DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 23 <-- 23 --> PDF |
šum. list CVIII (1984) 505 UDK 630* 443:582.6 (Quercus sp.) CERATOCYSTIS (OPHIOSTOMA) GLJIVE NA HRASTOVIMA Mr Milan GLAVAŠ* SAŽETAK. U ovom radu dat je opći prikaz o gljivama iz roda Ceratocystis Ellis et Halsted emend. Bakshi. Posebno je naglašena i prikazana važnost tih gljiva za različite vrste hrastova u svijetu. S obzirom na štetnost i patogena svojstva Ceratocystis (Ophiostoma) vrsta za hrast iste su podijeljene u tri grupe, a za svaku vrstu navedene su najvažnije karakteristike. Prva grupa obuhvaća traheomikozne gljive koje uzrokuju venuće i sušenje hrastovih stabala, druga uključuje vrste koje uzrokuju bolesti žira i mladih biljaka, dok trećoj grupi pripadaju vrste koje uzrokuju plavilo hrastovog drveta. Na taj način obuhvaćene su sve poznate Ceratocystis vrste na hrastovima u svijetu, a ujedno su razvrstane po svojoj važnosti. Skoro sve gljive iz prve grupe (traheomikoze) ujedno pripadaju drugoj grupi (bolesti žira) te im se važnost povećava. Neke od njih pripadaju i trećoj grupi i obratno. U našoj zemlji bilo bi potrebno izvršiti sakupljanje i proučavanje gljiva iz Ceratocystis roda na hrastu i drugim biljnim vrstama. UVOD Poznato je da na različitim vrstama hrastova u svijetu dolazi prilično velik broj Ceraiocystis i srodnih gljiva koje su različitog ekonomskog značenja (uzročnici venuća hrastovih stabala, oboljenja žira i mladih biljaka, te uzročnici plavila drva). Da bi se znalo koje su to gljive ovdje se daje njihov popis uz navođenje, za neke. najvažnijih podataka;. OPĆENITO O CERATOCYSTIS GLJIVAMA Askomicetni rod Ceratocysti s Ellis et Halsted emend. Bakshi (cerates = rog, ticalo; cyst = vreća, kesa, torba) obuhvaća veći broj ekološki vrlo interesantnih vrsta koje imaju određenu ekonomsku važnost u šumarstvu i poljoprivredi. Većina vrsta nađena je na drvu. a manji broj na supstratu koji nije drvo (HUNT. 1956). GRIFFIN (1968) navodi da nekoliko taksonomskih grupa gljiva uzrokuje plavilo drva. a da većina od njih pripada rodu Ceratocystis. Neke Ceratocystis vrste su patogene na poljoprivrednom bilju, neke uzrokuju bolesti šumskog drveća, druge plavilo drva a samo mali broj je bez ekonomske važnosti. * Mi- Milan Glavaš. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Simunska c. 2:5. 505 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Za vrste ovoga roda karakteristično je da mnoge stvaraju različite konidijske stadije kao Cephalosporium Corda, Cladosporium Link ex Fries, Leptoqraphium Lagerb. et Melin, Graphium Corda, Chalara Corda, Thielaviopsis Went, Verticicladiella Hughes i dr. Praćenje razvoja konidijskih stadija i njihovo poznavanije u nekim je slučajevima presudno za determinaciju određene vrste. Tako npr. Ceratocystis piceae ima Cephalosporium, Cladosporium i Graphium konidijske stadije, dok C. fagacearum ima Chalara konidijski stadij. Upravo na osnovu poznavanja konidijskih stadija, uz druge važne oznake, HUNT (1956) je izvršio prvu detaljniju taksoinomiju roda razja&nivši ujedno različite sinonime koji su se za ove gljive upotrebljavali. Neki nazivi su bili jotpuno krivi i kao takvi se izbacuju (npr. Ceratostomella) dok se drugi kao