DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1985 str. 73     <-- 73 -->        PDF

OBLJETNICE


U POVODU 20-GODIŠNJICE EDICIJE »POSEBNA IZDANJA«
I
PREDSTAVLJANJA KNJIGE EKOLOŠKO-VEGETACIJSKA
REJONIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE


Godine 1956. počeli su izlaziti »RADOVI POLJOPRIVREDNO-SUMARSKOG FAKULTETA
U SARAJEVU«, kao časopis za poljoprivredu i šumarstvo. Nekoliko godina
kasnije naziv je edicije promijenjen u »RADOVI ŠUMARSKOG FAKULTETA I
INSTITUTA ZA ŠUMARSTVO I DRVNU INDUSTRIJU U SARAJEVU«, a zatim
u »RADOVI ŠUMARSKOG FAKULTETA I INSTITUTA ZA ŠUMARSTVO U SARAJEVU
«. Kao redovnoj periodičnoj ediciji u »Radovima« se objavljuju rezultati
istraživanja nastavnika Fakulteta, a izuzetno i drugih naučnih radnika i stručnjaka.


Osim časopisa »Radovi . . .« Šumarski fakultet u Sarajevu izdaje i povremenu
periodičnu ediciju »POSEBNA IZDANJA«, u kojoj se publiciraju stručni radovi i
rezultati znanstvenih istraživanja namijenjeni praksi. Do danas je, u 20-godišnjem
razdoblju izlaženja (1963—1983. g.), objavljeno 17 knjiga različitih autora i tematika.
Budući da o njima nije bilo spomena u Šumarskom listu, a od znatnoga su
teorijskog i praktičnog interesa za šumarstvo´, navodimo ih u slijedećem popisu.


1. Matić V., Vukmirović V., Drinić P. i Stojanović O.: Tablice taksaoionih elemenata
visokih šuma jele, smrče, bukve, bijelog bora, crnog bora i hrasta kitnjaka na
području Bosne, Sarajevo 1963.
2. Đikić S., Kolaković R.: Osnovi za proizvodno ekološku klasifikaciju zapuštenih
i degradiranih panjača u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1965.
3. Đikić S., Jovančević M., Panov A.: Principi i perspektive unapređenja proizvodnje
sjemena u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1965.
4. Matić V.: O planiranjima i snimanjima u okviru uređivanja šuma, Sarajevo
1965.
5. Kapetanović N.: Orijentacija samostalnog premjera, Sarajevo 1966.
6. Terzić D.: Proučavanje hemijskog sastava zelenila šumskog drveća — sirovine
za proizvodnju koncentrata stočne hrane, Sarajevo1 1970.
7. Matić V., Drinić P., Stefanović V., Čirić M.: Stanje šuma u SR Bosni i Hercegovini
prema inventuri šurma na velikim površinama u 1964—1968. godini, Sarajevo
1971.
8. Cirić M., Stefanović V., Drinić P.: Tipovi bukovih šuma bukve, jele i smrče u
Borni i Hercegovini, Sarajevo 1971.
9. Terzić D.: Proučavanje hemijskog sastava zelenila šumskog drveća — sirovine
za proizvodnju koncentrata stočne hrane, Sarajevo 1973.
10. Georgijević E., Luteršek D., Gavrilović D., Jarebica M.: Prilog poznavanju
entomofaune šuma Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1976.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1985 str. 74     <-- 74 -->        PDF

