DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1985 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Po svemu sudeći čini se da smo već donekle preboljeli svojevremenu katastrofu, kad je nizinski brijest (Ulmus carpinifolia, L.) — taj Kozarčev pesimista — potpuno stradao i nestao iz naših nizinskih šuma zbog holandske bolesti (Cerastomella ulmi). Poslije toga počeo´ je stradati hrast lužnjak a djelomično i poljski jasen. Tadašnja šumarska struka i šumarska znanost bile su jako zaokupljene problemom sušenja hrasta. To najbolje svjedoči Šumarski list dz 1878. a naročito prvi Glasnik za šumske pokuse od 1926. u kojemu su našli stari profesori Levaković, Škorić, Petračić, Seiwerth i Langhoffer obrađivali problem sušenja naših hrastovih šuma. Istraživanja su dalje nastavljena posebno u Katedri za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu, u Zavodu za istraživanja u šumarstvu istoimenog fakulteta, te u Šumarskom Institutu u Jastrebarskom o čemu svjedoče mnogobrojni objavljeni radovi (Kovačević, Vajda, Anđroić, Šafar, Spaić, Mikloš, Opalički, Klepac, Meštrović, Dekanić, Prpić, Matić, Rauš, Harapin i drugi). A hrast se i dalje suši, jedne godine više, druge godine manje, pa su se tako u neku ruku šumari saživili s fenomenom sušenja hrastovih šuma. Šumari gospodare s time poremećenim šumskim ekosistemom, nastoje ga konsolidirati i obnoviti, jer — iako je poremećen — igra važnu ekonomsku, ekološku i zaštitnu ulogu u našoj zemlji. Kako vidimo sušenje naših nizinskih šuma počelo je još pred više od 100 godina kad još nije bilo današnjih zagađivača kojima rado pripisujemo mnoge nedaće. To je, dakle, stari problem s kojim se borimo već dulji niz godina. Ali u novije vrijeme suočeni, smo s novom pojavom: sušenje jele u planinskim šumama na relativnom šumskom tlu i još k tome u njezinom optimumu. Ta je pojava postala zabrinjavajuća! Dopustite mi jednu malu digresiju. Radi se o jednom svježem podatku. Ovog ljeta (u mjesecu srpnju) bio sam podno Risnjaka u šumi Lividragi Šumarije Gerovo gdje sam po odluci Općine Čabar rukovodio komisijom za odobrenje gospodarske osnove za spomenutu šumu. Radi se o prekrasnoj mješovitoj šumi jele i bukve (na vapnenoj odnosno dolomltnoj podlozi), poznatoj pod imenom Fagetum Abietetosum, Horvat. (Površina gospodarske jedinice je 2.844,16 ha; jele ima 55%, bukve 39% i ostsfllih vrsta 6%; drvna masa na panju 380 m-´Vha; godišnji volumni prirast oko 7 m3/ha; nadmorska visina od 900 — 1000 metara). Sve eto nedavno to je bila zdrava šuma koja je po svojoj kompoziciji i prihodnoj sposobnosti služila kao model ne samo za naše nego i šumarstvo u svijetu u sličnim ekološkim prilikama. A danas — na moje veliko´ zaprepaštenje — jela se u toj šumi suši, doduše pojedinačno, ne masovno, ali to je ipak zabrinjavajuće, jer se jela nalazi ovdje) u svom optimumu. Uzgred budi rečeno, lami 1983, izmjereno je — kad je bila velika suša — 3.600 mm oborina (prosjek godišnji je 4.000 mm). Dakle na Lividragi ima dovoljno oborina i vlage pa suša nije uzrokom propadanja jele; no možda su kiše i snijeg tako »kisele« da škode jelli, jer je zračne udaljenost Ldvidrage do Kvarnera samo oko´ 20 km. U gospodarskoj jedinici »Kupjački Vrh« Šumarskog fakulteta u Zagrebu zamijetio sam istu pojavu. U drugim našim planinskim šumama negdje je stanje gore a negdje bolje. Na pr. na području Šumarije Delnice — rekoše mi — da trećina godišnjeg etata otpada na suha jelova stabla. Goranski su šumari ozbiljno zabrinuti zbog sušenja jele (v. Goranski list, Heski i ostali). |