DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1985 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Na osnovi podataka koje smo imali na raspolaganju, smatramo da se u najvećem broju slučajeva, možda čak oko 80%, radi o nepridržavanju pravila sigurnog načina rada. Analizirajući zašto se nepravilno i opasno radi došli smo do zaključka da uzroke treba tražiti u slijedeća tri faktora: 1) Zbog neznanja i neobučenosti. Iako sve radnike obrazujemo i obučavamo za siguran rad. ima radnika koji ne znaju raditi na siguran način i koji su nedovoljno praktično uvježbani, odnosno koji nisu dovoljno razvili radne vještine nužne za uspješno i sigurno obavljanje radnih zadataka. 2) Dekoncentracija. Pod tim mislimo na radnikovu psihofizičku nepripremljenost za koncentrirani rad. Kao primjere dekoncentracije mogli bismo navesti alkoholizirano stanje, umor, psihička opterećenja i si. 3) Svjesno kršenje pravila sigurnog načina rada. Radnici se, unatoč tome što su obrazovani i uvježbani, ne pridržavaju propisanih pravila i tehnike rada, svjesno ih ne koriste. Osnovni motiv takvog ponašanja je vjerojatno u težnji za većom zaradom, jer eliminiranjem nekih operacija, kao što je na primjer izrada zasjeka, nečišćenje okoliša, podrezivanje naslonjenog stabla i si. radnik biva produktivniji u odnosu na normirano vrijeme. Prebacivanjem norme povećava mu se i zarada, a to je ujedno i glavni motiv takvog ponašanja. To opasno, rizično ponašanje je potkrepljeno radnikovim vjerovanjem da je on spretan i da uvijek može preduhitriti neželjne posljedice. Obzirom da su povrede na radu ako ih promatramo sa stajališta samo jednog radnika, zapravo rijetki događaji, kod radnika nije razvijen subjektivni osjećaj opasnosti. Međutim, s druge strane, po zakonu vjerojatnosti, uslijed višegodišnjeg nepravilnog načina rada, kada radnik načini na tisuće pogrešnih i opasnih radnji, mora doći do takvog spleta okolnosti koje neminovno uvjetuju povredu. ZAKLJUČCI 1) Svi pokazatelji kojima izražavamo problematiku povređivanja na radu ukazuju i potvrđuju ranija saznanja da je šumarstvo grana s velikim brojem povreda na radu. 2) Najugroženiji dijelovi tijela su noge (posebice lijeva) šaka i stopalo. Oni najčešće stradaju od motorne pile i sjekire. Motornom pilom se podjednako ozljeđuju natkoljenica, koljeno i potkoljenica. Obzirom da u Jugoslaviji postoje osobna zaštitna sredstva kojima se može spriječiti dio tih povreda, bilo bi nužno da ih radnici posjeduju i obavezno koriste. 3) Relativno je veliki broj povreda očiju zbog toga moramo razmišljati o zaštiti očiju upotrebom šljema s zaštitnom mrežicom za oči. 4) Stopalo se vrlo često povređuje i to najviše sjekirom. Prije nego li se odlučimo da ponovo uvedemo zaštitne cipele sa čeličnom kapicom svakako bi trebalo načiniti detaljniju analizu tih povreda kako bi ocijenili da li bi nam tu zaštitna obuća smanjila broj povreda i na kojim poslovima bi trebala biti obavezna. 5) Kao što smo konstatirali, motorna pila. sjekira i padovi su najčešći izvori povreda. Što se tiče motorne pile. čini se da bi trebalo propisati kao obavezu :;T |