11. Stefanović V., Burlica C, Dizdarević H., Fabijanić B., Prolić N.: Tipovi nekih
degradiranih šuma submediteranskog područja Hercegovine, Sarajevo 1977.
12. Matić V.: Metodika izrade šumskoprivrednih osnova za šume u društvenoj
svojini na području SR BIH, Sarajevo 1977.
13. Drinić P., Matić V., Pavlić J., Prolić N., Stojanović O., Vukmirović V.: Tablice
taksacionih elemenata visokih i izdanačkih šuma u SR Bosni i Hercegovini, Sarajevo
1980.
14. Stefanović V., Milanović S„ Međeđović S., Pintarić K., Rončević S. i Sisojević
D.: Ekotipovi bijelog bora (Pinus silvestris L.) u Bosni, Sarajevo 1980.
15. Mihać B .i Jeličić V.: Istraži%7anja sredstava i metoda pri utovaru i istovaru
drveta, Sarajevo 1980.
16. Stefanović V., Beus V., Bozalo G., Pavlić J., Vukorep I.: Tipovi šuma smrče i
bijelog bora, jele i smrče i smrče u Bosni, Sarajevo 1983.
17. Stefanović V., Beus V., Burlica C, Dizdarević H., Vukorep I.: Ekološko-
vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1983.
Zadnje spomenuta, 17. publikacija, obilježava 20-godišnjicu edicije »Posebna
izdanja«. Koristeći se rezultatima i spoznajama dugogodišnjih istraživanja, izrada te
studije bila je usmjerena na rješavanje problema sjemenarstva i rasadničarstva u
BiH-i. Zapažena po sadržaju, opsegu i mogućnostima korištenja te vrlo povoljno
ocijenjena (Dr Doti Manuševa 1981., Dr Nešad Bojadžić 1981., Dipl. inž. Branibor
Fabijanić 1983.), studija je tiskana 1983. godine.


Imajući na umu osobitost knjige i njezinu širu važnost za šumarstvo; ne samo
u Bosni i Hercegoivini već u cijeloj našoj zemlji, za tu je publikaciju .priređeno posebno
predstavljanje (»promocija«), koje su organizirali SIZ nauke SR BiH, SOUR
ŠIPAD i Šumarski fakultet u Sarajevu. Predstavljanje je održano 9. studenog 1984.
godine u sali SlPAD — IRC-a (Omladinsko šetalište, Sarajevo), uz sudjelovanje
mnogobrojnih znanstvenih, stručnih, kulturnih i javnih radnika. U povodu objavljivanja
ove studije govorili su: prođi, dr Mitar Bašević, sekretar SlZ-a za nauke SR
BiH, prof. dr Božidar Kulušić, dekan Šumarskog fakulteta u Sarajevu, prof. dr Mijat
Backović i Pero Glavaš, članovi Poslovodnog odbora SlPAD-a i prof. dr Stjepan
Bertović, koji je predstavio publikaciju referatom u kojem je rekao:


U nizu stručnih radova i rezultata znanstvenih istraživanja namijenjenih šumarskoj
praksi, objavljenih u periodičnoj ediciji »Posebna izdanja« Šumarskog
fakulteta u Sarajevu — tiskana je u 17. svesku, godine 1983. studija pod naslovom
EKOLOŠKO-VEGETACIJSKA REJONIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE, autori
koje su: Dr Vitomir Stefanović, Mr Vladimir Beus. Dr Čedomir Burlica, Dr Hamza
Dizdarević i Dr Ivan Vukorep, nastavnici i suradnici u Katedri za ekologiju šuma
i Katedri za uzgajanje i zaštitu šuma, Šumarskog fakulteta u Sarajevu.


Osobita mi je čast i zadovoljstvo da ovom skupu uglednih i cijenjenih šumarskih
znanstvenika i stručnjaka, društveno-političkih i kulturno prosvjetnih radnika, a
posredno i stručnoj javnosti SR Bosne i Hercegovine predstavim ovo sadržajno i
vrijedno djelo poznatih istraživača u biološkom i ekološkom području naše šumarske
struke u SFR Jugoslaviji.


Inicijativa za istraživanja i izradu spomenute studije bile su prvenstveno namijenjene
unapređenju sjemenarstva i rasadničarstva, odnosno za uzgojno-sjemenarsku
rajonizaciju i praktičnu realizaciju u rješavanju problema sjemenarstva i proizvodnje
sadnog materijala.


72




ŠUMARSKI LIST 1-2/1985 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Radovi na rajonizaciji obavljeni su u razdoblju 1979—1980. godine pod rukovodstvom
Dr V. Stefanovića. Veliku podršku i tehničku pomoć u izradi studije pružio
je obrađivačima Odjel za šumska staništa OOUR-a »Silva«, Instituta za šumarstvo


