DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1985 str. 43 <-- 43 --> PDF |
RASPRAVA I ZAKLJUČCI Mnoge su fungalne strukture zapažene samo jednom i nema nade da bi se mogle barem još jednom naći. To se može protumačiti time što su fruktifikacije -vrlo rijetke, a tlo je najčešće fizikalno-kemijski pa i mikrobiološki vrlo heterogeno. Neki mikrobiolozi jasno tvrde da je broj fruktifikacija koje se mogu sa postojećim metodama naći u tlu, vrlo malen. Kod drugih se to indirektno vidi. Na pr. Zvjagince v (19) piše: »Pri mikroskopskom proučavanju neobojene vodene suspenzije tla, jasno je vidljiva samo nevelika količina stanica, pretežno štapićastih, ne često nalaze se fungalne hife i filamenti aktinomiceta.« Dakle Zvjagincev uopće ne spominje fruktifikacije. K u b i e n a (7) je posvetio čitavu knjigu (točnije znatni njen dio) proučavanju tla sa direktnim metodama. On nije dobio veliki broj fungalnih fruktifikacija. Mnoge je uspio determinirati, ali zahvaljujući sasvim posebnoj metodici. Prema Li t vino v u (8) za determiniranje vrste mikro-fungi, a katkada čak i roda, potrebno je više od 1—2 konidiofora, tako da se u determinacije Kubien e (7) može sumnjati. Pochon i de Barjac (11) tvrde da je kod direktnih metoda nemoguća identifikacija mikroorganizama. Vlastito iskustvo pokazuje da je katkada moguća identifikacija uz upotrebu suspenzije, ali pretežno do roda, a rijetko do vrste. Mikrobiolozi koji su radili sa direktnim metodama, trebali su navesti, koliko vremena je potrošeno da bi se dobio jedan nalaz. U vegetacionoj sezoni opaženo je ekstremno malo mikro-fungi. To se naročito odnosi na fruktifikacije. Najviše ih je dobiveno zimi. Izgleda da prisustvo snijega stimulira tvorbu fruktifikacija. Moguće je izolirati gljivice iz tla, zatim uzgojiti na umjetnoj podlozi, pa determinirati. Međutim, to je teško realizirati. Za istraživano tlo, preporučljivo je upotrijebiti što veći broj metoda, kako direktnih tako i indirektnih. Kao primjer za to mogu poslužiti istraživanja S žabo-a (15). Nije točno da su direktne metode rijetko upotrebljavane, kako neki tvrde (1). Ako se primjeni metodika, koja je u ovom radu primjenjena, onda se u proljeće, ljeti i u jesen dobivaju oskudni rezultati. Promatrane forme mikro-fungi imale su potpuno prirodnu morfologiju, jer su se razvijale u prirodi, u tlu koje nije bilo tretirano na nikakav umjetni način (kod nekih direktnih metoda dodaju se tlu agar, škrob itd., dakle supstance koje nisu prirodni sastojci tla). Također su uočene još nepoznate forme mikroorganizama tla, naročito gljivica. Dakle nalazi se ne slažu sa nalazima onih istraživača koji su dobili samo banalne forme mikroorganizama, posebno gljivica. LITERATURA 1. A 1 e x a n d e r. M.: Introduction to soli microbiologv. Second ed. New York, 1977. 2. Beck, T.: Mikrobiologie des Bodens. Munchen. 1968. 3. G i 1 m a n, J. C: A manual of soiO Fungi. Ames, Iowa, Second ed. 1957. 4. Jerotijević , H.: Praktikum za mikrobiologiju. Beograd, 1973. 5. Jone s iMollison : A techniique for the quantitative estimation of soil micro- organisms. J. gen. Microbiol. 2. 54—69 (1948). |