DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 66     <-- 66 -->        PDF

POVODOM ČLANKA
»O POČETKU PANCIĆEVA SLUŽBOVANJA U SRBIJI«


U dvobroju Šumarskog lista 10—12, str. 519—520/1977. pod gomnjim naslovom
objavljen je članak prof. dr. Nenada Sirnica u kome je izražena sumnja u tačnost
navoda St. Jakoodjevića (25), da je Pančić po dolasku u Srbiju i nekoliko meseci
provedenih u s. Miševiću kod Jagodine, počeo da službuje u Jagodini u svojstvu
privremenog okružnog fizikusa okružia jagodiinskog, tvrdeći da je Pančić počeo da
službuje u i atom svojstvu ali u Negoltinu.


Na osnovu delimičnih podataka NS zasniva sumnju u tačnost navoda Jakovljevića
odnosno u nedovoljnu preciznost autobiografskih beležaka samog Pančića.


Na kraju članka NS saopštava (netačan) zaključak da je Pančić »otpočeo svoje
službovanje u Srbiji, kao privremeni ´fisikus´ okružia Krajinskog, na mesto dr.
Hariša, alii ne zadugo; čim je dobio otpust iz austrougarskog državljanstva, položio
je zakletvu u nacelstvu okružia Kragujevačkog, gde je premešten i postavljen
za stalno, u istom svojstvu«.


U vezi s ovim, zarad ispravnog obaveštenja čitalaca, smatrali smo da ne bi
trebalo preći preko izražene sumnje u navode o početku Pančiceva službovanja u
Srbiji, polaganja zakletve i postavljanja za stalnog fizikusa odnosno profesora.


Najpre da objasnimo da je odlaskom austrijskog državljanina dr. Jovana Hariša
sa dužnosti privremenog okružnog fizikusa U Negotinu, 4. jiuna 1846., mesto
okružnog fizikusa u Negotinu ostalo upražnjeno sve do 31. januara 1647. Tada je na
ovu dužnost premešten dr. Andrea P. Ivanović, dotadašnji okružni fizikus u Jagodini,
koji je u tom mestu službovao od 1. januara 1844. Ivanović je, kao i Pančić,
završio medicinu ´U Pešti, ali malo ranije (1834), zatim bio »pomoćnik profesora
hernije i botanike« a kraće vreme i privatni lekar, također u Mađarskoj. U Jagodini
se pored lekarske dužnosti bavio i istraživanjem lekovitog bilja i mineralnih
voda i van jagodinskog okružia, bio je slabog zdravlja i često je poboljevao od
»groznice«. Sanr je, 16. januara 1847., zatražio premeštaj na istu dužnost u Negotin
što mu je odobreno i 31. januara 1847. stupio je na dužnost fizikusa u Negotinu.
Na ovoj dužnosti ostao je ćele te godine (5, 6, 8, 9, 11, 12 i 18, dalje nismo
istraživali).


O životu i radu Pančića opširno je napisano u Spomenici, te uz podatke u člancima
Lj. Glišića, J. Tucakova, Z. Jiurišića (24, 26, 18), iz ove Spomenice, Jakovljevića (25)
i brojne arhivske građe u mogućnosti smo da iznesemo da su izražene sumnje i
zaključak prof. N. Sirnica neosnovani.


Pančić je rešenjem Sovjeta (8. I 1847) uz suglasnost knjaza (15. I 1847) postavljen
za fizikusa u Negotinu na mesto dr. Hariša. (7). — Međutim, na traženje
Jagodinaca koji su u svojoj sredini imali prilike da za pola godine na lečenju radnika
fabrike stakla i Jagodinaca upoznaju Pančića lekara i čoveka. Pančić je postav


548