— Šipad, a kartografski materijal za neka šumska područja BiH-e ustupio je ekipi
Institut za šumarstvo u Beogradu. Tisak ove publikacije novčano su omogućili: SIZ
za nauke SR BiH-e, SOUR »Šipad«, IK »Krivaja« s njihovim OOUR-ima šumarstva.
Studija »Ekološko-vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine« tiskana je u
reprezentativnom formatu B—4, u Zaštitnoj organizaciji »DES« — Sarajevo, u nakladi
od 500 primjeraka. Publikacija ima 51 stranicu teksta, unutar kojega su 4
fotografije šuma, 8 grafikona i 6 tablica s brojčanim podacima o klimi i vodnom
bilansu te 2 višebojne karte u mjerilu 1:1,000.000 i to:



Trajanje vegetacijskog perioda (prema Atlasu klime SFRJ) i

Potencijalna evapotranspiracija po Thornthwaite-u, za razdoblje IV — IX
mjeseca (autor C. Burlica).
Na kraju publikacije, u džepu kartonskih koraca, priložene su ove višebojne karte
u mjerilu 1:500.000:



Pedološka karta SR Bosne i Hercegovine (autori: Cedomir Burlica i Ivan
Vukorep),

Karta realne šumske vegetacije SR Bosne i Hercegovine (autori: Vitomir
Stefanović i Vladimir Beus),

Karta potencijalne vegetacije SR Bosne i Hercegovine (autori: Vitomir Stefanović
i Vladimir Beus) i

Karta ekološko-vegetacijski rejona SR Bosne i Hercegovine (autori: svi navedeni
istraživači i Hamza Dizdarevič).
Tehničku kartografsku obradu svih karata obavio je Geodetski zavod u Sarajevu,
a tisak Geokarta u Beogradu.


Realan uvid u polazišta j znanstvene osnove ekološko-vegetacijske rajonizacije
Bosne i Hercegovine te u njezinu raščlanjenost na niže prostorne jedinice — oblasti,
područja i rejone — daje iscrpan sadržaj publikacije.


SADRŽAJ


PREDGOVOR
Str.


OPŠTI DIO


1.
UVOD
2.
OSNOVE EKOLOSKO-VEGETACIJSKE REJONIZACIJE BOSNE
HERCEGOVINE
2.1. Klima
2.2. Pedološka istraživanja
2.3. Fitocenološka i tipološka istraživanja
3.
METODOLOŠKI PRISTUP
3.1. Kriterij ekološko-vegetacijske rejonizacije
3.2. Terminološko značenje vegetacijskih jedinica