sinonimi (npr. Ophiostoma), barem u pojedinim dijelovima roda, mogu i danas upotrebljavati. Danas je općenito poznato preko 60 Ceratocystis vrsta od kojih se većina nalazi na šumskim vrstama drveća i grmlja uzrokujući plavilo drva ili oboljenja svojih domadara. Samo u Ontariu (GRIFFIN, 1968) poznate su 32 Ceratocystis vrste na listačama i četinjačama. U našoj zemlji do sada je nađeno nekoliko Ceratocystis vrsta ali je za pretpostaviti da je njihov broj daleko veći. Ovdje valja još reći da su neke Ceratocystis vrste vezane samo za jednu biljku domadara ali je više onih koje se nalaze na većem broju domadara tj. jedna Ceratocystis vrsta dolazi na više vrsta listača, više vrsta četinjača ili dolazi na listačaima i četinjačama. Sto se tiče prijenosa karakteristično je, da su vrste ovoga roda usko vezane, barem velik dio njih, za insekte, naročito potkornjake s kojima često stupaju u životnu zajednicu. VAŽNOST CERATOCYSTIS VRSTA ZA HRASTOVE Neosporno je da se na različitim vrstama hrastova u svijetu nalazi prilično velik broj gljiva iz roda Ceratocystis. Neke od njih vezane s,u isključivo samo :za hrjas´t kao svojega domadara, dok su druge uz hrast utvrđene i na drugim biljnim vrstama. Sve te gljive po svojoj važnosti za hrast možemo podijeliti u tri grupe: a) Uzročnici venuća i sušenja hrasta Svakako da je najvažnija grupa onih gljivičnih vrsta koje kao traheomikoze predstavljaju uzročnike venuća i sušenja hrastovih stabaila. Naime opće je poznato da su pojedine Ceratocystis vrste uzrokovale sušenje hrastovih stabala većih razmjera kao Ceratocystis jagacearum u SAD, Ophiostoma roboris i druge u SSSR-u i drugim zemljama. b) Uzročnici oboljenja žira i mladih biljaka Ova grupa obuhvaća manji broj Ceratocystis vrsta koje dolaze na žiru i sa žira prelaze na mlade biljke te uzrokuju njihovo ugibanje. Štete nastaju i na samom žiru. 506 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 25 <-- 25 --> PDF |
c) Uzročnici plavila hrastovog drva U ovu grupu spada najviše vrsta ovoga roda. Sve one uzrokuju promjenu boje drveta i ne predstavljaju gljive veće ekonomske vriijednosti. Općenito se može reći da sve ove gljivične vrste, proizvoljno svrstane u tri grupe, u cjelini imaju određenu ekonomsku važnost. Pojedine od njih uzrokuju samo jedno od gore navedenih tipova oboljenja ali nije rijedak slučaj da jedna te ista vrsta uzrokuje sva tri tipa tih patoloških stanja. Dalje su prema tipovima oboljenja navedene Ceratocystis vrste i njihovo značenje za hrast. Sve su te gljive utvrđene i kroz literaturu poznate na različitim hrastovima u svijetu ali nisu nigdije prikazane, barem koliko mi je poznato, na jednom mjestu a) Traheomikoze hrasta Pojava sušenja hrasta opažena je u nas početkom ovoga stoljeća. Ista pojava javila se 1892. godine u SSSR-u, 1932. god. u Sj. Americi, a od 1937. god. u Rumunjskoj je poznato nekoliko perioda sušenja (KRJUKOVA, PLOTNIKOVA, 1979). Kasnije je utvrđeno da nekoliko Ceratocystis (Ophiostoma) vrsta, kao traheomikoze, uzrokuje venuće i sušenje hrastovih stabala. Dakle venuće hrasta opaženo je znatno prije od razjašnjenja uloge ovih gljiva. Ta je uloga utvrđena tek poslije masovnog venuća hrasta u SSSR-u 1953. godine (USCUPLlC. 