DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 55 <-- 55 --> PDF |
UDK 630*892.71 (Juniperus communis L.) Sum. list CIX (1985), 153 KORISTI OD OBIČNE BOROVICE (JUNIPERUS COMMUNIS L.) — mogućnost izvora prihoda od te šumske vrste, no i opasnost da se potpuno iskrči Milan GLAVAŠ* SAŽETAK. Obična borovica je u nas široko rasprostranjen i koristan grm čiji plodovi služe kao sirovina za izradu prerađevina. Te prerađevine nalaze vrlo različitu primjenu u službenoj i narodnoj medicini, u kulinarstvu i drugdje. U tu svrhu potrebnoje organizirano sakupljanje plodova uz poznavanje načina sušenja i spremanja istih, te organiziran marketing o čemu se govori u ovom radu. Uvod Rod Juniperus L. obuhvaća oko 60 vrsta rasprostranjenih u velikom dijelu sjeverne hemisfere, od polarne zone do planinskih predjela u tropima (Vid ako vic, 1982). Od toga, nekoliko vrsta dolazi prirodno u našim krajevima ali ih ima i introduciranih. Među domaćim vrstama najrasprostranjenija je obična borovica — Juniperus communis L. koja zbog svojih osobina zaslužuje naročitu pažnju. Obična borovica je najrasprostranjenija vrsta četinjača uopće. Dolazi u Evropi, Aziji, Sj. Americi i sjevernoj Africi. U nas je prirodno također vrlo raširena u hrastovim i bukovim šumama, degradiranim šumama bukve i jele, na otvorenim položajima, na planinskim pašnjacima, goletima i šumskim sječinama, na vapnencu, serpentinu i silikatu. Veoma je česta na kiselim tlima u degradiranim šumama kitnjaka i breze, te u vrištinama i bujadnicama (V i d a k o v i ć, 1982). Ova vrsta ima nekoliko geografskih rasa i čitav niz hortikulturnih formi i varieteta koje se razlikuju po uzrastu, iglicama ili plodovima po čemu je veoma cijenjena u hortikulturi. Uz to, dobrom ogranizacijom i poznavanjem načina sakupljanja, sušenja i spremanja plodova te organiziranim marketingom klasična vrsta pruža mogućnost dobrih prihoda za društvene organizacije i pojedince čemu bi trebalo dati veće značenje od sadašnjeg, na što želim ovdje upozoriti ili barem ponukati na razmišljanje u tom smislu. Da bi se to lakše razumjelo najprije se govori o upotrebi obične borovice, napose plodova, njihovom sakupljanju i današnjoj problematici organiziranog sakupljanja klekinja. * Mr Milan Glavaš, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska c. 25. 153 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Upotreba obične borovice Kao vrlo raširena i česta biljka obična borovica može naći i ima vrlo raznoliku primjenu u zadovoljavanju čovjekovih potreba. Tako se ona, kako je rečeno, mnogo koristi u hortikulturi, a kao tipična vrsta može koristiti u obliku pretkulture za pošumljavanje siromašnih pjeskovitih terena, požarišti i drugih čistina (Vidaković , 1982). Ova, i druge vrste borovice, od naročite su važnosti s obzirom na male zahtjeve prema tlu, pa su konkurentne prema drugim biljkama u borbi za opstanak (Kušan, 1956). Pojedini dijelovi borovice također nalaze svoju primjenu kao: Drvo borovice može se koristiti u tokarstvu i rezbarstvu za izradu lula, štapova, ukrasnih predmeta, nadalje kao kolje za vinograde, a može služiti i za izradu drvenih posuda različite namjene (U g r e n o v i ć, 1948). U našim selima drvo služi za klasično sušenje mesa. Nekad se drvo palilo (i češeri) za raskuživanje prostorija (T o d o r o v, 1984). Pored toga drvo borovice (Lignum Juniperi) iz stabljike i iz korijena, te sam korijen (Radix Juniperi) nalaze primjenu kao ljekoviti dijelovi biljke kao diuretična sredstva (Kušan , 1956). Suhom destilacijom drva dobiva se ulje (Oleum Candinum ili Oleum Juniperi empyreumaticum) koje se primjenjuje kod nekih kožnih bolesti (W i 11 f o r t, 1978). Iglice i vrškovi grančica (Herba odnosno Summitates Juniperi) koje se sabiru od travnja do kraja lipnja mogu se upotrijebiti za pripremu vitaminskih čajeva. Oni sadrže blizu 100 mg% vitamina C (Grlić, 1980). Uz navedenu upotrebu i primjenu pojedinih dijelova obične borovice neusporedivo su više u upotrebi njezini plodovi (češeri) (Fructus ili Baccae Juniperi), u narodu poznati kao bobe ili klekinje radi čega se o njima govori posebno. Upotreba boba Bobe općenito imaju vrlo raznoliku