ŠUMARSKI LIST 1-2/1985 str. 76     <-- 76 -->        PDF

3.3.
Izbor i metod obrade klimatskih podataka 10


3.4.
Metod izrade Pedološke karte Bosne i Hercegovine (R 1:200.000) . . 10


3.5.
Metod izrade Karte realne šumske vegetacije Bosne i Hercegovine (R
1:200.000) 10


3.6.
Metod izrade Karte potencijalne vegetacije Bosne i Hercegovine (R
1:200.000) 10


4.
FITOGEOGRAFSKE I EKOLOŠKE KARAKTERISTIKE BOSNE I HERCEGOVINE
11


4.1.
EUROSIBIRSKA-SJEVEROAMERICKA REGIJA 11


4.1.1.
Pojas hrastovih šuma nizijskog i brdskog područja ilirske i prelazno
ilirsko-mezijske provincije 11


4.1.2.
Gorski pojas bukve, bukve i jele, bukve i jele sa smrčom i subalpinski
pojas bukve (Fagetalia) 11


4.2.
MEDITERANSKA REGIJA 12


4.2.1.
Eumediteranska zona zimzelene vegetacije sveze Quercion ilicis . 12


4.2.2.
Submeđiteranska zona i mediteransko montani pojas listopadne vegetacije
sveze Ostrvo-Carpinion 12


POSEBNI DIO


PREGLED EKOLOSKO-VEGETACIJSKIH REJONA BOSNE I HERCEGOVINE 15


1.
PRIPANONSKA OBLAST 16


1.1.
Sjeverobosansko područje 16


1.2.
Sjeverozapadnobosansko područje 16


2.
PRELAZNO ILIRSKO-MEZIJSKA OBLAST 16


2.1.
Donje drinsko> područje 20


2.1.1.
Semberijsko-posavski rejon 20


2.1.2.
Majevički rejon 21


2.1.3.
Srebrenički rejon 21


2.2.
Gornje drinsko područje 21


2.2.1.
Višegradski rejon 22


2.2.2.
Rogatički rejon 22


2.2.3.
Goraždansko-fočanski rejon 22


2.2.4.
Cajničko-meštrovački rejon 23


3.
OBLAST UNUTRAŠNJIH DINARIDA 23


3.1.
Područje Cazinske krajine 26


3.2.
Zapađnobosansko krečnjačko-dolomitno područje 26


3.2.1.
Ključno-petrovački rejon 27


3.2.2.
Skender vakufski rejon 27


3.2.3.
Glamočko-kupreški rejon 29


3.2.4.
Koprivnički rejon 29


3.3.
Srednjobosansko područje 30


3.3.1.
Vrandučki rejon 30


3.3.2.
Vranički rejon 31


3.3.3.
Sarajevsko-zenički rejon 31


3.4.
Zavidovičko-tesličko područje 32


74




ŠUMARSKI LIST 1-2/1985 str. 77     <-- 77 -->        PDF

3.5. Područje istočnobosanske visoravni 34
3.5.1. Ozrensko-okruglički rejan 34
3.5.2. Romanijski rejon 34
3.6. Jugotstočnobosansko područje 36
3.6.1. Igmansko-zelengo>rski rejon 3 (i
3.6.2. Trnovski rejon 37
MEDITERANSKO-DINARSKA OBLAST 37


4.1. Submediteransko-planinsko područje 40
4.2. Submediteransko-montano područje 40
4.3. Submediteransko područje 42
4.3.1. Subrnediteranski rejon bez zimzelenih elemenata 42
4.3.2. Subrnediteranski rejon sa zimzelenim elementima 42
4.4. Eumediteransko područje 44
LITERATURA 4 li


Poznato je da svaka rajonizacija šumskih područja teži upoznavanju potencijala
šumskih stojbina (staništa) za njihovu racionalnu namjenu i korištenje, s različnih
stajališta i za različite svrhe i potrebe. Razumljiva je karakteristika većine rajonizacija
u šumarstvu, da su im polazište utvrđene pnirodnoznanstvene spoznaje geografske,
geološko-litološke. orografske, hidrografske, klimatske, tloznanstvene, vegetacijske
i slične naravi. Kao egzaktno polazište i osnove u predstavljenoj publikaciji
prvenstveno su poslužile utvrđene spoznaje i rezultati iz dosadašnjih dugogodišnjih
istraživanja u području klimatologije, pedologije, fitocenologije i tipologije šuma na
teritoriju BiH-e. Sa sigurnošću se može ustvrditi, da je upravo objavljena ekološko-
vegetacijska rajonizacija sinteza rezultata i spoznaja iz navedenih ekoloških disciplina
i faza njihovih istraživanja te plod jednog, prije dvadesetak godina koncipiranoga,
multidisciplinarnog pristupa rješavanju aktualne znanstvene i stručne problematike
šumarstva u Bosni i Hercegovini.


U poglavlju o osnovama ekološko-vegetacijske rejonizacije prikazane su razine
postignutih rezultata klimatoloških, pedoloških, fitocenoloških i tipoloških istraživanja
i kartiranja u BiH-i, kao polazištu koncepcije, izrade i dokumentacije za rajoniizaciju.
Osim starijih istraživača (L. Adamović, G. Beck-Mannagetta, I. Horvat, F.
Kušan, K. Maly. J. Moccheles i dr.) istaknuti su zaslužni istraživači (M. Cirić, S.
Đikić, B. Fabijanić, P. Fukarek, R. Kolafović, L. Manuševaj V. Matić, A. Panov, K.
Rintarić, H. Ritter-Studnička, M. Vemić i dr.) i njihov doprinos u pojedinim znanstvenim
radovima u poslijeratnom razdoblju.


U metodološkom pristupu opisani su kriteriji, koncepcije i metode u izradi kartografskih
i ostalih priloga kao osnove rajonizacije Bosne i Hercegovine i podjele
teritorija u oblasti, područja i rejone. Za proistornu diferencijaciju i izdvajanje oblasti
odlučni su: homogena fitogeografsko-klimatska karakteristika, relativna sličnost geomo´rfoloških
i orografskih prilika, zastupljenost jedne ili više svojstvenih, za tu kategoriju,
klimazonalnih i klimaregionalnih fitocenoza i njihovih posebnih odlika po
sadržaju flornih elemenata i počevši od najširih do najužih sinhoroloških jedinica —
regija, provincija i sektora. — Druga prostorna jedinica, područje, izdvaja se unutar
oiblasti na osnovi užih zajedničkih fitografskih karakteristika, nekih specifičnih geomorfoiloških,
orografskih i klimskih obilježja te naglašenih osobitosti nekih klimatskozonskih
ili klimaregionalnih zajednica. — Unutar većine područja izdvajaju se treće


