DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 66 <-- 66 --> PDF |
POVODOM ČLANKA »O POČETKU PANCIĆEVA SLUŽBOVANJA U SRBIJI« U dvobroju Šumarskog lista 10—12, str. 519—520/1977. pod gomnjim naslovom objavljen je članak prof. dr. Nenada Sirnica u kome je izražena sumnja u tačnost navoda St. Jakoodjevića (25), da je Pančić po dolasku u Srbiju i nekoliko meseci provedenih u s. Miševiću kod Jagodine, počeo da službuje u Jagodini u svojstvu privremenog okružnog fizikusa okružia jagodiinskog, tvrdeći da je Pančić počeo da službuje u i atom svojstvu ali u Negoltinu. Na osnovu delimičnih podataka NS zasniva sumnju u tačnost navoda Jakovljevića odnosno u nedovoljnu preciznost autobiografskih beležaka samog Pančića. Na kraju članka NS saopštava (netačan) zaključak da je Pančić »otpočeo svoje službovanje u Srbiji, kao privremeni ´fisikus´ okružia Krajinskog, na mesto dr. Hariša, alii ne zadugo; čim je dobio otpust iz austrougarskog državljanstva, položio je zakletvu u nacelstvu okružia Kragujevačkog, gde je premešten i postavljen za stalno, u istom svojstvu«. U vezi s ovim, zarad ispravnog obaveštenja čitalaca, smatrali smo da ne bi trebalo preći preko izražene sumnje u navode o početku Pančiceva službovanja u Srbiji, polaganja zakletve i postavljanja za stalnog fizikusa odnosno profesora. Najpre da objasnimo da je odlaskom austrijskog državljanina dr. Jovana Hariša sa dužnosti privremenog okružnog fizikusa U Negotinu, 4. jiuna 1846., mesto okružnog fizikusa u Negotinu ostalo upražnjeno sve do 31. januara 1647. Tada je na ovu dužnost premešten dr. Andrea P. Ivanović, dotadašnji okružni fizikus u Jagodini, koji je u tom mestu službovao od 1. januara 1844. Ivanović je, kao i Pančić, završio medicinu ´U Pešti, ali malo ranije (1834), zatim bio »pomoćnik profesora hernije i botanike« a kraće vreme i privatni lekar, također u Mađarskoj. U Jagodini se pored lekarske dužnosti bavio i istraživanjem lekovitog bilja i mineralnih voda i van jagodinskog okružia, bio je slabog zdravlja i često je poboljevao od »groznice«. Sanr je, 16. januara 1847., zatražio premeštaj na istu dužnost u Negotin što mu je odobreno i 31. januara 1847. stupio je na dužnost fizikusa u Negotinu. Na ovoj dužnosti ostao je ćele te godine (5, 6, 8, 9, 11, 12 i 18, dalje nismo istraživali). O životu i radu Pančića opširno je napisano u Spomenici, te uz podatke u člancima Lj. Glišića, J. Tucakova, Z. Jiurišića (24, 26, 18), iz ove Spomenice, Jakovljevića (25) i brojne arhivske građe u mogućnosti smo da iznesemo da su izražene sumnje i zaključak prof. N. Sirnica neosnovani. Pančić je rešenjem Sovjeta (8. I 1847) uz suglasnost knjaza (15. I 1847) postavljen za fizikusa u Negotinu na mesto dr. Hariša. (7). — Međutim, na traženje Jagodinaca koji su u svojoj sredini imali prilike da za pola godine na lečenju radnika fabrike stakla i Jagodinaca upoznaju Pančića lekara i čoveka. Pančić je postav 548 |