primjenu u službenoj i narodnoj medicini. Upotrebljavaju se zdrobljene kao začin pečenom mesu, osobito divljači i drugim namirnicama. Grli ć (1980) navodi da se od njih u skandinavskim zemljama pravi posebna vrsta piva, a da se u Francuskoj iz njih proizvodilo »vino«. Međutim Todoro v (1984) navodi da se to vina osim u Francuskoj proizvodi i u nekim našim krajevima. Daleko je lakše shvatiti široku primjenu boba ako se vidi njihov kemijski sastav. Willfort (1978), Grlić (1980), Kušan (1956) i drugi navode da klekinje sadrže oko 1 do 2% eteričnog ulja koje se sastoji uglavnom iz terpena, oko 33% šećera (invertni i grožđani), oko 10% smole, nadalje se u njima može naći nešto organskih kiselina (mravlja i octena), gorke tvari juniperina, gume, pektina, voska, odnosno masti slične vosku, tanina, pentozana, inozita, flavonskih heterozida, taninskog glikozida, kalcija, kalija, mangana i dr. Navedeni kemijski sastav odnosi se uglavnom na suhe plodove. Razumljivo je da bobe ovako bogata kemijskog sastava mogu služiti kao sirovina za pravljenje različitih produkata koji nalaze vrlo važnu i raznoliku primjenu u narodnoj ili službenoj medicini ili im je namjena drugačija. Tako se iz boba pravi: |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Ulje (Oleum Juniperi baccarum). Iako ga ima i u drugim dijelovima uglavnom je sadržano u plodovima, pa se iz njih i dobiva i to destilacijom. Ulje je glavni produkt plodova borovice sa vrlo važnom ulogom u medicini. Ostali produkti iz plodova dobivaju svoju važnost također radi sadržaja ulja. Iz plodova i iglica nakon destilacije može se proizvesti fina meka tkanina slična vunenoj (T o d o r o v, 1984). Špirit od borovice (Spiritus Juniperi). Sastavljen je iz jednoj ulja od borovice i tri dijela alkohola (Spiritus vini). Tinktura borovice (Tinctura Juniperi). Dobiva se stavljanjem plodova borovice u alkohol ili jaku rakiju, zatim se ostavi na suncu da provrije. Sok borovice (Succus Juniperi inspissatus i S. Juniperi). Priprema se od plodova sa ili bez dodatka šećera. Rakija. Opće je poznato da se od plodova borovice prave naročite vrste rakija kao vodnjika (zreli se plodovi maceriraju i prepuštaju alkoholnom vrenju), brinja, brinjovka, klekovača, borovička (bobe smrvljene i mješane s vinskim tropom), užička šljivovica (dobije se maceracijom boba u rakiji dobivenoj iz vinskog tropa ili šljivovice) i druge. Naši seljaci prilikom pečenja rakije ujedno dobivaju i eterično ulje u manjim količinama za vlastite potrebe. Sama rakija sadrži također ulje radi čega je u narodu vrlo cijenjena i skupa (1 litra 2.000,00 din) a služi kao sredstva za masažu reumatičnih dijelova tijela ili za unutarnju upotrebu. Unatoč visoke cijene ove rakije nema nikada dovoljno u prodaji. Vino. Gore navedeni naziv »vodnjika« za rakiju također se upotrebljava za vino od borovice (To do rov, 1984). To vino nazvano vodnjika ili venjovača priprema se, prema istoj autorici, od svježih plodova i vode, tako da plodovi čine četvrtinu ukupne zapremine. Ono je prijatan i ljekovit napitak, a da bi imalo bolji ukus dodaje mu se po koja suha kruška i ostavlja na hladnom mjestu dva do tri tjedna. Berba plodova obične borovice Za dobivanje navedenih produkata iz plodova borovice potrebno je sakupiti prilično velike količine tih plodova bez obzira da li služe za industrijsku ili individualnu preradu. Zbog toga se sakupljanju, sušenju i spremanju klekinja treba posvetiti naročita pažnja, jer o tome može ovisiti sama prerada boba i kvaliteta dobivenih produkata. Ovisno o nadmorskoj visini na kojoj biljka raste plodovi se beru od kraja ljeta do zime. Branje rukom vrlo je sporo, i nezgodno. Ako se rukom beru male količine, tada se to radi u radnim rukavicama. Inače se plodovi sabiru tako da se grana omlate štapom. Najbolje je da se na ponjavu, ceradu, jutu ili drugu čvrstu tkaninu uz tri ruba savije dugački prut u obliku slova U i prišije ili učvrsti na drugi način za tri ruba cerade ali tako da na oblom dijelu nastane jedno udubljenje u kojeg će prilikom mlaćenja padati bobice. Taj se dio podvuče pod granu sa dosta zrelih plodova koji se omlate štapom. Štap ne treba biti debeo niti se smije jako udarati da se ne omlate zelene klekinje koje se moraju kasnije iz robe odstraniti. Kada se završi s jednom granom prelazi se na drugu istoga grma i tako redom, a zatim na drugi grm. Za vrijeme prelaska na drugi |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 58 <-- 58 --> PDF |