75




ŠUMARSKI LIST 1-2/1985 str. 78     <-- 78 -->        PDF

prostorne jedinice, rejoni, na osnovi užih posebnosti područja, nekih osobitih geomorfoloških,
orografsko-edafskih i sličnih karakteristika.


Osim Standardnih geografskih, geomorfoloških i orografskih obilježja, za pobližu
karakterizaciju i diferencijaciju pojedinih ekološko-vegetacijskih oblasti, područja
i rajona u BiH-i, autori rajonizacije prikazali su i koristili različite parametre odnosno
komponente obrade unutar pojedinih znanstvenih disciplina.


Za opis podneblja (obrađivači: Č. Burlica, H. Dizdarevič) poslužili su podaci,
sa svih ili nekih, od 85 meteoroloških stanica u BiH-i, za koje su obrađeni ovi klimatski
elementi i njihovi parametri:



srednja godišnja temperatura zraka, srednja temperatura zraka i suma aktivnih
temperatura u toplijoj polovici godine (IV—IX mjeseca),
— relativna vlaga zraka, poprečna godišnja i u toplijoj polovici godine,
— padaline (oborine), srednje godišnje i u toplijoj polovici godine,
— N/S koeficijent po Meyer-u (apud Pintarić 1957.).
— Indeks suše po E. De Martonne-u za topliju polovicu godine,
— potencijalna evapotranspiracija i indeks klime po Thornthwaite-u i
— trajanje vegetacijskog perioda (dani s temperaturom zraka > 10°C).
Za pedološku karakterizaciju, obrađivači Č. Burlica i I. Vukorep, upotrijebili su
ove karte i njihove podatke prilagođene današnjoj klasifikaciji i nomenklaturi:


— kartografski materijal Osnovne pedološke karte BiH-e u mjerilu 1:50.000,
— pedološke karte iz šumsko-privrednih osnova, u mjerilima 1:25.000 i 1:10.000 i
— podatke Inventure šuma na velikim površinama.
U obradi su izdvojene kombinacije tala tipa mozaik, niz i si., a samo iznimn:> su
izdvojeni samostalni zemljišni areali.


Postojeću i pretpostavljenu (realnu i potencijalnu) vegetaciju, obradili su V.
Stefanović i V. Beus, u prikazu kojih su prvenstveno koristili ove kartografske
izvore:



karte realne šumske vegetacije šumsko-privrednih područja, unutar izrade
šumsko-privrednih osnova, u mjerilu 1:25.000 i 1:10.000,

sekcije Vegetacijske karte Bosne i Hercegovine, izrađene unutar projekta
Vegetacijska karta SFR Jugoslavije, u mjerilu 1:50.000 i
— sastojinske karte iz šumsko-privrednih osnova.
Obrađena je klimazonalna, ekstrazonalna, intrazonalna i azonalna vegetacija,
a unutar pojedinih vegelacijskih jedinica simbolima su prikazana nalazišta nekih
reliktnih vrsta dendroflore (Picea omorika, Pinus heldreichii, Quercus trojana,
Alnus viridis, Castanea vesca).


Uvažavajući suvremene biljnogeografske, petrografske, klimatske, pedološke i
fitocenološke spoznaje i osobitosti — na kraju općeg dijela publikacije — sažetu su ali
vrlo pregledno i precizno opisane fitogeografske i ekološke karakteristike Bosne i
Hercegovine, polazeći od Eurosibirsko-sjevernoameričke i Mediteranske regije, njihovih
provincija i fitocenoza u brdskom, gorskom i pretplaninskom pojasu te eumediteranskoj
i submediteranskoj zoni.