1981). Istina je, da se već i ranije naslućivalo da su te gljive važne za sušenje hrasta, a u velikoj mjeri i tvrdilo kao što u svojim radovima navodi ĐORĐEVlC (1927, 1930) i drugi autori. Kao traheomikoze hrasta van naše zemlje smatra se slijedećih pet vrsta (KRJUKOVA. PLOTNIKOVA, 1979), a posljednje dvije poznate su iz naše zemlje: Ceratocystis fagacearum (Bretz) Hunt Tipična je traheomikoza, rasprostranjena u Sj. Americi gdje je uzrokovala masovna sušenja hrastova (naročito crvenih) i u Rumunjskoj. Ophiostoma roboris C. Georgescu, J. Teodoru Predstavlja također opasnu traheomikozu u SSSR-u i Rumunjskoj- O. valachicum C. Georgescu, J. Teodoru, M. Badea Traheomikozna gljiva poznata u SSSR-u, Rumunjskoj i Cehoslovačkoj, O. kubanicum Scz. — Par. Rasporostranjena je na hrastovima u SSSR-u. C. longirostellata Bakshi Ovu je gljivu Bakshi (1951) izolirao iz crno obojenog drva hrasta u Škotskoj. Iako je autorice smatraju uzročnikom traheomikoze hrasta u Rumunjskoj HUNT (1956) navodi da je to sinonim za C. capillifera (Hedge.) C. Moreau koja je nađena na različitim rodovima listača i boru u SAD na kojima uzrokuje tamno sivo do crno obojenje drva. O. merolinensis (Georgev.) Nannf. Ovu je vrstu Đorđević (1930) pronašao na starim dobrim dijelom osušenim hrastovima u našoj zemlji (šume Msrolino i 2utica). Smatramo da ona uzro |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 26 <-- 26 --> PDF |
kuje tipično oboljenje provodnih elemenata, a to se mišljenje zadržalo sve do danas. Poslije Đorđevića ova gljiva nije izolirana ni u nas niti drugdje. O. quercus (Georgev.) Nannf. Također ijedna vrsta izolirana i opisana u našoj zemlji od Đorđevića (1927). On je smatrao da je ova gljiva odgovorna za ugibanje određenog broja grana napadnutih hrastova iako joj je veću važnost dao kao gljivi plavila hraistovog drva. Vjerojatno je istu gljivu našao i Skorić (1943) u istočnoj Slavoniji. Opširniju studiju o njoj dao je Glavaš (1980). O. quercus je utvrđena i u drugim zemljama. Svi autori koji su je proučavali daju joj veću prednost kao gljivi plavila drva, nego- kao uzročniku oboljenja provodnih elemenata hrasta. Međutim Sevčenko (1978), Ceremisinov, Negruckij, Leškovceva (1970) smatraju da je O. quercus također uzročnik venuća hrastovih stabala. b) B o 1 s e s t i žira i mladih biljaka Utvrđeno je da na žiru dolazi nekoliko vrsta koje kasnije nanose štete mladim biljkama. To su: Ophiostoma coeruleum (Münch) H. et P. Syd. Sin. Ceratostomella pilifera (Fries) C. Moreau Prema Ceremisinovu i sur. (1970) dolazi na zrelom žiru. O. roboris i O. valachicum Te gljive zaraze sve dijelove žira još u šumi i to prije svega nerazvijeni i insektima povrijeđeni žir, često još na stablu. Bolest se naročito razvije zimi za vrijeme uskladištenja žira. Na zaraženom žiru nastaje crna^ trulež i on gubi klijavost. Ukoliko iz zaraženog žira izrasle mlada biljka i ona biva zaražena te ova gljiva predstavlja vrlo opasno oboljenje (SEVČENKO, 1978). Ophiostom sp. Urošević i Jančarik (1959) utvrdili su određeni postotak napada jedne Ophiostoma vrste na žiru uvezenoim 1956. godine u Cehoslovačku iz Slavonije. Gljiva se može lako prenositi zaraženim žirom a važnost joj je u tome što iz