grm iz omlaćenih klekinja rukom se izbace vrškovi grančica i drugih grubih primjesa koje su usput omlaćene zajedno s plodovima. Nakon sabiranja kod kuće se pristupa čišćenju bobica. Najjednostavniji i najčešći način je da se izvrši ručno vijanje na vjetru. Malom posudom se iz stojećeg stava sipa sakupljena roba u veću posudu ili na plahtu i slično, prilikom čega vjetar odnosi na stranu iglice i šture plodove, a čista roba pada u donju posudu, odnosno plahtu. Postupak se ponavlja nekoliko puta dok se roba ne očisti do željene odnosno propisane čistoće. Čistoći robe treba posvetiti veliku pažnju. Najčešći nedostatak robe su različite nečistoće i nezreli plodovi kojih među zrelim bobama ne bi smjelo biti. Svih nepoželjenih primjesa dozvoljava se do 5% (Soldatov i ć, 1975). Isti autor ističe da klekinje nemaju nikada visoku cijenu, što ne mora uvijek vrijediti, te da ih se mora brzo i mnogo sakupiti da bi se isplatilo. Ugrenovi ć (1948) navodi da se za jedan dan tresenjem (mlaćenjem) može sabrati do 25 kg boba, što je sigurno vrlo isplatljiv trud. Ne treba zaboraviti da u sabiranju i daljnjoj obradi mogu učestvovati gotovo svi članovi jedne obitelji čime se financijski efekat za tu obitelj znatno poboljšava. Dovoljno ilustrativan primjer potrebe sakupljanja i dobrih prihoda za pojedince i društvene organizacije je navod Soldatović a (1975) koji kaže da je bilo godina kada smo izvozili preko 400 vagona klekinja te da ih treba sakupljati u što većim količinama zbog velike i raznovrsne potrošnje. Ako bi se sakupljaču dogodilo da ih sve ne može prodati uvijek postoji mogućnost da se iskoriste za pečenje rakije i usputno dobivanje eteričnog ulja. Sušenje i spremanje boba Ovisno o namjeni, bobe se suše ili prerađuju u sirovom stanju. Ako se upotrebljavaju za dobivanje eteričnog ulja ili pečenje rakije tada se odmah iza sabiranja može pristupiti preradi iako se i za to mnogo više upotrebljavaju osušene. U svježem stanju nisu prikladne ni za jelo. Plod borovice suši se samo prirodnim putem te se ne smije sušiti ni na suncu ni na umjetnoj toplini. Zato se bobe razastru na suho i prozračno mjesto (na tavanu) kao žito. Sušenje se može obaviti u sloju debljine jednog pedlja no u tom slučaju treba češće miješati i prevrtati drvenom lopatom da se ne bi ugrijale, upalile i izgubile eterično ulje. Uz nečistoće najčešći nedostatak boba je vlaga, pa zaista treba voditi računa da se bobe dobro osuše što može trajati dugo vremena ali se slabo sušenje može osvetiti jer vlaga uzrokuje totalnu pokvarenost plodova i prethodan rad može biti uzaludan. Spremanje suhih plodova najprikladnije je, ukoliko se radi o manjim količinama, u drvenim ili staklenim posudama koje se daju dobro zatvoriti. Također se mogu spremiti u papirnate vreće ili kartonske kutije ali obavezno na suhom mjestu. Veće količine najbolje je odmah prodati ili preraditi u rakiju, a proizvodnju ulja najbolje je prepustiti tvornicama, jer je u kućanstvu teško dobiti kvalitetno ulje. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Aktualna problematika sakupljanja boba Sve naprijed rečeno za sakupljanje, sušenje i spremanje plodova pripada ispravnom načinu rada. Međutim u praksi se događa da se taj rad obavlja sasvim drugačije na što želim ovdje upozoriti, a što me i jeste najviše ponukalo da napišem ovaj članak. Naime, koliko sam informiran, prošle godine vršeno je na nekim područjima Like sakupljanje boba obične borovice. Žitelji dotičnih područja sakupljali su i prodavali bobe u sirovom stanju. Na taj način pojedine obitelji su bile u mogućnosti da dođu do znatnih prihoda. Glavna stvar na koju ovdje želim upozoriti jeste način sakupljanja i sve što je s time povezano. Pojedini ljudi su sakupljali bobe mlaćenjem na ceradu u obliku slova U ili u veliko sito i tom načinu rada ne može se dati prigovor. Drugi su