U posebnom dijelu publikacije, cjelokupno, opisana znanstvena materija sintetizirana
je u Pregledu ekološko-vegetacijskih rejona Bosne i Hercegovine i opisana


76




ŠUMARSKI LIST 1-2/1985 str. 79     <-- 79 -->        PDF

po utvrđenim teritorijalnim jedinicama. Te jedinice (kategorije), tj. 4 oblasti, njihovih
14 područja i 20 rejona zapravo predstavljaju objekte od praktične važnosti za
uzgojno-sjemenarsku rajonizaeiju Bosne i Hercegovine.


Za sve te kategorije dat je u studiji jednoobrazno komentar navodeći najvažnije
pokazatelje, a ti su: položaj, klima, geomorfologija i geološka građa, zemljišta (tla),
fitogeografska pripadnost, kada su u pitanju oblasti, odnosno karakteristike realne
i potencijalne šumske vegetacije, kada su u pitanju područja i rajoni.


Osobitu teorijsku i praktičnu vrijednost i vrlo vrijedan doprinos cjelovitoj koncepciji,
utvrđenim ekološko-vegetacijskim spoznajama i rajonizaciji, daju znanstveno
OTiginalni i tehnički vrlo kvalitetni kartografski prilozi studije. Šest sadržajno
različitih karata svojevrsna su dokumentacija i sinteza, koje daju nenadoim jestiv
uvid u mnogolikost ekološko-vegetacijskih karakteristika i njihove prostorne rajonizacije
na teritoriju Bosne i Hercegovine.



Karta trajanja vegetacijskog perioda upućuje na poznatu i praktično vrlo
važnu različitost ovoga ekološkog čimbenika. Prikazano je 6 zona s rasponom
između < 100 i > 240 dana trajanja vegetacijskog razdoblja u BiH-i.

Karta potencijalne evapotranspiracije po Thornthwaite-u za period od IV
do IX mjeseca uključivo, važan je pokazatelj utjecaja klime na potrošnju vode
i upućuje na 8 zona, s rasponom između < 300 i > 700 mm PET, na
teritoriju BiH-e.

Pedološka karta SR BiH-e prikazuje tipove i rasprostranjenost tala, prema
najnovijim shvaćanjima, klasifikaciji i nomenklaturi, a obuhvaća ih u 38
kartografskih jedinica i 4 posebne oznake.

Karta realne šumske vegetacije SR Bosne i Hercegovine prikazuje postojeće
(aktualne) šumske fitocenoze (23 kartografske jedinice), vegetacijske komplekse
(3 jedinice), nešumske površine (sve u 1 jedinici) i nalazišta reliktnih vrsta
drveća (5 oznaka).

Karta potencijalne vegetacije Bosne i Hercegovine prikazuje pretpostavljenu
vegetaciju, koja bi se razvila nakon eliminacije ili znatnog ublažavanja
antropozoogenih faktora. Pretpostavlja 23 vegetacijska tipa, 1 vegetacijski
kompleks i 5 šuma disjunktnog areala.

Karta ekološko-vegetacijskih rejona SR Bosne i Hercegovine prikazuje prostorni
raspored izlućenih i opisanih oblasti, područja i rejona.
Na kraju publikacije dalo je 112 naslova aktualne literature, sažetak studije na
njemačkom jeziku i popis svih 17 dosad objavljenih brojeva edicije »Posebna izdanja
« Šumarskog fakulteta u Sarajevu, u 20-godišnjem razdoblju izlaženja (1963—
1983. godine).


Na osnovi ukratko opi;anih koncepcija, obrade i sadržaja predstavljene publikacije,
može se sa sigurnošću ustvrditi, da su istraživači i autori publikacije EKOLOŠKO-
VEGETACIJSKA REJONIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE. Dr Vitomir Stefanović,
Mr Vladimir Beus, Dr Cedomir Burlica, Dr Hamza Dizdarević i Dr Ivan
Vukorep kolektivno obavili vrlo kvalitetan znanstveno istraživalački zadatak i dali
stručnoj javnosti zapaženu studiju, koja svojom multidisciplinarnošću i aktualnom
tematikom prelazi granice šumarske struke i šireg je društvenoga značenja i vrijednosti.