žira prelazi na mlade biljke na kojima uzrokuje tipično venuće. O. quercus U više navrata na žiru hrasta lužnjaka utvrdio sam ovu gljivu. Dosta često se može naći na oštećenom žiru od časa opadanja, pa nadalje. Najčešće se nalazi ispod vanjske ljuske žira ali i na drugim dijelovima. U pokusu se pokazalo da iz žira prelazi na mlade klice. Nije utvrđeno da li uzrokuje venuće mladih biljčica. Ceraiocystis fagacearum Poznato je da se i ova gljiva može prenositi žirom na veće udaljenosti. c) Uzročnici plavila hrastovog drva Literatura navodi na različitim vrstama hrastova (pretežno u Sj. Americi) prilično velik broj Ceratocystis vrsta za koje se smatra da su uglavnom uzročnici promjene boije drva. Među te vrste spadaju: |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Ceratocystis fimbriata Ell. et Halst. Sinonimi: Sphaeronaema fimbriatum (Ell. et Halst.) Sacc. Caratostomella fimbriata (Ell. et Halst) Elliott Ophiostoma fimbriatum (Ell. et Halst.) Nannf. Endoconidiophora fimbriata (Ell. et Halst.) Davids. Rostrella coffeae Zimm. Izolirana je iz hrasta u SAD (CAMPBELL, 1960). C. variospora (Davids.) C. Moreau Sinonimi: Endoconidiophora variospora Davids- Ophiostoma variospora (Davids.) v. Arx Izolirana je iz bijelog hrasta (CAMPBELL, 1958). Po Huntu (1956) gljiva dolazi na kambi jalnoj strani kore hrasta i nije važna ni kao gljiva obojenja ni kao patogen na hrastu. C. moniliformis (Hedge.) C. Moreau Sinonimi: Ceratostomella moniliformis Hedge. Ophiostoma moniliforme (Hedge.) H. et Sydow Endoconidiophora moniliformis (Hedge.) Davids. E. bunea Kitajima Ceratocystis wilsoni Bakshi Bakshi (1951) je Ceratocystis wilsoni izolirao iz oborenog hrasta u Škotskoj, a Hunt (1956) je smatra sinonimom C. moniliformis. C. coerulenscens (Miinch) Bakshi Sinonimi: Endoconidiophora coerulescens Miinch E. virescens Davids. Ophiostoma coerulenscens (Miinch) Nannf. Među listačama iz kojih je Davidson (1935) izolirao E. coerulescens nabraja i hrast. C. falcat Wrihgt Izolirana je iz debla breze, bukve i hrasta, konidijski stadij Chalara (RAYNER, HUDSON, 1977). C. rostroeylindrica (Davids.) Hunt Sinonimi: Ceratostomella (Grosmania) rostroeylindrica Davids. Ophiostoma rostroeylindrica (Davids.) v. Arx Izolirana je iz srži hrasta u SAD (DAVIDSON. 1942). Nema važnosti ni kao gljiva obojenja ni kao patogen rasta (HUNT, 1956). C. leptographioides (Davids.) Hunt Sinonimi: Ceratostomella (Grosmannia) leptographioides Davids. Ophiostoma leptographioides (Davids.) v. Arx Izolirana je iz srži hrasta u SAD (DAVIDSON. 1942.). Nije poznato da je važna ni kao gljiva obojenja ni kao patogen (HUNT. 1956). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 28 <-- 28 --> PDF |
C. piceae (Münch) Bakshi Sinonimi: Ceratostomella piceae Münch Ophiostoma piceae (Münch) H. et Sydow Ceratostomella querci Georgev. Nađena je na hrastu u SAD, ali ima više domaćina i češća je na listačama nego na četinjačama. U Sj. Americi, Švedskoj i Engleskoj uzrokuje slabo obojenje koje ne prodire duboko u drvo i nije važna gljiva plavila (HUNT, 1956). Određeni broj autora smatra da su Ophiostoma quercus i C. piceae iste vrste, dok ih neki autori smatraju dvjema´ vrstama. C. perparvispora Hunt Sinonimi: Ceratostomella (Ophiostoma) microspora Davids. Ophiostoma microsporum (Davids.) v. Arx Ceratostomella (Ophiostoma) microspora izolirana je iz debla kestena i srži hrasta u SAD (DAVIDSON. 1942). a HUNT (1956) je utvrdio da je to sinonim Ceratocystis perparvispora. Nije poznato da gljiva uzrokuje značajno obojenja ili bolest hrasta (HUNT, 1956). C. megalobrunnea Davidson et Toole Izolirana je iz hrasta u SAD (DAVIDSON, HINDS i TOOLE, 1964). C. capillifera (Hedge.) C. Moreau Sinonimi: Ceratostomella capillifera Hedge. Ophiostoma capilliferum (Hedge.) H. et Sydow Ceratocystis longirostellata Bakshi Utvrđena je na različitim rodovima listača i boru u SAD i uzrokuje tamnosivo do crno obojenje drva, a Ceratocystis longirostellata izolirana iz hrasta u Škotskoj (BAKSHI, 1951) smatra se njenim sinonimom (HUNT, 1956). C. pilifera (Fries) C. Moreau Sinonimi: Sphaeria pilifera Fries Ceratostoma piliferum (Fries) Fuckel Ceratostomella pilifera (Fries) Winter Linostoma piliferum (Fries) v. Hohnel Ophiostoma piliferum (Freis) H. et Sydow Ceratostomella coerulea Münch Ceratostomella echinella Ell. et Ev. emend. Hedge. Ceratostomella pilifera je opisana u Evropi. Sj. Americi i Australiji na četinjačama na kojima uzrokuje tamnoplavo obojenje bijeli drva (HUNT, 1956) Rumboldt (1934) opisuje da je u SAD zajedno sa Graphium rubrum na nekim vrstama drveća, među kojima i hrast, uvijek prisutna i Ceratostomella pilifera. C. slenoceras (Roback) C. Moreau Sinonimi: Ceratostomella (Ophiostoma) proeumbens Roback Ceratostomella slenoceras je izolirana iz srži hrasta u SAD (DAVIDSON. 1942), a također u Norveškoj dolazi na drvu četinjača (HUNT. 1956). 510 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 29 <-- 29 --> PDF |
C. stenospora Griffin Utvrđena je na hrastu u Ontariu (GRIFFIN, 1968). C. tenella Davidson Griffin (1968) navodi da ova vrsta dolazi na četinjačama, bukvi i hrastu u Sj. Americi (Ontario). Ophiostoma quercus (Georgev.) Nannf. Kako je već rečeno, ovo je vrlo raširena gljiva na oborenom hrastovom drvu u šumi, ostacima drva, dubećim stablima i na žiru. Uglavnom se smatra gljivom plavila, a manje traheomikozom. Ophiostoma spp. Više Ophiostoma vrsta iz hrasta u Italiji je izolirao Goidanich (1935). Te su vrste uzrokovale tamnosmeđe obojenje i brojne tile u trahejama. Ophiostoma sp. Jednu Ophiostoma vrstu (vjerojatno O. quercus) izolirao je Rohde (1936) iz hrastova u Njemačkoj. Pokusima umjetne infekcije nije uspio dokazati da je gljiva patogena za hrast. Ovim gljivama mogle bi se pridružiti i slijedeće vrste: Ceratostomella procumbens Fuck. Nađena je u jednoj rani grane i u bijeli hrasta u Njemačkoj, ne smatra se patogenom (FRANCKE-GROSMANN, 1954). Ceratostomella castanea Vanin et Solov. Nađena je na hrastu, kestenu i bukvi (VANIN, 1932). Graphium rubrum Rumbold Gljiva je izolirana iz hrasta i nekih drugih vrsta listača i bora u SAD (RUMBOLD, 1934). Graphium rigidum Gljiva je izolirana iz hrasta u SAD (SHIGO. 1958; RUMBOLD, 1934). Inače je to konidijski stadij vrste Ceratocystis piceae (GIBBS, FRENCH. 1980) ZAKLJUČAK Iz popisa je vidljivo da se na hrastovima u svijetu nalazi relativno velik broj Ceratocystis (Ophiostoma) vrsta. Sve one imaju određenu važnost za hrast, a pogotovo one koje, kao traheomikoze, uzrokuju oboljenja hrastovih stabala ili kao uzročnici oboljenja žira i mladih biljaka. Skoro sve vrste koje uzrokuju venuće hrasta dolaze i na žiru te im se važnost kao patogenima još više pojačava. Naša je sreća da u nas nisu utvrđene vrste koje su kao traheomikoze uzrokovale venuće i sušenje hrastovih stabala većih razmjera u svijetu. Sve |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 30 <-- 30 --> PDF |
jedno ne treba smetnuti s uma, da su sve te vrste utvrđene na hrastovima u susjednoj Rumunjskoj. To posebno zbog relativno male udaljenosti između staništa hrasta u Rumunjskoj i u nas, pa uvijek postoji mogućnost da te gljive na bilo koji način budu prenesene i u naše hrastike. Također treba imati u vidu nalaz traheomikozne gljive Ophiostonia merolinensis u nas. Iako tu gljivu poslije Đorđevića nitko nije pronašao niti izolirao postoji velika sumnja među našim šumarima (SPAIĆ, 1974) da je ona prisutna na više lokaliteta na što ukazuju crne mrlje na hrastovim stablima, a koje su po Đorđeviću indikatori prisustva te gljive. To nas upućuje na potrebu iznalaženja i proučavanja iste. Isto tako u obzir treba uzeti i onu Ophiostoma sp. koju su Uroševic i Jančarik pronašli na žiru slavonskih hrastova, a koja uzrokuje tipično venuće mladih hrastova i prema tome može biti vrlo štetna. Međutim ne treba svaki nalaz jedne Ceratosystis vrste na hrastu zabrinjavati, jer smo vidjeli da ih većina nema patološko značenje. Ipak to ne isključuje potrebu poznavanja svih ovih gljiva, ne samo na hrastu, već i na ostalim vrstama drveća na kojima mogu nastati slična oboljenja. Zato bi bilo poželjno i korisno sakupiti kolekciju Ceratocystis vrsta u našoj zemlji te im razjasniti ulogu i značenje za domaće biljne vrste, a što bi trebao biti predmet rada svih naših fitopatologa i mikologa. LITERATURA 1. Bakshi , B. K., 1951: Studies on four sipecies of Ceratocystis, with a discussion on fungi causing sap-stain in Britain. Mycol. Pap. CMI, 35, 16 Str. 2. Campbell , R. N., 1958: Nutrient requirements for the production of perithecia by Ceratocystis variospora and other species. Amer. J. Bot., 45, 263—270. 3. Campbell , R. N., 1960: Effects of nitrogen and calcium on perithecial formation by Ceratocystis frAmtbrilalta. Absitr. u Phytopathology, 50, 631. 4. Ceremisinov, N. A., Negruckij, S. F., Leškovceva, I. I.: Gribi i gribnie bolesni derevev i kustarniikov. izd. »Lesnaja Broimišlenost«, Moskva, 1970. 5. Davidson , R. W., 1935: Fungi causing stain in logs and lumber in the southern States including five new species. Jour, of Agr., Res.. 50, 789—807. 6. Davidson , R. W., 1942: Some additional species of Ceratostomella in the United States. 7. Davidson, R. W., Hinds, T. E., Toole. E. R.. 1964: Two new species of Ceratocystis from hardwoods. Mycologia, 56, 793—798. 8. Đor de vić, P., 1927: Ceratostomella quercus n. sp. nov parazit na slavonskom hrastu. Izdanje Ministarstva šuma i rudnika, 9 str., Beograd. 9. Đor đe vić. P., 1930: Bolest slavonskih hrastova Ceratostomella meroiinemsis n. sp. Izdanje Instituta za naučna šumarska istraživanja, 31 str., Beograd. 512 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 31 <-- 31 --> PDF |