postupali tako da su odsjecali plodne grane, odvozili ih kućama i sa njih mlatili plodove. Ovaj način sakupljanja plodova je po mome mišljenju nedopustiv iz razloga koje ću dalje pokušati objasniti. Sjetimo se da je obična borovica široko rasprostranjen grm na kojeg mnogi gledaju kao nekorisnu korovsku biljku. Isto tako iz naprijed izloženog možemo vidjeti da ta vrsta može poslužiti za zadovoljavanje niza čovjekovih potreba. Nadalje njena važnost kao biljke koja naseljava i pokriva degradirane šume i otvorene terene, njena uloga kao prethodne vrste za obnovu i podizanje glavnih šumskih vrsta, na dotičnom terenu, njena zaštitna funkcija tla od erozije i druge ekološko-biološke koristi ne mogu se dovoljno istaći. Upravo zbog toga ne smije se dozvoliti samovoljno uništavanje grmova. Prilog tome su i direktne, naprijed rečene, koristi borovice. Treba također imati na umu da je obična borovica jednodomna biljka i da prosječni grm trebamo čekati nekoliko godina da ponovno izraste i dade nove plodove. Ispravnim sakupljanjem bobe možemo brati svake godine, jer će ovogodišnje zelene (plod sazrijeva dvije godine) koje nismo omlatili biti zrele druge godine. Na taj način sabiranje može biti kontinuirano. Ne znam kakve su mjere poduzimale dotične šumarije da spriječe sječu grmova obične borovice. Svakako bi bilo uputno, pa čak i obaveza šumara da o tome vode računa te da se sakupljanje i prodaja vrši isključivo pod njihovom kontrolom. Možda se možemo upitati da li itko kao šumari prepušta drugima svoja naoko sitna, beznačajna bogatstva, a da možda ni ne pomisle na svoje propuste. Ne bi bilo loše ponekad usporediti sporedne šumske proizvode, u ovom slučaju bobe borovice, sa vrijednošću glavnih prihoda, pa da se vidi kolika sredstva u tome leže. Vjerojatno bi iz toga proizašla potreba organiziranog sakupljanja ovih plodova. U tom slučaju sakupljači ne bi uništavali grmove niti bi bili prepušteni stihijskoj prodaji, imali bi zaštitu i siguran otkup, a sama šumarija bi imala određenu korist, barem onu koju dobivaju pojedini otkupljivači boba. Na kraju želim reći da šumarije uz glavne šumske produkte često puta imaju niz drugih, isplatljivih izvora prihoda koji svake godine propadaju ili ih koriste pojedinci. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Smatram da je primjer sa običnom borovicom dovoljno jasan i da nas može uputiti na razmišljanja da se počnemo orijentirati i na takve poslove, te da iskoristimo sve isplatijive vrijednosti kojima gospodarimo i da ujedno očuvamo njihovu trajnu produkciju. LITERATURA Grlić, Lj., (1980): Samoniklo jestivo ulje. Zagreb, 1980. Kušan , F., (1956): Ljekovito i drugo korisno bilje. Zagreb, 1956. Soldatović , M., (1975): Lekovito bilje, poznavanje, sakupljanje, namena. Ma la poljoprivredna biblioteka, NIP Beograd, 1975. To do rov, Marij a (1984): Kleka. (Darovi prirode 17). Dobro jutro, br. 156, Novi Sad, 1984. U gr eno vic, A., (1948): Upotreba drveta i sporednih produkata šuma. Zagreb, 1948. Vidaković , M., (1982): Četinjače, morfologija i varijabilnost. Zagreb, 1982. Will fort, R., (1978): Ljekovito bilje i njegova upotreba. Zagreb, 1978. Utilization of Common Juniper (Juniperus communis L.) Summary In Yugoslavia Common Juniper (Juniperus communis L.) is wide spread and utilization of its yields can realise significant income. The fruit of the Juniper presents raw material for processing different products with various application in official and folk medicine, cookery, etc. For economical utilization of the juniper fruits it is necessary to organise collection of the fruit and have the knowledge of drying technique, storing and marketing. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 61 <-- 61 --> PDF |
XVIII SVJETSKI KONGRES IUFRO, JUGOSLAVIJA 1986. Suglasnost Savezne konferencije SSRNJ za održavanje kongresa Savezno izvršno vijeće prihvaća pokroviteljstvo Kongresa ODLUKA o organizaciji XVIII svjetskog kongresa IUFRO YU ´86 DRUŠTVENI DOGOVOR o zajedničkim aktivnostima na pripremanju, or ganiziranju i financiranju XVIII svjetskog kongresa Međunarodnog saveza znanstvenoistraživačkih organizacija šumarstva i prerade drva |