Objavljena publikacija ispunila je svoju primarnu namjenu, da bude znanstveno
polazište i osnova za uzgojno-sjemenarsku rajonizaeiju i rješavanje problema


77




ŠUMARSKI LIST 1-2/1985 str. 80     <-- 80 -->        PDF

sjemenarstva i .proizvodnje sadnog materijala u Bosni i Hercegovini. Međutim, svi
elementi njezinoga sadržaja od velike su upotrebne vrijednosti i prilikom rješavanja
mnogih drugih teorijskih i praktičnih, fundamentalnih i primijenjenih, bioekoloških
problema u šumarstvu Bosne j Hercegovine, npr. u različitim granama uzgajanja, melioracija,
uređivanja, iskorištavanja, zaštite i tipologije šuma, lovnog gospodarstva
te u radu raznovrsnih planerskih, operativnih, inspekcijskih i sličnih šumarskih
službi.


U studiji opisane ekološko-vegetacijske kategorije, osim u šumarstvu, također


su važan faktor i oslonac i nekim drugim gospodarskim granama i djelatnostima


u životu društva, npr. u vodoprivredi, elektroprivredi i opskrbi vodom, poljodjelstvu,


zdravstvu, turizmu, urbanizmu, koncepciji ONO-e i društvene samozaštite i sličnim


aktivnostima na teritoriju Bosne i Hercegovine.


Utvrđene ekološko-vegetacijske jedinice, definirane pojedinim šumskim fitoeenozama,
najbolji su sintetičan pokazatelj stanja i promjena ekoloških prilika i neposredan
indikator prirodnih životnih zajednica (biocenoza, biogeocenoza) odnosno ekosistema.
Otud proizlazi osobita vrijednost studije, vegetacijskih i ostalih karata u
rješavanju danomice sve aktualnijih i akutnijih problema aktivne zaštite prirode i
zaštite čovjekove životne okolice. Nije presmjelo ustvrditi da gotovo nema racionalnog
rješavanja problema u vezi tla, voda i zraka bez pomoći biljnog, a osobito
šumskog pokrivača. Zato suvremeni urbanizam i industrijalizacija s pratećim demografskim,
sociološkim i svim ostalim promjenama mora u cjelokupnom uređenju i
korištenju prostora, u suradnji sa šumarstvom, sve više i ozbiljnije uvažavati nezamjenjivu
zaštitnu funkciju šumske i ostale vegetacije, kao obnavljača i čuvara
osnovnih komponenata zdravog i uravnoteženog okoliša čovjeka.


Imajući pred očima sličnu klimatološko-vegetaoijsku i zaštitnu problematiku u
jugoistočnom dijelu Hercegovine, koju su za Regionalni prostorni plan južnog Jadrana
obradili P. Fukarek i S. Bertović (Dubrovnik 1968.), autori su u predstavljenoj
studiji postavili šire prirodoznanstvene osnove za još detaljniju nadgradnju i uvažavanje
ekološko-vegetacijskih parametara u prostornim planovima uređenja i korištenja,
na različitim razinama, u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to, materijali će
publikacije, primjerice, moći vrlo dobro poslužiti za »Studiju stanja čovjekove sredine
u Unsko-sanskoj regiji«, za predstojeći »Prostorni plan nacionalnog parka
Kozara« i slične zadatke. Objavljeno djelo dobrodošlo je: koristit će nam u tretmanu
prirodnih sustava u graničnim predjelima Hrvatske i Crne Gore s Bosnom i
Hercegovinom, za koje se upravo- izrađuje, u Urbanističkom institutu SR Hrvatske u
Zagrebu, nekoliko prostornih planova uređenja (Prostorni plan SR Hrvatske, P.


p. Općine Nikšić i P. p. Općine Kotor).
Predstavljenu studiju Ekološko-vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine,
koju je izradila grupa profesora Šumarskog fakulteta u Sarajevu, može se uvrstiti
među najzapaženije tiskane originalne znanstveno-istraživalačke radove u našem
šumarstvu. S obzirom na aktualnost tematike, tematske karte, višestruku teorijsku
i praktičnu važnost, mogućnosti primjene i tehničku izvedbu — ova publikacija ima
primat među štampanim radovima ove vrsti i sadržaja u našoj zemlji. Njezina je
vrijednost to veća, što opodručja SR Jugoslavije.


Zaključujući povjereni mi zadatak i ugodno dužnost predstavljača ove istaknute
publikacije, izražavam srdačno kolegijalne čestitke autorima i cijelom kolegiju Katedre
za ekologiju šuma i Katedre za uzgajanje i zaštitu šuma. Iskrene čestitke i