10. F r a n c k e-G r o sin a n , H.. 1954: Ceratostomella procumbens Fuck, als gelegentlicher Begleiter von Asterolecanium — Befall an Roteichen. Z. Pflainzenkrankh., 61, 444—447. 11. Gibbs,J.N., French, D. W„ 1980: The transmission of Oak wilt. U. S. Dep. of Agr. Forest Service, Res. Paper NC — 185, 17 str. 12. Glavaš , M., 1980: Prilog poznavanju gljive Ophiosfoma quercus (Georgev.) Nannf u našim hrastovmi šumama. Zagreb, 1980. 13. Goidanich , G., 1935: Le alterazioni cromatliche parassi´tarie del legnam in Italia. Boll. Staž. Pat, Veg. Roma, N. S., 15, 363—388. (R.A.M., 15. 129). 14. Griff S n, H. D.. 1968: The genus Ceratocystis in Ontario. Canadian Jour, of Botany, 46, 689—718. 15. H unit, J., 1956: Taxonomy of the genus Ceratocystis. Lloydia, 19, 1—58. 16. Krjukova, E. A., Plotnlkova, T. S., 1979: Biologičeskie osobannosti griba iz roda Ophiostorna — vozdbuditelja soBUdistogo mikoza duba na juge-vostoke evropejskoj časti RSFSR. Mikologija i fitopatologija, 13, 146—152. 17. Rayner , A. D. M., Hudson , H. J., 1977: Ceratocystis falcata and its conidial state. Transactions of the British Mycological Socyely, 68, 315—316. (R.A.M., 56, 4396). 18. R o h d e, T., 1936: Beitrag zur Kenntnis einer krebsartigen Eichenkrankheit und ihrer Pilzflora. Mitt. Forstwirt., Forstwiss., 7, 63—116. 19. R u m b o 1 d, C, 1934: A new species of Graphium causing lumber stain. Phytopathology, 24, 300—301. 20. Shigo , A. L., 1958: Fungi isolated from Oak-wilt trees and their effects on CeratocystliiS fagacearum. Mycroloigia, 50, 557—769. 21. S p a i c, I., 1974: O sušenju hrastika. Šumarski list, 98, 373—284. 22. Š e v č e n k o-, S. V., 1978: Lesnaja fitopatologija. Ljvov. »Višća škola« 320 str. Ljvov, 1978. 23. S korić , V., 1943: Mjere za suzbijanje sušenja hrastovih i brijestovih šuma. Šumarski list, str. 92—94. 24. Urošević , B., Jančerik , V., 1959: Ophiostomose und Eichenwurzeltöter (Roselliniia quercina Hairtig) zwei wich´ige Krankheiten der Eichensämlinge. Z. f. PH.krank. (Pflanzenpathologie) und Pflanzensch., 66, 194—199. 25. V a n i n, S. I., 1932: Sineva drevesini i meri borbi s neju. Gos. izdat. s. hoz. i kolhozino — kooop. Literaturi Lenjingrad, 104 str. (R.A.M., 11, 616). 26. Priručnik izvještajne i dijagnostičko prognozne službe zaštite šuma. (Grupa autora — Uščuplić, M.), Beograd, 1981. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Ceratocystis (Ophiostoma) Pilze auf Eichen Zusammenfassung In dieser Arbeit sind die Pilze der Gattung Ceratocystis auf Eichen beschrieben. Es ist besonders die Wichtigkeit dieser Pilze für verschiedene Eichenarten in der Welt betont. Alle diese Pilze werden nach Patogenität und Wichtigkeit für die Eichen in drei Gruppen aufgeteilt. Wichtigste Merkmale für jeden Pilz sind angeführt. In erster Gruppe kommen Gefässfcrankheiten, dann jede die verursachen die Eichelnkrankheiiten und am Ende die grösite Gruppe der Bläuepilze. So kann man aus diese Weise am einen Platz alle Ceratocystisarten die auf Eichen vorkommen sehen und finden. Fast alle Ceratocystis Pilze die Gefässkrankheiten verursachen befinden sich auch Eicheln. Einige von denen sind gleichzeitig Bläuepilze und umgekehrt. |