DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Upotreba obične borovice


Kao vrlo raširena i česta biljka obična borovica može naći i ima vrlo
raznoliku primjenu u zadovoljavanju čovjekovih potreba. Tako se ona, kako
je rečeno, mnogo koristi u hortikulturi, a kao tipična vrsta može koristiti
u obliku pretkulture za pošumljavanje siromašnih pjeskovitih terena,
požarišti i drugih čistina (Vidaković , 1982). Ova, i druge vrste borovice,
od naročite su važnosti s obzirom na male zahtjeve prema tlu, pa su konkurentne
prema drugim biljkama u borbi za opstanak (Kušan, 1956). Pojedini
dijelovi borovice također nalaze svoju primjenu kao:


Drvo borovice može se koristiti u tokarstvu i rezbarstvu za izradu lula,
štapova, ukrasnih predmeta, nadalje kao kolje za vinograde, a može
služiti i za izradu drvenih posuda različite namjene (U g r e n o v i ć, 1948).
U našim selima drvo služi za klasično sušenje mesa. Nekad se drvo palilo
(i češeri) za raskuživanje prostorija (T o d o r o v, 1984).


Pored toga drvo borovice (Lignum Juniperi) iz stabljike i iz korijena,
te sam korijen (Radix Juniperi) nalaze primjenu kao ljekoviti dijelovi biljke
kao diuretična sredstva (Kušan , 1956). Suhom destilacijom drva dobiva
se ulje (Oleum Candinum ili Oleum Juniperi empyreumaticum) koje se primjenjuje
kod nekih kožnih bolesti (W i 11 f o r t, 1978).


Iglice i vrškovi grančica (Herba odnosno Summitates Juniperi) koje se
sabiru od travnja do kraja lipnja mogu se upotrijebiti za pripremu vitaminskih
čajeva. Oni sadrže blizu 100 mg% vitamina C (Grlić, 1980).


Uz navedenu upotrebu i primjenu pojedinih dijelova obične borovice
neusporedivo su više u upotrebi njezini plodovi (češeri) (Fructus ili Baccae
Juniperi), u narodu poznati kao bobe ili klekinje radi čega se o njima govori
posebno.


Upotreba boba


Bobe općenito imaju vrlo raznoliku primjenu u službenoj i narodnoj
medicini. Upotrebljavaju se zdrobljene kao začin pečenom mesu, osobito
divljači i drugim namirnicama. Grli ć (1980) navodi da se od njih u skandinavskim
zemljama pravi posebna vrsta piva, a da se u Francuskoj iz njih
proizvodilo »vino«. Međutim Todoro v (1984) navodi da se to vina osim
u Francuskoj proizvodi i u nekim našim krajevima.


Daleko je lakše shvatiti široku primjenu boba ako se vidi njihov kemijski
sastav. Willfort (1978), Grlić (1980), Kušan (1956) i drugi navode
da klekinje sadrže oko 1 do 2% eteričnog ulja koje se sastoji uglavnom
iz terpena, oko 33% šećera (invertni i grožđani), oko 10% smole, nadalje
se u njima može naći nešto organskih kiselina (mravlja i octena), gorke
tvari juniperina, gume, pektina, voska, odnosno masti slične vosku, tanina,
pentozana, inozita, flavonskih heterozida, taninskog glikozida, kalcija, kalija,
mangana i dr.


Navedeni kemijski sastav odnosi se uglavnom na suhe plodove. Razumljivo
je da bobe ovako bogata kemijskog sastava mogu služiti kao sirovina
za pravljenje različitih produkata koji nalaze vrlo važnu i raznoliku primjenu
u narodnoj ili službenoj medicini ili im je namjena drugačija. Tako
se iz boba pravi: