trsteno« osnovan nasad za konzervaciju genofomda dalmatinskog crnog bora. »za buduće potrebe znanosti, privrede i drugih čovjekovih djelatnosti«. Osnovni razlog osnivanja ovog nasada za konzervaciju genofonda je »postojeće stanje prirodnih šuma dalmatinskog crnog bora te slabe mogućnosti njihove efikasne zaštite« (prvenstveno od požara). Ovom prilikom upozorio bih na činjenicu, da se kulture dalmatinskog ornog bora, posebno iz sjemena s otoka Brača, nalaze diljem cijele Erope, pa i izvan nje, jer su od prije prvog svjetskog rata naprijed s otoka Brača (trušnice Dubravčić u Nerežišću) otpremite vagonske količine sjemena sjemenaimS u Beökom Novom mjestu. Bilo bi interesantno saznati o razvoju tih kultura, a koji vjerojatno zadovoljava što dokazuje činjenica, da je sjeme baš bračkog crnog bora traženo toliko godina.. P. Fukare* (posmrtno) i M. E. Š o- lick a u svom referatu registriraju ekstrazonalne populacije divlje masline (Olea oleaster Lam.), lovora (Laurus nobilis L.) i rogača (Ceratonia siliqua L.) u blokovskom području. Valja navesti, da je P. Fukarek, prema podatku u »In memcrima «, obradio i »Bikovsku jelu i njezino mjesto među jelama Sredozemlja«. Institut za pošumljavanje i melioraciju krša (u Splitu) proveo je 1951. i 1952. godine istraživanja o regresiji i progresiji šumske vegetacije na Kozjaku, Mosoru i na Pelješcu i od toga je objavljen Kozjak.2 »Acta biokovica« omogućila su3, da se objave i istraživanja šumske vegetacije na Biokovu, koja su provela dr ing. Jedio v s k i i ing. Žarko Vir dol jak 1953. godine, tada već u okviru tematskog plana Instituta za eksperimentalno šumarstvo 2) »Analima Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije « vol. I, Zagreb, 1955. 3) Dr fra Juri Radiću dugujem posebnu zahvalnost poticanju da materijal sredim i koristim sugestijama prilikom Jbrade « piše autor 2. Vrdoljak (str. 246). JAZU koji je preuzeo dio poslova 1950. godine ukinutog Instituta za pošumljavanje i melioraciju krša. Dakle nakon trideset godina pružena je mogućnost, da uloženi trud (i sredstva) u istraživanju šumske vegetacije na Biokovu, odnosno njegovog središnjeg dijela, budu objavljena i tako omogućeno korišćenje tog materijala. U radu nalaze se podaci i floristički sastav s 34 primjernih ploha. Paralelno je kartirana rasprostranjenost osnovnih šumskih zajednica i njihovih degradacijskih stadija. Dio rezultata istraživanja iz 1952. godine danas može poslužiti jedino za komparaciju sa sadašnjim stanjem, jer su od tada »nastupile značajne promjene uvjetovanje napuštanjem tradicionalnih načina iskorištavanja šuma i šumskih zemljišta, pogotovo prekomjerne sječe i ispaše« što je »usmjerilo razvitak šumske vegetacije u pozitivnom, progresivnom smjeru« (Vrdoljak, str. 248). Na položenih 36 primjernih ploha zabilježeno je 340 biljnih vrsta, a ove su navedene i u posebnom abecednom popisu uz oznaku na kojoj je primjernoj plohi pojedina biljka nađena. Priložena karta omogućuje u svako doba lokaciju primjernih ploha i tako olakšava usporedbe tadašnjeg stanja sa stanjem u času novog snimanja/1 »Acta biokovica« omogućila su, da se iz arhive izvuku i podaci o pošumljavanjima na području Makarske općine, jer je i u vihoru drugog svjetskog rata ostao sačuvan katastar pošumljavanja. Za sada bi to bio drugi trag ovakvim podacima uzevši u obzir da, prema navodu u »Zborniku inženjera i tehničara Split 1958.« (str. 661), takove podatke posjeduje i Šumsko gospodarstvo u Dubrovniku. Autor prikaza »pošumljavanja na Biokovu« F. Sabić iznio je u A.b. samo podatke, što je za takvu ediciju i dovoljno, ali za šumarstvo nužna je onsežnija an,»4) Tako su u međuvremenu fitocenološko- tipološke pripadnosti jelovih sastojina na Biokovu istraživali, i rezultate objavili, P. Fukarek i I. Trinajstić {v. i Sum. 1. br. 1—2/1984, str. 100. |